Poezija raspoloženja... - Strana 7
Strana 7 od 62 PrvaPrva ... 567891757 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 91 do 105 od ukupno 924
  1. #91

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sve pocinje i sve nestaje i san da postoji... prestaje... al' o ljubavi snovi uvek dolaze novi, jer srce sniva, da srce drugo kraj njega biva i dzaba vam sva naucna stiva, snovi su magicni... cak i kada su tragicni.

    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  2. #92

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Opet su boje
    U sliku sklopljene

    Kroz mutne dane
    Slepilo me vuklo

    Daleko si ostajala

    Sreca je nad zeljama
    Sipala konfete

    U jednoj zarkoj zelji
    Stadoh pored tebe.
    nomen est omen

  3. #93

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    POTEZ

    I svako svoj potez na uzici drži
    Zarobljen u uglu podsvesti svoje
    I pogledom se traži izlaz ko glad
    Vreme od mramora ko kula od zaborava

    Nesvetan pokret poguban bi bio
    Staze su ovde od mulja i peska
    Pogrešan korak vodi u agoniju
    Nek mutno nebo sakrije reč tiho izrečenu

    Na potez čekaju i Dama i Kralj
    Nesigurna ruka grči se u strahu
    Mahovina plete po njihovim licima mrežu
    Dok vreme curi ko peščani sat

    I pravi potez svako bi hteo
    Za mesečare noćas staze ne postoje
    Al ruka ćuti..ćuti i noć
    Mnogo je toga u igri
    I strah i strast i očaj i moć
    neunistiva zlojebaba!

  4. #94

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    LJUBAV

    Sjaj u ocima
    Tuge nema

    Bol mine

    Zelja davanja
    Sunce posle kise

    Duga

    Zivim ljubav
    U plimi osecaja.
    nomen est omen

  5. #95

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sve sto mi ostaje to je moje srce

    Veliko kao nebo
    i duboko kao more

    Zamisli...

    To je sve što ostaje
    a ja sam mislila da ce
    mnogo toga više biti
    Cak ni svoju zvezdu nemam
    reka mi je davno protekla
    Ali ipak imam jedno veliko srce
    i u njemu beskrajno mnogo tuge
    belu zoru predivnu na dlanu

    Imam zaista mnogo
    i zato ne žali
    za mnom sjaj i beda
    nikada ne bledi...
    neunistiva zlojebaba!

  6. #96

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Kada mi nedostajes
    Mislim tudje misli
    Kradem svoje vreme
    Provlacim ga
    Izmedju oblaka, snova,
    Daljine i snega...
    Kada pozelim
    Da ti nedostajem
    Odsanjam pesmu
    Zatvorim oci
    I na kaldrmi zamislim
    Cvet beli.
    Kada te nema
    Jer tako hocu
    Zaledim osmeh
    U sebi kazem ime
    Udahnem duboko
    I pomislim
    Tako mi nedostajes...

    Mika Antic


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  7. #97

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Skriveni Bol

    Neko sa svojim bolom ide
    Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
    Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
    I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

    Radje ga skriva i tvrdo ga zgusne
    U jednu crtu na kraju usne.
    Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
    Ali u rijeci se ne javi nikad.

    Dusa ga u se povuce i smjesti
    Na svoje dno: ko more kamen.
    U njega bacen. More ga prima.
    Dnom. Da ga nikad ne izbaci plima.


    Dobriša Cesarić


    Ćuti i prenesi dalje....

  8. #98

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    Mozda ce me vetar odneti daleko.
    Mozda se razlijem u milijarde boja.
    Mozda me zaborav pojede brzo.

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    Mozda ne stignem voleti, darivati;
    potomke rodjenih videti.
    Mozda se u zvezdu
    na tamnom svodu pretvorim.
    Mozda mi se malo place
    u drustvu gospodje,
    Prolaznost Stize.

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    Mozda previse tudjih rana bolujem,
    mozda mi se osmeh ne vrati.
    Mozda se u beli oblak pretvorim.

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    Mozda ne stignem
    tihim vatrometom izbaciti iz sebe
    taloge lepog
    i ne oprostim sebi neoslikane slike,
    nenapisane pesme
    I ne oprostim sebi neizgovorene reci.
    Mozda ne stignem sve plesove otplesati,
    uz jake note ludovati i pevati,
    dovoljno se naradovati;
    svo drvece poljubiti.

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    Mozda se plasim,
    necu stici
    svim voljenima,
    dragima
    reci koliko ih volim,
    koliko su mi dragi
    i kakva sve cudesa u srcu za njih nosim.

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    Mozda nikada snegove
    necu opet videti,
    pahulje dodirivati.
    Mozda ovoj zimi bez snega
    to, ne oprostim.
    Mozda prestanem sanjati
    i u snovima i na javi.

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    Mozda ne stignem,
    u vremenu izgubljenim licima
    ponovo se javiti;
    dovoljno se smejati.
    Mozda stazama zeljenim;
    gradovima, dragim, voljenim,
    nikada necu hoditi.
    Mozda se u list kestena pretvorim.

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    Mozda ne stignem
    nauciti belog konja jahati;
    opet se blesavo i prvi put klizati,
    padovima smejati,
    piruete nespretne izvoditi,
    u drustvu moje dve zvezdice sjajne.
    kao prosle zime.

    Kriv je saksofon sto tuzno svira

    n.n



    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  9. #99

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sve je do mene


    Osećam, u dnu svoga bića,
    Drhtaje, sećanja, dodire,
    Kao u nekom tesnacu,
    Iz kojeg bi izašla na cestu,
    Prohodnu i dugu,
    Samo da se oslobodim te teskobe,
    Misleći da ih više neću sobom nositi!

    Ali sva ta sećanja, drhtaji, dodiri,
    Uvek će uz mene biti,
    Moju nutrinu će uvek ispunjavati,
    Sa svakom novom nevoljom ću ista biti!

    Možda će tesnaca nestati,
    Možda će i teskoba prestati,
    Ako most do druge obale pređem!?

    Ali ipak, pre toga moram naći,
    Moram u samu sebe zaći,
    Sebe pronaći, put i most
    Do same sebe,
    Svega se osloboditi,
    Kako bih dalje mogla slobodno hoditi...

    N.N


    Ćuti i prenesi dalje....

  10. #100

    Odgovor: Poezija raspoloženja...


    Pada u suton i bjezi
    ta divna suncana misao
    i kome si dao
    i kome si pisao

    sve to na kraju srce zbroji
    ovo su moji
    a ovo tvoji komadici duse
    kao krijesnice lete i lete

    i reci mi da nisi
    bas jako odrasla
    da zivi u tebi jos neko dijete
    usne namazane medom
    i prvo skolsko zvono
    pa tako redom

    godine neka se pletu
    i ako ostanemo sami na svijetu
    tako sami
    da zvijezde redom gasimo
    da osmjehom nekog spasimo

    pa ako ti dodjem ranom zorom
    i miris jabuka ti stavim na usne

    znat ces da je smrt neozbiljna
    i samo se sali

    znat ces da nas ima i po tome
    koliko smo ljubavi dali


    Zeljko Krznaric



    Poruku je izmenio Kathy, 06.04.2008 u 02:02 Razlog: slova
    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  11. #101

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Капут

    Стојим...

    Шамарам себе сопственом хладноћом.
    Промрзао нос још се бори,
    и прострујала крв у образима.

    Ушушкани осећај сигурности у капуту
    полако се губи.

    Тежак је то капут.
    Саткан од снова.
    Прекривен дистанцом.

    Осећам га - притиска крхка рамена.
    Отежава кретање.
    А пут - дугачак.

    Јер...

    Предалеко је... Живот.
    Коначна дестинација.

    Кидам и задње дугме.
    Тромим, уморним покретима
    скидам га са себе.

    Гледам у Небо... Празно је.

    Дрхтим...

    Али корачам...

    H.H
    Ćuti i prenesi dalje....

  12. #102

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    TAMA


    Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
    ni kuda vode ove noći moje.
    Ne znam.
    Ni otkud magla ružna
    na sve što se čekalo,
    ni otkud nemar jadni
    na sve što se radilo,
    ni zaborav otkuda,
    žalosni na sve što se ljubilo.
    Magla.
    Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
    lica i stvari i spomeni minulih dana?
    I kuda idu ovi dani moji
    I zašto bije tamno srce moje?
    Kuda? Zašto?

    Ivo Andric

    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  13. #103

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Boje


    Ti si mi rekao
    kako da dohvatim nebo
    dok ljudi hodaju i gledaju
    ja ponavljam Tvoje reči:
    Pogledaj u nebo i videćeš
    boje moje ljubavi
    gotov je osmeh,


    nema više sećanja
    osećam da misle da sam luda
    ali ja znam da ću gledajući nebo videti
    boje Tvoje ljubavi
    možda ću uzeti ludost
    da me štiti
    jer ove boje su toliko jake
    da skoro ne verujem u njih.


    Čudiš se strahu u mojim očima
    kako da Ti obljasnim
    da onaj ko dugo nije imao
    boje ljubavi
    ne može tako lako
    da veruje u njihovo postojanje
    i zato me drži čvrsto
    i uli u mene veru da
    su boje na nebu Tvoje
    i da ih daješ meni u večnosti.



    nep. autor



    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  14. #104

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    MIR

    Miran sam
    U lotosovoj skoljci

    Nemam drhtaj
    Ka dalekoj pucini

    Razapinjem senku
    Ne prkoseci.
    nomen est omen

  15. #105

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    POTPIS

    Potpisujem se
    Stihom ovog vremena

    I nije mi lako
    Kad
    Zatraze inicijale

    Kao dva stuba
    Da pridrze nebo.
    nomen est omen

Strana 7 od 62 PrvaPrva ... 567891757 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •