If you are not willing to risk the unusual, you have to settle for the ordinary
Kad mi je A.dobro!
"Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."
Ovom snegu koji pada...deci i njihovoj radosti...
grudvanju, pravljenju Sneška...
i naravno rumenim obrazima i osmehu...
Kako čemu ?
Pa mirenju posle "boja na Kosovu" .
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Sexu posle svadje....koji potraje citavu noc....
...i kada prepoznam zivotinju u njemu....
Budi pametan i pravi se lud
Kad mi se malo dete vrati sa vikenda koji je provela kod tate i kad se zaleti u moj zagrljaj uz ono : " Maamaaaaaaa!!!!!!!" I kad me moja pubertetliska buvica coki iznenada.
Obradujem se jako i kad mi se moja ljubav javi da je došao s posla i kad mi poželi dobro jutro iako više nismo zajedno.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Ploviti se mora i bez broda ..
Mene ništa na ovom svetu ne može da obraduje tako kao moji klinci.
Odmah iza njih je čovek koga volim.
Na trećem mestu su rodjendanski pokloni.Obožavam poklone i da dobijam i da dajem.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Definitivno malim stvarima...kad osjetim da neko slusa sta pricam, pamti...i onda sitnicom natjera suze na oci, jednostavno pokaze da neko misli na mene.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Kad cujem "tetkaaa volimo te do mora,sunca ,neba i planina"...i nekim malim sitnicama,"obicnom" pitanju poput :jel' ti hladno,dodiru ruke drage osobe...
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
Kod nas je bilo aktuelno...do meseca, sunca, neba, zvezda i aviJona
Sad se volimo "samo" do kraja sveta i nazad.
Ja's obradujem kad usisaju i uglancaju parket dok sam na arbajtu. Još ako i operu sudove, iha, mojoj sreći nema kraja.
A kad dođem s posla i zateknem Hirošimu, pa direktno s vrata moram pravo u kuhinju...pa dođe mi da se roknem!
Jednom sam se vratila s posla...otvorila vrata...u predsoblju zatekla gaće, izgriženu papuču i kesicu od smokija...zatvorila vrata i otišla na kafu.
Odmah su zvali...mama Zo...gde si?
-Evo me, spremam se za front.
I tako.
Te neke male stvari me obraduju.
Od krupnih me samo boli glava.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Baš to... zaMalo.
Timskom radu.
Menadžmentu primenljivom u porodici.
Sve radimo zajedno, kad se složne ruke slože
- sve se može, sve se može.
Krečenje ćoškova detetov (aka ljubi ga majka) deo.
Ribanjac parketa - moj deo... i ostale propratne pojave i radovi.
Krečenje - njegov deo.
Sve ostalo ide kao podmazano. I kao pesma.
(Ona je )
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Kada otvorim email koji mi salje moja cerka, a koji pocinje sa: "Draga moja mamicka"
neunistiva zlojebaba!