Svi dobro znamo ovu legendarno Sterijino djelo. Iskreno mozda do sada nisam o toj pojavi ni razmisljao toliko. Milion ljudi, milon cudi. No danas u ovom ludom svijetu cini mi se da je to postala prava epidemija. I godina boravka izvan prostora bivse Yuge mi dodju kao parametar za intenzitet pokondirenosti, sto duze to gore.
Milion puta sam dosao u konfrontaciju sa pojedincima a i sa citavim grupacijama u vezi toga. Intenzitet bjesa kad cujem neki hvalospjev o zivotu na brdovitom Balkanu u tom momentu dostize maximum. Nije mi samo jasno kako su svi odjednom zaboravili sve ono zbog cega su pobjegli od tamo. Ja se slazem da je nama svima ma kako bilo tesko tamo zivjeti ljepse, ali da je zivjeti lakse, nikako!
Odjednom su svi zaboravlili suze u ocima svoje djece kad nesto traze a ti nemas da ima das, redove gdje god da krenes, nezaposlenost, prebijanje od prvog do prvog i jos milion nedaca. I onda redovno uz taj zal za tako ugodnim zivotom krenu sa nasom stranom price i sa nasim "problemima". Svi smo u kreditima do guse jer jelte "moraju" da se voze nova kola, kupi kuca u "dobrom" kraju i naravno namjestaj uz kucu Jednom rijecju pretjerivanje. I onda na kraju kukaju kako nista ne moze da se ustedi.
Neznam samo otkud toliki naboj sebicnosti u svima. No kako narod kaze najgore je kad para udari u glavu, sto mis e cini da je ovde presudni cinilac.

Srecete li se vi sa ovakvim "nesrecnicima" i kako izlazite na kraj sa tim?

A mozda se i prepoznate u prici... a ako se prepoznate Dr. Swba ce da vam prepise vrlo jednostavnu dijagnozu, a krajnje ucinkovitu. Jedan dan kupovina karte za Yugu, nakon toga popakujete stvari i na kraju odete. Za to vam ne treba ni Shengenska niti kakva druga viza