E, ovde se krije cela priča o mom odnosu prema njegovim drugaricama.
Pošto sam u grupi onih koji veruju u muško-ženska prijateljstva, u početku veze za svaku drugaricu mislim da je upravo to - samo drugarica. I kao što očekujem da imam apsolutnu slobodu da se čujem, viđam i izlazim za svim mojim (muškim i ženskim) prijateljima bez bespotrebne sumnje i ljubomorisanja, isto tako se ophodim prema njemu i njegovom druženju. Vremenom upoznam te njegove prijatelje. Sviđali mi se lično ili ne, poštujem ih kao njegove prijatelje i pokušavam i one koji mi baš ne leže da istolerišem. Tako i njegove drugarice vremenom upoznam, neke zgotivim, neke ne, ali verujem da je među njima čisto prijateljstvo.
Sada o drugaricama za koje nikad nisam čula, ili pak jesam, ali samo to uz eventualno par naletanja u prolazu u gradu, ali sa kojima se on viđa uglavnom bez mene, često se ispostavi u dvoje, i to najčešće posle neke prepirke koju smo imali. E, kada su te drugarice u pitanju verujem u jednu od sledeće dve varijante: 1. Zainteresovan je za nju, pokušao bi da vidi jel' ima prolaz, pa ako ima i ako to bude funkcionisalo preći će "sa jedne stolice na drugu". 2. Ona je zainteresovana za njega, a on je čuva u blizini kao zlatnu koku za lečenje sujete.
Hm, nikakav problem ne bi bio ni da mi se to i kaže. Odnosno, verovatno bi usledio kraj veze u slučaju prve varijante. U slučaju druge bih razumela (tako često svima nama treba neko ko će nam dizati sujetu, a zapravo od njega ništa više ne očekujemo) i možda ga samo malo zezala za lečenje sujete.
A ovako...
Ne, ne ljubomorišem. Ali to mi upravo dokazuje nedostatak iskrenosti sa njegove strane. Ok, najpre treba isterati takve situacije na čistac. Pa, posle... Šta bude-bude, bitno je da nema laži.