Goca Tržan
Ćutanje

Mozda nikad nećeš saznati
Kud me vetar odnese pa vrati
Al' za mene jedan osmeh sačuvaj
Ljude nikad ne pitaj
Gde smo stali nastavi...

Živi život kad ne mogu ja
Dobro čuvaj strah u kostima
Spali moje slike sve
Da te iz sna ne bude
Da ti nikad ne požele dobar dan


Ćutanje me ubilo, zavet Bogu dan
Pobegnem u ludilo,
tek ponekad dolutam
Jer volim te, al' ne diram
I ljubim ali ne pričam
Ko da razume to...

Moja duša pusta ostaće
Večno tvoju sliku grliće
Ti se vraćaš u svoj dom
A ja lažem srcu svom
Da bez tebe ipak ću preživeti . . .