William Blake (Vilijam Blejk) - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23
  1. #16

    Odgovor: William Blake

    A CRADLE SONG

    Sweet dreams, form a shade
    O'er my lovely infant's head!
    Sweet dreams of pleasant streams
    By happy, silent, moony beams!

    Sweet Sleep, with soft down
    Weave thy brows an infant crown
    Sweet Sleep, angel mild,
    Hover o'er my happy child!

    Sweet smiles, in the night
    Hover over my delight!
    Sweet smiles, mother's smile,
    All the livelong night beguile.

    Sweet moans, dovelike sighs,
    Chase not slumber from thine eyes!
    Sweet moan, sweeter smile,
    All the dovelike moans beguile.

    Sleep, sleep, happy child!
    All creation slept and smiled.
    Sleep, sleep, happy sleep,
    While o'er thee doth mother weep.

    Sweet babe, in thy face
    Holy image I can trace;
    Sweet babe, once like thee
    Thy Maker lay, and wept for me:

    Wept for me, for thee, for all,
    When He was an infant small.
    Thou His image ever see,
    Heavenly face that smiles on thee!

    Smiles on thee, on me, on all,
    Who became an infant small;
    Infant smiles are His own smiles;
    Heaven and earth to peace beguiles.

    USPAVANKA

    Slatki sni sad senku prave
    Oko lepe, male glave;
    Sni k'o java: potok spava,
    A mesec ga obasjava.

    Sladak san na perju meku
    Tvom čelu tka krunu neku;
    Sladak san s anđelom blagim
    Nad detetom mojim dragim.

    Slatki osmesi u noći
    Nad moju će sreću doći;
    Majčini osmesi mili
    Celu noć bi ispunili.

    Neka jecaj i uzdah
    Ne teraju sanka dah;
    Neka sada osmeh laki
    Ispuni po jecaj svaki.

    Spavaj, spavaj, srećno dete;
    Spavaš i ti, celi svete;
    Spavaj, spavaj, srećno, ti,
    Dok tu nad tobom majka bdi.

    Slatko dete, tvoj je lik
    Na presvetlo lice nalik;
    Slatko dete, tvorac tako
    Nekada je za mnom plak'o,

    Kad je bilo dete malo
    Što je za nas sve plakalo.
    Njegov lik te uvek teši
    Licem što se s neba smeši,

    Tebi, meni, nama svima,
    Koliko god dece ima;
    On detetu osmeh daje
    I spokoju svet predaje.

    Prevod: Dragan Purešić
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #17

    Odgovor: William Blake

    THE SMILE

    There is a smile of love,
    and there is a smile of deceit;
    and there is a smile of smiles,
    in which these two smiles meet.

    And there is a frown of hate,
    and there is a frown of disdain;
    and there is a frown of frowns
    which you strive to forget in vain,

    For it sticks in the heart's deep core,
    and it sticks in the deep backbone.
    And no smile that ever was smiled,
    but only one smile alone --

    That betwixt the cradle and grave
    it only once smiled can be,
    but when it once is smiled
    there's an end to all misery.

    OSMEH

    Postoji osmeh ljubavi,
    I osmeh laži postoji,
    A i osmeh osmeha,
    Što osmeha ta dva spoji.

    I mrgoda mržnje ima,
    I mrgoda oholosti,
    Mrgod mrgoda postoji,
    Koji ti zaledi kosti,

    Kojeg bi da zaboraviš
    Jer srčanu srž probada;
    I od svih osmeha ikad,
    Taj jedini jedan tada,

    Što od kolevke do groba
    Samo jednom biva, znaj,
    Kada jednom se pojavi,
    Nevolji je svakoj kraj.

    Prevod: Dragan Purešić
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: William Blake

    THE LILLY

    The modest Rose puts forth a thorn,
    The humble Sheep a threat'ning horn;
    While the Lilly white shall in love delight,
    Nor a thorn, nor a threat, stain her beauty bright.

    LJILJAN

    Trn svoj daje skromna ruža,
    Rog svoj krotka ovca pruža;
    A ljiljan se beli ljubavi veseli;
    Nit' mu trn nit' mu rog lepotu deli.

    Prevod: Dragan Purešić
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: William Blake

    THE TYGER

    Tyger Tyger, burning bright,
    In the forests of the night;
    What immortal hand or eye,
    Could frame thy fearful symmetry?

    In what distant deeps or skies
    Burnt the fire of thine eyes?
    On what wings dare he aspire?
    What the hand, dare sieze the fire?

    And what shoulder, & what art,
    Could twist the sinews of thy heart?
    And when thy heart began to beat,
    What dread hand? & what dread feet?

    What the hammer? what the chain,
    In what furnace was thy brain?
    What the anvil? what dread grasp,
    Dare its deadly terrors clasp!

    When the stars threw down their spears
    And water'd heaven with their tears:
    Did he smile his work to see?
    Did he who made the Lamb make thee?

    Tyger Tyger burning bright,
    In the forests of the night:
    What immortal hand or eye,
    Dare frame thy fearful symmetry?

    TIGAR

    Tigre, tigre, plamni sjaju
    U mračnome šumskom kraju,
    Ko je to, što smrću vlada,
    Tvorac tvoga strašnog sklada?

    Kog prostranstva dalekoga
    Beše vatra oka tvoga?
    Kojim se krilima vinu?
    Koja ruka vatrom sinu?

    Koja spretnost, koje sile,
    Istkaše ti srca žile?
    A kad srce tući stade,
    Šta li mu to snagu dade?

    Kog čekića, kog okova,
    Peći, što ti mozak skova?
    Nad nakovnjem stisak koji
    Mogaše da se ne boji?

    Kad počeše zvezde sjati,
    Suzom po nebu kapljati,
    Da l' on vide svoje delo?
    Stvori l? on i Jagnje belo?

    Tigre, tigre, plamni sjaju
    U mračnome šumskom kraju,
    Ko je to, što smrću vlada,
    Smeli tvorac strašnog sklada?

    Prevod: Dragan Purešić
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #20

    Odgovor: William Blake

    Viljem Blejk je pored pisanja poezije, slikanja ostavio iza sebe i pisma, jedno od pisama ostavljam ovde, moj doprinos ovoj temi.

    Viljem Blejk Viljemu Hejliju
    London, 7.oktobra 1803.


    Dragi gospodine,

    Zbog Vašeg velikodušnog i nežnog staranja za Vašeg odanog odmetnika,apsolutno je nužno da Vas on uznemiri izveštajem o svom srećnom dolasku,što će opravdati njegovu molbu da mu napišete nekoliko redaka i obavestite ga kako ste izbegli sudsku zarazu-bojim se da ste patili i daste morali zbog mene da patite daleko više nego što vredim.-Dobro sam stigao u London, žena mi je vrlo slabog zdravlja, ali ja sam još uvek rešen da ne gubim nadu u bolje dane.

    Umetnost u Londonu cveta.Naročito se traže graveri.<svaki graver odbija porudžbine jer ne može da ih primi zbog preobilja posla.Ali meni ipak niko ništa ne donosi.Zadovoljavam se time da će to da traje dok Bog bude tako hteo.Znam da mnogim unosnim poslovima nedostaju vredne ruke.Drugim graverima se umiljavaju.Verovatno ću i ja morati da počnem da laskam,što ću učiniti vrlo nespretno.U međuvremenu ne gubim ni trenutka vremena da na zadovoljavajući način završim Romnija.

    Kako je moguće da čovek od blizu 50 godina,koji još od pete godine nije gubio vreme jer je bez prestanka radio i učio,kako je moguće da se čovek s uobičajenim zdravim razumom oseća inferiornim pred dvadesetogodišnjim mladićem koji jedva uzima ili blagoizvoleva da uzme kičicu u ruku,a jaše po parkovima i tumara po pozorištima,i jede i pije ne po potrebi već kao da mu je to posao,kako je moguće da takav jedan kicoš bude superioran nad studioznim ljubiteljem umetnosti,to teško može da se zamisli.Ali izgleda da je takva moja sudbina i da će takva i ostati.Ja se ipak smejem i pevam,jer,ako sam na zemlji zanemaren,na nebu sam prvi među prinčevima,pa me čak i na zemlji dobri ljudi vole kao dobrog čoveka.Ovim bi trebalo da budem savršeno zadovoljan,ali u izvesnim periodima pojavi se oko mene plamen slave,pri čemu me smatraju čovekom izuzetnog umnog savršenstva,ali taj plamen se ponovo gasi,i ja ostajem ošamućen i zapanjen.O,kad bih mogao da živim s redovnim porudžbinama kao ostali,ali bojim se da mi se ta želja neće ispuniti-oprostite mi za ovo naricanje nad razbijenim loncem,i pošto sam sad razbijeni lonac oplakao,dopustite mi da se s prijateljima nasmejem i poradujem sve do Božića,jer,kako čovek ne živi samo od hleba,tako ću i ja živeti i pored toga što nemam hleba dovoljno-ništa mi nije potrebno do da činim ono što mi dušnost nalaže i da uživam u velikoj radosti koja uvek izbija iz mog duha,da se molim da moji prijatelji,a Vi pre ostalih,učestvujete u radosti koju svet ne može da shvati,i da budete puni nje kao što ste uvek bili,slavni a pobedonosni besmrtnik.Molim Vas da gospođici Pul najlepše zahvalite u moje ime: recite joj da joj želim vrlo mnogo sreće-neki kažu da sreća nije dobra za smrtne,a njima treba odgovoriti da i nesreća nije za besmrtne i da ona nikome ne koristi.Mraz nikad ne čini dobro drvetu,i ako ga ne ubije,te drvo opet donese ploda,neka niko ne kaže da je plod posledica mraza.Kad prođe ova smrtna opasnost,udvostručiću napore na delu koje sad radim,jer će to teško opteretiti mog đavola koji mu pruža strašan otpor.Ali ja ga umirujem,i on je,najzad,jedan dobroćudan đavo i ne dovodi me u neprilike-njega ni najmanje ne treba kriviti za ovaj sadašnji škripac,jer je celo vreme bio zaposlen drugim poslom,zabavljao se pravljenjem stihova,na šta me stalno navodi na moju štetu i ponekad na nezadovoljstvo mojih prijatelja.Koliko vidim,sad to isto radi s ovim pismom,pa ću ga završiti zaželevši Vam dravlja i radosti u Gospodu našem Spasitelju.

    Večno Vaš
    Viljem blejk

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  6. #21

    Odgovor: William Blake

    PESMA

    Što slatko lutah poljem svim,
    I kušah sav ponos leta,
    Kad ljubavi princa vidim
    Gde se zrakom sunca šeta.

    Ukrasi mi ružom lice,
    Kosu prekri ljiljanima,
    Provede me kroz baštice
    Gde svih zlatnih čari ima.

    Maj mi rosom krila skvasi,
    Feb raspali zanos pravi,
    Svilenom me mrežom skrasi,
    U zlatan me kavez stavi.

    Voli da ga poj moj smiri,
    Pa se, uz smeh, sa mnom druži,
    Pa mi zlatno krilo širi,
    Neslobodu moju ruži.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #22

    Odgovor: William Blake

    POBOJAH SE: MOG VETRA BES ĆE

    Pobojah se: mog vetra bes će
    Zgromiti cveće lepo, pravo,
    Pa sam suncem sjao žešće,
    A vetar sam zauzdav'o.

    Al' lepa i prava cveta
    Na drveću nije bilo,
    Jer sve ono se rascveta
    Lepo, al' jalovo, gnjilo.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #23

    Odgovor: William Blake

    U RUCI TI MNOGO SEME

    U ruci ti mnogo seme,
    A ovo je dobra zemlja.
    Što ne baciš svoje seme
    I ne živiš u njoj srećno?

    "Da li u pesak da bacim sve,
    I pretvorim njega u plodno tle?
    Jer na kojoj to još
    Da sejem njivi,
    Da ne vadim neki
    Korov smrdljivi?"
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. William Shakespeare (Viljem Šekspir)
    Autor blueella u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 13:48
  2. Vilijam Karlos Vilijams
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.08.2013, 22:38
  3. William Butler Yeats (Viljem Batler Jejts)
    Autor gaga73 u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 30.07.2011, 23:06
  4. William Wordsworth (Vilijam Vordsvort)
    Autor DrinChe u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 25.04.2009, 04:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •