Nema Pomoci
Postoji mesto
u srcu koje nikad
neće biti ispunjeno
prostor
čak i u najboljim
trenucima
znaćemo to
više nego
ikad
postoji mesto u
srcu koje nikad
neće biti ispunjeno
i
mi čekamo
u tom
prostoru.
Bukowski
Nema Pomoci
Postoji mesto
u srcu koje nikad
neće biti ispunjeno
prostor
čak i u najboljim
trenucima
znaćemo to
više nego
ikad
postoji mesto u
srcu koje nikad
neće biti ispunjeno
i
mi čekamo
u tom
prostoru.
Bukowski
SAMOĆA
Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da izdržiš samoću.
Džinovske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbujene
sabijaju se u galaksijama.
Seme sekvoja bira čistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.
Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.
Svoju snagu prepozaćeš po tome
koliko si u stanju
da prebrodiš trenutak,
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i večnosti.
Miroslav Antić
Ćuti i prenesi dalje....
Dodje Mi Ponekad
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istecem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dusu.
Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuce zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.
Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoc).
Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do usca,
Jer hocu da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih secanja.
Dusan Bajski
Svake subote postar ti je donosio od mene po
jednu poruku. Secas se: pisao sam ti sa zvez-
de Vege. Pisao sam ti iz oka jednog kita.
Pisao sam ti iz srca jednog sata. Pisao sam ti sa
Kolumbovog broda.
Uvek je bila prava marka. I pravi pecat nase
poste od prekoputa.
Ima li iceg goreg, nego ako ne umes vise da se
igras ni pravog pecata? Horoskop nije ni pe-
cat. Horoskop - to je zig.
Secas se filmova kad se zigosu stada? Samo,
ovo sa ljudima ipak je mnogo tuznije.
Stvarno, ima li iceg tuznijeg, ako ne umes da
se zaigras cak ni tuge?
Mika Antic
Ploviti se mora i bez broda ..
Blistave Kapi
Uzalud će mi trave bajati
i suncokreti, na koje ličim
Sve kada zadje, ti ces stajati
u krugu što se ne briše ničim.
Ko god mi svrati na konak, sniće
sunce, u ptičje perje skriveno
I tvoje venčano odelo biće
mojim mislima prošiveno.
Kad stresem sa se blistave kapi
uskršnjeg vina tvojih godina
zemlja će predamnom da razjapi
bezube čeljusti pukotina.
I zalud će mi trave bajati
i suncokreti na koje ličim
Svi kada zadju, ti ćes stajati
u krugu, što se ne briše ničim.
Dobrica Eric
Perle
Perla oko tvoga vrata
žablje ikre što se legu,
jagnjeći brabonjci,
jagnjeći brabonjci u snegu.
Ruža na mesečini brata,
na tvom struku pas od zlata,
lanen konop,
lanen konop oko moga vrata.
Noge tvoje pod suknjom gole,
ko klatna zvona kada mole,
u živoj vodi,
u živoj vodi pokret dve topole.
Pokret tvoje noge gole,
klatna zvona već se mole,
u živu vodu,
u živu vodu pada lišće sa topole.
Jzsef Attila
(preveo D.Kish)
Uzaludna Pesma O BeskraJu
Kuda bi trebao biti okrenut kavez
u koji bi uletale ptice
Pokažite mi more preko koga nije obala
i zemlju u kojoj je zaboravljena svaka buduća klopka
Reka se najlakše prelazi iznad izvora
a nas pregaze bez muke u našoj najvećoj dubini
Možda to i ne valja, dragi ubico, što si došao
u grad u kojem te nitko ne zna i ne sledi
jer treba da čekaš ako hoćeš pasti na vreme
Noć u vetru traži
boju svoje rođene šume iz koje je izišla
a ludak nudi brak devojci
na čiji trening dolazi dvadeset mladića
Zaljubljeni u druge
postajemo zaljubljeni u sebe
i možda bismo tako postali sretni
da drugi ne zavole nas
ovako se još uvek bacamo kroz žice
s vrhova zvonika.
Zvonimir Majdak
I San I Java
I san i java
su otrovni plodovi mašte.
Opasni za onoga,
ko ne ume da ih razlikuje.
Čuvaj se filmova
u koje možeš da poveruješ
i ljudi
koje ne možeš da razumeš.
Jer život je
poništena karta
kada mašta poruši snove.
Goran Aleksic
Ne
Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.
J.D.Hidalgo
O sklopi usne, ne govori, ćuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.
Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred veličinom prirode; a potom,
Kad prodje sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu čamu,
I život nov i nadahnuće celo
Nečujno, tiho potone u tamu,
Ja ću ti draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako.
I ti ćeš, bedna ženo, kao vazda
Slušati rado ove reči lažne,
I zahvalićeš Bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.
I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati šta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,
I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima!
Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!
I zato ću ti uvek reći: ćuti,
Ostavi dušu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drvetu žuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.
Milan Rakic
Poruku je izmenio Kalina, 02.12.2008 u 09:13 Razlog: boja slova...
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
Tugu ne mozesh opisati.
Ona je poplava koja nosi sve pred sobom
podriva kuce,
rije nasipe,
valja bregove.
Chovek je premlaceno pseto nikom potrebno.
Mrzim tugu.
Tugu ne mozesh izraziti.
Ona je pozzar koji tinja godinama
i bukne,
ochas planu shume,
nestanu gradovi.
Chovek je vaseljenski lesh koji niko
ne mozze poznati.
Mrzim tugu.
Tugu ne mozzesh suditi.
Ona je uvek kamen o vratu davljenika
zanavek vezan.
Smiraj je samo na dnu
koje se izmeriti ne da.
Chovek-plamen
vraca se u kamen.
Mrzim tugu.
D.Matic
Kako Ana Resava Ukrstene Reci
Kakve su njene namere,
kad sve druge sahranjuje,
samo mene oživljava?
Ima li, Ana, stvarnog razloga
da tako lepo spava?
Priznajem Pesnika,
al, znam:
niko ne može
žešće da opravda vazduh
od njene tamne kože.
Kad Ana plače!
(o ne lažem vas)
to je lepše
od voća!
Od kiše!
Od... rakova na žaru!
Od... čega god hoćete!
Od ptice u galopu!
pa nisam ja valjda vica radi
prokockao celu evropu!
A kad se svlači!
Slobodan i proklet prisustvujem
(a ne znam kako da preživim)
najvećem čudu u svetlosti!
Zaklinjem se:
da bih tebe ogrejao,
Ana, zapalio bih i svoje kosti.
Kad lađu crta! Kad ječam seje!
Kad objavljuje rat! Kad se smeje!
Kad školjke hrani! Kad se prehladi u lovu!
Kad čita magnet! Kad kupi haljinu novu!
Kad pije pivo! Kad iznenada dođe!
Kad ljubi proleterske vođe!
Kad je moja desna ruka!
Kad je grčka azbuka!
Kad sanja cveće!
Kad NEĆE!
Sećanje na Nepojmljivog Dečka
uvek će moći vatru da zameni:
zato su mi oblaci zeleni, pa zeleni!
Pa rumeni!
Pa kad se vokali spoje!
Dragi Bože,
usijane glavurde moje!
Ja mogu na njenoj usni da spojim more s cvetovima!
Mogu u njenoj državi da budem referent za kišu!
Mogu pod njenim prozorom da imitiram dunav,
il neke druge vulkane,
mogu da se zakunem
u sve što imam,
i nemam,
da svet postoji zbog Ane.
Kakve su njene namere
kad sve druge sahranjuje
samo mene oživljava -
ima li Ana
stvarnog razloga
da bude tako lepa kad spava?
I cvetovi i puževi i englezi
svi već znaju:
ona poljupcem može
od svake bolesti da izleči!
Ali ja nju naj, naj, naj volim
kad spaja svetlosti,
kad rešava ukrštene reči.
Ona to izvodi kao da se igra!
A meni izgleda kao da svet stvara!
Ko Vergilijev najmlađi konj:
u jednoj ruci drži svet,
a drugom ga osvetljava!
Traži se, na primer, reč, koja može
vodu da pije,
samu sebe da izgovara,
da gori,
da leti,
i da spava.
Neka reč
koja nije kao ostale reči:
reč koja ume da rešava ukrštene reči!
Tada nastaje mala drama:
voda otiče za svojim obalama:
Ana, naga,
na mom dlanu,
večnost osmišljava!
(A mogla bi baš nju briga da se razboli
ili da spava.)
I dddok je tttako
ooo opasnu
ddddržim u zzzz zagrljaju
rrrreči se
reči se
sssssame rrrrrr
rešavaju!
Kakve su njene namere
kad sve druge sahranjuje
samo mene oživljava?
Što se bar ne pokrije kad spava!?
Brana Petrovic
OPROSTI REMBRANTE
Oprosti Rembrante,
danas se snima film
Čas anatomije
(moje duše)
pod ukradenim nazivom
svetlost neće biti savršena kao na tvojim portretima.
Nevešta je ovo ruka.
Pigmenti žuti zaprašuju mesto zbivanja
otkidaju se ravno sa sunčevih pega
malo po malo vetar ih rasipa
obala razbija.
Ova reka nije više tako plava.
(Kafa je taman kakva treba.
Filmska ekipa odlična. )
Šta mi je trebala ova lokacija?
Naduveni pacov pluta.
Smrdljiva slika.
Izbacite iz kadra, smesta!
Poludeli mulj.
Ova reka nije više tako plava.
Neretko se neuklapam u žljebove besmisla,
zašto bi sad pokušala?
Film se razvija.
Niskobudžetna traka.
Salveta.
Parče osmomilimetarskog toalet papira.
Iskrzan scenario.
Ledenice do kolena.
Iza koliko lica taji se kopriva?
Ljudi peckači bez unutrašnjeg ogledala.
U dvanaestopršljenastom streljačkom vodu
ove godine
zavidno mesto zauzima
čovek (?) istupanjem,
pucnjima direkno u moja kolena.
Puca čašica.
Fuzija, fizija čega?
