Poslednji put u životu
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 25
  1. #1

    10 Poslednji put u životu

    Idem neki dan kroz dvorište i prolazim kroz deo gde smo se kao klinci igrali sa autićima. Uhvati me neka seta, baš sam se nešto skenjao. I razmišljam o tome da li se sećam kada sam se tu poslednji igrao. Onda proširim pogled i gledam drveće. Razmišljam da li se sećam kada sam se poslednji put pentrao. I tako dalje i tako dalje.

    Da malo pojasnim kroz jedan primer šta hoću da kažem: imali smo pored Agrovojvodine jedno veliko drvo. Svako leto smo skupljali kutije kod Jugodrva i pravili bazu na tom drvetu. I svake godine bi bila sve bolja i bolja. Poslednji put smo je pravili na raspustu između VI i VII razreda. I onda smo sišli sa drveta i otišli kući. I nikada više nismo to radili. A evo sada razmišljam o tome i shvatam da tada nisam bio svestan da sam to radio poslednji put u životu.

    Kako se osećate kada shvatite da neke stvari više nikada nećete raditi, a uživali ste u njima? Мis'im, trebalo bi da budete skenjani, ali malo više od toga da čujem. I koje to stvari više nećete raditi?
    Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...


    Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!
      Vrh

  2. #2

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Citat Kunic kaže: Pogledaj poruku
    I koje to stvari više nećete raditi?
    Sex, jednog dana. Jeste bedak. Al' možda ću tada intenzivnije hraniti golubove ili će mi sex biti penzija U svakom slučaju, vreme nosi svoje...

    Obzirom da me možete videti sa još petoro dece kako se verem na tenk ili drvo, na ljuljašci ili klackalici, kako mi se nikada nije desilo da pod nogama naletim na nacrtanu školicu, a da je ne odskakućem, da duvam balone od sapunice ili opletem lastiš, ne bedačim se kad su ovakve stvari u pitanju, niti je ikada bio poslednji put...

    Ne izbegavam ono što me raduje samo zato što sam prerasla. Ja se samo skenjam kad nešto ne mogu fizički više da uradim ili nekog fizički da dotaknem, jer više ne postoji u ovoj dimenziji. A onda se osećam nemoćno i to mrzim. Mada, i sa tim naučiš da se nosiš pa to bedačenje ne traje dugo. Boli ponekad, kad se setiš.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid

      Vrh

  3. #3

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Ehhh te nase godine i ovaj cudni zivot i razmisljanja...
    Zalim sto nemogu vise da sa svojim najboljim prijateljem onako zlocesto da krademo maline od susjede,osluhujemo na štreki dal nam se priblizava vlak.......zalim sto petak taj prokleti nas je rastavio...sto sam ga posljednji put vidjela i zovnula njegovim imenom...sada prodjem kraj te štreke ali nema tko da osluhne sa mnom dal se prblizava vlak...proslo je mnogo godina rat prosao...a njega uzeo...
    Poruku je izmenio kiki, 29.12.2006 u 00:08
      Vrh

  4. #4

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Sto se tice tih decijih igara,pentranja, skakanja, igranja- ne mogu da kazem kad sam sta poslednji put nesto od toga ucinila,jer se bas ni ne secam. Ali verujem da cu jos koji put to sve opet raditi, barem ponekad se poigrati sa svojom decom.


    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Ja se samo skenjam kad nešto ne mogu fizički više da uradim ili nekog fizički da dotaknem, jer više ne postoji u ovoj dimenziji.
    A ovo sto rece Indijanac me mnogo rastuzilo, jer sigurno jednu osobu vise necu videti,ni dotaci...
      Vrh

  5. #5

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Okupimo se s vremena na vreme pa se prisećamo svega što nam onda možda i nije tako značilo, ali sada iz ove vizure mnogo znači. Ponekad jako poželim da se još na velikom odmoru počne dogovarati kuda i kako večeras, pa se pobegne sa časa ne bi li se stiglo sve isplanirano, a onda se okupimo nas 15-20 i onako džumle idemo u neki "ludi" provod. Ali nema više velikog odmora.
    Takvo prisećanje mi donese najpre osmeh na lice, a potom i neku čudnu setu. Ali me ne baca u bedak. Jer nema više onoga čega ne može da bude. Ono čega može ja i upriličim, bez obzira sviđa li se to nekom, smatra li uputnim za godine, status ili ko zna već za šta.
    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Ja se samo skenjam kad nešto ne mogu fizički više da uradim ili nekog fizički da dotaknem, jer više ne postoji u ovoj dimenziji. A onda se osećam nemoćno i to mrzim. Mada, i sa tim naučiš da se nosiš pa to bedačenje ne traje dugo. Boli ponekad, kad se setiš.
    Upravo to. Odlazak nekih dragih u neke druge dimenzije mi donose unutrašnju sreću i zadovoljstvo što sam ih imala u svom životu. Ali onaj osećaj da ti neko tako intenzivno fali dibisu u bol zbog gubitke. A posle se nekako navikneš, pa bedak prođe.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
      Vrh

  6. #6

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Moj bata se ozenio pre par meseci i uskoro ce dobiti bebu.... Ali eto vise nikada nece biti kao sto je bilo... , nikada vise necemo uvece zajedno otpadati i tovariti matorce i nema vise onih noci kada se otimamo ko ce igrati need for speed na tada jedinom kompu u kuci i nikada vise necemo lezati sklupcani na krevetu i gledati neki debilni predvidivi tinejdzerski film. Jednostavno i da pozelimo to da radimo, nece to biti to, bice drugacije i osetila bi se ta udaljenost koja je neminovno morala nastati.
      Vrh

  7. #7

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Vreme nosi svoje, iza nas ostaju neke drage osobe, neki dragi trenuci. Desi mi se nekad da se tako zamislim ili me nešto navede na razmišljanje, pa se prisećam.

    I uvek će ostati u nama ta čudna seta, kad se setimo svih onih trenutaka koji su skriveni duboko u nama. Ne vredi živeti od sećanja treba svaki dan se truditi stvoriti trenutke za pamćenje.
    Pita se gde sam bio tako dugo odsutan, reći ću ti, bio sam u ve-ce-u
      Vrh

  8. #8

    Odgovor: Poslednji put u životu

    nikad vise moje stare sobe (sad je ona u necijem drugom vlasnistvu, i koliko cujem, od nje je napravljena zubarska ordinacija). vjerujem da sam danas u toj istoj mojoj sobi, ona bi bila drugacija, ovako samo saznanje da je nema u izvornom obliku i da sada u njoj cuci jedna zubarska stolica, nije mi bas svejedno. a cak nije ni do sobe kao do sobe, nego sta mi se sve u njoj izdesavalo i tko je sve kroz nju protutnjao.
    a onda da se vratim na famozno pentranje po drveću. i dan danas se pentram sa setrom po raznoraznim drvcima, ali valjda godine i praksa cine svoje i naprosto mi bude zao kad skontam da sam se vec toliko ispraksala da nema sanse da se izgrebem ili strovalim sa njega.
    i jos jedno je sigurno, nema vise pisanja zadaca ili puskica za vrijeme odmora (a to mi je nekako bilo najslađe). a i mama me vise nece kazniti kad dođem kasno kući, a i ja se neću više pjeniti na nju, jer je vrijeme zabrana i ograničenja davno prošlo.
    nattydread is coming to dinner
      Vrh

  9. #9

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Leto 90-te ili 91-ve selo pored Knina, veselo naseljeno divnim dobrodušnim svetom koji me je voleo i koji sam ja volela, negde u avgustu zagudala su zvona na crkvama i proglašeno je ratno stanje, u avgustu 95-te nestalo je tog sveta, raspršio se na sve strane. Selo je sada nacionalno lovište države Hrvatske. Nikada više neću proći tim putevima, omirisati taj vazduh i osetiti takvu sreću. Neću brojati zvezde padalice sa terase naše bivše kuće u malom mestu pored Šibenika. Neću slušati mudrosti nekih divnih ljudi koji su me napustili. Srednjoškolska nedeljna kišna jutra u Beogradu, najčarobnija, Kalemegdan siguran i samo moj, gde sedim i pripremam se za časove engleskog kod jedne stare beogradske gospođe, pivo na Adi sa mojih šest anđela i najveći i najozbiljniji planovi za veliku budućnost, nikada više...
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
      Vrh

  10. #10

    Odgovor: Poslednji put u životu

    na neke stvari mozemo uticati, na neke ne.. i sve je to deo zivota.. neke stvari uzimamo k srcu vise, neke manje.. u principu sam veliko dete i ne ustruchavam se verati po drvecu, ljuljati se na ljuljama, ili uraditi neku budalashtinu vezanu za decu..
    na one stvari na koje ne mogu da utichem s vremenom sam naucila da tu nema previse pomoci.. sad kad sam bila na Balkanu, dosla sam do zakljucka da moja soba vise nikad nece biti moja soba i da ce sve one oblake i veliko sunce, i snupija i otiske ruku koje su prosle kroz moju sobu prekriti sloj farbe.. i pomirila sam se s cinjenicom da ce se tamo sad nalaziti deciji krevetac i sto sledeci put kad dodjem cu u toj istoj sobi zateci jednu novu generaciju.. sto mozda i nije tako loshe
    moomoo meee jooouu
      Vrh

  11. #11

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Ja bas i ne ceznem nicim u proslosti,ma sve ima svoje vreme,svoja doba,pa sad kako kome je proslo,jedino bi samo volela jos jedan put da vidim mog starijeg brata samo da ga vidim,samo eto to
    No me toques
      Vrh

  12. #12

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Jedno sigurno znam: da za par meseci cu da se vratim kuci za Srbiju i pocnem iz pocetka sve po neznam koji put ali znam da ce mi to biti poslednji put u zivotu.Odande nemrdam nigde,nema vise seljakanja,pocinjanja uvek iz pocetka.Tamo cu da se ulogorim i nemrdam pa kako bude.
      Vrh

  13. #13

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Poslednji put u životu se živi svaki dan za danom, sa svim lepotama, uspesima, padovima, igrama i igricama, malim i velikim problemima, tugama, simpatijama, ljubavima, prvi put, sve to i mnogo više svaki dan, svaki sat, sve je prvi i poslednji put, ne postoji slika, kopija da bi bilo drugi put uvek je novo i drugačije prvi put, da je isto bio bi isti dan, imali bi isto godina, Sunce bi isto sijalo, ali ako ste primetili boja okoline gotovo nikada nije ista baš zbog toga što je uvek prvi put.
      Vrh

  14. #14

    Odgovor: Poslednji put u životu

    Mnogo toga sam u zivotu radio poslednji put, a da toga nisam ni svestan.
    Ono sto ostaje je secanje. Secanje na te lepe i neponovljive trenutke.
    Jednom, dok sam jos bio stvarno mlad, poceo sam pricu o secanju, kako se secam ovog - onog, a jedan stariji covek mi je rekao:
    "Zivi sinko, secanje ostavi za kasnije, secanje je znak starosti"
    Nije sve crno, nadje se i poneka plavusa
      Vrh

  15. #15

    Odgovor: Poslednji put u životu

    stalno se ubedacim kad se setim detinjstva.. i stvari koje vise ne radim.. mislim na igre.. vije, zmurke.. nije prikladno da magarci od 20 godina vitlaju po gradu i igraju se igara za decu.. mada nije iskljuceno da to necu raditi
    i nedostajanje u vidu osobe.. to sto ga vise nikad necu videti, pozdraviti.. sto vise nije isto bez njega.. nimalo..
    Krek, krek.. Ne gudra
      Vrh

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Kada ste se najviše uplašili u životu?
    Autor SQUAW u forumu Pričaonica
    Odgovora: 67
    Poslednja poruka: 19.02.2017, 22:36
  2. Šta ste bili u prošlom životu?
    Autor SQUAW u forumu Astrologija
    Odgovora: 77
    Poslednja poruka: 11.03.2014, 01:54
  3. Odgovora: 83
    Poslednja poruka: 07.06.2013, 11:34
  4. Ciljevi daju smisao životu
    Autor Najgora u forumu Posao
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 01.08.2010, 21:10
  5. Da se o mom životu pravi film :)
    Autor Sokica u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 14.04.2009, 15:44

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •