Poezija raspoloženja... - Strana 25
Strana 25 od 62 PrvaPrva ... 15232425262735 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 361 do 375 od ukupno 924
  1. #361

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    PLAVI LEPTIR
    Leprša leptirić plavi,
    Ljulja ga lahora dah.
    Čas u snu,čas na javi
    Srebrno bljesne mu prah.

    I sreća tako sine
    Za trenut,za kratki mah.
    Ko leptir na lahoru mine,
    Nestane kao prah.

    Hermann Hesse
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  2. #362

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sto ti nedostaje noćas
    osim kucanja sata
    mislim osim mene
    jer sve drugo nije more koje se pjeni
    nije to šlag na sve
    posebno na ono što me dovodi
    do ludila
    pazi
    jutra će svejedno dolaziti
    bez obzira na naša stanja
    ali mene nešto drugo zanima
    meni to što me ubija
    može biti slatko
    i suzama razmazano lice
    može i to
    a to što ne možeš pogledati u oči
    nikom
    hajde molim te
    ti baš kao neko dijete
    uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
    ma priznaj
    da ti ja najviše nedostajem.

    Z.Krznarić
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  3. #363

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Dodji

    Dok ležim
    i lepo osećam gde mi se telo rastače
    u prah, u dim, u ništa,
    na unutrašnjoj strani kapaka
    projektuje se tvoj lik,
    sada tako dalek.
    Nemoj me predugo ostavljati ovakvu.
    Kada sam sama, ja ne valjam sebi:
    brzo, ja veoma brzo postajem ranjiva,
    tad više nisam bezbedna.
    I tako slaba, laka sam meta
    svim otrovnim mislima,
    svim tegobnim i strašnim snovima.
    Bude se sve one skrivene želje
    sa snagom nagona,
    sa razornošću potrebe,
    sa neminovnošću greha.
    Zato mi dođi, ovo me čekanje tišti.
    Tek pored tebe ja sam naučila
    da budem opuštena,
    da oslobodim sve iskonske impulse
    i da održim kontrolu.

    Još samo malo mi treba
    da se nahranim od tvoje snage i samosvesti.
    Ne ostavljaj me na pola puta.
    Daj da dok ležim kraj tebe
    sopstveno telo razložim na nežnost i na požudu
    i slomim se u tvojim rukama,
    ponovo rođena iz vetra i pepela,
    lica svetljeg od sunca na zaranku
    i srcem slobodna onoliko koliko mi telo tebi pripada.

    A. Markovic
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  4. #364

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nasha Je Tajna


    Prizvani svet ili neshto trece
    shto kruzze kao glas
    oko zanosom probudjene glave
    snevamo daleko od mira, cutanja i tishina.
    Upregnuti u telesnost svoju
    odgonetamo znamenja noci
    i ne skrivamo lepotu porekla iz kojeg dolazimo.
    A zashto se, u jednom jedinom danu,
    dugom kao godina,
    razbukte u nama vatre prastarih varvara,
    da bi u jednom drugom danu,
    dugom kao vechnost,
    jedni drugima poklanjali bele zastave,
    I nama je zaumna tajna.


    Slobodanka Zzivkovic

  5. #365

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Lepota

    Jest, nema na tebi ni jednog dela
    da se mome oku mogao da skrije,
    ni jednog prevoja blistavog ti tela
    da se moj poljubac na nj spustio nije.

    Znam te tako dobro: u rastanka čase
    ti preda me stupaš sva sjajna i živa,
    znam kada će suze oko da ti kvase,
    znam kad ti se duša miloštom preliva,

    A kad u njoj nosiš svu toplinu Juga
    Pa ipak si svakog dana nova meni,
    uvek nova, uvek tako čudna druga,
    i nikad slična jučerašnjoj ženi.

    Ta moć tvoja čudna zaslepljava mene
    raznovrsnim sjajem, mirisom i bojom.
    - Oh, budi jedanput ko i druge žene.
    Da odahnem najzad pred lepotom tvojom

    Milan Rakic

    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  6. #366

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    _ USNE_


    Usne koje si jednom poljubio
    nisu iste usne.
    Dva puta neces ubrati
    istu ruzu,
    ni dotaknuti licem
    isto lice.
    Usne koje si dvaput poljubio
    nisu iste usne.
    U drugom poljupcu
    jos je uvijek zivo
    sjecanje na prvi poljubac.



    _ Zvonimir Golob

  7. #367

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Reci na mesecini

    Donosim ti i ovog puta na elektronskom papiru sebe,
    da me možeš takvu dodirivati i milovati pogledom
    ili ugasiti i sjesti u auto i jednostavno otići,
    možda i zaspati u svjetlu mojih slova,
    prebrisati ih ili potražiti na karti zvjezdanih snova
    i prelistati u sjećanjima svih naših susreta.

    Volela bih da sam ih donela sa sobom u laticama ruže,
    ostavila ih u tvojoj ruci i na usnama potekla,
    ispod krošnje hrasta zagrlila, glasom unela,
    volela bih sve to i još i više, nebeske oči da to vide
    i da mirisom jesenje kiše umiju naša lica,
    volela bih, ali istječem ustajalim vremenom i krivnjom čekanja.

    Da volela bih...


    Zal Kopp
    Ne voli se onaj s kim mozes biti zajedno, nego onaj bez koga ne mozes .

  8. #368

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Upali naše svjetlo



    Večeras, jedini
    Zaogrni nas
    Nebom zvjezdanim
    Pod koprenom noći
    Razbudi sva čula
    I ujedini ih u ushitu
    Postanimo neobuzdani
    A ti budi razigrano
    Proljeće moje
    Razlistaj me cijelu
    Okupaj mirisima
    Pokreni gorski izvor
    I zažuborimo u titrajima
    Zaboravi kako moraš
    Nahraniti pse, napisati pjesmu,
    Ispjevati ariju svakodnevnice
    Večeras za promjenu
    Šetaj po meni usnama
    Izvuci iz mene sve
    Vilinske zvuke umilne
    I upregni damare da pojure
    U bjesomučnom galopu
    Po uzdrhtalim preponama
    Piši mi imena zvijezda
    Pa kad ih dosegnemo
    Onda jedini, samo za nas
    S ljubavlju, upali mjesec



    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  9. #369

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Neko kuca - Žak Prever

    Ko je tu
    Niko
    To samo moje srce kuca
    A ono kuca veoma jako
    Zbog tebe
    Ipak napolju
    Mala bronzana ruka na drvenim vratima
    Ne pokreće se
    I ne miče se
    Ne miče se ni vrhom malog prsta.


  10. #370

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Josh Jednom Glagoli


    Stajati
    uspravno, odluchno,
    pa nek vec bije u lice
    svetlost
    ili blato.

    Cutati
    svoju shutnju
    u sebi duboko
    i ne dati se voditi
    pratnji
    bolu za ruku.

    Plakati
    samo u sebi
    suze pritajene,
    samo kao loza, koja plache
    za novom rashcu,
    pre nego shto proklija.

    Davati
    iz sebe i svojih snova,
    srzz srzzi,
    kao shto se daje glumac,
    koji klovnovskog lica
    zaista na bini umire
    glumeci.

    Znati
    podmetnuti chelo
    mirno i sabrano,
    kada dodje vreme,
    da mora biti sve pospremljeno
    i izglachano.

    I tada, sasvim na kraju,
    spavati.
    Spavati
    i sanjati, kako velika je
    stabljika trave,
    koja zasvira ljudima
    na prolece,
    o Djurdjevdanu.


    Tone Pavchek

  11. #371

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    BeskraJna Pesma


    U ovoj vecheri tvoj profil nema preciznih linija
    jer na tvom licu nema granice gde bi pocheo tvoj osmeh
    al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako teche
    i kad odlazi, nikad se ne mozze reci da li je josh ovde,
    isto kao i tvoja rech, od koje nikad ne chujem prvi slog
    i nikad da prestanemo slushati ono shto govorish,
    jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
    te je uzalud pitati kada je doshao tvoj dolazak,
    jer nam se chini da si bila ovde celog zzivota,
    s tim vechnm glasom, s tim stalnim pogledom,
    s tim nepromenljivim obrisom svoga lica.


    Cesare Pavese

  12. #372

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Jesam Li .....


    Jesam li luda
    samo zato
    shto sam vishe od jednom
    ugrozila vlastitu egzistenciju?

    Jesam li poremecena
    zato shto nikada
    nisam bila poput ostalih
    u mojoj okolini?

    Jesam li bolesna
    zato shto nikada
    nisam priznavala lazzne moralne norme
    od josh lazznijih moralista?

    Jesam li beznadezzan sluchaj
    zato shto nikada necu
    prodati dushu
    za jeftina uzbudjenja nepriznatih verovanja?

    Jesam li glupa
    zato shto odbijam postati
    bezlichan, beznachajan prolaznik
    u ustajaloj struji zzivota?


    Vedrana Jukichic

  13. #373

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tako Je Dobro Biti Sam


    Podjem kroz trave do najblizze padine.
    Pronadjem obli kamen, sednem, pa
    cutim.
    Tako je dobro biti sam: u daljini neko
    cheka.
    Zagledam se u sunce i polako zzutim,
    (U glavi dodam:
    Ispod nogu se igraju ribe, teche reka.)
    Tako je dobro biti sam:
    U zamrshenom korovu iza kamena
    Dve ptice se hlade od sunca.
    Dve male ptice!
    Jedna prhne u sunce i senkom mi ishara
    lice.
    Drugu zovem da mi sleti na ramena.
    Tako je dobro biti sam: neko te voli.
    Potrchish pet koraka i stanesh kao
    kamen.
    Prav, visok, ispod sunca: ti lichish
    jedino topoli!
    Stojim.
    Tako je dobro biti sam: u daljini neko
    cheka.
    Ispod nogu se igraju ribe, teche reka.


    Stevan Raichkovic

  14. #374

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ona stoji na mojim očnim kapcima
    I njene kose zamršene su u mojima,
    Njeno telo ima oblik mojih ruku,
    Ona je boje mojih očiju,
    Ona se utapa u moju senku
    Kao kamen u nebo.


    Ona ima uvek otvorene oči
    I ne dopušta mi da spavam.
    Njeni snovi pri punoj svetlosti
    Mogu sunce da ispare,
    Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
    Govorim, a ništa ne kazujem.


    Pol Elijar
    "neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."

  15. #375

    13 Odgovor: Poezija raspoloženja...

    "Besmrtna pesma" Miroslav Antić

    Ako ti jave: umro sam
    a bio sam ti drag,
    možda će i u tebi
    odjednom nešto posiveti.

    Na trepavicama magla.
    Na usni pepeljast trag.
    Da li si ikad razmišljao
    o tome šta znači živeti?

    Ko sneg u toplom dlanu
    u tebi detinjstvo kopni.
    Brige...
    Zar ima briga?
    Tuge...
    Zar ima tuga?

    Po merdevinama mašte
    u mladost hrabro se popni.
    Tamo te čeka ona
    lepa, al lukava duga.

    I živi!
    Sasvim živi!
    Ne grickaj kao miš dane.
    Široko žvaći vazduh.
    Prestiži vetar i ptice.

    Jer svaka večnost je kratka.

    Odjednom nasmejani
    u ogledalu nekom
    dobiju zborano lice.

    Odjednom: na ponekom uglu
    vreba poneka suza.

    Nevolje na prstima stignu.
    Godine postanu sivlje.

    Odjednom svet, dok hodaš
    sve više ti je uzan
    i osmeh sve tiši
    i tiši
    i nekako iskrivljen.

    Zato živi, al sasvim!

    I ja sam živeo tako.
    Za pola veka samo
    stoleća sam obišao.
    Priznajem: pomalo luckast.
    Ponekad naopak.
    Al nikad nisam stajao.
    Večno sam išao.
    Išao...

    Ispredi iz svoje aorte
    pozlaćen konac trajanja
    i zašij naprsla mesta
    iz kojih drhte čuđenja.

    I nikad ne zamišljaj život
    kao uplašen oproštaj,
    već kao stalni doček
    i stalni početak buđenja.


    A onda, već jednom ozbiljno
    razmisli šta znači i umreti
    i gde to nestaje čovek.

    Šta ga to zauvek ište.

    Nemoj ići na groblja.
    Ništa nećeš razumeti.
    Groblja su najcrnji vašar
    i tužno pozorište.

    Igrajući se nemira
    i svojih bezobličja,
    zar nemaš ponekad potrebu
    da malo krišom zađeš
    u nove slojeve razuma?
    U susedne budućnosti?

    Objasniću ti to nekada
    ako me tamo nađeš.

    Znaš šta ću ti učiniti:
    pokvariću ti igračku
    koja se zove bol,
    ako se budes odvažio.

    Ne lažem te.
    Ja izmišljam
    ono što mora postojati,
    samo ga nisi još otkrio,
    jer ga nisi ni tražio.

    Upamti: stvarnost je stvarnija
    ako joj dodaš nestvarnog.

    Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju.

    Da bi nadmudrio mudrost,
    odneguj veštinu slušanja.

    Veliki odgovori
    sami sebe otvaraju.

    Posle bezbroj rođenja
    i nekih sitničavih smrti,
    kad jednom budeš shvatio
    da sve to što si disao

    ne znači jedan život,

    stvarno naiđi do mene
    da te dotaknem svetlošću
    i pretvorim u misao.

    I najdalja budućnost
    ima svoju budućnost,
    koja u sebi čuje
    svoje budućnosti glas.

    I nema praznih svetova.

    To, čega nismo svesni,
    nije nepostojanje,
    već postojanje bez nas.


    Ako ti jave: umro sam,
    evo šta će to biti.

    Hiljade šarenih riba
    lepršaće mi kroz oko.
    I zemlja će me skriti.
    I korov će me skriti.
    A ja ću za to vreme
    leteti negde visoko.
    Upamti: nema granica,
    već samo trenutnih granica.

    Jedriću nad tobom u svitanja
    niz vetar klizav ko svila.
    Razgrtaću ti obzorja,
    obrise doba u povoju
    i prizore budućnosti
    lepotom nevidljivih krila.

    I kao nečujno klatno
    zaljuljano u beskraju,
    visiću sam o sebi
    kao o zlatnom remenu.

    Prostor je brzina uma
    što sama sebe odmotava.
    Lebdeću u mestu, a stizaću
    i nestajaću u vremenu.

    Odmoriću se od sporednog
    kao galaktička jata,
    koja su srasla pulsiranjem
    što im u nedrima traje.

    Odmoriću se od sporednog
    kao ogromne šume,
    koje su srasle granama
    u guste zagrljaje.

    Odmoriću se od sporednog
    kao ogromne ptice,
    koje su srasle krilima
    i celo nebo oplele.

    Odmoriću se od sporednog
    kao ogromne ljubavi,
    koje su srasle usnama
    još dok se nisu ni srele.

    Zar misliš da moja ruka,
    koleno,
    ili glava,
    mogu da postanu glina,
    koren breze
    i trava?

    Da neka malecka tajna,
    il neki treperav strah
    mogu da postanu sutra
    tišina,
    tama
    i prah?

    Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.
    Sav sam od svetlosti stvoren.

    Ništa se u meni neće
    ugasiti ni skratiti.

    Samo ću,
    obično tako,
    jedne slučajne zore
    svom nekom dalekom suncu
    zlatnih se očiju vratiti.

    Kažnjavan za sve što pomislim,
    a kamoli što počinim,
    osumnjičen sam za nežnost
    i proglašen sam krivim
    što ljubav ne gasim mržnjama,
    već novom, većom ljubavlju
    i život ne gasim smrtima,
    već nečim drukčije živim.

    Poslednji rubovi beskraja
    tek su početak beskrajnijeg.

    Ko traje dalje od trajnijeg
    ne zna za kratka znanja.
    Nikad se nemoj mučiti
    pitanjem: kako preživeti,
    nego: kako ne umreti
    posle svih umiranja.


    Ako ti jave: umro sam,
    ne brini. U svakom stoleću
    neko me slučajno pobrka
    sa umornima i starima.

    Nigde toliko ljudi
    kao u jednom čoveku.

    Nigde toliko drukčijeg
    kao u istim stvarima.

    Pročeprkaš li prostore,
    iskopaćeš me iz vetra.
    Ima me u vodi.
    U kamenju.
    U svakom sutonu i zori.

    Biti ljudski višestruk,
    ne znači biti raščovečen.

    Ja jesam deljiv sa svačim,
    ali ne i razoriv.

    A sva ta čudesna stanja
    i obnavljanja mene
    i nisu drugo do vrtlog
    jednolik,
    uporan,
    dug.

    Znaš šta su proročanstava?
    Kalupi ranijih zbivanja
    i zadihanost istog
    što vija sebe ukrug.

    Pa što bismo se opraštali?
    Čega da nam je žao?
    Ako ti jave: umro sam,
    ti znaš - ja to ne umem.

    Ljubav je jedini vazduh
    koji sam udisao.
    I osmeh jedini jezik
    koji na svetu razumem.

    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.

    Nemoj da budeš tužan.

    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast,
    čudno drag.

    Noću kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.

    To neka bude tajna.

    Uprkos danima sivim,
    kad vidiš neku kometu
    da vidik zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim i živim.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

Strana 25 od 62 PrvaPrva ... 15232425262735 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •