E sad,ako cemo da cmizdrimo danima i salzaljevamo se to ne,ali to i nije bila moja poenta...
Treba se isplakati jedno vece,pozeljno sto pre,bas onako kako napisah,da imas osecaj da ces umreti od suza,dok se sasvim ne iscrpis i ne zaspis lepo,posle toga plakanje se ne preporucuje nego glavu gore i sve ostalo...
Ali reci ne placu za zenu nema smisla jer zene ne funkcionisu tako...
''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''
William Wordsworth
Malo je informacija da bi se nesto konkretnije moglo
prokomentarisati.
Medjutim,dovoljno da se zakljuci da si Ti u poslednjih par dana vec
druga "ranjena dusa"koja pokusava da na ovom Forumu pridobije simpatije i sazaljenje.
Odmah u pocetku - moje ne mozes dobiti.Naprotiv!
Moje razmisljanje ide cak dotle da i Ti i prethodna "ucveljena",
da ne budem vulgaran,pokusavate da se "zabavljate"na racun ovih
ovde dobronamernih ljudi.
U suprotnom, vas dve stvarno imate ozbiljan problem koji zahteva brigu i
paznju, sto nije u mom domenu!
nomen est omen
[QUOTE=bubica;54013]Ja ovde nisam dosla da trazim necije simpatije, a posebno ne sazaljenje.
Dosla sam da cujem misljenje drugih ljudi.
Zaista mi nije jasno cemu ovakva tvoja poruka. Pa ti covece me ni ne poznajes, a dajes sebi za pravo da tako pises.
Al sta sad, ima nas svakavih likova.
Pozdrav
ozbiljno ili ne nije na nama da sudimo... ovde smo da pricamo a ovo je jedna sasvim moguca zivotna situacija... ponekad upravo rijeci neznanca mogu jako da prijaju
nisam neki strucnjak za ljubav al moj rpedlog je da zapljunes i okrenes novi list... zivot ide dalje pun uspona i padova... zato osmjeh na lice danas je vec novi dan
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Totalna zabluda...
Plakanje nas samo chini jos nervno labilnijim...
te stoga se setimo jos mora stvari zbog kojih bi se moglo oplakati...
a u takvim situacijima takvima svakako ne bi trebali postajati...
I bas tim zaobilaskom placa covek postaje jaci jer prevazilazi potrebu za zaljenjem,plakanjem i kukumavkanjem...
I bas kao sto rece covek s tri prsta...zadrzava nas u stanju neraspolozenja i sprecava da se izvucemo iz bedaka...
Ubica mekog srca.
Ok,ja ne znam nijednu zenu koja nije dan oplakala zbog nezeljenog prekida,kazem dan ne celu vecnost,jedan dan izbacivanja iz sebe pomaze...
Kao kad ti neko umre,cutis jel,cutis mesec dva i samo nosis u sebi i onda explodira i to mucenje traje duze i duze...
Isplaces se prvi dan,komiras se od placa i sutra furas dalje...
I dalje ponavljam da ne znam nijednu kojoj to nije potrebno i koja ne pusti suzu...
Toliko od mene
''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''
William Wordsworth
Dragi članovi, ukoliko imate bilo šta lično da poručite jedni drugima ili održite kratak kurs iz gramatike i pravopisa, koristite opciju Privatnih poruka.
Hvala
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
U potpunosti se slazem sa nekima gore koji kazu da nije na nama da sudimo
i verujem da to i nije nicija svesna namera.
Ali zadrzavamo pravo da komentarisemo,druzimo se (zbog cega i jesmo ovde), a posebno u situaciji kada nas neko pozove".
U tom slucaju, to poprima oblik legitimnog zakljucivanja i trebalo bi da bude shvaceno tako.
Nikako kao atak na licnost i jos manje uvredu.Moj ranijii komentar svodi uglavnom na razmisljanje,
a ne na zakljucke, osim u delu gde jednostavno, iznosim konstataciju, da je to u proteklih par dana vec drugi slucaj i da
odmah u startu iskljucujem bilo kakave simpatije sa moje strane.
S druge strane, za mene i dalje ostaje problematicno tako pasivno postavljeno pitanje,
koje normalno traga za misljenjem. Skup misljenja,trebalo bi da preedstavlja svojevrsne zakljucake,
koji opet, vode ka pronalazenju resenja.E sad,po mom misljenju takvim (pasivnim) pitanjima
sklone su osobe koje kad imaju stanovoti problem uvek misle da resenje nije na njima, vec na tamo nekom drugom.
To je za mene cista neodgovornost i nezrelost.Sklon sam da takvu vrstu okarakterisem kao nekog koje
beznadnezno vise otvoren dole nego u glavi!
PS
Nadam se da je sada mnogo jasnije i svaka dalja polemika na
ovu temu za mene bi znacilo bespotrebno rasipanje energije!
nomen est omen
Eh, dragi kolega sa Tri prsta...
Jedan vrsni poznavalac nežnijeg pola bi svakako trebao da zna da su suze (kod velike većine žena - ne generalizujem da se zna!) jedan veoma koristan i uobičajen vid pražnjenja!
Tako često (aj da pričam samo u svoje ime) mi suze posluže kao predivno čistilište - nešto me boli, guši, ne dozvoljava mi da "jasno" razmišljam i delam kako i šta dalje...
ja onda lepo sednem i isplačem se "za sve pare"...
isplačem sve one reči ili trenutke koji su tako jako zaboleli...
isplačem sve one lepe trenutke koje više neću imati...
i tek mi onda, kroz poplavu tih suza, postane jasno da će možda lepih trenutaka biti opet, sa nekim drugim, na nekom drugom mestu i vremenu..
da će ti budući lepi trenuci biti možda i bolji od onih prošlih...
u svakom slučaju biće drugačiji...a u tome je i prava čar novog početka..
Zato..kad mi se plače, ja se isplačem...i sve onda sija drugim sjajem...
I to nema veze sa beskrajno dugim utapanjem u tugu i samosažaljevanje!
Jok..jok..to bljutavo stanje traje taman toliko koliko traje poplava suza - koja najveći deo tog teškog bremena odnese...
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
Posle 4 godine veze sam raskinuo sa devojkom i sta sad? Treba mozda da prestanem da zivim zbog toga? ma jok, ja jesam nju voleo vise od svog zivota, vise od svega na svetu, volim je i dalje i vise ali mi nikad necemo vise biti zajedno. Nastavi sa svojim zivotom, upoznaces ti nekoga koga ces voleti toliko da ces zaboraviti sve iz proslosti. Glavu gore i zivot ide dalje.