Kako da ne.
Možda postoji i varijanta priče (koju bi posebno trebalo negovati) da je bio sa nekim gej folks dojčerom, što bi poboljšalo ukupno sliku o nama Vojvođanima kako se odnose prema netradicionalnim društvenim grupama. Posebno je interesantan podatak da se to dogodilo na salašu (sic!), verovatno zbog sklonosti ondašnjih partijaca prema romantici i običaju da vode ljubav uz zvuke petlova i ostale salaške menažerije....
Ali, sve da se to sa Žarkom Zrenjaninom i dogodilo baš tako kako tvrdite, to nije tema ove teme. Naime, on je mrtav, likvidiran. Ubili su ga Nemci u Pavlišu, selu nadomak Vršca. Za vašu informaciju, u ruci tada nije imao đoku već pištolj (verovatno nemački valter ili lugeri, što bi se moglo sjajno iskoristiti za priču o nemačkom ljubavniku). Poginuo je boreći se za svoju ideju. Svako ko pogine za svoje ideale je osoba dužna poštovanja, pa i Žarko Zrenjanin Uča...
Zatim, on kao mrtav nikako nije mogao uticati na postupak kojim je Bečkereku promenjeno ime u Zrenjanin. To se dogodilo kasnije, na način koji je bio uobičajen u tom istorijskom trenutku i to bi moglo biti predmet ove rasprave.
Što se mene tiče već sam ranije na ovoj teni izneo neke svoje stavove o promeni imena grada Zrenjanina. Neka se zove kako njegovi građani odluče. To je najmanje loš način za taj postupak. Sve ostalo bi bilo puno gore...
Smatram neprimerenim da se opskurnim nedokazanim pričama govori o ljudima koji to nisu zaslužili. U sukobu fašizma i komunizma, Žarko Zrenjanin je ipak izabrao pravu stranu. Nije ga uplašio snažni novi svetski poredak kojeg je u tom trenutku sprovodio Hitler. Koliko je danas nas spremno da se suprotstavi nekoj globalnoj nepravdi? Čemu se mi nadamo? Kakve su naše vizije budućnosti?...
Kada bih mogao da biram, po razumu bi ih poginuo u borbi protiv Nemaca, a po srcu, sa gaćama do kolena držeći se za onu stvar...