Poezija raspoloženja... - Strana 50
Strana 50 od 62 PrvaPrva ... 40484950515260 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 736 do 750 od ukupno 924
  1. #736

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Gresio sam..


    Gresio sam mnogo, i sad mi je zao
    i sto nisam vise, i sto nisam ludje
    jer, samo ce gresi, kada budem pao
    biti samo moji - sve je drugo tudje.
    Gresio sam mnogo, ucio da stradam
    leteo sam iznad vase mere stroge
    gresio sam, jesam, i jos cu, bar se nadam
    svojim divnim grehom da usrecim mnoge.
    Gresio sam, priznajem, nisam bio cvece
    gresio i za vas, koji niste smeli,
    pa sad deo moga greha niko nece
    a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.

    by Dusko Trufunovic

  2. #737

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI


    Ove noci mogu napisati najtužnije stihove.

    Napisati, na primjer: Noc je puna zvijezda,
    Trepere modre zvijezde u daljini.

    Nocni vjetar kruži nebom i pjeva.

    Ove noci mogu napisati najtužnije stihove.
    Volio sam je,a katkad je i ona mene voljela.

    U nocima,kao ova, držao sam je u svom narucju.
    Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

    Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
    Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

    Ove noci mogu napisati najtužnije stihove.
    Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

    Slusati beskrajnu noc, bez nje još beskrajniju.
    I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

    Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
    Noc je zvjezdovita i ona je uz mene.

    I to je sve.U daljini netko pjeva.U daljini.
    Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

    Kao da je hoce približiti moj pogled je ište.
    Moje srce je ište,a ona nije uz mene.

    Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
    Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

    Vise je ne volim, zaista, ali tako sam je volio.
    Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

    Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
    Njen glas, njeno sjajno tijelo,njene beskrajne oci.

    Vise je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
    Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

    Jer sam je u nocima, kao ova, držao u svom narucju,
    Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

    Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
    i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

    Pablo Neruda
    Живима по заслузи, мртвима по обичају

  3. #738

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tražim te praznom glavom praznim srcem
    Iza nade iza poslednjeg stiha
    Kada rastem prema praznini
    I zemlju dodirujem samo stopalima

    Tvoja se praznina igra mojim ključevima
    Otvara nove praznine srce mastionice
    Sve reči koje znam da te dozovem
    Kada se pamćenje pomeša sa tuđim danom


    B. Miljković


  4. #739

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Morska

    Jedan gaca kao po jajima i mršti se

    Na svaki poljubac oštrog kamenja.

    Jedna se baca vrtoglavo kao lavica koja brani mladunčad.

    Drugi se dodiruje po tijelu

    tražeći mlaku simbiozu sa životvornim likvidom.

    Druga razmišlja o svom toplesu.

    Treći je siguran, kameno postojan. Koljena mu nimalo ne klecaju.

    Treća gleda u daljine,

    prebirajući po prstima školjke kao minijaturne rane.

    Ljudi ulaze u more.

    More nije provod.

    Alan Pejković
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #740

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    MOJA LJUBAV


    Moja ljubav ima sedam pasa.
    Ide ulicom tako, pa vidi
    neko napušteno i gladno,
    malecko il matoro,
    njoj je to sasvim svejedno.

    Čak i najružnije! Ona uzima.
    Kupa ga, hrani, vodi po veterinarima
    pa posle nema sebi da kupi nove cipele.

    I kaže nema veze. A cipela zinula
    u jesenji dan.
    I nasmeje se tako slatko ko da to nije bitno.
    A i nije.

    Obuje ponekad dve različite
    čarape.

    Rukavi joj predugački,
    ali voli taj džemper.

    Postidi se zbog nekih običnih stvari.
    Ne bih se setio da se žene danas
    još uvek postide zbog toga...

    Pocrveni, pa se smeje ko devojčica.
    Sakrije iza vrata pa viri.
    Kaže Neeeeemooooj!
    a sve se smejulji.

    Kad voli pesmu,
    žmuri dok peva i smeška se.
    Pa izmisli lepši tekst,
    i prepravi u magiju.

    Probudi me u tri ujutru,
    da mi nešto pokaže.
    A vidim i sama se probudila
    pre deset sekundi.

    Čoveče, ona zna da kuva.
    Sva jela sveta.

    Svira gitaru. Sve pesme sveta.
    Samo kaže A el znaš sad ovu...?

    Ona tačno zna kad će kiša.
    I koliko je sati bez gledanja na sat. (??!)

    Kada sam najgori, nepodnošljiv,
    zna da samo treba da me zagrli.
    Ne bismo se drugačije razumeli danas.
    kaže samo to. MOJU REČENICU!
    I ja sam već izlečen.

    Ako sam napisao pesmu,
    pita me Ok. Šta to nije u redu danas?.
    Zna odakle dolaze.

    Ima odličan smisao za humor.
    Drži dvadeset i pet ljudi konstantno na smehu,
    i ima svoj šou improvizacije pozitivne energije.

    Žene je vole! Ne znam šta im radi,
    prosto satima posle pričaju (dobro) o njoj.
    Sve se ozare. Oči im ovolike!
    Smeju se s njom, pa svaka druga kaže:
    E, ovog puta mislim da sam se upiškila.

    I onda kažu Ja mislim da ću vam biti kuma
    ako treba... to jest ne ako treba, nego MORA!

    Uspeva nekako da posle sat vremena poznanstva
    dobije poziv da noćas prespava kod moje drugarice.

    Ima dva citroenčeta. Jedan novi, jedan stari.
    Novi kad vozi sve je u redu. Ali kad vozi Spačeka!
    Vozi i zakačinje retrovizore automobila
    od po 60000 evra i kaže:
    Ako ima toliko za kola, još 600 nije ništa za njega...
    toliko on da za jutarnju kafu... Zašto da stajemo?
    Nemamo sad vremena, gužva je na Brankovom...

    ili: Parkiraj mi ti. Auto mi se nešto ugojio...
    Volan se ukrutio.

    Ne znam šta je to. Zakopčavam je.
    Vezujem joj pertle.
    Ušijem joj razdrndano dugme
    (koncem pogrešne boje).

    Ne voli fotke, ni da se slika.
    Kaže Ne umem da ispadnem Ja.
    Ispadne neka druga... Nekad lepša, nekad
    neka ružnija.
    (Izmišlja(va)!)

    Kada nosi haljine,
    tih dana se (opet) zaljubim u nju.

    Priča i u snu.
    Samo se namršti, promrmlja nešto,
    pa se (kao i uvek) nasmeši.

    Ta devojka zna matematiku.
    Razume se u hemiju.

    Razume se u karburatorske motore
    ali neće da prlja ruke,
    samo kaže Zameni.
    To ti je dvogrli Veber.
    Ne pravi dobru smešu...
    A i bimetal na saugu ti
    nije ni za šta,
    kompresije na cilindrima proveri...
    Imaš na Čuburi jednog
    starog majstora...
    I vidi ploču dole!
    Dihtung ti je riknuo čoveče!
    Šta me zajebavaš, vidiš
    da ti tu vuče falš vazduh?!
    Vidiš da pišti ko Boing na forsažu!
    Eto! Sad isprlja ruke, vidi mi nokte!
    a ja pritom samo zinem, ništa mi nije jasno.
    Ni šta priča, ni odakle zna!
    Posle proverim, kod majstora
    - sve istina!

    Diploma faksa joj još uvek stoji u rancu,
    nije je ni pogledala. Majke mi! Godinama...
    Ali joj zato slika sa Kilimandžara
    stoji okačena i uramljena na počasnom mestu.
    5.890 plus pet, šest metara iz kojih se vratila s posledicama,
    (glava joj još uvek u oblacima)

    Kaže Hej ti? Šta ima da se dokazuješ...
    Znam ko si. Opusti se malo...

    Dvanaest Japanaca i Japanki, doletelo je za
    njen rođendan, a provela je sa njima družeći se
    samo jedno popodne u Barseloni.
    Opseli grad, vodim ih da slikaju što nas
    NATO rokao i Kališ...

    Osećam se kao da vodim ekskurziju,
    a Džapanezi spikaju engleski bolje od mene
    sve samo književne reči bacaju
    ja se samo prekrstim kad ih ne razumem.
    I oni isto, misle to je običaj.

    Jedva čekam da prođe rođus,
    da ih potrpam nazad na avion!
    I da ostanemo sami.
    Sedam pasa, ona i ja.

    I kaže mi
    Nemaš ti pojma srećo,
    Ibanez je bolji od Fendera.
    Ibanez je muška gitara.
    Fender je za sviruckanje...
    To sranje bi trebalo samo
    da proizvode u rozoj boji...

    Troši samo pare koje zaradi.
    Svi je nutkaju, tutkaju,
    meni žao da propadnu,
    a ona... ne uzima.
    Kaže Imam dovoljno.
    Da imam više,
    bila bih bezobrazna.

    Čak i sedam pasa
    to gleda i pretvara u koske
    i šnicle i cvile instant.

    Nekad se svi okreću za njom.
    Zevaju, zinuli, dođe im da im posadim
    po pesnicu po sred čeljusti.

    A nekad hoda kao zamlata,
    spadaju joj pantalone,
    u maminom kaputu iz 1976.
    sa lizalicom,
    debelom ruskom knjigom
    u ruci,
    i misliš i sam ova nema
    pojma kud je pošla.

    Ne zna da se bije.
    Nije nešto jaka,
    ali ima najopakiji
    udarac kolenom ikada.

    Pozavideli bi joj u svim
    kafanskim tučama na tome.

    A kolence malo,
    lepo, žensko,
    nikad ne bi reko...

    Za nju su stvari samo stvari.

    Nešto se pocepa,
    slomi nije problem.
    Kupićemo drugo.

    Sem što ja umem da slomim
    uspomenu! Taj sam!
    Govedo! Nisam ja za kućnu upotrebu.
    Ja sam za s psima
    tamo napolju!
    Al i drveće bi joj,
    čini mi se polomio.

    I moram sad da idem.
    Ćaskao bih još,
    al čekaju me Japanci.
    A i sedam pasa je gladno!

    Ratko Petrovic
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  6. #741

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Belo



    Nebo.
    Nebo.
    Sreće dosta.
    U proleću po drveću
    od meseca kikot osta.
    Ej umreću.

    Ej umreću ispod granja
    kraj zaspale vodenice
    za devojke,
    milovanja,
    pletenice.

    Ej, umreću od daljina,
    od mladosti
    i od snage,
    za krčage pune vina,
    za krčage,

    da se pije,
    da se smeje,
    da se peva preko njiva,
    sav od sunca po ustima
    ispolivan.

    Da me čekaš ispred kuća,
    da razvezeš ruke zrele,
    oči bi se od svanuća
    razbolele.

    Razbolele i opile
    da se smejem do bolesti.

    Ej, da mi je niz aprile
    tebe sresti.
    Ej, da mi je da izludim,
    a bagrenje rascvetano.
    Ej, da mi je golih grudi,
    sa košuljom poderanom.

    Ej, da mi je da te ljubim
    slab do ropca,
    jak do krika,
    kad zabele zdravi zubi
    harmonika.

    Ej, da mi je u proledju
    u milion vrelih boja.

    Ej umreću bos po cveću
    samog sebe razboleću.
    Ej devojko dušo moja.




    Miroslav Antić
    Poruku je izmenio Cecara, 30.09.2010 u 23:48 Razlog: zaboravila Sokica autora :)

  7. #742

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ratko Petrović
    HOĆU

    Hoću da te ljubim, da prođe
    sve loše, što su ti
    ikada rekli.
    I kad po tebe zli Mesec opet dođe,
    bez straha se
    mojom ljubavlju prekri.

    Hoću da te grlim za svaki onaj put
    kad
    nije imao ko da stane uz tebe.
    Kad ti je neko hladan i sasvim krut
    poseko
    snove mlade, još pre berbe.

    Hoću da ljubim sve te ožiljke tvoje
    svaki,
    koji su ti mila ikad, ikad zadali!
    Da te čuvam, od onih što ti setu
    kroje
    i koji su tvoju ljubav večito potkradali!
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  8. #743

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    NOĆNA PESMA

    Hulje mi neke poručiše piće
    da vide kako
    u pesniku
    sviće

    I taman kad poče sunce da se rađa
    izbi neka gužva
    neka tuča
    svađa

    Oko moga sjaja staše da se glože
    potegoše čaše
    revolvere
    nože

    Tu behu i neke Zalutale žene
    staše da vrište
    laju
    ko hijene

    Za njima tragom gorki nespavači
    ko da su svu noć
    spali
    na lomači

    Tada i u meni već poče da sviće
    zastave razvih
    i postadoh
    piće

    Jedan od onih što se prvi napi
    nagnu me iz čaše
    ne osta
    ni kapi.



    Branislav Petrović
    Poruku je izmenio Cecara, 06.10.2010 u 12:55 Razlog: autor :)
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  9. #744

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    RIBAR


    Mirno je ribar sedeo
    uz vode buk i šum
    ništa mu nije mutilo
    ni dušu niti um.
    I dok je tako slušao,
    razdelio se val,
    rusalka vlažna izroni
    iz talasa na žal.

    Pa tada njemu zapeva:
    što mamiš porod moj
    lukavstvom ljudskim prokletim
    uvis ka smrti zloj?
    Da znaš kolike ribice
    uživaju na dnu,
    ovaj bi čas zaronio
    i ozdravio tu.

    Zar se i sunce ne gnjura
    u bezdan plima tih,
    da dvaput lepše zasine
    kad izroni iz njih?
    Zar ne mami te plavetna
    nebeska vlažna šir?
    Zar sopostveni lik te ne mami
    u večne rose mir?

    Voda je vrila, bučala
    osećao je nju;
    srce mu čežnjom naraste
    ko dragin glas da ču.
    slušajuć njeno pevanje,
    bol skovitla ga prek:
    što vučen njom, što roneć sam,
    nestade zauvek.

    GETE

  10. #745

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ODAKLE MENI TI?

    Odakle meni u džepu vetar
    Koji je mrsio tvoju kosu
    Nekoliko kamenčića
    Koje si bacala iza sebe
    Govoreći da ćeš tako lakše naći
    U povratku put do kuće
    A vrapci ih neće pojesti

    Odakle meni mali komad papira
    Na kome si napisala
    Volim te
    I tvoja slika
    Iz vremena kada si volela da gledaš
    Kako opada lišće
    Kada si volela da gaziš po njemu

    Odakle meni u kutiji od šibica
    Malo peska sa zamka
    Koji si sama sagradila
    I u kome sam te Princezo
    Poljupcem probudio iz sna

    Odakle meni snovi puni tvojih reči
    I gomile rečenica
    Koje ti pričaš samo meni

    Odakle meni to da nikada ne kasnim
    Na sastanke sa tobom
    Jer ti uvek dolaziš ranije
    Odakle meni glupa navika
    Da ti nikada ne kažem
    Ja te volim
    Samo zbog toga što znam da znaš
    A meni je teško da te reči izgovorim

    Odakle meni devojka
    Koja se osmehne uvek kada me vidi
    I kaže mi samo jedno ćao
    Koje znači i volim te
    I drago mi je što si tu
    I poljubi me
    I budi blizu mene
    I lepo je što si baš ti moj
    Odakle meni sanjalica
    Odakle meni neko ko ne ume da svira
    Ali čiji je svaki pokret
    Čija je svaka reč pesma
    Odakle meni ti?


    M.Marinović

  11. #746

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    MIZERA

    Kao oko mrvaca jednog
    sjaje oko našeg vrta bednog
    fenjeri.
    Da l noć na tebe svile prospe?
    Jesi li se digla med gospe?
    Gde si sad ti?

    Voliš li još noću ulice,
    kad bludnice i fenjeri stoje
    pokisli?
    A rage mokre parove vuku,
    u kolima ko u mrtvačkom sanduku
    što škripi.

    Da nisi sada gde nasmejana,
    bogata i rasejana
    gde smeh vri?
    O nemoj da si topla cvetna,
    o ne budi, ne budi sretna
    bar Ti mi Ti.

    O ne voli, ne voli ništa,
    ni knjige , ni pozorišta
    ko učeni.
    Kažeš li nekad iznenada
    u dobrom društvu još i sada
    na čijoj strani si?

    O dal se sećaš kad smo išli,
    sve ulice noću obišli
    po kiši?
    Sećaš li se noćne su nam tice
    i lopovi i bludnice
    bili nevini?

    Stid nas beše domova cvetnih
    zarekli smo se ostat nesretni
    bar ja i Ti.
    U srcu čujem grižu miša
    a pada dosadna sitna kiša.
    Gde si sad Ti?


    Miloš Crnjanski

  12. #747

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    U MOJOJ GLAVI STANUJEŠ

    U mojoj glavi stanuješ: tu ti je
    Soba i mali balkon s kog puca
    Vidik na moje misli najtananije.

    Ponekad slušaš kako mi zakuca
    Srce ko živi leptir iz kutije.

    Ja ti odškrinem vrata: niz basamake
    Silaziš u vrt za kog niko ne zna.

    Na povjetarcu lebdiš poput slamke.

    (Dok za to vrijeme, možda: neoprezna
    Stojiš na nekom rubu, ispred zamke…)

    Nekad (u mojoj glavi dok baš skačeš
    U morsku pjenu, ispod sunca, gola)

    spazim te kako po kiši preskačeš
    Barice i sva u blatu do pola
    Žuriš na posao s licem ko da plačeš.

    Prolazi dan za danom i sva svota
    Vremena tvog se po dva puta zbira:
    Pa pola oko moga klupka mota.

    Vidim sa tvoga lica punog mira
    Da ne znaš kako živiš dva života.

    U mojoj glavi stanuješ i dubiš
    Crne i bijele hodnike za moje
    Misli: kako mi bježiš il me ljubiš?

    Van tebe druge misli ne postoje.

    Samo dok spavam ti se nekud gubiš…



    Stevan Raičković


  13. #748

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ova Desanka nekad bas ume da me iznenadi...

    "...Ni srca nemam vašeg, sugrađani čestiti,
    jer beskrajno volim nekoga
    iza onih na vidiku atara.
    Za njegov bih osmeh jedini
    posla preko voda i vatara,
    preko urvina i bregova,
    odavde na dan i noć hoda;
    pa ipak njegova
    ne bih mogla biti,
    niti će ljubav moja za njim
    ikad drugoga roda
    do pesama imati."

    Desanka Maksimović
    __________________
    Ploviti se mora i bez broda ..

  14. #749

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nemam više vremena

    Nemam više vremene za duge rečenice,
    Otkucavam poruke kao telegrame.
    Nemam vremena da raspirujem plamen,
    Sada zaplećem šake zgorelog žara.
    Nemam više vremena za hodočašća,
    Naglo se smanjuje putanja do ušća,
    Nemam kad da se osvrćem i vraćam.
    Nemam više vremena za sitnice
    Sada treba misliti na večno i neobuhvatno.
    Nemam kad da razmišljam na raskrsnici,
    Mogu stići jedino kudgod u blizinu.
    Nemam vremena da išta izučavam,
    Nemam vremena sad za analize,
    Za mene je voda sada samo voda
    Kao kad sam je pila sa kladenca;
    Nemam kad da razlažem na sastojke nebo,
    Vidim ga onakvo kako ga vide deca.
    Nemam više vremena za bogove tudje,
    Ni svog nisam dobro upoznala.
    Nemam kad da usvajam zapovesti nove,
    Mnogo mi je i starih deset zapovesti.
    Nemam više kad da se pridružujem
    Ni onima koji istinu dokazuju.
    Nemam kad da se borim protiv hajkača.
    Nemam kad da sanjam, da lagano koračam.

    Desanka Maksimović

  15. #750

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Jovan Dučić
    REFREN

    Snevaj, da uvidiš da prolazni snovi
    još najbliže stoje postojanoj sreći;
    Da ne pitaš nikad, zašto jadi ovi,
    a ne koji drugi, a ne koji treći.
    Ljubi, ljubi silno, uvek istovetan,
    u ljubavi samo ti ćeš jasno znati:
    kako malo treba da se bude sretan,
    i sto puta manje da se večno pati.
    I umri, da spaseš verovanje čisto,
    da si kad god stao pred istinom golom:
    i da u životu nisi jedno isto
    jednom zvao srećom, a drugi put bolom.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


Strana 50 od 62 PrvaPrva ... 40484950515260 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •