Hm,...odakle poceti... Neznam da li mi je gore to sto sa predstojecim praznicima dobijam jos milion novih obaveza ili to sto bi u duhu praznika trebala da uzivam u svemu...Prvo,necu moci da sa svojom porodicom docekam sve te Nove godine i ispratim bajate jer moram da radim Jos gore je,cini mi se,sto i muz radi,pa ce nasa beba biti sama sa bakom Elem,takav nam je posao(kafanski),ali mi svake godine svo slavlje presedne...Uvek ima neko,ko je jednostavno valjda sudbinski predodredjen da napravi ...A sav trud ulozen u organizaciju pada u vodu... Da ne spominjem svu hranu koju treba spremiti za goste...Uz sve to ide i uloga majke,zene i domacice koja sve mora da drzi u savrsenom redu.I onda kad sve prodje(negde krajem januara),shvatim da je to bio samo jos jedan deja vu .Sve u svemu,volela bih da mogu da prespavam sve to,da se probudim 1. februara i odvedem moju devojcicu na sankanje (ako snega uopste i bude)