27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!" - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 28 od ukupno 28
  1. #16

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    1. Obzirom na populisticku politiku devedesetih, potpuno sam izmenio svoju predstavu o politickim desavanjima i vrednovanju istorije.
    Ne verujem da je slabo razvijena drzava kao sto je bila tadasjnja Jugoslivaija imala svesne narodne mase.
    Da, postojali su pojedinci koji su delovali sa namerom, ali ne verujem u spontani narodni bunt. Istorija ce pokazati da li je narod bio manipulisan pri izlasku na ulice.

    2. Teritorija Srbije, pa i Hrvatske i Slovenije bila je strategijski vazna zbog koridora prema naftnim poljima Rumunije, a ta naftna polja su bila sustinska za tadasnju Nemacku.

    3. Neke okolne zemlje su imale pretenzije prema teritorijama koje su odcepljene od njih posle prvog svetskog rata (pr. Madjarska), a ako bolje razmislimo, to je sasvim logicno. Nijedna politicka garnitura koja se ne bi borila bar usmeno za povrat teritorija, 20 godina posle odspajanja od maticne zemlje, ne bi se odrzala na vlasti. Prema tome prvi svetski rat je unapred uslovljavalo stupanje nekih zemalja u pakt sa Nemackom.

    Samo da napomenem, malo ko zna, u Madjarskoj tada nije bilo na vladi fasisticki rezim. Ali je vladala atmosfera (zelja) ponovnog uspostavljanja ``velike``, bivse Madjarske. Fasisticki rezim je uspostavljen tek kasnije 43 ili 44, da ne trazim po knjigama, kada je Madjarsku okupirala Nemacka sa kim je ona bila u savezu, da spreci prelaz Madjarske na ``stranu`` Rusije, radi sprecavanja okupacije Madjarske teritorije od strane Rusa.

    4. Sve u svemu, tada je danasnji ``zapadni`` svet je bio u krizi pred najezdom fasizma i uveren sam da bi pobeda fasizma nad svetom doneo vecu nesrecu od komunizma. Mislim da je Jugoslavija tada pravilno postupila, bez obzira na cenu!
    Da smo postali nacisticka, gubitnicka drzava, mozda bi izbegli komunizam, mozda bi sada bili napredniji, ali okupacija fasisticke Nemacke bi usledila ili 41, ili nesto kasnije. Tadasnja Jugoslavija nije bila toliko razvijena da bi ostala suverena u takvom okruzenju jer ne bi nikako mogla da bude pravi partner nemackoj. A u slucaju da je pobedila nacisticka Nemacka, ceo svet bi bio u vecoj krizi, do dana danasnjeg, a Slaveni verovatno vise ne bi postojali!

    Sve u svemu, smatram da je drugi svetski rat nastavak prvog, i uloge su unapred bile podeljene.

    Citajuci gornje postove, iznenadio sam se koliko danas mladi drugacije shvataju tadasnje odnose.
    Na kraju cemo ipak doci dotle da nije vazno, ko je ciji vojnik bio, bit ce svako rehabilitovan, osim onih, naravno cije su ruke dokazano krvave.
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  2. #17

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    2. Teritorija Srbije, pa i Hrvatske i Slovenije bila je strategijski vazna zbog koridora prema naftnim poljima Rumunije, a ta naftna polja su bila sustinska za tadasnju Nemacku.


    Надам се да ми нећеш замерити што те исправљам, као што то неки људи имају обичај, али вероватније је да је Југославија била важна због коридора према југу, Медитерану, Грчкој и северној Африци и Блиском Истоку и тамошњој нафти.
    Али питање је да ли је Југославија могла да прође боље него овако. Да ли је могла да буде неутрална? Да ли је могла да буде у пакту са Немачком а да то не повлачи неке веће обавезе? Рецимо чак ни пропуштање војске до Грчке, могли би да иду преко Бугарске и Румуније.

    3. Neke okolne zemlje su imale pretenzije prema teritorijama koje su odcepljene od njih posle prvog svetskog rata (pr. Madjarska), a ako bolje razmislimo, to je sasvim logicno. Nijedna politicka garnitura koja se ne bi borila bar usmeno za povrat teritorija, 20 godina posle odspajanja od maticne zemlje, ne bi se odrzala na vlasti. Prema tome prvi svetski rat je unapred uslovljavalo stupanje nekih zemalja u pakt sa Nemackom.
    Мислим да је више утицаја имао однос с великим силама, али сигурно и неки регионални односи.

    Samo da napomenem, malo ko zna, u Madjarskoj tada nije bilo na vladi fasisticki rezim. Ali je vladala atmosfera (zelja) ponovnog uspostavljanja ``velike``, bivse Madjarske. Fasisticki rezim je uspostavljen tek kasnije 43 ili 44, da ne trazim po knjigama, kada je Madjarsku okupirala Nemacka sa kim je ona bila u savezu, da spreci prelaz Madjarske na ``stranu`` Rusije, radi sprecavanja okupacije Madjarske teritorije od strane Rusa.
    Нама није посебно битно да ли је то био фашистички режим или није. То је режим који је од почетка тридесетих био уз Италију и Немачку, који је обучавао усташе, где су били кампови за обучавање терориста... елем, Мађарска и није нешто битна у свој овој причи.

    4. Sve u svemu, tada je danasnji ``zapadni`` svet je bio u krizi pred najezdom fasizma i uveren sam da bi pobeda fasizma nad svetom doneo vecu nesrecu od komunizma. Mislim da je Jugoslavija tada pravilno postupila, bez obzira na cenu!
    Морам да се сложим са Хлебмастером - Југославија је фашизму наудила тиме што је Немачка морала да потроши нешто метака, горива и радних сати својих војника да нам убијају сународнике.
    Југославија није могла пуно да помогне борби против фашизма, а могла је јако пуно да помогне свом народу.
    Изнео сам коју је цену српски народ платио у Другом светском рату, а те последице и данас осећамо. Ако узмемо да за то нисмо добили ништа, а нисмо нешто посебно ни придонели победи над фашизмом, то је огромна цена.
    Без увреде, али ако за неког онолики Срби нису прескупа цена, ја онда не знам шта јесте. Посебно после цене коју смо платили у Првом светском рату. Паметни народи гледају да прођу јефтиније.

    Da smo postali nacisticka, gubitnicka drzava, mozda bi izbegli komunizam, mozda bi sada bili napredniji, ali okupacija fasisticke Nemacke bi usledila ili 41, ili nesto kasnije. Tadasnja Jugoslavija nije bila toliko razvijena da bi ostala suverena u takvom okruzenju jer ne bi nikako mogla da bude pravi partner nemackoj.
    Зашто би се Немачка трудила да нас окупира? Имала је довољно проблема на источном фронту, у Нормандији, северној Африци... а ми јој не би представљали претњу. Кад би дошло право време, објавили би им рат као што су урадиле и Бугари, Румуни, Мађари...

    A u slucaju da je pobedila nacisticka Nemacka, ceo svet bi bio u vecoj krizi, do dana danasnjeg, a Slaveni verovatno vise ne bi postojali!
    Да не шпекулишемо шта би било кад би Немачка победила. Битно је то да би она изгубила и без милион мртвих Срба и још већим демографским и сваким другим губицима који су нас снашли.

    Sve u svemu, smatram da je drugi svetski rat nastavak prvog, i uloge su unapred bile podeljene.
    Улоге су биле подељене у складу са интересима држава, а пошто је доста тога остало нерешено или се сматрало да је остало нерешено, нормално да се и то рефелектовало.

    Citajuci gornje postove, iznenadio sam se koliko danas mladi drugacije shvataju tadasnje odnose.
    Na kraju cemo ipak doci dotle da nije vazno, ko je ciji vojnik bio, bit ce svako rehabilitovan, osim onih, naravno cije su ruke dokazano krvave.
    На шта мислиш?
    Онај ко није веровао у комунистичко поштење и њихову истинољубивост никад није ни веровао у њихову црно-белу историју.
    После пада комунизма право гласа су добиле многе формације које су се бориле за своју државу и свој народ, па и на страни Немачке. Ко може замерити једној Финској што је била на страни Немачке кад јој је алтернатива био Стаљин? Ко може замерити УПА у Украјини што се борила против комуниста после милиона Украјинаца умрлих од глади због комунистичког терора? Свим осталим покретима отпора који су се борили против комуниста, јер си их сматрали или већим злом од нациста или зато што су знали да ће нацисти проћи а да ће комунистити остати.

    Major Kalaic nas doceka, cisto se i obradova, a blag je i umiljat, pa kako
    je od nas visi i kad sedi, on nas skropi lepim recima i jos umilnijim
    pogledom. Dobro je -
    kaze major kalaic - sto je rezervni major Radovic okupio i njemu doveo
    solunce, sto se dosetio da za tako vazna posla okupi one sto su najvise
    stradali za spas
    otadzbine. Za njega je ovde, kaze, najvaznije ono sto mi nemamo, zbog cega
    smo u proslom ratu izgubili ko oko, pokaze na me, ko ruku, ko nogu. Mi smo
    ga, veli,
    ganuli. I lepo je od nas sto smo se tako okitili odlikovanjima - zagleda on
    nas. Zagleda odlicja. I nuka nas jelom i picem. Naredjuje meandziji da nas
    sluzi - ovake goste,
    on, major Kalaic, kaze, nije imo, a ne veruje ni da i' je ovako sjacene i
    kafedzija skoro vido.
    Da l' se zajebava? - gledam majora Kalaica.
    Gospodine majore, mi smo cistim srcem i u najboljoj nameri vama ovde dosli,
    ne da rucamo, nego da po savesti svojoj ispunimo dug prema narodu, kako smo
    ga
    svaki od nas u tri rata ispunjavali - uscusturio se, bogme, nas major Misa
    Radovic, govori, samo veze, brkovi mu samo odskacu, ko da je na raportu.
    Evo, svaki od ovi
    stari ratnika - rukom pokazuje major Misa u nas - reci ce sta tisti narod i
    milu nam otadzbinu. Nji je - opet major Misa pokazuje u nas - nas pokojni
    kralj Petar, prvi
    oslobodilac vodio preko Albanije a oni njega nosili. Zastade, pocuta, pa
    nastavi. Jes, on nji vodio a oni njega nosili, i tako do velike slave stigli
    i zato se njima mora
    verovati - pokazuje na nas - pred otadzbinom nikad nisu lagali i gresili.
    Major Kalic cisto tronut, klima glavom, odobrava, tapse po ramenu majora
    Misu i nuka nas da
    se privatimo jela i pica, mi smo njegovi gosti i milo ce mu biti ako mi
    stogod sa sovre koju je za nas priredio pojedemo, ko sto bii on da je za
    sovrom bilo kojeg od nas.
    A mi mozemo da pricamo, zato smo se, kaze, i sastali. Kuca se on sa nama,
    nazdravlja i dobrodoslicu zeli. Samo vi govorite, ljudi, olaksajte dusi, sve
    sto vam je na
    srcu stovarite ovde. On, major Kalic, zna, kaze, kako je srce stari ratnika
    i sta je briga za otadzbinu.
    Major Misa pogladi brkove, pa ce stroze: Ako ovako nastavimo vojvodo,nisu
    nam potrebni ni Nemci, ni Bugari, ni Madjari, ni ustase, dovoljni smo sami
    sebi,
    istrebicemo se i bez nji.
    A mi u glas - obodrili se - povladjujemo majoru Misi.
    Major Kalaic sedi i slusa. I smejulji se. Bas ste se lepo, kaze, iskupili. I
    na dobrom ste se poslu nasli. Dobro ste se i dosetili. Dusi cete sevap
    uciniti - gleda nas, pa
    ustade, proseta oko nas i opet sede. Dobro, kaze, kad ste vi dosli da mene
    mirite sa komunistima, jeste li se to vi pomirili sa njima? Prvo, kaze, trba
    vi da se sa njima
    pomirite, pa onda mene da mirite.
    Mene nesto teknu.
    Major Misa se ne da, ima on sva moguca odlikovanja i dve Karadjordjeve
    zvezde sa macevima. Tako je - kaze nas Misa majoru Kalaicu - tacno, svi Srbi
    treba da se
    izmire i sajedine, svi, de su da su, pa kad poslove vojnicke obave i spasu
    otadzbinu, onda neka vode politiku i neka se svadjaju. Na izborima. I po
    skupstinama. Kakav
    je red i kakav je adet kod pravi i ugledni naroda u Evropi.
    A sta ti, cica Milutine, mislis - zagleda se major Kalaic u me - da l' ti
    mislis ko i gospodin major Radovic?
    Ja se sputa. Sta da kazem? Vidim da mu se ne svidje ono sto govori major
    Radovic i znam kako prolaze oni koji govore kako se njemu ne svidja, al kako
    ja sad da
    izdam naseg Misu, starog srpskog rezervnog majora. I kad bude kraj - kraju,
    dosli smo da mirimo zakrvljenu bracu, ne smemo dozvoliti da nas zaplase ko
    decu.
    I ja tako mislim, gosn majore - odbrusim ja i zagledam mu se u oci pravo, a
    on se trze. I sleze.
    Ja sam, kaze on, mislio drukcije - lepo nas gleda, smirio se. Ja sam, kaze,
    mislio da mi prvo treba da se obracunamo sa komunistima, pa sa Nemcima. Sa
    Nemcima, kaze, ima ko da se obracuna i bez nas, a sa nasim komunistima ako
    se mi ne obracunamo, nece se niko obracunavati. I jos nesto, Nemci mora da
    odu
    odavde kad - tad taman da od nas niko na nji pusku ne opali, a komunisti ako
    uzmu vlas - nikad ni doveka, duze ce nam biti pod njima nego pod Turcima. Je
    li tako?
    Sta mislite? - okrete se on majoru Misi.
    To je skupstinsko pitanje - kaze mu Misa,odma, u brk.
    Skupstinsko pitanje, velite, e kad bi moglo biti skupstinsko - on manu
    glavom, a smeje se, pa ti ga je tesko razumeti. Gleda nas, gleda, a mi
    cutimo, cekamo, a on
    tek pocne: Dragi prijatelji, mlogo ste osetljivi. Zasuzili nad komunistima.
    Svidja vam se sto se junace, pripucavaju na Nemce. Lice vam na srpske
    komite, mozda vam
    lice i na vas. Je l' tako! Volite vi da se puca na Nemce. Nikad vam nije
    dosta dzumbusa; ajducka krv, veli, voli ustanke, ne moze bez ustanka. A
    ovamo, na celu tog
    ustanka stoje oni koji su na vas pucali cetrnaeste, dabome, oni, sta se
    cudite. I vi se ne pitate sto taj ustanak nije poveden u Zagorju, pa da
    Nemci u Varazdinu streljaju
    petnaest iljada djaka i mladica, ko u Kragujevcu i Kraljevu, dragi roditelji
    otadzbine! Sto to vrzino kolo nije tamo zaigralo, nego drugovi iz Zagorja
    dosli ovde, u Sumadiju
    da se zivotima vase dece i unucadi poigravaju. A ocevi, oca vam ocinjeg!
    Nista vas nije opametilo, ni ona Albanija, ni ostrva smrti, ni plave
    grobnice, nego ste sad dosli
    da mi cmizdrite nad sudbinom crvene tevabije. ocete li se kadgod opametiti -
    pita nas - je li, nesretni roditelji jos nesretnije otadzbine. Znate li vi
    da i Nemac na nasu
    ludost racuna, zato nam je i odmerio "sto za jednoga", samo nama i nikom
    vise, ni Slovencima, ni Makedoncima, o Hrvatima da i ne govorim, samo Srba
    sto za jednog
    belotrpog Svabu.
    Ustade, pa mi se od nekog stra ilod oni njegovi reci ucini da je jos visi
    nego sto je bio. Ide sa casom u ruci pa se sa svakim kuca, a mi ko da nas
    kucka u glavu.
    Veruj, sinovce, nije prijatno ni pogledati ga, oci mu se zazarile, a sav
    zarasto u bradurinu.
    Setka, setka on, pa opet umirenim glasom, potijo: Pa sto mi da budemo budale
    i da se prodajemo sto za jednog, koja je to racunica?! Vi Sumadinci treba od
    Varazdinaca da ucite kako se sa neprijateljima treba razgovarati; naseli
    ste, veli, navukli vas komunisti na tanak led. Njima poverovali, a meni ne
    verujete, cudi vas sto ja
    vase pesme ne pevam i ne djipam u vasem kolu, cudi vas, jer ja nosim vasa
    znamenja na kapi.
    Skide ti on, sinovce, onu sajkacu pa zagleda kokardu, one orlove, nesto
    capka prstima, ne mozes znati sta snuje, pa ce opet: Trebalo bi sad, veli, u
    kuknjavu da
    udarimo, pred nama da su kaludjeri, jok bojovnici, kaludjeri sa prevrnutim
    odezdama, sa svecama naopako upaljenim. ovo je vreme za kletve i molitve,
    nije za plitku
    pamet i jeftino junacenje. Al vi, dragi roditelji, ne slusate Varvarince i
    Misarce, nego vam Varazdinci prosipaju vasu kavurmu, ovde u Sumadiji, a tamo
    u Varazdinu ne
    djuskaju u kolu i ne pevaju pesme koje se glavama placaju, dragi moji,
    bistri roditelji - bas tako rece "bistri" roditelji, a ja vidim kud smo mi
    sa svojim sedim tintarama
    zabasali.
    Spusti major Kalaic casu pa se setka okolo nas i sve nas miluje rukom po
    glavama, sve jednog po jednog, a onda opet nali casu, ali samo sebi, i na
    dusak je ispi,
    dok dlanom o dlan, pa sede i zagrli majora Misu.
    Eto, veli, tako sam ja mislio, dragi roditelji otadzbine, ali kad vi mislite
    drugcije, i ja cu drukcije, vase su zelje za me naredjenje, istorija
    komanduje, moracu vas
    poslusati.
    Sinovce, ja vidim koliko je sati. Vide i ostali. Cutimo ko zaliveni.
    Sinovce, svaka mu druga "roditelji otadzbine". Ne govori se tako kad se na
    dobro misli.
    A sta vi mislite, bi l' se komunisti pomirili sa nama? - pita on i sve nas
    redom zagleda. Mi se spetljali, pogledamo u majora Misu, a on ko da je
    prozvan, veli: Na tome ce tek da se radi, ovo je nas pocetak.
    Ustade Kalaic, priteze kaiseve na sebi: Koga cu, veli, poslusati, ako ne
    vas, oceve otadzbine necu. Cupnu on, pozdravi nas vojnicki, mi djipismo,
    otpozdravismo,
    vojnicki, jakako, ispratismo ga do fijakera i ostadosmo tako pozdravljajuci
    ga i gledajuci kako fijaker odlazi prema vasaristu. Kad li se najednom on sa
    zadnjeg sedista
    okrete i iz onog gevera osu na nas paljbu rafalom. Zvizdi i prsti olovo, ne
    mozemo ocima da verujemo. Ne umemo ni da se sklonimo.
    Lako je vama bilo sa Svabama, Nemcima i Bugarima! - dere se na sav glas.
    Konji se poplasili, ustukuju, ne smeju napred, dovezose ga opet ovamo pred
    nas, sami konji, od stra nekog konjskog.
    Vasi neprijatelji su dolazili i odlazili, a moji neprijatelji oce da ostanu
    ovde, zauvek - stoji u fijakeru, mogla bi ga sva carsija cuti. Idite vi pa
    se sa komunistima
    preganjajte po skupstinama, a ja cu sa njima da razgovaram vrelim olovom!
    Nigde nikog u carsiji, ni pseto da predje preko ulice, samo mi, gomila
    isluzenih ratnika, ubledeli, slusamo i gledamo pomanitalog cetnickog majora
    kako se dere i sve
    vise zastrasuje konje. Nece on da ceka francuske gumene kuglice iz nasi
    dokoni prica sa Krfa. Zna on, kaze, nema te skupstine u kojoj ce bilo ko
    osim komunista
    moci da govori, a tesko da ce i oni sta smeti da kazu u svojim skupstinama.
    Vama bi, matorim budalama, trebalo dodeliti da s komunistima u skupstinama
    razgovarate - evo sto bi vam oni to dozvolili! - odmeri nam do lakta, uze
    dizgine od onog vojnika, pa trze. Konji poletese. Seva potkovica po turskoj
    kaldrmi. Oce tockovi
    sa fijakera da pospadaju.
    A mi - ko popisani. Stojimo na onoj kaldrmi, nakindjureni, u stajacim
    odelima i sa odlikovanjima na prsima i niko ni u koga ne gleda.
    Ja! - uzdanu nas major Misa Radovic i podje uz carsiju.
    Jes vala! - uzdanem i ja.

    Данко Поповић, "Књига о Милутину"
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  3. #18

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Надам се да ми нећеш замерити што те исправљам, као што то неки људи имају обичај, али вероватније је да је Југославија била важна због коридора према југу, Медитерану, Грчкој и северној Африци и Блиском Истоку и тамошњој нафти.
    Али питање је да ли је Југославија могла да прође боље него овако. Да ли је могла да буде неутрална? Да ли је могла да буде у пакту са Немачком а да то не повлачи неке веће обавезе? Рецимо чак ни пропуштање војске до Грчке, могли би да иду преко Бугарске и Румуније.
    Ne pobijam tezu, ali je Nemcima trebala Rumunska nafta, koliko zbog blizine, toliko zbog transporta.
    Naravno, trebala im je i Grcka zbog izlaza na Sredozemno more, Sfriku i Bliski Istok.
    A koja zemlja je ikada propustala vojsku kroz svoje teritorije? Svaki pakt povlaci obaveze. Ne verujem u tezu neutralnosti. Neutralno bi mogla da prodje samo vojno jaka zemlja.

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Мислим да је више утицаја имао однос с великим силама, али сигурно и неки регионални односи.
    Uvek igraju ulogu i unutrasnji i spoljnji odnosi snaga.

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    ... где су били кампови за обучавање терориста... елем, Мађарска и није нешто битна у свој овој причи.
    Za kampove ne znam, i ne verujem u svesnu nameru pripreme za rat, bar ne 10 godina pre rata.
    Madjarska je postavljena kao paralela, jer cini mi se da vam moram bas ukazati na to sto ne vidite.
    Da je Srbija usla u pakt, postala bi fasisticka, kao sto je postala i Ukrajina ili Madjarska.

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Морам да се сложим са Хлебмастером - Југославија је фашизму наудила тиме што је Немачка морала да потроши нешто метака, горива и радних сати својих војника да нам убијају сународнике.
    Југославија није могла пуно да помогне борби против фашизма, а могла је јако пуно да помогне свом народу.
    Изнео сам коју је цену српски народ платио у Другом светском рату, а те последице и данас осећамо. Ако узмемо да за то нисмо добили ништа, а нисмо нешто посебно ни придонели победи над фашизмом, то је огромна цена.
    Без увреде, али ако за неког онолики Срби нису прескупа цена, ја онда не знам шта јесте. Посебно после цене коју смо платили у Првом светском рату. Паметни народи гледају да прођу јефтиније.
    Slazem se i ja da su Srbi (tadasnja Jugoslavija) bili premali da bi se hvatali ukostac sa problemom, ali bez uvrede, u prvom svetskom ratu je isti slucaj bio. Naravno, steta je za zrtve, kako za njihov broj a tako i za svaku zrtvu, pojedinacno. Ipak mislim da bi fasizam bas Srbiju unistio. Iz tog aspekta ovakav ishod je bio neminovan.
    Svi mi ucimo iz istorije totalitarnih rezima i znamo, kada bi nestali jevreji, homoseksualci, romi, rusi, azijati, fasizam bi poceo traziti neprijatelje medju sebe. A manje vredni bi bili Srbi, Madjari i drugi narodi. Cak u Jugoslaviji bi se Slovenski i Hrvatski narod bi se deklarisali kao vredniji, na racun Srba i Makedonaca /vidi primer Ukrajinaca na racun Rusa/

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    На шта мислиш?
    Онај ко није веровао у комунистичко поштење и њихову истинољубивост никад није ни веровао у њихову црно-белу историју.
    После пада комунизма право гласа су добиле многе формације које су се бориле за своју државу и свој народ, па и на страни Немачке. Ко може замерити једној Финској што је била на страни Немачке кад јој је алтернатива био Стаљин? Ко може замерити УПА у Украјини што се борила против комуниста после милиона Украјинаца умрлих од глади због комунистичког терора? Свим осталим покретима отпора који су се борили против комуниста, јер си их сматрали или већим злом од нациста или зато што су знали да ће нацисти проћи а да ће комунистити остати.
    Mislim da se smanjenjem odbojnosti prema ideji fasizma kod omladine, ustvari smanjuje negativno prosudjivanje najveceg zlocina te ideje, genocid!
    Pored toga mislim da je Norveska popustila pod jacim, kao sto je to ucinila i Francuska ali na malo drugaciji nacin.
    Francuski pristup mi je simpaticniji.

    Ali sada moram da upitam, zasto je trebalo uci u rat `91, zar se nije znalo da ce se platiti ogromna cena u zivotima, a prakticno nista se nece resiti?
    Mislim da je Srbija (namerno kazem Srbija, mada bi mogao reci i Milosevicev rezim) bila uverena u nadmoc i pobedu.
    A mislim da je `41 nestabilna unutrasnja situacija dovela do inicijative snage, koje nisu verovale u napad Nemacke. To bi objasnilo tadasnji preokret.

    Sve u svemu 19. vek je bila kolevka razvijanja ideja o upravljivom drustvu, o ``izmima``.
    20. vek je bio probni poligon ``izama``.
    Svi izmi su propali zbog neefikasnosti i licnog kultusa koji vremenom prerasta u krvavu diktaturu.

    Postoji samo jedan ``izam`` koji i nije izam, zbog jednog jedinog razloga:
    Koristi prirodno/matematicke (i ekonomske) zakonitosti. Regulaciju raspodele ponude i potraznje vrsi novac. Prljav, nepravedni, beskorisni rezim. Ipak, radi jer je iskljucio pojedinca iz sluzbe idejama. To je kapitalizam. Bolju rec nemam za njega.
    Poruku je izmenio biterlemon, 29.07.2007 u 00:51
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  4. #19

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    Ne pobijam tezu, ali je Nemcima trebala Rumunska nafta, koliko zbog blizine, toliko zbog transporta.
    Naravno, trebala im je i Grcka zbog izlaza na Sredozemno more, Sfriku i Bliski Istok.
    Карту сам окачио да илуструјем како им за пут до Румуније није требала Србија бре. Сем тога, Румунија им је била савезник.

    A koja zemlja je ikada propustala vojsku kroz svoje teritorije? Svaki pakt povlaci obaveze. Ne verujem u tezu neutralnosti. Neutralno bi mogla da prodje samo vojno jaka zemlja.
    И небитна. Немачка се тукла са СССР, Енглеском, САД... зашто би им требало да се петљају са Југославијом?

    Za kampove ne znam, i ne verujem u svesnu nameru pripreme za rat, bar ne 10 godina pre rata.
    Па информиши се о камповима, ево рецимо из чланка о злогласном команданту злогласне усташке Црне Легије:
    http://en.wikipedia.org/wiki/Jure_Franceti%C4%87
    He spent the following four years in Austria, Italy and Hungary. In Hungary he was named adjutant to Vjekoslav Servatzy who was the commander of Jankapuszta camp.

    Мађарска политика је тражила ревизију Тријанона, те се већ 30их приклонила Немачкој и Италији. Не знам шта је ту нејасно.
    Не верујем да су мислили да је ревизија Тријанона могућа другачије него ратом.

    Madjarska je postavljena kao paralela, jer cini mi se da vam moram bas ukazati na to sto ne vidite.
    Da je Srbija usla u pakt, postala bi fasisticka, kao sto je postala i Ukrajina ili Madjarska.
    Каква бре Украјина и Мађарска? Ниси ли ти тврдио да Мађарска није била фашистичка до 44?
    Не знам ни шта значи да би Југославија била фашистичка, али не видим како би развој догађаја могао да буде гори него што је био.

    Slazem se i ja da su Srbi (tadasnja Jugoslavija) bili premali da bi se hvatali ukostac sa problemom, ali bez uvrede, u prvom svetskom ratu je isti slucaj bio.
    Различите ситуације. У Првом светском рату Србија није имала избора, циљ Аустрије је био уништење Србије, а богме и свођење Срба под једну шљиву. Ту је био угрожен физички опстанак и није било избора него бранити се. У Другом светском рату Срби су имали алтернативу.

    Naravno, steta je za zrtve, kako za njihov broj a tako i za svaku zrtvu, pojedinacno. Ipak mislim da bi fasizam bas Srbiju unistio. Iz tog aspekta ovakav ishod je bio neminovan.
    Не мислим да би Србијом завладао фашизам, евентуално нека десничарска влада која би због антинемачког расположења пала у најгорем случају тамо негде 45.

    Svi mi ucimo iz istorije totalitarnih rezima i znamo, kada bi nestali jevreji, homoseksualci, romi, rusi, azijati, fasizam bi poceo traziti neprijatelje medju sebe. A manje vredni bi bili Srbi, Madjari i drugi narodi. Cak u Jugoslaviji bi se Slovenski i Hrvatski narod bi se deklarisali kao vredniji, na racun Srba i Makedonaca /vidi primer Ukrajinaca na racun Rusa/
    Све и да узмемо у обзир да би у Србији/Југославији на власт дошао десничарски режим и задржао се на власти, из примера Португала, Шпаније, Грчке... видимо да то није било ни близу немачком нацизму. Дакле, било би мање штетно од комунизма. Али као што рекох, до тога не би дошло.

    Mislim da se smanjenjem odbojnosti prema ideji fasizma kod omladine, ustvari smanjuje negativno prosudjivanje najveceg zlocina te ideje, genocid!
    Највише штете поштовању неких наводно достигнутих цивилизацијских норми наносе - САД и остале велике силе. Пре свега САД су нам показале да нема никаквих норми - ни међународног права, нити су битни ратни злочини и људска права, осим кад се могу користити као оружје у пропаганди, да је битно само бити јак, односно јачи од непријатеља.

    Pored toga mislim da je Norveska popustila pod jacim, kao sto je to ucinila i Francuska ali na malo drugaciji nacin.
    Francuski pristup mi je simpaticniji.
    На шта мислиш?

    Ali sada moram da upitam, zasto je trebalo uci u rat `91, zar se nije znalo da ce se platiti ogromna cena u zivotima, a prakticno nista se nece resiti?
    Mislim da je Srbija (namerno kazem Srbija, mada bi mogao reci i Milosevicev rezim) bila uverena u nadmoc i pobedu.
    Зато што су Срби веровали у своју равноправност и могућност да исту одбране, слажем се.

    A mislim da je `41 nestabilna unutrasnja situacija dovela do inicijative snage, koje nisu verovale u napad Nemacke. To bi objasnilo tadasnji preokret.
    Сигурно и то, поред акција енглеске тајне службе и франкофилства, иако нам ни Енглези ни Французи нису могли дати ништа.

    Sve u svemu 19. vek je bila kolevka razvijanja ideja o upravljivom drustvu, o ``izmima``.
    20. vek je bio probni poligon ``izama``.
    Svi izmi su propali zbog neefikasnosti i licnog kultusa koji vremenom prerasta u krvavu diktaturu.

    Postoji samo jedan ``izam`` koji i nije izam, zbog jednog jedinog razloga:
    Koristi prirodno/matematicke (i ekonomske) zakonitosti. Regulaciju raspodele ponude i potraznje vrsi novac. Prljav, nepravedni, beskorisni rezim. Ipak, radi jer je iskljucio pojedinca iz sluzbe idejama. To je kapitalizam. Bolju rec nemam za njega.
    Државом и друштвом се и данас управља, итекако. И то не у складу са природно/математичким и економским законитостима. Па тако рецимо ДојчБанка поред одличне године и одличног профита - отпусти раднике, јер јој се исплати да то уради.

    Него, одлутасмо од теме.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  5. #20

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    -Pa Francuska je prva pregazena (dobro posle Beneluxa), a opet je imala toliko "malo" zrtava, sa sve dva pokreta otpora.
    Prva puska, Zikicina, ubila je Srbina!

  6. #21

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Citat valter kaže: Pogledaj poruku
    -Pa Francuska je prva pregazena (dobro posle Beneluxa), a opet je imala toliko "malo" zrtava, sa sve dva pokreta otpora.
    Prva puska, Zikicina, ubila je Srbina!
    Ако се добро сећам, и после Етиопије, Аустрије, Судета, Пољске, Чехословачке... али добро.
    Французи нису имали ни Мађаре ни Бугаре ни Шиптаре ни Хрвате ни босанске муслимане. У том је ситна разлика.
    Сви наши суседи су били у пакту с Немачком и Италијом осим Грчке. И сви су имали територијалне претензије на нашу земљу и злочиначке намере према српском народу.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  7. #22

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    -Iz mog ugla, bez nekog "jaceg" razmisljanja:
    Sve i da puc nije uspeo Kraljevina bi pukla, jer je vec uveliko bila izdeljena i po sirini i po dubini, tj. i po "republikama" i strankama (radikali, "seljaci", komunisti-zabranjeni). Nemacke konvoje nebi kroz Srbiju cekali cvecem (za razliku). Hrvati, bi naravno, davali podrsku Kralju zarad ocuvanja drzave ( ). A Srbi, pa potukli bi se medjusobno ali bi bilo krvavije jer bi se vojska podelila pa bi imali i cime da to efikasnije ucine. Kralj u nemilosti, sa zapada daje "vise od autonomije a manje od nezavisnosti" Hrvatskoj, na severu daje "prosirenu autonomiju Madjarima, na jugu se po sumama bori sa komunistima i nelojalnim generalima. Nemci zbog gubitaka usled sabotaza i diverzija rasporedjuju trupe i preuzimaju Srbiju u svoje ruke, a Kralj daje "saopstenja za stampu".
    Znaci, sve je isto samo sto saopstenja nebi davao Nedic nego Kralj, naravno dok bi bio ziv.

  8. #23

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    енглези су исценирали 27. март да би олакшали притисак немаца- то је јасно као дан.

    можемо повући паралелу са атентатом на ф. фердинанда и први светски рат.

    у оба случаја изгибе на стотине хиљада срба. то је на крају свих филозофирања најтужније и најужасније...
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  9. #24

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Citat valter kaže: Pogledaj poruku
    -Iz mog ugla, bez nekog "jaceg" razmisljanja:
    Sve i da puc nije uspeo Kraljevina bi pukla, jer je vec uveliko bila izdeljena i po sirini i po dubini, tj. i po "republikama" i strankama (radikali, "seljaci", komunisti-zabranjeni). Nemacke konvoje nebi kroz Srbiju cekali cvecem (za razliku). Hrvati, bi naravno, davali podrsku Kralju zarad ocuvanja drzave ( ). A Srbi, pa potukli bi se medjusobno ali bi bilo krvavije jer bi se vojska podelila pa bi imali i cime da to efikasnije ucine. Kralj u nemilosti, sa zapada daje "vise od autonomije a manje od nezavisnosti" Hrvatskoj, na severu daje "prosirenu autonomiju Madjarima, na jugu se po sumama bori sa komunistima i nelojalnim generalima. Nemci zbog gubitaka usled sabotaza i diverzija rasporedjuju trupe i preuzimaju Srbiju u svoje ruke, a Kralj daje "saopstenja za stampu".
    Znaci, sve je isto samo sto saopstenja nebi davao Nedic nego Kralj, naravno dok bi bio ziv.
    Све и кад би се све ово што си набројао десило, било би боље од онога што се јесте десило.
    У многим државама су постојале странке, не видим да је иједна била толико јака да би могла да се супротстави краљевској војсци и полицији нешто значајније. Па ни комунисти, јер би имали пуно мање простора да се размашу, не би било онаквог хаоса, не би било усташких и немачких злочина који су народ терали на отпор, а постојао би државни апарат да их сузбије као што их је сузбијао и до тада.
    Мађари такође нису имали неки капацитет да ураде нешто битније, а не би добили никакву аутономију с обзиром да нит су били већина нити би Немачка на томе инсистирала, као што није ни у Румунији.
    Што се тиче побуне у војсци, ње и јесте било, то и јесте суштина пуча.
    Шта год да би било не би било јачања комуниста, шиптарског, мађарског, бугарског, хрватског ни муслиманског терора.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  10. #25

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Сем тога, Румунија им је била савезник.
    Ne znam da li je Rumunija bila saveznik (u prvom svetskom ratu nije), a Madjarska je pripojila sebi Transilvaniju. To se ne radi sa drzavom sa kojom je u savezu.
    Proverit cu...

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Мађарска политика је тражила ревизију Тријанона, те се већ 30их приклонила Немачкој и Италији. Не знам шта је ту нејасно.
    Не верујем да су мислили да је ревизија Тријанона могућа другачије него ратом.
    Vreme ozbiljnih namera/priprema povrata teritorije silom bi pomerio za neke kasnije godine, recimo 36...

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Ниси ли ти тврдио да Мађарска није била фашистичка до 44?
    Не знам ни шта значи да би Југославија била фашистичка, али не видим како би развој догађаја могао да буде гори него што је био.
    Madjarska je bila u savezu sa Nemackom ali u pravom smislu reci, fasisticka je postala kada su u trenutku politicke nestabilnosti vlast preuzeli ``njilasi``.
    Tada su poceli progoni. Njihov simbol je bio cetiri strele u obliku krsta u belom krugu na crvenoj podlozi.
    Da pojasnim, mislim da bi i Jugoslavija postala fasisticka na slican nacin, za nekoliko godina posle stupanja u pakt, vlast bi preuzela neka ekstremna manjina koja je prisvojila fasisticke ideje.
    Ok, da ne zalazimo u moguci rasplet...

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    У Првом светском рату Србија није имала избора, циљ Аустрије је био уништење Србије, а богме и свођење Срба под једну шљиву. Ту је био угрожен физички опстанак и није било избора него бранити се. У Другом светском рату Срби су имали алтернативу.
    otvorit cu jednom diskusiju na tu temu, postoje neki interesantni stavovi...

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Државом и друштвом се и данас управља, итекако. И то не у складу са природно/математичким и економским законитостима.
    Naravno, to je smisao drzave, samo ``izmi`` su bili previse optereceni ideologijom, ustvari njihovi modeli nisu funkcionisali zbog ljudskih slabosti (pre svega onih na vlasti).
    Uverenja sam da se sve moralo probati da bi covecanstvo ucio na greskama(?)!
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  11. #26

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    Ne znam da li je Rumunija bila saveznik (u prvom svetskom ratu nije), a Madjarska je pripojila sebi Transilvaniju. To se ne radi sa drzavom sa kojom je u savezu.
    Proverit cu...
    Без жеље да показујем непоштовање, али расправљаш о теми а не знаш чак ни ко је био на којој страни у Другом светском рату.
    Румунија је била на страни Антанте у Првом светском рату, а сила Осовине у другом.
    Јесу јој узели Трансилванију, то нисам знао па сам захваљујући теби прогуглао о томе и прочитао занимљиве чланке о Првом и Другом бечком диктату/конференцији, која је мењала границе у Европи.
    Ботом лајн: Није им требала Србија због Румуније јер су имали комуникацију с њом и без Србије, а Румунија им је била савезник.

    Vreme ozbiljnih namera/priprema povrata teritorije silom bi pomerio za neke kasnije godine, recimo 36...
    Хортијев режим је на власти био од 1920, а настава у мађарским школама је почињала молитвама за укидање Тријанона. Мађарске тежње за успостављањем "Велике Мађарске" биле су константа мађарске политике после Првог светског рата.

    Madjarska je bila u savezu sa Nemackom ali u pravom smislu reci, fasisticka je postala kada su u trenutku politicke nestabilnosti vlast preuzeli ``njilasi``.
    Tada su poceli progoni. Njihov simbol je bio cetiri strele u obliku krsta u belom krugu na crvenoj podlozi.
    Da pojasnim, mislim da bi i Jugoslavija postala fasisticka na slican nacin, za nekoliko godina posle stupanja u pakt, vlast bi preuzela neka ekstremna manjina koja je prisvojila fasisticke ideje.
    Ok, da ne zalazimo u moguci rasplet...
    Све и да си у праву за Југославију, то би била пуно мања штета него ово што се десило. Или можда не мислиш тако?
    Иначе, чак ни после окупације Југославије Немачка није поставила неке "српске фашисте" на власт.
    Твоје примедбе ми делују идеолошки обојене, као да већи значај придајеш некаквој фантомској опасности од југословенских фашиста него свом злу које се десило у Југославији после немачке окупације.

    Naravno, to je smisao drzave, samo ``izmi`` su bili previse optereceni ideologijom, ustvari njihovi modeli nisu funkcionisali zbog ljudskih slabosti (pre svega onih na vlasti).
    Систем који не узима у обзир људске слабости, а предвиђен је за људско друштво - је кретенски систем. То је исто као да правиш систем за узгајање свиња а не укључиш у тај систем да свиње морају да једу нешто.

    Uverenja sam da se sve moralo probati da bi covecanstvo ucio na greskama(?)!
    Уверења сам да монструозни експерименти са комунизмом и фашизмом који су коштали десетине до стотине милиона живота нису требали да се десе.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  12. #27

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Kako god se okrene, Srbi (bilo ovde, tamo, preko,osećali se tako ili ne) su najviše stradali. Em smo se tukli sa Silama osovine, em sa sada već bivšim bratskim narodima i komšijama, em između sebe i pored svega toga su nas Saveznici bombardovali i ako nisu imali strateška opravdanja.

    U krajnjem slučaju rezultat bi bio uvek isti i da smo se opredeli za pakt ili protiv njega. Ne treba nama puno i neko sa strane da se pobijemo i rascepkamo između sebe.
    Doviđenja Srbijo ma gde bila!!!

  13. #28

    Odgovor: 27. mart 1941. "Bolje rat nego pakt!"

    Како су нас Енглези гурнули у пропаст да би спасили своје дупе...

    http://www.pressonline.co.yu/vest.jsp?id=24868
    30.11.2007.
    Izvor: PRESS
    ISTINA O 27. MARTU

    Posle 66 godina od vojnog puča i demonstracija protiv Trojnog pakta, koji su Srbiju uveli u dramatično razaranje u Drugom svetskom ratu, dokumenti iz ličnog arhiva kneza Pavla Karađorđevića bacaju sasvim novo svetlo na ove sudbonosne događaje

    Otkako su 27. marta 1941. godine Beograđani na ulicama uzviknuli "bolje rat nego pakt", generali preuzeli vlast, a knez Pavle Karađorđević pod prinudom napustio zemlju, istina o ovim događajima, tragičnim po srpski narod, skrivana je od javnosti. Jugoslovenska vojska je rat sa nemačkom armijom izgubila za 12 dana, na vlast su zatim došli komunisti, a zna se da istoriju pišu pobednici. Uz jugoslovenske partizane, na pobedničkoj strani su, među ostalima, bili Englezi i Sovjeti, dve strane izuzetno zainteresovane da se prava verzija o događajima koji su Srbiju uvukle u krvavo stradanje u Drugom svetskom ratu nikada ne sazna.

    Knjiga "Knez Pavle - Istina o 27. martu", autora Miodraga Jankovića i Veljka Lalića, bazirana na originalnim dokumentima iz lične arhive kneza Pavla, koji se čuvaju na Kolumbija univerzitetu u SAD-u, posle 66 godina baca sasvim novo svetlo na ovaj deo srpske istorije. Press magazin ekskluzivno, uz neznatne redakcijske intervencije, prenosi delove knjige, koji otkrivaju kako su tekli pregovori predratne jugoslovenske vlade i kneza Pavla sa Adolfom Hitlerom i njegovim ministrima, ali i sa britanskim i ruskim zvaničnicima, kolika je uloga engleske obaveštajne službe u organizovanju vojnog puča, ličnu dramu kneza i to kako je sa Nemcima uspeo da napravi sporazum kojim je Srbija mogla da bude spasena teškog stradanja, a da istovremeno sačuva obraz, i zašto "saveznici" to nisu dozvolili.

    "Jadni Srbi, šta će biti s njima?"

    Susret sa Hitlerom

    Knez Pavle je, opisujući Milanu Antiću svoj susret sa Hitlerom (jun 1939, prim. aut.) rekao: "Ruke su mu meke, kao kraci meduze. Osećate jezu od njihovog dodira. Lice žuto, kao u voštane figure".

    "Jutro je, 27. mart 1941. (dva dana ranije Jugoslavija je u Beču potpisala Trojni pakt Nemačke, Italije i Japana, prim. aut.). U zagrebačkoj vojnoj komandi general Petar Nedeljković od Dušana Simovića iz Beograda dobija naređenje da kneza Pavla vrati u Zagreb. On odmah, automobilom žuri prema Brežicama da bi stigao voz kojim knez putuje na svoje imanje Brdo kod Kranja. Sa generalom je i vojni sveštenik Milutin Arsić. U Zaprežiću uspevaju da ga sustignu. General se izvinjava knezu i kaže mu da mora da se vrati.

    "Zar ne mogu na Brdo?", pita knez Pavle.

    Dobija odrečan odgovor i shvata da je uhapšen.

    Do Zagreba knez ćuti. U komandi grada, dok izveštavaju pučiste u Beogradu, na kneza pazi vojni sveštenik. Pavle korača, kao da samog sebe pita:

    "Jadni Srbi, šta će biti s njima?"

    Ubrzo je prebačen u Banski dvor. Tamo ga čeka Vlatko Maček. Predlaže Pavlu da prihvati usluge Četvrte armije (u potpunosti sastavljena od Hrvata) i započne pregovore sa pučistima u Beogradu. Knez odmah odbija. Ne želi da izazove građanski rat. Osim toga, napominje Mačeku, njegova porodica je u Beogradu. Pred polazak u Beograd, samo je obavestio britanskog konzula da preko ambasade od pučista izdejstvuje dozvolu da on i njegova porodica mogu da napuste zemlju preko Grčke. Verovao je da će odatle moći da ode u Englesku.

    Do Beograda ga je dopratio ban Ivan Šubašić. Sa zemunske stanice odveli su ga u Ministarstvo vojske. Tamo ga preuzima major Živan Knežević (on je tog jutra uhapsio predsednika vlade Dragišu Cvetkovića) i vodi ga na sprat stepenicama kroz špalir oficira sa isukanim sabljama. Svi viču: "Živeo kralj!" Hoće da mu pokažu svoju moć.

    Knez je doveden pred generale Simovića i Mirkovića i profesora Radoja Kneževića, idejnog tvorca puča.

    U slučaju da knez odbije da potpiše ostavku, oni će ga streljati. Već su imali plan.

    Knez Pavle je potpisao akt svoje ostavke. Namesnici Perović i Stanković, takođe. Odvezli su ga u Beli dvor, gde su ga čekali maloletni kralj Petar, kneginja Olga i deca.

    Tog jutra kralj Petar (maloletni sin ubijenog kralja Aleksandra, prim. aut.) proglašen je punoletnim, a njegovu proklamaciju narodu preko Radio Beograda pročitao je poručnik bojnog broda Jakov Jovović, koji je odlično umeo da imitira glas mladog kralja.

    Imali su četiri sata da se spreme za polazak. Sa Simovićem je knez imao razgovor od jednog sata. Posluga je užurbano unosila stvari u automobile. Oko jedanaest uveče, pred polazak, knez Pavle i njegovi oprostili su se od kralja Petra. Svi su plakali. Kralj je zagrlio strica i dugo su se gledali kroz suze.

    Knez se ni sa kim nije rukovao. Pozdravio je vojničkim pozdravom i izašao iz Belog dvora.

    Engleski cinizam

    U oktobru 1938. godine Nemačka je ponudila ugovor za otkup polovine jugoslovenskog izvoza i tehničku pomoć za eksploataciju rudnika. Predlog nije prihvaćen, a pokušaj da se poveća trgovinska razmena sa Engleskom je propao zbog nerazumevanja na engleskoj strani.

    Ni 1939. godine nije došlo do poboljšanja robne razmene sa Engleskom. Knez Pavle je poslao svog čoveka od poverenja, dr Subotića u Ženevu, da tamo privatno poseti lorda Halifaksa. Dobio je sledeći izveštaj o tom susretu:

    "Obavestio sam ga da Nemačka apsorbuje 50 odsto jugoslovenske spoljne trgovine i da traži još veće učešće, dok je britanski deo beznačajan, svega devet odsto. Apelovao sam na Halifaksa da prilagodi britanski sistem slobodne trgovine, koji nikada neće moći da konkuriše Nemcima i dozvoli kupovinu na veliko".

    Po pitanju ovakvih jugoslovenskih zahteva, Engleska je već bila iskazala njoj urođeni cinizam: pred Božić 1935. godine uvezla je iz Jugoslavije, za potrebe svog tržišta, 60 (i slovima - šezdeset) ćurki! Posle neverovatnog natezanja, Velika Britanija je pristala da uveze još toliko!

    Pre nego što će sa stanice u Topčideru specijalni voz krenuti prema grčkoj granici, kneza su želela da pozdrave dva Engleza: ambasador Ronald Kembel i Idnov emisar Terens Šoun. Doneli su poklone za decu. Knez je to shvatio kao znak posebne britanske brige za njega. Ali se gorko varao: u tom istom trenutku u britanskoj ambasadi odvijalo se slavlje uz mnogo šampanjca. Osoblje je proslavljalo uspešan puč.

    Engleski radio je lansirao vest da je knez pobegao u Nemačku. Čerčil je već objavio narodu Britanije: "Jugoslavija je našla svoju dušu!" Kasnije, u svojoj knjizi "Veliki savez" zapisao je: "Ulice Beograda bile su prepune Srba koji su skandirali: "Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob". Na trgovima je narod igrao, svuda su se vijorile engleske i francuske zastave, a srpska nacionalna himna orila se sa divljim prkosom u bespomoćnom mnoštvu. Nemački poslanik javno je vređan, a gomila je pljuvala njegov automobil. Ovaj poduhvat vojske izazvao je navalu nacionalne vitalnosti. Narod, osećajući se dugo sputanim, naglo je usmerio svoj nesmotreni herojski prkos protiv tiranina i osvajača u trenutku njegove najveće moći".

    Istog, 27. marta, čim je primio vest o puču u Beogradu, Hitler je (pred Kajtelom, Jodlom, Geringom, Halderom, Brauhičom, Hojzingerom, Rintelenom i Ribentropom) saopštio svoju nameru da napadne Jugoslaviju. Dao je Direktivu br. 25: "Vojna pobuna u Jugoslaviji izmenila je političku situaciju na Balkanu. Jugoslavija, čak i ako u početku bude davala izjave lojalnosti, mora biti smatrana neprijateljem i mora biti pobeđena što je brže moguće".

    Tajne klauzule

    A, samo dvadeset dana ranije činilo se kako Srbi imaju velike šanse da izbegnu ratno stradanje, koje je zadesilo sve one koji su u to vreme stajali na putu vojno superiornom nemačkom Rajhu:

    "U podne 7. marta Aleksandar Cincar Marković pozvao je nemačkog ambasadora Viktora fon Herena i saopštio mu odluku Krunskog saveta: pristupanje Trojnom paktu uz uslov da se Nemci i Italijani obavežu da će poštovati suverenitet i teritorijalni integritet Jugoslavije, da neće tražiti vojnu saradnju kao ni prolaz trupama sve dok traje rat u Evropi.

    Ribentrop je za četiri dana odgovorio da Nemačka prihvata sve zahteve, osim promene klauzule Trojnog pakta kojom se sve zemlje potpisnice obavezuju na uzajamnu vojnu pomoć.

    Ali, istog dana uveče, u 18.05 Nemačka je prihvatila i ovaj zahtev. Ribentrop je telefonom pozvao Herena i u razgovoru, koji je prisluškivao jugoslovenski "Centralni presbiro", preneo "da je firer pristao i na ovu formulaciju".

    Ujutru, zvanični Beograd je izašao s novim zahtevima. Sad se od Nemaca traži da javno objave dogovorene note, kao i da se doda "da će se uzeti u obzir jugoslovenski interesi u Solunu". Ovo je bio povod za oštru debatu na sednici Krunskog saveta 12. marta jer je Cincar Marković sa Solunom prekoračio svoja ovlašćenja. Dragiša Cvetković je, štaviše, oštro prigovorio podsećajući da Jugoslavija samo želi da zadrži sklopljene ugovore i da se osigura kako nam se ne bi uskratila prava na slobodnu zonu Soluna, ako ga Nemci zauzmu.

    Konačno, pošto je i u Beogradu odbačena ideja o Solunu, Ribentrop je 19. marta u 6.43 pozvao Herena:

    "Recite toj gospodi u Beogradu kako je ovo jedinstvena prilika koju nikako ne smeju da propuste. Ako je odmah ne prihvate, iskrsnuće razne tehničke poteškoće i čitava stvar će biti otežana. Ja sam prihvatio njihove predloge i to se pitanje ne može odložiti. Japanci dolaze 25. marta. Ostaće ovde pet dana..."

    Krunski savet se sastao 20. marta. Došao je trenutak odluke. Nemci su ispunili sve zahteve, pa čak i poslednji Cincar Markovića: protokoli se neće zvanično objaviti, ali će Jugoslavija da ih "poturi" u svoje novine kao posebne dokumente; a ne deo Pakta. Nemci neće ni da potvrde, ni da demantuju ove klauzule. Jugoslavija je u Beču pristupila Trojnom paktu 25. marta. U sutrašnjoj "Politici" osvanule su i sve tri tajne vojne klauzule.

    Carstvo nebesko

    Pogrešna procena

    General Simović je bio ubeđen da puč neće uvesti zemlju u rat, a slično je mislio i general Mirković koji je prema pouzdanim svedočenjima bio "veliki germanofil, lični prijatelj maršala Geringa, čiju je fotografiju sa posvetom držao na počasnom mestu u svojoj kancelariji".

    Praktično, svi učesnici u puču su se zavadili i retko da su, posle katastrofe londonskih pučističkih vlada jedan o drugom imali šta lepo da kažu. Mirković se posvađao sa Simovićem kome je odricao vodeću ulogu. Simović je Mirkoviću odricao vođstvo, Slobodan Jovanović je Mirkovića mrzeo, Simovića nipodaštavao, Simović prezirao Jovanovića, a Mirković je Slobodana otvoreno vređao... Slobodan Jovanović je patrijarhu Gavrilu hvalio braću Knežević, a patrijarh je od profesora Kneževića doznao da je "knez Pavle postao nepodnošljiv uzurpiranjem sve vlasti u zemlji i svojim ponašanjem kao neki veliki gazda, čije se zapovesti moraju izvršavati". Uistinu, Radoje Knežević nije mogao da oprosti knezu Pavlu što ga je smenio položaja nastavnika francuskog jezika mladom kralju Petru.

    Dokumenti sa Kolumbijskog univerziteta otkrivaju koliko je knez Pavle pokušavao da izbegne pristupanje Trojnom paktu, kakve je pritiske zbog toga trpeo, i da je to učinio tek kada su sve druge opcije propale.

    "Pred konačnu odluku o potpisivanju Trojnog pakta knez Pavle je zahtevao od svih svojih ambasadora da saznaju kako Sile gledaju na situaciju na Balkanu. Britanski i američki zahtev za otvaranje novog fronta bili su mu potpuno jasni. Zato se okrenuo sovjetskoj Rusiji.

    I, 28. februara iz Moskve stiže depeša br. 85 ambasadora Milana Gavrilovića koja će zapečatiti Pavlovu buduću politiku.

    "Sovjetska unija stvarno želi rat na Balkanu, iako javno izjavljuje protivno. Razlozi su: novi balkanski front znači da se rat proširuje i produžuje što je opšte iscrpljivanje i slabljenje u korist Sovjeta; novi balkanski front doprinosi slabljenju Nemačke, dok sovjetska unija ostaje netaknuta; novi balkanski front otvara joj mogućnosti da u pogodnom trenutku interveniše bez velikog rizika, tj. da se spusti na jug prema moreuzima, što je za nju u ovom trenutku i najvažnije i najaktuelnije...

    Englezi su, takođe, jedva čekali da se na Balkanu zarati i da Nemačka deo svojih trupa skloni sa zapadnog fronta.

    ... U doba nemačkog ultimatuma Vinston Čerčil je pisao jugoslovenskom premijeru Dragiši Cvetkoviću upozoravajući ga da će, ukoliko potpiše Trojni pakt, "počiniti zločin Bugarske" i spustiti se na ulogu "ortaka u pokušaju da se ubije Grčka".

    "Jugosloveni, Turci i Grci moraju zajedno da udare", vikao je Čerčil koji je svom ambasadoru u Beogradu Ronaldu Kembelu otvoreno poručivao "da gnjavi, muči i ujeda" kneza Pavla i njegove ministre.

    Vrhunac je bio kada se britanski državni sekretar za Indiju Leopold Ejmeri preko Bi-Bi-Sija odjednom obratio Srbima; ne više Jugoslovenima.

    Pozivajući se na hrabrost u Prvom svetskom ratu, pitao je zašto bi sada Srbi prepustili svu slavu Grcima i sebe svrstali s Bugarima i Rumunima. Saveznici će dobiti rat, uveravao je sada Srbe, jer Hitler ne može da nadjača Englesku i Ameriku zajedno. Onda se direktno obratio studentima i sveštenstvu koji su, kako je rekao, godinama održavali plamen nacionalnog duha.

    Engleski guverner poziva i na tradicije Kosova i junačkog cara Lazara koji je više voleo nebesko nego zemaljsko carstvo. Na kraju vatrenog govora Ejmeri je uzviknuo kako jugoslovenska vlada ne može:

    "... Imati pravo da jednim potpisom otpiše čast i nezavisnost šesnaest miliona ljudi. Ako narod jasno pokaže kako u pristupu osovinskom paktu gleda izdaju časti i nezavisnosti, onda je to dužnost vlade da pita narod pre nego što potpiše pakt. Ne, za to nije kasno. Čitava budućnost Jugoslavije nalazi se na rubu ponora"...

    ... Dvadeset sedmog marta 1941. godine u Britanskoj ambasadi u Beogradu telegram potpisuje Čerčilov specijalni obaveštajac Džordž Tejlor: "Puč izvršen pod nespornim vođstom Simovića i njegovog pomagača Mirkovića i izvesnog broja oficira. Puč su izveli kapetani, majori i potpukovnici... U privremenu vladu ušla su dva generala. Simović kao predsednik i Ilić kao ministar vojske i vođe Zemljoradničke, Radikalske, Demokratske i Nacionalne stranke. Sa njima smo u najtešnjem kontaktu. Slovenački i hrvatski ministri zamoljeni su da, za sada, ostanu u vladi... Masterson je izvanredno obavio posao i zaslužuje najveću moguću pohvalu. Pohvalu zaslužuje i Benet koji je otkrio Trifunovića. Isto tako, želeo bih da naglasim da treba da pohvalimo Hanua koji je imao Tupanjanina kao glavnog aduta".

    Kupljena revolucija

    "Knezu Pavlu Engleska je bila "u kući" i više nego što je mislio, kada je nekoliko nedelja pred puč rekao kneginji Olgi pri dolasku Terensa Šouna: "Tako je lepo razgovarati s njim. Donosi nam Englesku u kuću". Englezi su, očigledno, već bili tu, i nimalo dobronamerni. Kao, uostalom, i mnogi drugi ukućani.

    Jer, kao što saznajemo u telegramu Džordža Tejlora, specijalnog agenta kojeg je lično Čerčil krajem 1940. poslao u Beograd da organizuje rad SOE, puč su uz direktan link do Londona vodila dvojica prvaka velikih srpskih stranaka: Miša Trifunović, radikal i Miloš Tupanjanin iz Zemljoradničke stranke.

    "Otkako sam preuzeo SOE u Jugoslaviji, potrošili smo najmanje 100.000 funti sterlinga. Novac je, uglavnom, otišao na finansiranje Zemljoradničke stranke i ostale vidove podmićivanja, uključujući i nagrade za povremene manje sabotaže. Uspeli smo da obrazujemo i rezervni fond od šesnaest miliona dinara koji bi se koristio u slučaju da uputnice iz Londona ne mogu da budu dostavljene. Mislim da smo dobili dobru protivvrednost za uloženi novac!"

    Šef SOE se, zatim, pravda Čerčilu kako novac još nije dao rezultate u Rumuniji i Bugarskoj, pa se vraća i na najveći greh dojučerašnjeg prijatelja na dvoru:

    "Sećate se i da vaš apel knezu Pavlu za miniranje stene u Đerdapu nije urodio plodom zbog neodlučnosti tog ljigavca. Znači plan u vezi s Đerdapom ne može da se ostvari na vreme zahvaljujući knezu Pavlu. Taj plan će ipak moći uskoro da se ostvari. Tako je bar rečeno Tejloru u jugoslovenskom generalštabu. Puč je bio uspešan. Nadajmo se da će i krajnji udarac biti isti"...

    U arhivu kneza Pavla nalaze se i mnoga pisma ser Sesila Perota, vaspitača kralja Petra II, koji je 12. januara 1977. godine održao predavanje na temu: "Zalazak jedne dinastije" (Karađorđevića). Ser Perot je kazao:

    "Krajem marta 1941. navratio sam do mog starog univerziteta u Kembridžu. Tu, u društvu mojih ranijih profesora i kolega poveo se razgovor o državnom udaru u Beogradu. Nekoliko od prisutnih nastavnika izjavilo je: "Nisu Jugosloveni izvršili puč, nego mi". Upitao sam ko su "mi"? Odgovor je glasio: "Mi, SOE, ili britanska tajna služba pod upravom ministarstva za psihološko ratovanje.

    Kralj Petar uopšte nije imao nikakvog učešća u puču, niti je bio konsultovan. Proklamacija koju je navodno čitao kralj na radiju potpuno je lažna. Kralj istu nije video, niti potpisao, niti odobrio. Proklamaciju je pročitao jedan oficir imitirajući kraljev glas..." Ovu tezu kasnije je potvrdio i specijalni izaslanik predsednika SAD, pukovnik Donovan, koji je boravio u Beogradu uoči puča. On je izjavio: "Srbi se ne mogu pozivati na 27. mart 1941, jer smo mi tu revoluciju kupili..."

    Knez Pavle je bio upoznat sa ovim aktivnostima britanske obaveštajne službe u Jugoslaviji. Ministru spoljnih poslova Halifaksu je poručio da su sve te akcije za njega "krajnje neodgovorne".

    Početkom 1940. godine britanski obaveštajci su, i pored svega, u Beogradu osnovali telegrafsku agenciju "Britanova", čiji je zadatak bio da širi dobro raspoloženje prema Britaniji i njenim saveznicima.

    Agenti su isplaćivali pojedine novinske izdavače. Tako je beogradski večernji list "Pravda" svakog meseca dobijao po 150.000 dinara. Od sredine 1940. godine britanski agenti su Zemljoradničkoj stranci isplaćivali 5.000 funti sterlinga mesečno. Samostalnoj demokratskoj stranci Svetozara Pribićevića, takođe, isplaćivane su značajne sume, a član ove stranke Srđan Budisavljević je bio član vlade.

    Britanski novac je davan i raznim patriotskim udruženjima u Beogradu, na primer Udruženju starih ratnika. Seljačka stranka Dragoljuba Jovanovića takođe je bila na platnom spisku, a dva engleska izvora spominju da su funte stizale i na račun Srpskog kulturnog kluba Slobodana Jovanovića i Dragiše Vasića.

    Citati:

    "Srbi su ugroženi u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Metohiji, kao i u svim prečanskim krajevima. Situacija je takva da bi Srbi, u slučaju raspada Jugoslavije, došli u teži položaj od onoga u kome su bili pre Prvog svetskog rata".

    Dr Časlav Nikitović knezu Pavlu 15. decembra 1967.



    "Udar će doći spolja, kao što sam pokazao. Staće nas, cepati i čerečiti. U tom trenutku verovatno će doći i udar iz Hrvatske. I naš slom neće imati za sobom oreol kosovski: propašćemo kao kukavički narod, propašću dostojan naše bedne današnjice".

    Dimitrije Ljotić, knezu Pavlu



    "Za nas je bolje što se to sada desilo, nego kasnije, u daljem toku rata. Ovako smo sa neznatnim žrtvama eliminisali Jugoslaviju kao vojni faktor i možemo samo biti zahvalni generalu Simoviću što nam je na vreme otvorio oči. Sada ćemo moći da sa Srbima sondiramo stare račune, još iz prošlog svetskog rata".

    Maršal Herman Gering



    "Pre nego što sam odlučio da izvršim državni udar, lomio sam se danima da dođem do tebe i u prijateljstvu, koje je već vladalo među nama, potražimo zajednički izlaz iz stvorene situacije. I pokolebam se u poslednjem momentu, kad sam se već bio spremio da tražim prijem i sastanak s tobom".

    Borivoje Mirković Dragiši Cvetkoviću

    18. aprila 1948.



    "Znate, on je čudan čovek. Mnogo puši, potamneo je u licu, ali je naizgled miran. Govori drugačije nego svi ljudi naše sredine. On je zatvoren čovek, nikome se ne otkriva. Ja ga žalim. Usamljen je, izolovan, nema kome da se poveri".

    Slobodan Jovanović, posle susreta sa knezom Pavlom

    23. marta 1941.



    "Sve ove nesreće koje je narod pretrpeo za poslednjih deset godina posledica su nepromišljenog koraka od 27. marta. Sve nesreće koje mogu još doći u novom svetskom sukobu biće takođe njegova posledica. Taj dan ostaće u istoriji najsrećniji dan komunističke partije i ustaškog pokreta, a najtragičniji dan srpskog naroda i jugoslovenske države".

    Dr Časlav M. Nikitović

    Naivni aristokrata

    "Od svih srpskih istoričara koji su pisali o 27. martu, izdvaja se Dragoslav Đorđević. On je i sam bio, kao oficir Jugoslovenske kraljevske vojske, svedok događaja i kasnije, u emigraciji posvetio se studijama evropske istorije 19. i 20. veka na državnom koledžu u Kaliforniji, u San Hozeu. Ni malo slučajno, za svoj master izabrao je temu "Dva dana u jugoslovenskoj istoriji, 25. i 27. mart 1941. godine".

    Đorđević je kritičan i kada je reč o radu namesničke vlade:

    "Najveći nedostatak vlade Kraljevskog namesništva je bio nedovoljno obaveštavanje naroda. Vlada nije imala efikasnu službu za propagandu u javnosti. Zbog toga su narodne mase podlegle veštoj i jakoj britanskoj propagandi.

    O engleskom stavu:

    "Britanska vlada je znala da je Jugoslavija vojnički slaba, ali je ipak nastojala svim silama da je uvuče u rat. Za Britaniju je bila glavna stvar odstraniti Hitlera od britanskog ostrva, smanjiti njegove vazdušne napade, i otkloniti opasnost nemačke invazije Engleske (Čerčil: "Bili smo glavom jedva iznad vode").

    Britanska vlada je aktivno učestvovala u pripremi puča u Beogradu. Ona je dala svom ambasadoru potpuno ovlašćenje da učini što je potrebno za promenu vlade u Beogradu, čak i po cenu nemačkog napada. Za ovu svrhu su britanske agencije u Beogradu potrošile znatne sume novca. Novac je dat i vodećim članovima jedne srpske političke stranke. Tako su Britanci i navodno stvorili raspoloženje za puč i obaranje vlade".

    O knezu Pavlu:

    "Bio je aristokrata koji je duboko verovao u integritet oficirskog kora. On je odbacio sve glasove i sumnje o pripremi prevrata kao neosnovane".

    Knez Pavle je umro u izbeglištvu, u jednoj američkoj bolnici u Parizu, 14. septembra 1976. godine.
    Priredili: Ana Dragović i Miloš Garić
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Sta znaci "Nezavisnost" i "Suverenitet"?
    Autor Skidatch_Mraka u forumu Politika
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 29.03.2012, 18:30
  2. Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 19.10.2011, 09:38
  3. "Nova" i "stara" dijaspora
    Autor irnik u forumu Dijaspora
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 10.10.2008, 10:20
  4. Amerikancima važniji "big mek" nego Biblija
    Autor Necromancer u forumu Spomenar
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 31.10.2007, 23:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •