Umete li da oprostite?
Strana 1 od 8 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 109
  1. #1

    Umete li da oprostite?

    Ima li uopšte svrhe praštati ljudima do kojih vam nije posebno stalo...ili onima do kojih jeste a unapred znate da će to što ste oprostili biti zloupotrebljeno?

    Gde je granica kada "okretanje drugog obraza" predje u mazohizam?

    Praštate li, i kada?

  2. #2

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Praštam stalno i neprekidno...i druga i treća i petnaesta šansa...bez nekog posebnog kriterijuma, sve u naivnoj težnji da verujem kako su svi ljudi dobri, ali eto, neke okolnosti im se nameste...blablabla
    Takva sam budala...možeš me jahati dok besvesti...
    Ali kada besvest dođe...samo jedno 'ćao i sretan put'..i nema dalje...a nema ni nazad...
    "Frankly my dear, I don't give a damn!"

  3. #3

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Samo veliki ljudi prastaju.Umem da oprostim al' ne i da zaboravim..
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  4. #4

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Ne znam da li sam ja neka vrsta frika ili šta, ali najlakše oprostim (pre zaboravim) onima koji mi ništa ne znače... Ne mogu da zaboravim da me je neko meni drag povredio na bilo koji način... Boli me jače i to ne prolazi tako lako. Na sreću, nisam od onih osvetoljubivih koji čekaju prvi ćošak da bi vratili milo za drago, ali sam deset puta opreznija da se isto ne bi ponavljalo... To se oseti i onda kilavih trenutaka koliko voliš...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  5. #5

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Citat NSdjanka kaže: Pogledaj poruku
    Ne znam da li sam ja neka vrsta frika ili šta, ali najlakše oprostim (pre zaboravim) onima koji mi ništa ne znače... Ne mogu da zaboravim da me je neko meni drag povredio na bilo koji način... Boli me jače i to ne prolazi tako lako.
    Ako jesi neka vrsta frika...onda se pridružujem i ja toj grupi.

    Mogu da oprostim onima koji mi ne znače...nešto me baš i briga za njihPomislim:"Neko to odgore vidi sve",okrenem se i idem dalje,ali ...kad me povredi neko do koga mi je stalo onda je već druga situacija.
    Ide faza preispitivanja...krivljenja sebe,drugih,opet sebe,pa onda nekih trećih...merenje...i oproštaj na kraju,a zaborav-teško.
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  6. #6

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Praštam i onima koji su mi bitni i onima koji nisu, a praštam najviše zbog sebe i svog mira..jer mene neoprošteno muči, mrcvari, opseda..


    primećujem da većina kaže "praštam, ali ne zaboravljam"..ne znam šta tačno znači to zaboravljanje?i kako da zaboravim nešto kad imam dobru memoriju?
    pre bih rekla da time kažu da nešto ipak nije oprošteno, već samo potisnuto..a u praštanju sredine nema, jedino može ostati neka blaga doza opreza, ali neprimetna, čisto da se ne ispadne budala dva puta na isti način..a ni to nije tako loše, ja probala više puta..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  7. #7

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Vučem u sebi par nekih neoproštaja. Gumicom izbrisani. Ja definitivno nisam Bog, a oni nek se s njim objašnjavaju ako im se ukaže, jer sa mnom vala neće.
    Mogu ljudi na razne načine da mi napakoste, ne uzbuđujem se previše, jer sam relativno svesna tog rizika. Ali ako te pustim u svoj svet, u svoju intimu, a ti me proigraš, izneveriš ono što znam da znaš da mi je bitno, daleko ti lepa kuća. Neću se svetiti, ali ću napraviti definitivan šlus.
    Istovremeno, drago mi je da sam par puta i oprostila neke veće grehe osobama za koje sam verovala da će to umeti da cene. I srećom, nisam se pokajala. Dakle, umem da oprostim, ali to je pitanje nekih unutrašnjih okidača koje ne umem da precizno objasnim. Naravno da je postojala mogućnost i da se zeznem, ali svesno sam prihvatila taj rizik. Od tih oproštaja je prošlo skoro 20 godina, i još vrede.
    Vrag odneo šnalu...

  8. #8

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Citat Aiko kaže: Pogledaj poruku
    Praštam i onima koji su mi bitni i onima koji nisu, a praštam najviše zbog sebe i svog mira..jer mene neoprošteno muči, mrcvari, opseda..

    Da...i dokle god se to ne desi,teško mi je da živim sama sa sobom,koliko god povređena bila,ume biti veliki teret,dodatni na već učinjenu mi štetu da tako kažem.

    Mislim da to ume svako,ali potrebno je istinski oprostiti bez onoga (zaboravljem-ne zaboravljam,znam to po sebi),jer tada tek osetim i znam šta to zapravo i znači-skinuti teret sa duše i sebi i osobi kojoj opraštam.

    Ipak imam utisak,da sebi najteže opraštam neke učinjene stvari i izrečene reči...

    Gde je granica kada "okretanje drugog obraza" predje u mazohizam?
    Mislim da granica ne mora ni da postoji,ako se zaista shvati šta znači praštanje,kada se zaviri u sopstvenu dušu...Neću biti ja ni manji ni veći čovek,niti "pametna" niti "luda" ni mazohista...bar ne u svojim očima...jer to tada nije ni važno,bar ne meni...

  9. #9

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Nikada mi nije bilo do kraja jasno šta to znači oprostiti. Posebno su mi nejasne floskule tipa „oprostiti da, zaboraviti ne“ i koliko vidim nisam jedini sa takvim mišljenjem o tome...

    Bezrezervno sam opraštao samo svojim roditeljima, a sada to činim svojoj deci. Sestre su mi već pod drugačijim (strožijim) režimom. Svi ostali likovi u mom životu su predmet sasvim drugačijeg pristupa praštanju u koji je značajno više uključen razum od emocija....

    Dakle, nikada ne zlopamtim i nikada se nisam svetio. Pamtim sve uvrede i razočarenja i mislim da ih samo budala može zaboraviti. Preko nekih se može preći, preko nekih ne. To je već stvar lične procene i ličnog praga trpeljivosti, tolerancije, ali, nažalost, ponekad i interesa pa i stepena nezavidnosti položaja u kojem je moguće da se povređeni nalazi...

    Bilo kako bilo, posle nekog ekscesa, posebno težeg, teško je da se odnosi između dve osobe mogu vratiti na njihov kvalitet kakav je bio i pre sukoba. Ko može da nastavi da se druži sa nekom osobom kao da nije ništa bilo, svaka mu čast. Ja nisam od tih...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  10. #10

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Citat duga12 kaže: Pogledaj poruku

    Ipak imam utisak,da sebi najteže opraštam neke učinjene stvari i izrečene reči...
    da..zaboravih sebe u toj priči o praštanju..verovatno zato što sebi nikada ne mogu da oprostim..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  11. #11

    14 Odgovor: Umete li da oprostite?

    Nije moje da praštam... Mogu da pređem preko nečega, što mi je učinjeno (slučajno, namerno... ne verujem da je zlonamerno) i nastavim dalje.
    Mnogo opreznija, ali i dalje dajući sebe.
    Živi smo ljudi, od krvi i mesa - svi grešimo.
    Naravno da me ne mogu povrediti ljudi koji su mi na ignore listi u glavi.
    Osobama koje volim, dozvoljavam skoro sve... ''Skoro'' - jer za sve postoji granica.

    ''Ja možda luda sam, al' nisam blesava....''


    Znam, mogu i hoću da ''oprostim'' drugima... Sebi ne želim.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  12. #12

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    ne
    a posebno ne prastam plavusama
    Ko je za jednu voznjicu

  13. #13

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Oprostim i zaboravim. Izbrisem iz secanja ono sto se desilo. Nikad ne vracam film nazad, ne potsecam sebe ili osobu kojoj sam oprostila na to sto je bilo.
    Ipak postoji granica koja ako se predje, onda cao zauvek. To mi se desilo dva puta u zivotu, i to sa veoma bliskim osobama.


  14. #14

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku

    Dakle, nikada ne zlopamtim i nikada se nisam svetio. Pamtim sve uvrede i razočarenja i mislim da ih samo budala može zaboraviti. Preko nekih se može preći, preko nekih ne. To je već stvar lične procene i ličnog praga trpeljivosti, tolerancije, ali, nažalost, ponekad i interesa pa i stepena nezavidnosti položaja u kojem je moguće da se povređeni nalazi...
    choek je sve rekao i u potpunosti se slazhem

  15. #15

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Umem,ali ne i da zaboravim.Covek je veliki onoliko,koliko ume da oprosti
    Here I go again...

Strana 1 od 8 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Umete li da date veštačko disanje?
    Autor memento u forumu Zdravlje
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 09.08.2016, 13:31
  2. Šta ne umete, a voleli biste da umete?
    Autor miha u forumu Pričaonica
    Odgovora: 288
    Poslednja poruka: 08.05.2015, 13:58
  3. Kome ne umete da kažete NE?
    Autor Lady S u forumu Pričaonica
    Odgovora: 88
    Poslednja poruka: 07.03.2014, 12:49

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •