PLAVI LEPTIR
Leprša leptirić plavi,
Ljulja ga lahora dah.
Čas u snu,čas na javi
Srebrno bljesne mu prah.
I sreća tako sine
Za trenut,za kratki mah.
Ko leptir na lahoru mine,
Nestane kao prah.
Hermann Hesse
PLAVI LEPTIR
Leprša leptirić plavi,
Ljulja ga lahora dah.
Čas u snu,čas na javi
Srebrno bljesne mu prah.
I sreća tako sine
Za trenut,za kratki mah.
Ko leptir na lahoru mine,
Nestane kao prah.
Hermann Hesse
Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.
Sto ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem.
Z.Krznarić
"neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."
Dodji
Dok ležim
i lepo osećam gde mi se telo rastače
u prah, u dim, u ništa,
na unutrašnjoj strani kapaka
projektuje se tvoj lik,
sada tako dalek.
Nemoj me predugo ostavljati ovakvu.
Kada sam sama, ja ne valjam sebi:
brzo, ja veoma brzo postajem ranjiva,
tad više nisam bezbedna.
I tako slaba, laka sam meta
svim otrovnim mislima,
svim tegobnim i strašnim snovima.
Bude se sve one skrivene želje
sa snagom nagona,
sa razornošću potrebe,
sa neminovnošću greha.
Zato mi dođi, ovo me čekanje tišti.
Tek pored tebe ja sam naučila
da budem opuštena,
da oslobodim sve iskonske impulse
i da održim kontrolu.
Još samo malo mi treba
da se nahranim od tvoje snage i samosvesti.
Ne ostavljaj me na pola puta.
Daj da dok ležim kraj tebe
sopstveno telo razložim na nežnost i na požudu
i slomim se u tvojim rukama,
ponovo rođena iz vetra i pepela,
lica svetljeg od sunca na zaranku
i srcem slobodna onoliko koliko mi telo tebi pripada.
A. Markovic
"neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."
Nasha Je Tajna
Prizvani svet ili neshto trece
shto kruzze kao glas
oko zanosom probudjene glave
snevamo daleko od mira, cutanja i tishina.
Upregnuti u telesnost svoju
odgonetamo znamenja noci
i ne skrivamo lepotu porekla iz kojeg dolazimo.
A zashto se, u jednom jedinom danu,
dugom kao godina,
razbukte u nama vatre prastarih varvara,
da bi u jednom drugom danu,
dugom kao vechnost,
jedni drugima poklanjali bele zastave,
I nama je zaumna tajna.
Slobodanka Zzivkovic
Lepota
Jest, nema na tebi ni jednog dela
da se mome oku mogao da skrije,
ni jednog prevoja blistavog ti tela
da se moj poljubac na nj spustio nije.
Znam te tako dobro: u rastanka čase
ti preda me stupaš sva sjajna i živa,
znam kada će suze oko da ti kvase,
znam kad ti se duša miloštom preliva,
A kad u njoj nosiš svu toplinu Juga
Pa ipak si svakog dana nova meni,
uvek nova, uvek tako čudna druga,
i nikad slična jučerašnjoj ženi.
Ta moć tvoja čudna zaslepljava mene
raznovrsnim sjajem, mirisom i bojom.
- Oh, budi jedanput ko i druge žene.
Da odahnem najzad pred lepotom tvojom
Milan Rakic
"neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."
_ USNE_
Usne koje si jednom poljubio
nisu iste usne.
Dva puta neces ubrati
istu ruzu,
ni dotaknuti licem
isto lice.
Usne koje si dvaput poljubio
nisu iste usne.
U drugom poljupcu
jos je uvijek zivo
sjecanje na prvi poljubac.
_ Zvonimir Golob
Reci na mesecini
Donosim ti i ovog puta na elektronskom papiru sebe,
da me možeš takvu dodirivati i milovati pogledom
ili ugasiti i sjesti u auto i jednostavno otići,
možda i zaspati u svjetlu mojih slova,
prebrisati ih ili potražiti na karti zvjezdanih snova
i prelistati u sjećanjima svih naših susreta.
Volela bih da sam ih donela sa sobom u laticama ruže,
ostavila ih u tvojoj ruci i na usnama potekla,
ispod krošnje hrasta zagrlila, glasom unela,
volela bih sve to i još i više, nebeske oči da to vide
i da mirisom jesenje kiše umiju naša lica,
volela bih, ali istječem ustajalim vremenom i krivnjom čekanja.
Da volela bih...
Zal Kopp
Ne voli se onaj s kim mozes biti zajedno, nego onaj bez koga ne mozes .
Upali naše svjetlo
Večeras, jedini
Zaogrni nas
Nebom zvjezdanim
Pod koprenom noći
Razbudi sva čula
I ujedini ih u ushitu
Postanimo neobuzdani
A ti budi razigrano
Proljeće moje
Razlistaj me cijelu
Okupaj mirisima
Pokreni gorski izvor
I zažuborimo u titrajima
Zaboravi kako moraš
Nahraniti pse, napisati pjesmu,
Ispjevati ariju svakodnevnice
Večeras za promjenu
Šetaj po meni usnama
Izvuci iz mene sve
Vilinske zvuke umilne
I upregni damare da pojure
U bjesomučnom galopu
Po uzdrhtalim preponama
Piši mi imena zvijezda
Pa kad ih dosegnemo
Onda jedini, samo za nas
S ljubavlju, upali mjesec
Danja Đokić
"Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"
Neko kuca - Žak Prever
Ko je tu
Niko
To samo moje srce kuca
A ono kuca veoma jako
Zbog tebe
Ipak napolju
Mala bronzana ruka na drvenim vratima
Ne pokreće se
I ne miče se
Ne miče se ni vrhom malog prsta.
Josh Jednom Glagoli
Stajati
uspravno, odluchno,
pa nek vec bije u lice
svetlost
ili blato.
Cutati
svoju shutnju
u sebi duboko
i ne dati se voditi
pratnji
bolu za ruku.
Plakati
samo u sebi
suze pritajene,
samo kao loza, koja plache
za novom rashcu,
pre nego shto proklija.
Davati
iz sebe i svojih snova,
srzz srzzi,
kao shto se daje glumac,
koji klovnovskog lica
zaista na bini umire
glumeci.
Znati
podmetnuti chelo
mirno i sabrano,
kada dodje vreme,
da mora biti sve pospremljeno
i izglachano.
I tada, sasvim na kraju,
spavati.
Spavati
i sanjati, kako velika je
stabljika trave,
koja zasvira ljudima
na prolece,
o Djurdjevdanu.
Tone Pavchek
BeskraJna Pesma
U ovoj vecheri tvoj profil nema preciznih linija
jer na tvom licu nema granice gde bi pocheo tvoj osmeh
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako teche
i kad odlazi, nikad se ne mozze reci da li je josh ovde,
isto kao i tvoja rech, od koje nikad ne chujem prvi slog
i nikad da prestanemo slushati ono shto govorish,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kada je doshao tvoj dolazak,
jer nam se chini da si bila ovde celog zzivota,
s tim vechnm glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromenljivim obrisom svoga lica.
Cesare Pavese
Jesam Li .....
Jesam li luda
samo zato
shto sam vishe od jednom
ugrozila vlastitu egzistenciju?
Jesam li poremecena
zato shto nikada
nisam bila poput ostalih
u mojoj okolini?
Jesam li bolesna
zato shto nikada
nisam priznavala lazzne moralne norme
od josh lazznijih moralista?
Jesam li beznadezzan sluchaj
zato shto nikada necu
prodati dushu
za jeftina uzbudjenja nepriznatih verovanja?
Jesam li glupa
zato shto odbijam postati
bezlichan, beznachajan prolaznik
u ustajaloj struji zzivota?
Vedrana Jukichic
Tako Je Dobro Biti Sam
Podjem kroz trave do najblizze padine.
Pronadjem obli kamen, sednem, pa
cutim.
Tako je dobro biti sam: u daljini neko
cheka.
Zagledam se u sunce i polako zzutim,
(U glavi dodam:
Ispod nogu se igraju ribe, teche reka.)
Tako je dobro biti sam:
U zamrshenom korovu iza kamena
Dve ptice se hlade od sunca.
Dve male ptice!
Jedna prhne u sunce i senkom mi ishara
lice.
Drugu zovem da mi sleti na ramena.
Tako je dobro biti sam: neko te voli.
Potrchish pet koraka i stanesh kao
kamen.
Prav, visok, ispod sunca: ti lichish
jedino topoli!
Stojim.
Tako je dobro biti sam: u daljini neko
cheka.
Ispod nogu se igraju ribe, teche reka.
Stevan Raichkovic
Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima,
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.
Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam.
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
Govorim, a ništa ne kazujem.
Pol Elijar
"neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."
"Besmrtna pesma" Miroslav Antić
Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
možda će i u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome šta znači živeti?
Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige...
Zar ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?
Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te čeka ona
lepa, al lukava duga.
I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh.
Prestiži vetar i ptice.
Jer svaka večnost je kratka.
Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.
Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.
Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.
Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.
Zato živi, al sasvim!
I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleća sam obišao.
Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Večno sam išao.
Išao...
Ispredi iz svoje aorte
pozlaćen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte čuđenja.
I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
već kao stalni doček
i stalni početak buđenja.
A onda, već jednom ozbiljno
razmisli šta znači i umreti
i gde to nestaje čovek.
Šta ga to zauvek ište.
Nemoj ići na groblja.
Ništa nećeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.
Igrajući se nemira
i svojih bezobličja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zađeš
u nove slojeve razuma?
U susedne budućnosti?
Objasniću ti to nekada
ako me tamo nađeš.
Znaš šta ću ti učiniti:
pokvariću ti igračku
koja se zove bol,
ako se budes odvažio.
Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi još otkrio,
jer ga nisi ni tražio.
Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.
Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.
Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.
Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.
Posle bezbroj rođenja
i nekih sitničavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao
ne znači jedan život,
stvarno naiđi do mene
da te dotaknem svetlošću
i pretvorim u misao.
I najdalja budućnost
ima svoju budućnost,
koja u sebi čuje
svoje budućnosti glas.
I nema praznih svetova.
To, čega nismo svesni,
nije nepostojanje,
već postojanje bez nas.
Ako ti jave: umro sam,
evo šta će to biti.
Hiljade šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
već samo trenutnih granica.
Jedriću nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaću ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore budućnosti
lepotom nevidljivih krila.
I kao nečujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiću sam o sebi
kao o zlatnom remenu.
Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeću u mestu, a stizaću
i nestajaću u vremenu.
Odmoriću se od sporednog
kao galaktička jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?
Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?
Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Ništa se u meni neće
ugasiti ni skratiti.
Samo ću,
obično tako,
jedne slučajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se očiju vratiti.
Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.
Poslednji rubovi beskraja
tek su početak beskrajnijeg.
Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.
Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.
Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoleću
neko me slučajno pobrka
sa umornima i starima.
Nigde toliko ljudi
kao u jednom čoveku.
Nigde toliko drukčijeg
kao u istim stvarima.
Pročeprkaš li prostore,
iskopaćeš me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.
Biti ljudski višestruk,
ne znači biti raščovečen.
Ja jesam deljiv sa svačim,
ali ne i razoriv.
A sva ta čudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.
Znaš šta su proročanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe ukrug.
Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
Nemoj da budeš tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
čudno drag.
Noću kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
To neka bude tajna.
Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.