Poezija raspoloženja... - Strana 22
Strana 22 od 62 PrvaPrva ... 12202122232432 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 316 do 330 od ukupno 924
  1. #316

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ***



    Chvrsto sam uvjeren da inteligencija nema narochita utjecaja na oblikovanje chovjekovih stavova

    Josip je moj prijatelj.
    Josip je dobar chovjek.
    Josip je inteligentan chovjek.
    vrlo dobar i vrlo inteligentan.

    ali.

    Josip je chovjek
    koji mora biti u pravu.
    Josip je chovjek
    koji misli da su njegovi stavovi opceprihvatljivi.
    Josip je chovjek
    koji uporno oblikuje javno mnijenje.

    ali.

    nisam ja nikakva javnost.
    ne dam se oblikovati.
    gundjati volim.
    proturjechiti takodjer.
    jebe mi se za opceprihvatljivost
    bilo chega.

    priznajem da mi ne smeta
    ako sam u pravu
    iako mi je vazznije
    gundjanje
    kao takvo.

    dakle.

    recimo da nas pet-shest pije u nekoj birtiji.

    Josip
    potpuno neisprovociran
    kazze da je nedavno
    upoznao Maju Blagdan
    i da se ispostavilo kako je ona
    jedna sasvim
    pametna zabavna inteligentna
    osoba.

    na to mu kazzem da sam nedavno
    gledao nekakav interview s Majom Blagdan
    i da je bila odjevena
    i da se ponashala
    kao da je femme fatale.
    kazzem mu da
    ukoliko izgledash kao Maja Blagdan
    nije nimalo
    pametno zabavno inteligentno
    tako se odijevati
    i ponashati.

    Josip kazze da to nema veze
    s pravom Majom Blagdan
    i da je na to prisiljena
    jer je njezino ponashanje u javnosti
    utvrdjeno ugovorom.

    na to mu kazzem da mislim da nije
    pametno zabavno inteligentno
    potpisati takav ugovor.

    Josip odmahuje rukom
    i kazze da ja nishta ne razumijem.

    onda se naginje prema meni
    i kazze da je Maja za to dobro placena.

    svima je jasno
    da pasji skot
    aludira na moj bonitet.

    a meni je jasno da novci nisu u uzrochno-posljedichnoj vezi sa
    zabavnoshcu pamecu inteligencijom
    kao i da mnoge druge stvari
    nisu u bilo kakvim vezama
    s bilo chim.

    ali odustajem od toga da dokazujem
    tako ochiglednu stvar.

    prelazim na upravni govor.

    pitam:
    dash li se jebat' u dupe za novac?
    odgovara:
    to nije isto.
    pitam:
    koja je razlika izmedju jebanja u dupe
    i jebanja u mozak?
    odgovara:
    ti mi reci kada si tako pametan.

    trenutak shutim
    i promatram ostale:
    kuchkini sinovi su
    vec poslovichno
    na njegovoj strani.

    pomislim:
    shteta shto nema Boga.

    pomislim:
    dobro.

    teatralno pogledam strop
    duboko uzdahnem
    i kazzem:
    mozzda je u dupe
    fino.


    Kreshimir Pintaric

  2. #317

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Jastuk za dvoje-M.Antić

    Ovo je pesma za tvoja usta od
    višanja i pogled crn.
    Zavoli me kad jesen duva
    u pijane mehove.
    Ja umem u svakoj kapiji
    da napravim jun.
    I nemam obične sreće.
    I nemam obične grehove.
    Podeliću s tobom sve bolesti i zdravlja.
    Zavoli moju senku
    što se tetura niz mokri dan.
    Sutra nas mogu sresti ponori.
    Ili uzglavlja. Svejedno:
    lepo je nemati plan.
    Zavoli trag mog osmeha
    na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav
    hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
    Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo,
    one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
    Bićemo tamo negde možda suviše voljeni,
    potpuno neprimetni, ili javno prokleti.
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  3. #318

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Bez Izbora


    Mislim o tebi
    u svim oblicima kako kisha dolazi.

    (Kako starim, pochinjem
    da mrzim metafore - njihovu preciznost
    i njihovu neadekvatnost.)

    Katkad su ove misli
    vlaga shto jedva pada, od koje
    nema nicheg nezznijeg:
    katkad shtropotava kisha,
    uzzurbano proletnje chishcenje uma:
    katkad, zaglushni pljusak.

    Kako starim pochinjem
    da mrzim metaforu,
    volim nezznost,
    bojim se pljuskova.


    Norman Makejg

  4. #319

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    NE BUDI DALEKO OD MENE


    Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
    jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
    i čekat cu te na nekoj stanici
    kad negdje daleko usnu valovi.
    Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
    u tom času, spoje se kapi nesanice
    i možda će sav dim što trazi svoju kuću
    doći da ubije i moje izgubljeno srce.
    Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
    jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
    ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
    jer u tom otići ćeš tako daleko
    da ću obići zemlju ispitujući
    hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

    Pablo Neruda
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  5. #320

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Čežnja

    Danas ću ti dati, kada veće padne,
    u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća,
    u čistoti duše moje, nekad jadne,
    čitavu bujicu proljetnog cvijeća...

    U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje
    srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
    Na oknima svjetlim zablještat će boje,
    u taj svježi trenut prvog saznanja...

    Sve će biti ljepše, sve draže i više,
    noć koja se spušta, svijet što mirno spava,
    dugo, mrtvo polje na kome miriše
    kržljava i rijetka na busenju trava...

    I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami...
    Proliće se tada, kao bujne kiše,
    stidljivi šapat u blaženoj tami,
    i riječi iz kojih proljeće miriše...

    Vesna Parun

  6. #321

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ODA slanini


    Idem kuci, autobus se trucka,
    Vozzdovachkom krivudavom dzadom,
    sve mi belo, treba da se ruchka,
    nikad prochi prevelikim gradom..



    Upao sam u nejela krizu,
    sanjam batak kao kakvu drogu,
    najebo je ko mi stane blizu,
    ako puknem odgriscu mu nogu..



    A kod kuce eto katastrofe,
    chale kuva, keva je u banju,
    mesto da se razbijam od klope,
    krstim ja se caletovom sranju..


    Iz sherpe me ne neka ljiga gleda,
    draga kevo bila si u pravu,
    Kad ti odesh sticice nas beda,
    od ovoga pre cu jedem travu..




    Zadnjom snagom otvaram frizzider,
    trazim spasa u vidu "shta bilo",
    onaj ruchak s maslom ne bi ni ker,
    krupne suze padoshe u krilo..



    To shto videh ozari mi lice,
    greje srce i frizzider ladan,
    divna slika lepe slaninice,
    necu dugo joshte biti gladan!



    I sad blazzen tonem u milinu,
    kulinarstvu napravicu pomak,
    mrvim leba i sechem slaninu,
    holesterol radovace stomak!


    A caletu zzelim srecu silnu,
    u kuvarskoj svetloj karijeri..
    Vec svareno ti servirash sinu,
    nekom drugom sherpe ti zaseri..
    ()






    HLEBmaster, Heavy weight poet

  7. #322

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Platno


    Pravish se da znash da je jedan
    najveci i najusamljeniji broj
    i uvijek zaustish: "Ti si jedan od...",
    a ja te prekinem jednim
    prstom na usnama.

    Pravim se da znam da se "Magnolija"
    zauvijek vrti u jednom nevidljivom kinu
    i da je nasha spremnost za ludilo,
    zbog pritiska u sunchanom spletu,
    nervoze u malim prstima na rukama,
    onim nepotrebnim, mojim i tvojim,
    veca od odrezanih jezika ljubavnika
    na zamrljanom platnu privida
    chije krajeve vuku Bog i vrag.

    Pravimo se da znamo shto je zzivot.
    Ako ga dotaknemo, mozze biti
    zastor, zid, nadgrobna plocha.
    Kad ga samo promatramo,
    onda je ljudsko lice, kozza,
    krvava i pokvarljiva.
    Kad nam dosadi, jedno drugom
    odgrizemo prste i igramo se sjena.

    Pravimo se da znamo shto je platno.

    Pravimo se da je jedno,
    pravimo se da smo jedno.


    Ivan Herceg

  8. #323

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Bezimena

    Poveriću ti jednu tajnu
    Vreme si ti
    Vreme je žena
    Ono oseća
    Potrebu da mu se udvara i da se klekne
    Pred njegove noge kао kad se haljina raširi
    Vreme je kao kosa beskrajna
    Očešljana
    Ogledalo koje dah zamućuje i dah razbistrava
    Vreme si ti koje spava u zoru kada se budi
    I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
    Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
    I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
    Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
    Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
    Mnogo je gore nego da te osetim stranom
    Da bežiš sa mislima izvan nas
    I srcem već u nekom drugom veku
    Bože moj kako su reči teške
    A ustvari jeste to
    Moja ljubav iznad zadovoljstva
    Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
    Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
    I ako ti ne dišeš gušim se
    I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
    Veliku tajnu hoću da ti kažem
    Svaka reč
    Na mojoj usni sirotica je koja prosi
    Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
    I zato ja kažem tako često da te volim
    U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza koju bi ti stavila sebi oko vrata
    Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
    Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
    Reći ću ti veliku tajnu
    Ja ne znam
    Da govorim o vremenu koje na tebe liči
    Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
    Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
    Mašu rukom pošto su vozovi otišli
    Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
    Hoću da ti kažem veliku tajnu
    Bojim se za tebe
    Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
    I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
    Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
    Hoću da ti kažem veliku tajnu
    Zatvori sva vrata
    Lakše je umreti nego voleti
    Zato ja sebe mučim životom
    Ljubavi moja.


    Luis Aragon
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  9. #324

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Prirodna


    Ne stavljaj ruzz,
    njime samo ruzzish usne,
    sami smo ti i ja,
    a meni su bash takve ukusne.
    Najsladje,
    ujutru kad tek otvorish ochi sanjive,
    ostavi lazznu sebe,
    za one lako obmanjive.



    Ratko Petrovic

  10. #325

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ***


    Pitala bih, pitala bih:
    znash li koliko su dugi dani ?
    Jesi li slushao dovoljno dugo ?

    Pitala bih.
    Jesu li te nosili prema svjetlosti ?
    Prema svjetlosti, ljepoti i istini.
    I jesli li slushao dovoljno dugo ?
    I jesi li vidio dovoljno daleko ?
    Tko od nas to mozze znati.
    Pitala bih, pitala bih, bi li mi posudio tvoj pogled ?
    Bi li mi posudio tvoj pogled, ako mozzesh. Bi li ?
    Ja bih pitala, pitala bih
    znash li koliko su dugi dani ?
    Znash li duzzinu dana ?
    I bi li mi posudio svoj pogled, ako mozzesh.
    Sklapamo ugovor, Ti i ja.
    Sklapamo ugovor. Ti i ja.
    I idemo jedno pored drugoga.
    Kao ovo sad.
    Ti nosish vrijeme. A ja ti dajem svoje rijechi.
    Kao ovo sad. Pjesma postaje glasnija. Kao ovo sad.

    More. Val. Vjetar. Rijeke teku polako sada.
    More. Val.
    Vjetar. On nosi svjetlost noci.
    Sjeche snijeg do tishine.
    Spaljuje kishu do sunca. Kao ovo sad.
    Sunce. Ljeto. Pjesma.
    Pijesak izoshtruje tvoje ochi.
    Sijeche snijeg do tishine. Kao ovo sad.
    Jesi li vidio da su dani postali duzzi ?
    Jesi li vidio da je more nadoshlo ?
    I jesi li vidio da su labudi odletjeli ?

    More. Val. Vjetar. Pijesak izoshtruje
    tvoje ochi. Kao ovo sad.

    Pitala bih: znash li koliko su dani dugi ?
    Jesi li slushao dovoljno dugo ?
    Jesi li vidio dovoljno daleko?
    Pitala bih. Jesu li te odnijeli prema svijetlu ?
    Prema svijetlu, ljepoti i istini.
    Jesi li slushao dovoljno dugo?
    I jesi li chuo da se pjesma pojachala ? Kao ovo sad.

    Je li breskva procvjetala u dashku vjetra.
    Jesu li te tvoji koraci doveli do mora.
    Je li bijelo sunce zaslijepilo tvoj pogled.
    Je li ti se krv uzburkala od chezznje.
    Jesu li ti se ochi sprzzile. Od chezznje.
    Jesi li trazzio mjesto.
    Mjesto da se bude.
    I jesi si li slushao dovoljno dugo.
    I jesi li vidio dovoljno daleko.
    Tko od nas to mozze znati.

    Sklapamo ugovor. Ti i ja.
    Kao ovo sad.
    Ti nosish vrijeme.
    Ja ti dajem rijechi.
    Kao ovo sad.

    Samo shto ne znamo.
    I samo shto nismo.
    Samo kao ovo.

    I nishta drugo ne mozzemo reci.


    Annemette Kure Andersen

  11. #326

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sreća

    Ne merim više vreme na sate,
    ni po sunčevom vrelom hodu;
    dan mi je kad njegove se oči vrate,
    i noć kad ponovo od mene odu.

    Ne merim sreću smehom,ni time
    da li je čežnja moja od njegove jača;
    sreća je meni kad bolno čutim sa njime,
    i kad nam srca biju ritmom plača.

    Nije mi žao što će života vode
    odneti i moje zelene grane;
    sad neka mladost i sve neka ode;
    on je zadivljen stao kraj mene.

    Desanka Maksimović
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  12. #327

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ...samo nasu noc...(nepoznati utor)

    Veceras zelim
    mek dodir
    usana tvojih...
    Da stanes
    pred mene...
    Ruke tvoje
    da me zagrle
    cvrsto...
    Da lutaju
    tijelom mojim...
    Tvoj pogled
    zamagljen
    od osjecaja
    da trazi moj...
    Da na usnama
    osjetim
    topao dah tvoj...
    Usne nam se spoje...
    Tijela zadrhte...
    Da poletimo
    i letimo zajedno
    kao jedno
    medju zvijezdama...
    Samo ti i ja
    nocas...
    I mir sto si kraj mene
    sto me ljubis
    sto me volis...
    I nemir
    nemir koji si stvorio
    svojim poljupcem
    svojim rukama...
    Koji ces morati
    miriti dugo
    dugo u samo nasu noc...

    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  13. #328

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Potroshachev izveshtaj


    Ime proizvoda koji sam testirao je Zzivot,
    Popunio sam obrazac koji ste mi poslali
    i prihvatam da su moji odgovori poverljivi.

    Imam ga kao dar
    i nemam neki poseban utisak dok ga koristim,
    po svoj prilici trebalo bi da sam zadovoljniji.
    U rukama izgleda pitomo,
    ali za sobom ostavlja nelagodan trag.
    Nije bash ekonomichan,
    razbacao sam mnogo vishe nego shto sam se nadao
    (pretpostavljam da sam oko polovine procerdao,
    mada je teshko tachno reci) -
    pa iako su uputstva prilichno opshirna,
    a ima ih previshe,
    ja ne znam chega da se pridrzzavam, posebno
    jer izgleda da protivreche jedna drugima.
    Nisam siguran da takva stvar
    treba da bude isporuchivana u formi deteta -
    teshko je shvatiti koja je tome
    svrha. Jedan moj prijatelj kazze
    da je to samo zato da majstor i dalje bude zaposlen.
    Cena je takodje previsoka.
    Puno toga se tako brzo gomila,
    a posle svega, svet je postojao
    hiljade miliona godina
    bez ovoga, da li je potreban sada?
    (uzgred, molim recite svom choveku
    da prekine da me naziva "ispitivani",
    ne volim ni pomen tako nekog.)
    Izgleda da ima mnogo razlichitih vrsta;
    velichina i boja treba da budu ujednacheni,
    a oblik je nepodesan, nepropustljiv je za vodu,
    ali nije otporan na toplotu, ne mozze da se produzzi,
    a ipak je tehsko otresti ga se.
    Kadgod ga naprave jeftinijim, onda izgleda
    ulazu manje u njega - ako kazzete da ga ne zzelite,
    oni ga ipak i svejedno isporuche.
    Slazzem se da je to popularan proizvod
    i da je prodro u jezik; ljudi
    chak kazzu da su na njegovoj strani.
    Lichno mislim da je previshe obradjen,
    stvarchica s kojom su ljudi spremni
    da se ophode loshe. Mislim
    da bi trebalo da ga prihvatimo kao poklon. Da li se
    njegovi poznavaoci nazivaju filozofima ili istrazzivachima
    trzzishta, ili istoricharima, ne treba
    da brinemo. Mi smo potroshachi i krajnji
    zakonodavci. Tako na kraju, kupujem ga.
    Ali pitanje o tome da li je to "povoljna kupovina"
    zzelim da odlozzim dok ne dobijem
    konkurentski proizvod koji ste obecali da cete poslati.


    Piter Porter

  14. #329

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Jelena Langold - Poslednja pesma

    Sve sto sam kazala, sve sto sam ucinila
    sve sto ucinismo, zapravo,
    ne misleci da je kretnja tek privid neceg mnogo veceg,
    evo vraca se stostruko, mnogoglavo:
    sve citiraju te noci u kojima nisi hteo progovoriti
    sve velike zime i njene smesne gordosti,
    evo banalnih monologa, dolaze po svoje.

    Bolje bi bilo da smo pili do jutra, moja trezna ljubavi,
    da smo cupali tudje cvece koje pozelismo u vazi,
    umesto pedantnog odgajanja vrta.

    Sve biljke koje posadismo rastu izmedju nas
    kao strasni suncokret, secas ga se, kojim smo plasili tudje macke.
    Bolje da smo imali svoje macke, moja cista ljubavi,
    macke koje bi ostavljale svoj dlakavi trag, svoje mirise.

    Bolje da smo pustili korov do ponora
    jer evo cistina je i sve je tako savrseno glatko
    I ti strcis i ja strcim, moja ljubavi.

    Bolje da smo se sakrili u trave, u koprive, u grmlje,
    previsoki smo za pod koji uglacasmo.
    Evo nas na ravnom polju dok su gromovi,
    i sad vec istice vreme za tvoje precutane poljubce,
    Vec je neko ruzno gnezdo na njima, moja uzdrzana ljubavi.

    Toliko dugo si bio bez slabosti da sam ti poverovala,
    svi kocijasi obukli su se u crno i cekaju da me povezu.

    Sve stvari koje toliko volis, moja smesna ljubavi,
    razbijacu lagano usput, poklanjajuci je neradnicima
    Davacu ih losim ljubavnicima, davacu ih prevarantima.

    Sve vazne stvari, tako pazljivo birane
    prodavacu ih u bescenje na periferijskim pijacama.
    Desavace se da ih izgubim, moja odgovorna ljubavi,
    i ti ces osetiti bljutavost u dnu usana, odjednom
    snaci ce te nesto poput mrznje dok budes okopavao vrt.

    Nesto poput besa, moja nemocna ljubavi.

    Sve tamne stvari govorice ti o mome sjaju
    a ti nisi covek koji bi zbog toga polomio tanane stvari
    Pa ces se tako dugo muciti
    Premda to nije najgore sto ti ja zelim, moja jadna ljubavi.

    Strela koju ti saljem odavde gde vise nisi pozar i krv i dzelat,
    Ljubav koju ti saljem prepuna je noktiju i oruzja i demona,
    Zuta ubistva i djavolje sluzbe da te snadju,
    jer ja sam uranjala usta u pregib tvojih kolena

    Toliko puta mogoh pregristi tvoj vrat, sad je kasno
    jer ja sam kucala kao pljosnato srce duboko u tvojoj cipeli.
    Na plazi na kojoj si u groznici spavao
    mrzela sam sve senke, talase i decu koja vriste.
    Toliko puta pomislih da si umro u snu, moja tiha ljubavi.

    I svaki put umrla bih sa tobom, a ti bi preziveo.
    Secas se kako sam sklapala oci kad si bio blizu
    Nije vazno sto smesno hodam po snegu, po pesku
    Postojala je harmonija u mome telu, naucena na tebe
    i nacin na koji sam postajala lepa, razbijajuci ogledala.

    Kako ce me divno sada ljubiti svi koji me ne poznaju.
    Ubijacemo te svaki put kada spojimo tela
    i ti ces osetiti dok budes zalivao vrt
    kako sam podatna i skliska, kako me nema
    kako je sve drugacije bez mojih lekovitih ludosti.

    Ali je malo i to sto ti saljem odavde gde te vise nema
    Uzalud da otresas moj obraz sa svog ramena
    jer ti si tako siguran u svoj crno-beli um
    da cu mozda i poverovati u tvoj spokoj, moja
    nespokojna ljubavi.

    Jer ti si mozda sposoban da zaboravis krik u mraku.
    Knjige bez poretka sve govore o tebi
    Bolje bi bilo, zaista, da smo pili do jutra,
    da nismo provetravali
    da smo imali i psa i macku i hrcka
    da smo se umeli ljubiti po danu i u nevreme
    jer evo strasni poziv i jeka dolaze
    i gavrani i sve gadne velike ptice kojih se plasim
    i mrak u kome ne umem sama bez tebe da zaspim.

    Cujes li i ti te zvuke nocne dzungle
    Sanjas li grozne insekte, moja tuzna ljubavi?
    Toliko ruznog o tebi sam rekla svim ljudima
    da vec osecam potrebu da te odbranim.
    Zato kazem: postoji slika na kojoj su tvoje oci vrlo tople
    I jos nesto: covek koji voli da ide u cirkus mora biti da nije bas toliko los.

  15. #330

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tin Ujevic - Zvijezde u visini

    Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
    on mnogo trazi, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parce kruva
    za gladne zube) on brizljivo cuva
    za zvijezde u visini,
    za srca u daljini.

    Cutanje kaze: u tudjem svijetu
    ja sanjam jos o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trosne grede,
    i o ljepoti nase svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noci
    snim: ja cu doci, ja cu doci.
    neunistiva zlojebaba!

Strana 22 od 62 PrvaPrva ... 12202122232432 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •