Poezija raspoloženja... - Strana 52
Strana 52 od 62 PrvaPrva ... 2425051525354 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 766 do 780 od ukupno 924
  1. #766

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Za sve su kriva djetinjstva naša


    Izrasli smo sami kao biljke.
    I sada smo postali istraživači
    zapuštenih predjela mašte
    nenavikli na poslušnost zlu.

    Iznikli smo pokraj drumova
    i s nama rastao je strah naš
    od divljih kopita koja će nas pregaziti
    i od kamena međašnih koji će razdvojiti
    našu mladost.

    Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
    Dva netaknuta oka. I srce
    u kojem se nije zaustavio jauk.

    Svijet je u nas ulazio neskladno
    i ranjavao naša čela
    zveketom svojih ubojitih istina
    i bukom zvijezda zakašnjelih.

    Starimo. A bajke idu uz nas
    kao stado za ognjem u daljini.
    I pjesme su nam takve kao i mi.
    Oteščale i tužne.

    Vesna Parun

  2. #767

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Τείχη

    Χωρίς περίσκεψιν, χωρίς λύπην, χωρίς αιδώ
    μεγάλα κ' υψηλά τριγύρω μου έκτισαν τείχη.

    Και κάθομαι και απελπίζομαι τώρα εδώ.
    Αλλο δεν σκέπτομαι: τον νουν μου τρώγει αυτή η τύχη

    διότι πράγματα πολλά έξω να κάμω είχον.
    Α όταν έκτιζαν τα τείχη πώς να μην προσέξω.

    Αλλά δεν άκουσα ποτέ κρότον κτιστών ή ήχον.
    Ανεπαισθήτως μ' έκλεισαν από τον κόσμον έξω.

    Κωνσταντίνος Π. Καβάφης (1896)
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  3. #768

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Zaljubljen u ljubav

    Josip Pupačić

    Volio sam je
    kao travu
    i kao jasenje,
    ko trstiku i kanarinca,
    ko uspavanku
    i majčino budjenje.
    Zaljubio sam se u nju,
    u malu djevojku,
    u njezine prste nemoćne
    u struk kostelje moje
    zelene.

    Volio sam je,
    vodu divljeg jezera,
    dijete u povoju,
    vitku i brzu
    jegulju.
    Nju u čijim se kosama
    migoljila magla,
    nju, čiji je vrat
    skladni snop žita,
    čiji je hod šetnja paprati.

    Nazivao sam je
    vidrom i lasicom,
    rijekom i pašnjakom,
    srnom
    i janjetom.

    Jer se svlačila kao zora,
    jer se podavala kao svijeća
    i otimala
    kao živica.

    Volio sam je kao ženu,
    ko dijete,
    ko brata,
    volio sam je kao mir
    i kao povratak
    Nju, vodu divljeg jezera,
    dijete u povoju,
    vitku i brzu jegulju.
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  4. #769

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    SUMATRA

    Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
    Pomislimo: kako su tihi, snežni
    vrhovi Urala.

    Crnjanski
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  5. #770

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ''Fabrika'' (Jorgos Skurtis)
    prevod:kohili

    Fabrika,fabrika ne prestaje,
    radi noć i dan
    i kako zovu onog do tebe
    i onog šašavog Italijana
    ne mogu da ih pitam
    ne stižem ni da dišem


    Radim napred na mašini
    u smeni dva puta deset sati
    a od prvog trenutka
    poslaše mi nadglednika
    da mi na uvo kaže dve tri reči


    Čuj prijatelju emigre (emigrante)
    vreme je novac
    sa radnicima ne pričaj
    odradi svoje sate
    ne zaboravljaj sina imaš
    i gladan je šteta.

    I tako tamo na mom mestu sagnut
    zaboravljam i da govorim
    ja sam broj osam
    i svi me po njemu znaju
    a ja čuvam svoje ime
    kao tajnu.
    Poruku je izmenio kohili, 09.11.2010 u 16:02 Razlog: slovce
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  6. #771

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    TETOVIRANA JESEN


    1.

    Ti ne znaš kako je čarobno
    znati da negdje postojiš
    jednako draga i krhka
    i na poludjelom moru
    u ovu tetoviranu jesen
    koje se sve manje bojiš
    u svijetu u kojem leptiri
    i ne dočekaju zoru.

    Sakriven u tvojim venama
    ja sam kap što ne otiče,
    ma kako bili daleko,
    ma kako izgledali tuđi.
    Srećom ne gube klovnovi
    na kraju svake priče
    mada iz nje izlaze
    bar za milimetar luđi.

    A ti, ti si zvijezda
    zaspala na mom dlanu
    i ja te čuvam i ne dam
    i nemoj da se bojiš.
    A ako već budeš bodež
    i napraviš nekakvu ranu
    i tad ću da budem sretan
    što još uvijek negdje postojiš.

    2.

    Te jeseni je u mojoj ušećerenoj krvi
    zaspalo Ciganče modrozelenih očiju
    i dvije ranjene srne iz neke daleke basne.
    Sjećaš se bio sam kočijaš
    zaljubljen u svoju kočiju
    i u svjetlost naše zvijezde koja polako gasne.
    Suton iz mene izlaze klovnovi ulicom koja ne postoji
    i hiljade svitaca donose svijeće
    našem nerođenom sinu.
    Oprosti.
    Na nebu je uštap i moja se sjenka boji
    trubadura koji uglavnom razbija mandolinu.
    Sad nemam ništa sem rima
    a i njih bi najradije da vratim
    nekoj dalekoj zvijezdi sa koje sam sišao ranjiv.
    Neću ti reći hvala, a neću ni da ti platim
    jer si najveći krivac što sam nježan i ranjiv.

    3.

    Te jeseni mi je ostao osmijeh,
    a i njega sam ubrzo izgubio.

    4.

    A kada ostavim zvijezde
    hoću da budeš kraj mene
    jer mogle bi i one
    začas da odu vragu.
    duboko ispod vode.
    mutno ogledalo.
    Bar zbog najljepših tajni
    kojima smo bili na tragu
    ostani koji trenutak.
    ostani
    samo
    još
    malo.
    Jer kada odeš iz rime
    u noć jezivo strašnu
    ja ću manirom klovna
    staviti šešir od slame,
    poderan kaput
    i trošnu krvavu leptir mašnu
    i svojim sanjivim rukama
    ogroman mjesec na rame.

    5.

    Kiša i nebo mutno do plača.
    San je posljednja mogućnost
    da se sačuva
    ono što mora da ode.
    Ne budi me
    U očima pijanog svirača
    jutros je previše vode
    nemir, i jedna jesen daleka.
    Ni slavuji ne zvižduću pjesmu
    koju znaju sve ptice.
    Pusti.
    u praskozorje između smreka
    naći će uplašene zvijezde
    i upaljene svijeće.
    veče, i jedan komadić bola.
    Riječi će uvijek reći
    manje
    nego što govore oči.
    Ne okreći se.
    Čaše su na kraju stola
    al više nikog nema
    da ih natoči.

    6.

    TAJNA JE SAMO TAJNA AKO JE PRIHVATI ZORA
    Možda zvijezde večeras namjerno na pčelinjak liče
    dok svjetlost klizi niz lice i zvjezdane kapi bodu.
    Ti znaš da postoje i dobre i loše priče,
    al ne znaš kada dođu, još manje kada odu.
    VALOVI SE PONEKAD I BEZ OSEKE IZNENADA POVUKU
    Zamisli rijeku koju mjesec dijeli na pola
    i nad njom bijelog galeba koji je zaboravio da leti.
    Slikar je po najdražem platnu prosuo mrvicu bola
    u vidu kapi krvi, a dalje, ko zna kada će smjeti.
    MIRIS ODLASKA NOSI U SEBI VIšE SOLI OD MIRISA MORA
    Ne budi me, u snovima je nedostižno malo tuge.
    Smijući se mi igramo jednako komičnu rolu,
    a oni koji se provuku u praskozorje ispod duge
    možda će u drugu jesen s anđelima ići u školu.
    I LAĐE KAD POTONU JOš DUGO SANJAJU LUKU
    Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
    Volim te kao što pčela voli dunju u cvatu.
    Mi smo sve bajke vječno krali od smrti,
    a da nismo ni znali da su nam duše u matu.
    Jer, tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
    valovi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
    miris odlaska nosi u sebi više soli od mirisa mora,
    i lađe kad potonu još dugo sanjaju luku.

    7.

    Ja više nemam za čim da žalim ni kome da praštam,
    sem maloj krpici svjetla što me pokatkad dodirne i razbudi
    i da vjerujem i da ne vjerujem
    i da sanjam i ne sanjam,
    isto se vraćam i isto krvarim
    i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
    koji bi ponovio svoju najbolju sliku
    na komadu bijeloga zlata
    a život teče dalje.
    Ti i ne znaš
    da već danima sanjam istog leptira,
    samo svjetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu.
    On nema lica i nema ništa po čemu bi ga prepoznao
    sem malog ožiljka na lijevom krilu,
    a meni je i to dovoljno.
    Znam,
    trebalo je da bude proljeće,
    a bila je jesen na splavu meduza
    i nije bilo sjaja u travi.
    Ne, ne boj se.
    Moje rime sem što me nikad ne ostavljaju samog
    ponekad znaju tako divno da ćute.
    Sve je istetovirano i izgubljeno.
    I ova jesen je istetovirana i izgubljena
    mada još uvijek mogu sam sebe da ubijedim da sam
    sve sanjao.
    A ti?
    Šta ćeš ti?

    8.

    Da li se ponekad sjeti gledajući kroz tuđa okna
    niz ulice puste i kišne, da l je bar malo zaboli?
    Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
    pa makar nikad ne rekla da me još uvijek voli.
    Ona ne zna koliko boli ono što se nikad ne vrati
    kao noći koje se čuvaju u očima što dvostruko gore.
    Sve nema svoju cijenu, ali ipak sve se plati
    jednim sanjivim vriskom mjeseca što pada u more.
    Ja sam najljepšu pjesmu zaključao u njenoj kosi
    i sve sam svoje osmijehe sakrio u zavjesu kiše,
    a ona je predobro znala šta ta jesen nosi
    ali nije htjela da prizna i nije nas bilo više.
    Ko zna možda joj noćas neke slike ponovo znače,
    možda se zaista voli samo jednom u životu.
    A ja sam samo klovn koga su natjerali da plače
    sa željom da samog sebe igra za bijednu svotu.
    DA LI SE PONEKAD SJETI GLEDAJUĆI KROZ TUĐA OKNA
    NIZ ULICE PUSTE I KIŠNE, DA L JE BAR MALO ZABOLI?
    MENI JE SASVIM DOVOLJNO AKO JOJ ZADRHTI LOKNA
    PA MAKAR NIKAD NE REKLA DA ME JOŠ UVIJEK VOLI.

    9.

    Milion svetionika u noći i nebo od pečene gline
    i tvoje ruke i usne, sočnije od zreloga nara,
    u očima usnula kiša i oblak vrele tišine
    i jedno platno za sliku pomalo nespretnog slikara.
    Krvario je u vodi mjesec zaklan do pola,
    nad tvojim polu-zbogom noć se sklopila crna.
    Sjećam se bila si zvijezda veća od Velikih kola,
    sjeti se bio sam svitac manji od makova zrna.
    I onda sam do obale s očima što ne drže plimu,
    težak kao bura, lagan kao jugo.
    Ko zna ko noćas gubi: vatra što gori u dimu
    ili dim iz te vatre, ili možda i jedno i drugo.
    Ah, da, jednom davno, skoro se ne sjećam više
    sa druge strane svjetla tetovirano sanjiv do zore
    jedan je klovn kroz suze sanjao ostrvo kiše
    kao što mrtav delfin zamišlja usnulo more.
    Iznad pepela najdraže slike našli su dušu slikara
    valovi što u zoru uguše sve što se olako žari.
    Kad jednom kroz miris mora osjetiš miris nara
    povjeruj da negdje za mnom mjesec zaklan krvari.



    Miladin Beric


    Bash je dugacka.
    Kao poema.
    Kao jesen.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  7. #772

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Jovan Dučić
    HIMERA

    Pamtim te pute kud sam jedrio
    Morima što su večno zračila;
    Čiji se vidik uvek vedrio,
    A slutnja nikad ne pomračila.


    Taj arhipelag gde su cvetala
    Tek otkrivena polja rumena,
    I himerična jata sletala
    Na mladu brazdu prvog grumena.


    Gde neprohodne šumske pagode
    Drže u nebu zvučne svodove;
    Gde daju, kao svetle jagode,
    Sve tajne sunca svoje plodove.


    Prvi put nebo tu zasijalo
    Na ljudsku sreću i na bolove;
    Hodismo tud gde sve je klijalo,
    Sam Bog i ja kroz te dolove


    Ja odoh dalje novim lukama,
    Do zvezda brod je moj uzletao:
    A držim i sad još u rukama
    Neki cvet crn što tu je cvetao.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  8. #773

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    http://www.youtube.com/watch?v=Tn5r6KscagM&feature=related
    Enes Kišević
    PRISUTAN KAO SVETLOST BEZ GLASA

    Samo da se uz tebe budim,
    meni na svijetu ne treba više.
    Da svaku tvoju mijenu slutim,
    da zrak u tvojoj blizini dišem.

    Samo da tiho uz tebe šutim
    prisutan kao svjetlost bez glasa.
    I da ti oči očima ćutim,
    kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  9. #774

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    putujem, evo, putujem
    da natrpam u glavu još neslućene predele,
    da drveću poželim najlepšu laku noć
    na svetu,

    da se vrtim kao lišće,
    kao vetar po travnjacima,
    kao zvezde i ptice.

    Da malo nemam plan.

    Da imitiram klavijature,
    liftove
    i okean.

    Da zaboravim ruku na tvom struku.
    I lice uz tvoje lice.

    Deo iz Ekspresa za sever - M. Antic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  10. #775

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Znat ćeš

    Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
    jer živjet je moguće na dva načina,
    riječ je samo krilo tišine,
    a vatra čuva polovinu studeni.

    Volim te da bih te počeo voljeti,
    da bih ponovo počeo beskraj,
    da te ne bih prestao voljeti nikada:
    zato te još uvijek ne volim.

    Volim te i ne volim, kao da imam
    u svojim rukama ključeve sreće
    i nesigurnu sudbinu nesretnika.

    Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
    Zato te volim kada te ne volim
    i zato te volim kada te volim.

    P. Neruda

  11. #776

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Bol večerašnja

    U ovoj boci prepunoj tjeskobe
    moje ruke na tvom ramenu,
    ova muzika tvojih prstiju,
    sve je to sadašnjost,
    u kojoj tutnje prošlosti
    nekih drugih ljudi,
    koje smo voljeli,
    koje smo voljeli,
    i nikad ih nismo razumjeli,
    a njihovi snovi,
    isto tako i naši leže negdje
    pod slapovima žutog lišća.

    Nismo nikad izdržali
    napade podmuklih jeseni.

    I zato ove večeri
    skriven od svih,
    umotan u agnus dei
    malog Mozarta,
    osjećam bol praznine u mojim zjenama,
    nepodnošljivu bol za tobom.

    Sve ovo,
    ove stanice koje su ostale
    u dubokim snjegovima
    bogatih zima,
    naših nevjera,
    usana priljepljenih uz zamrznuta stakla,
    večeri u kojima smo se lomili dušama
    i pozivali prijatelje
    opraštali neprijateljima.

    Ljubavi moja
    u čemu smo griješili,
    koga smo tješili
    kad je i nama bilo teško.

    Kažem ti
    sve ovo što nam se nakupilo u srcu,
    kao gorka pića
    u zadimljenim kafićima,
    kao stihovi koji su se topili
    na plamenu svijeća.

    Sve je to moja bol večerašnja,
    sve su to usne koje sam ljubio
    i koje šapuću i danas
    slatke primamljive tajne.

    Sve sam to ljubavi ubio
    krstareći sjeverom,
    gubeći sve vrijedno i dobro,
    gubeći i tebe.


    Željko Krznarić
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  12. #777

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Uros sa Filoloskog fakulteta
    ŠTA BIH VOLEO

    Voleo bih da se
    vozimo tramvajem
    i onda nestane struje,
    i mrak je i ne može
    da se izadje
    iz tramvaja,
    i ljudi se plaše
    mraka i preturaju po
    džepovima i traže upaljače
    šibice,
    a nas baš briga
    mi se ljubimo.


    Voleo bih da je zora
    i grad je prazan
    nikog sem nas,
    i jedino se čuju naši koraci.


    Vole bih da se kao brijem
    i onda ti odnekud naidješ
    i poljubim te
    i ostavim ti belu bradu od
    pene,
    bas si smešna
    sa tom bradom.


    Voleo bih da ležimo
    i slusamo muziku,
    to je sve.


    Voleo bih da putujemo
    na primer vozom
    i napolju magla ili sneg,
    a pored tebe toplo,
    i kako se uspavljujemo
    više nismo sigurni
    gde smo ni kuda idemo,
    i to je sada manje vazno.


    Voleo bih da sam spavao
    i sad ležim budan
    ne otvaram oči,
    a znam da si tu
    tiho jedeš jabuku.


    Voleo bih da jedemo
    pečen hleb ili keks,
    i to je bučno
    pri svakom zalogaju
    smejemo se jedno drugom
    očima, jer su nam usta puna.


    Voleo bih da ne mogu da zaspem
    i onda ti malo kradem ćebe,
    a ti da se utopliš
    priljubljuješ se uz mene.


    Voleo bih da ti napravim
    jednu malu pticu od papira,
    a ti mi je posle mnogo godina
    pokazeš
    i pitaš me
    da li se sećam.


    Voleo bih da zajedno
    gajimo biljku,
    i da krijući
    jedno od drugog
    pričamo sa njom


    Voleo bih da sedimo na obali
    i da kad odemo
    u pesku ostanu otisci
    naših guzica.


    Voleo bih da sam negde
    miran i odsutan,
    i da najednom negde
    osetim tvoje usne.


    Voleo bih da ti tiho
    govorim na uvo,
    tako o tome
    šta bih voleo.


    Voleo bih da manje pričam u sebi,
    jer kad pričam u sebi
    pričam o tebi,...
    a mnogo pričam.


    Voleo bih da zatvorim
    teglu ili bocu
    najjace što mogu,
    i ti onda traziš
    da ti otvorim.


    Voleo bih da hodamo
    i naćas je staza uža,
    i tih par tenutaka
    koračam iza tebe
    i udišem tvoj miris.


    Voleo bih da pijemo
    nešto toplo
    i gledamo se
    preko šolja i kroz paru
    u oči.


    Voleo bih da vodimo ljubav
    i posle premoreni brzo zaspemo
    i oboje sanjamo isti san
    kao mi vodimo ljubav.


    Voleo bih da je ovo poslednji put
    kako ti govorim
    šta bih voleo
    jer kažu,
    što se kaže neće biti.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  13. #778

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    SKRIVENA BOL

    Netko sa svojim bolom ide
    Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
    Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
    I ne da mu prijeći u suze i riječi.

    Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
    U jednu crtu na kraju usne.
    Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
    Ali u riječi se ne javi nikad.

    Duša ga u se povuče i smjesti
    Na svoje dno: ko more kamen
    U njega bačen. More ga prima
    Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

    Dobriša Cesarić
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  14. #779

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tanja Prokopijević
    BUDIM SE

    Razapeću se po million duga
    Koje bojama sjajnim sebe boje
    U zaborav tako nek ode tuga
    Slododno nek' kuca ovo srce moje

    Razapeću se po studenoj vodi
    Koja divni potok u šumi čini
    Neka se u meni tad sreća rodi
    Od predivne vode što baca čini

    Razapaću se po nebu plavom
    Koje nikad, nikad ne roni kiše
    Nek budem zvezda sto zrači slavom
    U meni toplina plavog nek diše

    Razapeću se po zelenoj krošnji
    Koja starom deblu stvara mili dom
    nek' igram čilo u zelenoj nošnji
    tek da srce zaigra u telu mom.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  15. #780

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nemoj


    Nemoj nikom tako
    ponuditi usne
    koje mirišu na jesen
    jer ... osjetiće neko
    kako moji poljupci još traju
    i kako ti rukama struji
    ova jesen i zima ...
    Nikome nemoj tako ponuditi usne
    jer znaš da te u meni ima
    za pet stoljeća
    i pet nedosanjanih proljeća ....

    Nemoj ni to mnogo sjaja u očima
    potrošiti s nekim u noćima
    kad moja sjenka zaluta
    iznad oblaka
    pa ti na jastuk padne kao suza
    neka kap kiše
    i ne reci neće znati
    i možda htjeti
    da me se zauvijek tvoje srce sjeti ..... !

    Ž. Krznarić


Strana 52 od 62 PrvaPrva ... 2425051525354 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •