Ne obazirem se ni na šta u životu, a kamo li na prošlost.
Moja ljubav ... moj čovek ... "imao je prošlost" od koje sam trebala da se lansiram u vasionu.
Da sam slušala druge .
Ali nisam - jer (hvala Bogu) ja slušam samo sebe. I osluškujem isključivo svoje srce i svoje bilo.
I dobro radim.
A i inače ... taj princip važi i za sve ostale ljude koje zavolim - prihvatam ih baš onakvima kakvi jesu.
Sa svim "manama" koje uz njih kao vagoni idu.
I obrnuto.
Oni koje mi "oko ne uhvati" , ma mogu biti satkani od vrlina, mogu ih svi hvaliti i voleti...
mogu imati prošlost kao novorođenčad ...
NE VOLEM IH i gotovo !!! moje ih "srce" neće !
THE END