Ponekad noću, kada nema svjetla
i ne vidi se put od kiše i od vjetra
sjetim se njega, Karabaja
i tu počinje ta priča, negdje nasred Trebeviča
auto mi je stao u mraku ko iz krimića
strava prava, Karabaja
Kad kroz zavjesu od kiše
pridje čovjek ko da kliže
kožna jakna puna sjaja, pruža ruku
reče kratko, Karabaja
Ja sam biker, nisam rauber
'ajde, prošetaj do haube
možda napravimo nešto
od te tvoje robe s greškom
reče sa smješkom
Ma, pusti, prdn'o je u šišu
a on samo reče tišu
i dok rukama si pljesn'o
stari auto vec je kresn'o
strava prava, Karabaja
Rekoh sebi, simpa junkie
e, baš ću pričat' Branki
hajmo nešto popit'
čovjek si čudan, al' duhovit
neka hvala, Karabaja
I još mi je rek'o, prije neg' je nest'o
dole u Harley baru pronadji moju raju
reci da sam te ja posl'o
i da ti srede motor
dobar si čovjek, imaš jaja
pozdravlja te Karabaja, Karabaja, Karabaja
Karabaja mora dalje
Karabaja naći mora
Karabaja ne može na nebo
otić' bez motora
To be continued
Parkiram se, udjem u Harley bar
i upratim, tu sam čovjek vrlo stran
like a krme in Teheran
osjetim poglede na sebi
i da se smot'o ne bi
prvi progovaram, sve vas pozdravlja Karabaja
Nasta muk u kafani
niko ništa nije pit'o
atmosfera je bila
ko kad je umro Tito, najveći sin
Pridje mi stariji roker
ma, jesi normalan, jeb'o te
Karabaja se, ljepoto
davno rast'o sa životom
izb'o ga stoper, ukr'o mu motor
Karabaja mora dalje
Karabaja naći mora
Karabaja ne može na nebo
otić' bez motora
Karabaja mora dalje
Karabaja naći mora
Karabaja ne može na nebo
otić' bez motora
Karabaja mora dalje
Karabaja naći mora
Karabaja ne može na nebo
Zabranjeno Pušenje - Karabaja