Od dve zagrljene duge nad prostranstvima
do zbogom
koliko ima?
Čupanje iz korena
iz semena
iz klica
lažna prognoza,
reče mi kako neće biti nevremena
samo budale
još veruju meteorolozima.
Ne znam koja je klapa.
Plemenit samuraj
precizno
seče mi udove na pola.
Ovaj film ovaj put
neće profitirati na bioskopskim platnima.
Ajmo muzika
počinje kiša
častim praznih džepova
samo da se snađem sa ovim patrljcima.
Ajmo muzika
častim poslednjim hromim jedarcima
istrgnutog krvotoka
Duša slovenska.
Zavesa pada.
Oskara nema.
Zlatnog medveda.
Reče mi neće biti nevremena
a evo me na času
u učionici tornado.
Ništa ne može razneti ove kosti sećanja.
(autor: jelenaartpoezija)
Ćuti i prenesi dalje....
Ja sam stromodna cura
Volim kuce prizemljuse krastavih zidova
Sa dvoristima krcatim starudijama,
Umesto oblakodera i apartmana
U kojima se budim i spavam.
Muskatle u prozorima i u loncim na tufne
Vise volim od imitacija, od vestaka..
Ja sam staromodna cura
Sto vise voli vespe umesto automobila.
Tandrkanje tramvaja i kloparanje parnjace,
Vise od zvizduka mlaznjaka.
Puteljke umesto avenija i bulevara,
Kojima moje potpetice odzvanjaju.
Ja sam staromodna cura
Sto voli miris opranog vesa
Koga vetar naduvava
Do moga lica, preko moga nosa
I sve ono sto veje iz predhodnog zivota.
Ja sam staromodna cura
Jos slusam longplejke i tipkam Oliveti,
Govorim hvala, izvinite, molim.
Volim da mi dasa pripali cigaretu
Otvori vrata, pridrzi kaput, primakne stolicu,
Da me svlaci krpicu po krpicu.
Ja sam staromodna cura
Sto voli kic scene sa zalascima sunca,
Modne zurnale i porodicne albume,
Od okretnih igara "stiskavac" jedino razumem.
Ja sam staromodna cura,
Ne zujim i ne skitaram kojekuda,
U kuci drezidim povazdan,
Ko glineni cup suseci se na promaji
Samoce i zadovoljstava,
Mamurna od snova.
Ja sam staromodna cura
O ljubavi i strasti malo sta znam
Devicijeg srca rodjena udovica,
Pod cijim nogama zivot kulja
Kao para iz sahta
Koju zaobilazim brzim koracima.
Ja sam staromodna cura
Ne kupujem po snizenoj ceni
Ni osmehe ni svilu.
Ne nosim mini suknje i dekoltee,
Bilo bi to lako oruzje za nekog
Ko je nameran da osvaja bez.
Ja sam staromodna cura
Sto se kuvam u sopstvenom loncu
Marke hocu- necu.
Kao kerusa sama lizem sopstvene rane,
Umreti skoro necu.
Ja sam staromodna cura
Niti psujem, niti zvocam, niti besnim,
Mozete me mazati na hleb.
Al s medom se uvek dobije malo otrova,
Ljubavi u smrtonosnim dozama.
Ja sam staromodna cura
Zuljas me kao nova cipela
Koju moram izuti, promeniti,
Za jednog udobnog ko patika
Ili razgazenog ko susetkina sandala.
Ja sam staromodna cura
Dobra sam prema muskarcima,
Kao prema onim koji se plase mraka,
Lifta i prelaska ulice van pesackog prelaza.
Sa njima volim da idem u bioskop
I gledam nove filmove na stari nacin,
Iz zadnjeg reda bioskopske polutame,
Dok mi odabrani zavlace ruku ispod suknje.
Ja sam staromodna cura,
Drevna ko Kartagina,
Minimalno ostecena zubom vremena.
Muzejski komad koga nema na aukciji.
Pipanje nije dozvoljeno.
Uzmi ili ostavi.
Radmila Lazic
Nemoj.
Nemoj molin Te.
Nemoj otić od mene.
Provaj!
Moja jedina.
Ja ne mogu bez Tebe.
Lipo.
Lipše.
Najlipše je za mene
ka' gledan Te...
Jer ja...
Letin...
Ka' san kraj Tebe.
Ka' Te gledan dok budi se dan.
Onda letit znan.
Nekin našin obalama sna
a da nikad nisan zna ni sam
da poletit znan...
Moran.
Moran izmislit...
Niku lipu - šesnu rić...
Da Te za se sačuvan
Ja Te molin.
Nemoj ić.
Jer...
Lipo za me jedino je kraj Tebe
ka gledan Te...
Jer...
Letin.
Ka' san kraj Tebe.
Ka' te gledan dok budi se dan.
Ka' san s Tobon sam.
Nekin našin obalama sna...
a da nikad nisan zna ni sam
da poletit znan...
Lvky - (Ararita, 2003) - Provaj
Poruku je izmenio Bazarov, 12.12.2008 u 17:42 Razlog: autor
Gospodine, vase dete se plazi na mene!