baš vam zavidim, ja ne činim takve stvari, baš sam dosadan....
baš vam zavidim, ja ne činim takve stvari, baš sam dosadan....
Setih se juče...jer sam se našla u sličnoj situaciji
Prošle godine kada smo se vraćali s mora, negde posle Užica, odjedared nas pretekne neki aVtobus i skoro nas ubaci u makaze...
Ja ga, onako besna sočno opCujem...i vidim na njegovoj pozadini neki broj mobilnog...
...odmaH dograbim svoj i nahebem mu se mile majke u sms poruci...kad posle par minuta zvoni neko ali sa skroUz desetog broja...a moje pravilo br. 1 je..."Ne javljati se na nepoznati broj"
Budi pametan i pravi se lud
Kako bih napisala post na temi o biserima naših klinaca, stavila sam i ja kabel u usta da vidim kako poruka glasi..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Kad sam bila mala...bila sam jako nesrećna što sam pegava po nosu. I rekli mi tamo neki da svako jutro popiškim kažiprst i natapkam mokraću na pege. Ma ima da nestanu ko rukom odnete u rekordnom roku.
I ja sam ih poslušala.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Moja drugarica iz osnovne je bila jako "ljubomorna" što se kod nje ne gnezde laste a kod mene na svaki ćošak od prozora.
i ubedila me da joj jedno gnezno pozajmim a u zamenu za to će mi dati kolibri
Naravno, nije mi dala kolibri
Pre par godina u H.N...dođemo mi a ono laste svile gnezdo...ali na štriku za veš, klimavo beše te se urušilo...
Sve bi bilo ok da iz gnezda nije ispao mali lastaviĆ...ajme, šta sad...
Odem ja u knjižaru, kupim glinamol i pokušam na nadogradim gnezdo iz jednog komada...ali neće moći..
Ok, krenem da razmišljam kao lasta...i sloj po sloj...i uspem...
prihvate one to...nekako... ali od težine se skljoka i pade lasta dole (sa 2. sprata + visoki parter)
Odem dole, nađem je u travi (msm ona goluždrava, par dana tek) i vratim je u (popravljeno) gnezdo..
Ali jbg...moralo se nekada i spavati/šetati/kupati...i tako...nije uspela da preživi...
A dala sam sve od sebe...
Bila sam djavo od deteta. Igram se tako, jednog dana "vatrom" !
Kresnem sibicu i zapalim novine...
Buknuse novine, a pametna ja mlataram onim novinama
Ne bi li ih ugasilaaaaaaaaaaajjjjooj .... A ja novine u plamenu bacim
U kantu za otpatke, a pored kante butan boca!
Moja baba bila pribrana, zgrabila kantu i iznela je na terasu!
...... A ja dobih po tamburi!
neunistiva zlojebaba!
Kladila se 2001. sa ogrOOOOOOOOOOOOmnim ulogom u nekom takozvanom mocnom momentu, koji se je eto 12 godina kasnije ispostavio kao momenat degutantne slabosti...
"Ako se ti ikada ozenis, ja cu da povedem kolo i profesionalno odigram splet igara iz istocne, juzne ili koje god 'oces Srbije!"
Ostalo mi jos okruglih 10 nedelja fore, angazovala sam cak i "personal coach", al' da se ne lazemo - i uloga primabalerine u labudovom jezeru bi mi lakse pala...
Ajmo triV - poskok, makazice, truba, trokorak, sitno...
Never confuse movement with action.
Sve ludosti koje sam do sada činjEla se ne megu uporediti sa ludošću koju upravo nameravam da počinim...
Pokrenuti sopstveni biznis u ovo vreme na ovom mestu (čitaj...ovoj državi) znam da je ravno (samo)ubistvu.
Osećam se da stojim na rubu provalije i Jopet me neka sila tera na skok u nepoznato.
A algoritam je bio otprilike sledeći...prvo je kvrcnula wc šolja, pa me uhvatila panika...pa strah...pa neke svakojake misli i noć nespavanja...i...ideja..
I dako već 24 sata bistrim poslodavstvo, čačkam, rČkam i proučavam...
Mada...ko zna...možda ludost jednog dana, kao pokretač, opravda hrabrost...ko zna...
Budi pametan i pravi se lud
Najluđe?!! Idemo ovako, u 3-ćoj htela sam da skočim sa zidine od 20m jer tata nije hteo da mi kupi majmuna. Sestra i on su me sat vremena molili i na kraju umolili. Naravno, majmuna mi nisu kupili .Onda sam, u 6-oj skakala sa drugog sprata u šoder sa sve kišobranom jer sam bila sigurna da umem da letim. Bilo je tu još skakanja; sa mosta visokog 15m u reku...to se više puta ponavljalo od 7-12 godine, skakanje i kupanje na jednoj hidroelektrani jer mi je bila zanimljiva sila vrtloga koja me uvlači do dna, skakanje u dalj sa garaže u pesak, skakanje iz lipe sa najviše grane...Onda sam dva puta legla pod šine da voz pređe preko mene, mada nisam bila jedina jer smo iz društva dokazivali hrabrost tako, majko mila i tri puta pod kamion. Uopšte mi nije jasno kako nismo poginuli. Hvatala sam sa društvom zmije, lepili pijavice po telima jer smo čuli da su delotvorne. Onda sam pravila koktele i dimne bombe. Luk i strelu. U ZOO vrtu ušla kod vuka (čuvar je otključao da ga nahrani i ja se uvukla neprimetno), umalo nije srčani udar doživeo kad me je video. Čupnula sam lava za grivu jer me zanimalo da osetim rukama kakvo je to čudo od grive. Sa 8 godina razdvojila sam svog šarplaninca u krvavom obračunu sa drugim šarplanincem... Davila sam jednog policajca jer me vređao...
Ne mogu se sad setiti svega. Ima toga još...
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Evo ovo posljednje...upisala sam Statistiku...sto bi Svabe rekli Štatistik ...i tako...jesam li luda, vidjet cemo...hocu li se vratiti svojim bankama, i to cemo da vidimo. Stay tuned.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
7 godina seruckala na ovom forumu. Danas godišnjica.
Ima bre da snime film o meni. Što, šta fali?
Kad može Bred Pit na Tibetu, može i baba 7 godina na VC-u.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Ja se popnem na visnju pa mi visoko ali jedne davne , tople , letnje noci prepune zvezda
, popeo sam se na odzak jedne kuce u ulici Ive Lole Riibara ( jbg komunista bio i osto ) i tako sedeo na tom odzaku jedno 15 minuta ponavljajuci malo u sebi a malo u glas ..: e sad si moja "
Tako je i bilo
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
Prijavila se za boot camp.
I osećam takvu frku u stomaku...oni leptirići kao kad se zaljubiš...ili kad se jako plašiš zubara...pa stalno imaš osećaj da ti se kaki...e to.
Prvo su mi rekli da sam luda što sam se prijavila jer sam još uvek bangava u levu nogu.
Onda su mi rekli da sam luda što sam se uopšte prijavila, pa čak i da imam zdravu nogu.
A ja sam nekako ubeđena da ne postoji to što ja ne mogu, pa makar se i ukakila od treme.
Jedino sam Đorđu priznala, da niko ne čuje, da sam se prijavila samo zato što smatram da će mi jedino marinac koji mi stoji nad glavom i urla ne mane da uradim 50 sklekova u blatu...pomoći da malo skrenem misli...
Đorđe je uzdahnuo, polizao sebi dupe i odvukao se do svog jastuka.
Samo me on razume, ja vam kažem.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro