Poezija raspoloženja... - Strana 51
Strana 51 od 62 PrvaPrva ... 41495051525361 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 751 do 765 od ukupno 924
  1. #751

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Adrijen ....Z.Prever


    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    Grudva snega
    koju si bacio na mene
    u Šamoniju
    prošle zime
    sačuvala sam je
    Eno je na kaminu
    pokraj svadbenog venca
    moje pokojne majke
    koju je ubio
    moj pokojni otac
    što je giljotiniran
    jednog tužnog zimskog jutra
    ili proletnjeg ...
    Grešila sam priznajem
    znala sam ostati
    duge godine
    ne vraćajući se
    kući
    Ali nikada ti nisam rekla
    da je to zato što sam bila u zatvoru
    grešila sam priznajem
    često sam tukla psa
    ali sam te volela

    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    I Vrbova grana
    tvoj mali foksterijer
    koji je crk'o prošle nedelje
    sačuvala sam ga!
    Eno ga u frižideru
    i ponekad kad otvorim vrata
    da uzmem pivo
    ugledam jadnu životinju
    i to me strašno rastuži!
    A ipak to sam ja uradila
    jedne večeri da skratim vreme
    dok sam te čekala ...
    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    Sa vrha kule Sen-Žak
    bacila sam se
    prekjuče
    zbog tebe sam se
    ubila
    Juče su me zakopali
    u jedno divno groblje
    i mislila sam na tebe
    i večeras sam se vratila
    u sobu
    po kojoj si se šetao go
    u vreme dok sam još bila živa
    i čekala te

    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    U redu grešila sam
    duge godine nisam se vraćala kući
    ali sam ti uvek krila
    da je to zato što sam bila u zatvoru!
    Grešila sam priznajem
    često sam tukla psa
    ali sam te volela!

    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    Ploviti se mora i bez broda ..

  2. #752

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    STVARANJE - Čezare Paveze


    Ziv sam i iznenadio sam u svitanje zvezde.
    Prijateljica nastavlja da spava i ne zna
    Spavaju svi, prijatelji. Svetli dan stupa
    preda me, cistiji od uronjenih lica.

    U daljini prolazi starac, sto ide da radi
    ili da uziva u jutru. Nismo razliciti,
    obojica disemo isto blestavilo
    i pusimo mirni da zavaramo glad.
    I starcevo telo mora da je neiskvareno
    i drhtavo- moralo bi biti golo pred jutrom.

    Ovoga jutra zivot klizi povrh vode
    i na suncu. Uokolo je blesak vode,
    uvek mlade, tela sviju bice otkrivena,
    Bice veliko sunce i gorcina sirine
    i teski zamor sto slama na suncu
    i nepokretnost. Bice prijateljica
    tajna tela. Svako ce dati svoj glas.

    Nema glasa koji bi prekinuo sirinu vode
    u svitanje. Niti se ista moze prenuti pod
    nebom. Ima samo topline sto topi zvezde.
    Covek zadrhti oseti li jutro sto titra
    posve nevino, kao da niko od nas nije budan.

  3. #753

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Lov na kita

    U lov na kita, u lov na kita,
    Govorio je otac gnevnim glasom
    Sinu Srećku pod šifonjerom,
    U lov na kita, u lov na kita
    Što nećeš
    Da ideš, ej?
    A što da lovim to živinče,
    Ništa mi nije učinilo, tata,
    Idi, ćale, lovi sam,
    Kad ti se sviđa,
    Ja više volim d' ostanem kod kuće s majkom
    I bata-Gasom.
    I otac na svom kitolovcu potpuno sam brodi
    Po uzburkanoj vodi...
    Otac na moru,
    Sin kod kuće,
    Kit van sebe.
    Čorbaluk supe vruće
    Prevrnu bata-Gasa.
    Bura bila strašna,
    Supa bila slasna.
    Srećko seo pa se vajko:
    Što ne odoh u lov, majko,
    U lov na kita?
    Zar priliku retku ja da upropastim
    I brkove svoje kitom ne omastim?
    Al' otvoriše se odnekuda vrata -
    Mokar i zadihan pojavi se tata
    Sa kitom na ramenu.
    I na sto kita tresnu, životinju lepu
    Plavooku,
    Što se ne viđa svakodnevno
    Pa reče plačevno:
    Šta žurite, požurite,
    Isecite ga, gladan sam, 'oću da jedem.
    Ali naš Srećko ustade kao od bede,
    Pogleda svoga oca u beonjače,
    U beonjače plavih očiju,
    Plavih kao u plavookog kita.
    A što jadno živinče da sečem kad mi
    Ništa nije učinilo?
    Neću, uzmite moj deo, reče.
    I na zemlju baci nož,
    A kit nož dograbi kako ga opazi
    I na oca jurnu, skroz ga proburazi.
    Joj, joj, reče bata-Gasa.
    Ovo meni na lov liči kad se love leptirići.
    I evo
    Evo Srećka gde čitulju sprema.
    Dok majka zbog muža crninu oblači,
    Kit dom razoreni gleda okom plačnim.
    I odjednom zakuka:
    Zašto ubih jadnog smetenjaka?
    Goniće me odsad sila motornjaka,
    Istrebiće celu moju retku felu.
    Nasmejavši se preteće
    Uputi se ka vratima,
    Udovici uzgred reče:
    Gospođo, ako me neko potraži,
    Budite ljubazni i recite:
    Kit je izašao, izvolite sesti
    I sačekajte ga ako vam ne smeta
    Vratiće se opet kroz petnaest leta...


    Žak Prever
    Poruku je izmenio Cecara, 24.10.2010 u 10:53 Razlog: autor
    Ploviti se mora i bez broda ..

  4. #754

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Slavujka
    NIŠTA

    A šta ako počne sneg

    a ti i ja na plaži ?
    Nista.
    Ugrejaću te
    sobom i svojom kosom.
    A šta ako izgubimo
    novčanik i ostanemo
    bez cvoncika ?
    Ništa.
    Stacemo u najprometniju
    ulicu i zapavati:
    Men se Dušo...(Azra)
    Ti i ja
    A šta ako se strašno, strašno
    zaljubim i sasvim odem ?
    Nista.
    Napravicu mali prorez na
    srcu da mozes da mi
    ubacuješ poruke
    bez marke kad god
    poželiš i pričaću ti
    svake večeri barem
    3 priče, sasvim tiho
    da bi mogao da ih
    čuješ.
    -- Cross my heart
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  5. #755

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    За


    Хоћу да се време врати у ово насеље,

    када ме још није било, или бар не овде.

    Све са сликом мора и тоном таласа,

    потковицом залива

    где си одрасла.


    Јер можда бих тада нашао

    оно што недостаје.

    Целину твог тела

    које ми измиче, у гестовима,

    у промашеним речима.


    Тада бих те сигурно поново срео,

    након толико година,

    ти у мислима које нису твоје,

    ја на месту које ми не припада.


    Dejan Ilic
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  6. #756

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tri moja brata

    Kad sam bio tri moja brata i ja,
    kad sam bio
    četvorica nas.
    Imao sam glas kao vjetar,
    ruke kao hridine,
    srce
    kao viganj.
    Jezera su me slikala.
    Dizali su me
    jablani.
    Rijeka me umivala za sebe.
    Peračice su lovile
    moju sliku.

    Kad sam bio
    tri moja brata
    i ja,
    kad sam bio
    četvorica nas.
    Livade su me voljele.
    Nosile su moj glas
    i s njima su sjekle potoke.
    Radovao sam se sebi.
    Imao sam braću.
    (Imao sam uspravan hod.)
    To su bila tri moja brata:
    moj brat, moj brat, i moj brat.

    Josip Pupačić
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  7. #757

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nikolaos Asimos,
    prevod:kohili


    Želiš da koračaš stabilino


    Želiš da koračaš stabilno
    sviđaju ti se plitka mora

    Sviđa ti se da putuješ svetom
    Ali uvek samo po plićaku

    Meni se sviđaju duboka mora
    pa nek i ne proputujem ceo svet
    Pa nek me i smatraš
    prikovanim za jedno jedino mesto

    Ne postoji svemir
    postoje samo trenuci
    kosmički trenuci

    Ako stigneš do nepokretnosti
    možeš svugde da putuješ

    I to si zaboravila što sam ti govorio
    dušo,onog jutra
    pored stepenica:
    da život i smrt nisu teme okruženja
    već pitanje izdržljivost na istoj liniji plutanja

    Meni ne treba svet
    prevarila si se misleći tako
    Za mene svet ne postoji
    Potrebno mi je jednostavno
    da stvaram svetove
    Poruku je izmenio kohili, 01.11.2010 u 13:20 Razlog: zaboravljena negacija
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  8. #758

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Pesma sutona

    J. Ducic

    Sutoni bez šuma tvojih koračaji,
    I tama bez tvoga šapata, i sati
    Prvi kad se nema više šta da taji...
    Prve prazne staze kroz rogoz i vlati.

    Ova čar čekanja praznih i bez mene!
    Nekad behu u čas mesečevog sjanja
    Samo duh i oči tobom ispunjene
    A sad te je puna sva noć očajanja.

    Nekad čuh tvoj korak ili šum odela,
    A sad te noć nosi u svakom svom šumu;
    Zvezde u pokretu; mirna svetlost bela
    U svim prikazima na zamrklom humu.

    Nema tvojih stopa putem što krstari,
    Ali ti sad ideš svetlim prostorima;
    I tvoj pečat kobni sad nose sve stvari;
    Tvoje su sad oči u vodama svima.

    Znam da nećeš doći, a čekam; i mašte
    Nepoznate sreće rastu u noć nemu;
    Neću više čuti tvoje reči tašte,
    Da tvoj glas svemoćni osetim u svemu.
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  9. #759

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Na sve spremna budi


    Na sve spremna budi. U noći nekoj
    kao devojčici pričaću ti bajke i skaske.
    Drugi put ću zaželeti da odem daleko, daleko.
    Do Aljaske.
    Nekad jednostavno neću ti doći
    i na stolu uzalud čekaće me tvoje ruke i čaj.
    U društvu s brezama šetaću u noći
    a ti ćes misliti da je zauvek prošao naš maj.
    Na sve spremna budi. Na smeh i na suze.
    U životima našim tek prvi čin je gotov.
    Da bih bio muzej, ako želiš da budem taj muzej,
    prethodno moram da budem Ljermontov.
    Prethodno moram da ti napišem stotine ovakvih
    redaka,
    jer u stihu ništa se drugo i ne dešava sem ljubavi
    i vere.
    Tako je bilo u doba predaka,
    tako će biti i hiljadu godina posle naše, posle tvoje
    i moje ere.
    Pa, ipak, na sve spremna budi, jer zajedno nam je
    i da čekamo i da spavamo,
    da strahujemo za sunca, za srne, za snove.
    Preostaje nam još toliko toga, a u našim glavama,
    na žalost, mesta nije samo za stihove.
    Nekad možda neću ni primetiti bore na tvom licu,
    ni bele epolete snega na tvojim ramenima kad udješ
    s ulice.
    Nekad tvojim ćerkama zaboraviću da ispričam
    "Snežanu" i "Crvenkapicu"
    i četiri zida naše sobe učiniće ti se kao četiri
    beznadežna zida tamnice.
    Ponekad pomislićeš da odumirem, kao država,
    ni Danton, ni Hajne, ni Goran,
    i to ja, koga si za besmrtnog držala,
    na koga sam i sam bio ljubomoran.
    Na sve spremna budi, na psovke i na madrigale,
    na suze i na pisma što preklinju i prete,
    ali ruke koje su mi se jednom predale,
    te ruke su svete!



    Izet Sarajlić
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  10. #760

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    PONEKAD

    Ponekad te sretnem
    I tada mi biva
    Kao mrtvac kad bi
    Sreo sebe živa.

    Ponekad te sretnem
    Tad si bila glavna
    Pa ti se osmehnem
    Moja srećo davna

    Ponekad te sretnem i poželim na čas
    Da si ona reka
    Da sam onaj alas

    Ponekad te sretnem
    I stao bih ali
    Strah me na ulici
    Da bi zaplakali

    Ponekad te sretnem
    I nije mi krivo
    Što zaboli srce
    I duša sve živo

    Ponekad te sretnem
    I prodjemo tako
    Jedno pored drugog
    Reklo bi se lako

    Ponekad te sretnem
    I baš tako biva
    Kao da mrtvac
    Sretne sebe živa!

    Boro Kapetanović
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  11. #761

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sve je u svemu

    Izasao sam samo iz sna u san.
    Lica se svoga ne sjecam.
    Gubitka nema. Plakati cemu?
    Opet sam tu. Sve je u svemu.
    Dok bijah ko vi, lelujah zrak,
    a sad sam kao svjetlost lak.
    Tijelo mi vise ne baca sjenu.
    Opet sam tu. Sve je u svemu.
    Izvan zivota, izvan smrti,
    nikakve boli vise ne cutim.
    Ne pitam tko sam. Nit tezim cemu.
    Opet sam tu. Sve je u svemu.
    O, kad bih mogao, blazeni grebe,
    od svega toga oduzet sebe,
    ja sve bih dao za mrvu zara
    da opet sebe iz niceg stvaram.

    Enes Kisevic


  12. #762

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Katerina Gogu
    prevod:kohili


    Branim...

    Ne zaustavljaj me.Sanjam.
    Živesmo vekove pognuti nepravdama.
    Vekove samoće.
    Sada ne.Ne zaustavljaj me.
    Sada i ovde zauvek i svugde.
    Sanjam slobodu.
    Da kroz svačiju predivnu svojstvenost
    steknemo Svemira harmoniju.
    Igrajmo se.Znanje je radost.
    A ne regrutovanje putem školovanja.
    Sanjam jer volim.
    Velike snove neba.
    Radnike u sopstvenim fabrikama
    kako doprinose svetskoj proizvodnji čokolade.
    Sanjam jer ZNAM i MOGU.
    Banke rađaju ''pljačkaše''.
    Zatvori ''teroriste''.
    Samoća ''neprilagodljive''.
    Proizvod ''potrebu''.
    Granice vojske
    Sve je vlasništvo.
    Nasilje rađa nasilje..
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  13. #763

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Violeta Milićević
    ZABORAV

    Zaboravilo je vreme
    da mu je u opisu posla proticanje,
    zaboravila je Zemlja
    da joj je u opisu posla okretanje,
    zaboravio je Čovek
    da mu je u opisu posla opraštanje,
    zaboravio je svet
    da mu je u opisu posla postojanje,
    pa vreme tapka u mestu
    i Zemlja se više ne vrti,
    pa Čovek praštati ne zna,
    te hita u zagrljaj smrti,
    umesto da život slavi
    i spreči nestajanje
    ljubavlju svojom krotkom
    što može večno da traje.

    Zaboravila sam i ja,
    na vreme, Zemlju i ljude,
    otkada tebe volim,
    jedina ljubavi moja.
    Zaboravila sam
    kako da te zaboravim.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  14. #764

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    DRUGARSKA PESMA

    Miroslav Antić


    Ništa ti ne razumeš,
    moj najrođeniji blesane,
    uobraženi prinče
    što te je život razmazio.
    Da znaš kolike sam noći
    uznemirene i besane
    drhtao kraj tvog uzglavlja,
    pokrivao te i pazio.

    Ti si za mene još uvek
    parče tek rođenog mesa:
    onaj musavko što vrišti
    i celu kuću potresa.

    Ja sam te, lepoto moja,
    naučio da hodaš.
    Svima sam plaćao piće
    kad su ti zubi nikli.
    Ja sam ti dao život.
    Nije te donela roda.

    A sad smo se, odjednom,
    jedan od drugog odvikli,
    kao da sve što kažem
    zaista ne razumeš
    i kao da sve što umem
    ti tri p**a bolje umeš.

    U redu, pametna glavo.
    Ja sam te ljuljao, kupao,
    ponosio se tobom,
    nemušte reči sricao,
    i dosta svoje mladosti
    zbog tebe sam polupao
    i kad je u svet trebalo
    nisam se zbog tebe micao,

    nego sam sav osedeo,
    moj naduvenko mili,
    da bi tvoj život vredeo
    i dani valjani bili.

    Danas, kad rodjendan slaviš,
    sve ću svečane torte
    pobacati kroz prozor
    na užas rodbine cele.
    Ti znaš: ja sam tvoj otac.
    Mi smo od takve sorte
    što ne sme da zadrhti
    kad odapinje strele.

    Možda još nije kasno.
    Jednom se mora reći:
    i drugarski i tužno
    i grubo i srneći.

    Propustio sam godine,
    ispustio te iz ruku.
    Sve tvoje slabe ocene
    moljakanjem sam rešio.
    Večito sam se svadjao
    kad te drugi istuku.
    Bio si moje mezimče
    i tu sam najteže pogrešio.

    Četrnaest ti je godina
    i zar te stvarno ne vređa
    da stalno za tebe podmećem
    i dušu i glavu i leđa?

    Hoću da jasno kažeš
    kad misliš da budeš muškarac.
    Zar treba i sutra da rešavam
    sve što ti odraslom fali?
    Tata, škripi u braku
    na posludaj za dzeparac
    A ja ti i dalje pomažem
    jer te volim i žalim.

    Ne čestitam ti rođendan.
    Mi smo se uzalud borili
    i stvarali smo čuda,
    a ništa nismo stvorili.

    I evo, danas ti dajem
    reč roditeljsku i mušku:
    ako ne postaneš čovek
    na ovoj, tek započetoj
    čarobnoj stazi života
    - moram ti razbiti njušku.
    Makar oženjen bio,
    makar u trideset petoj.

    Nikad te tukao nisam.
    To za dečake nije.
    Al sutra, odrasli prinče,
    videćeš kako se bije.

  15. #765

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    JASTUK ZA DVOJE

    Miroslav Antić


    Ovo je pesma za tvoja usta od visanja i pogled crn.
    Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove.
    Ja umem u svakoj kapiji da napravim jun,
    I nemam obicne srece. I nemam obicne grehove.
    Podelicu s tobom sve bolesti i zdravlja.
    Zavoli moju senku sto se tetura niz mokri dan.
    Sutra nas mogu sresti ponori. Ili uzglavlja.
    Svejedno: lepo je nemati plan.
    Zavoli trag mog osmeha na rubu case, na cigareti,
    i blatnjav hod duz ulica koje sigurno nekuda vode.
    Cak i kad ti se cini da ih mi nekud vodimo,
    one se smeskaju blago i nekuda nas vode.
    Bicemo tamo negde mozda suvise voljeni,
    potpuno neprimetni, ili javno prokleti.

Strana 51 od 62 PrvaPrva ... 41495051525361 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •