Marchelo-Pismo bratu

Dragi Milose,znam da neces
ni citati ove redove
al' me cesto muci pitanje
kad zavrsim skitanje
budan dok cekam svitanje
gde si ti,gde su te
odneli vetrovi
ovi stihovi,tebi pisani
ne silaze mi s pameti
pa,Slave ti,kako si mi
evo,reko' da ti bacim koje slovo
pod nasim nebeskim
krovom bas nista novo
,kao sto znas
trazili smo promene
dobili zamene
pa sad bauljamo
kotrljamo se i prljamo se u blatu,
bas kao i juce,stvarnost te tuce
pa samo gledas bulju da izvuces
ja zapalio na fax
paracin mi postao previse skucen,
a BG k'o BG, nekad suza
nekad me osmeh ozari
rokam svoje
pa ponekog vikenda
palim dole do starih,
dobro su matori,sta znam
isto,svaki dan,isti san
kazu,zivot je sljaka
al nek sve od sebe dam,
caletov pogled se gubi
pali cigaru,gladi bradu
kuca nam jos nema fasadu
al' kaze,ne gubi nadu,
pita kako je meni tamo
u velikom gradu,e,tata,tata
zivim sa cimerkom u stanu
od 26 kvadrata
i rokam solo kroz zivot od blata
stvarnoscu ne baratam
ne shvatam,al' se ipak
smesim iz inata.

A onda se setim da tamo
negde imam brata
preko granice ispisuje
nove zivotne stranice
a na ruci vise
nema brojanice
otudjio se od porodice
a kako ne bi i od rodbine
nisam ga video
ni cuo ima 3-4 godine
reci,Milose
granice nisu nista drugo
do linija u atlasu
al' jesu stvarne onda kad idu
od srca ka srcu
ti sada pruzas ruke
nekom novom nebu
nekom novom suncu
tvoj mali brat je postao MC
radi album,ide ka vrhuncu
i cesto sanja te,nazad u dane
pre i nase stare ulice
ti i ja,blejanje i smejanje
kad leti dodjes iz Nemacke
doneses mi igracke i cokolade
pa sa Tomasketom palis do grada
ja se hvalim ispred zgrade
don'o mi brat.

I sat kuca i vreme leti
al' i dalje boli kad se setim
i dalje boli kad skontam
da vise nikada neces hteti,
da zajedno pikamo "Robokapa"
na glupavom comodore-u 64ci
da mi pustas Paca po celu noc
dok ne popizde matorci,
ej,secas se kako sam se
kao mali bojao oluje
kad cujem one stare topole
da huje,strahujem
ti kazes,burazer tu je,ne brini
a meni se cini,na nas srusice se
,nisam kontao da sudbina zna
i drugacije da nam srusi sve
da srusi sne,jer ljudi odlaze
cesto bez pozdrava
cesto bez obraza
stide se svog odraza u ogledalu,
al' ja sam tvoj i ti si moj
i dalje nemam sta da dodam
covece,krv nije voda
budi joj odan

Bar nekad seti se
onih dana od pre
vreme protice
i vreme protice
al' secanje ostaje.

Dragi Milose,lose je
znam da za tebe odavno proslo je
a proslost je ta sto grize me
iza zavese,kad sklonim oblake,
burazer od tetke,a voleo sam
te k'o da smo rodjeni
jedva cekao leto da dodjes mi
da i ja imam starijeg brata.

Dobro se secam tog dana
kad sam te zadnji put sreo
leto 99,nebo prepuno ptica
prepuna glavna ulica
i ti koji guras kolica
u kolicima mezimca,
mala Mina,lepa je kao andjeo
jebote,moj se burazer
sa zenom spandjao
decu izradjao,
mic po mic,kontam
post'o sam stric
pogledi nam se srecu
niko ni reci,stojimo i cutimo,
toliko bih ti mnogo kazao
al' samo gledam
tako bih ti se bacio u zagrljaj
al' mi neka beda u srcu ne da
a taj tvoj hladan pogled me
i dan danas sece
covece,par reci rece pa ode
ja se to vece spucao
k'o stoka,solo,kuci,
pitao se po sto puta
kako to ljudi
odjednom postaju tudji
i vrteo kroz glavu sve svoje
snove od malena,
kako sam sanjao
da jednog dana mozda
zajedno odemo
na koncert Cypressa,
sanjao da jednoga dana
mozda zauvek budes tu
gde sam sanjao
a onda se probudio
i skontao da sam blesav,
kraj je price i svako
sledi svoju smernicu
P.S. poljubi cerkicu...