Zauvek
Hajde,
da se rastanemo plačući,
da se neprirodno razdvojimo
i da nikad ne saznamo kako bi bilo
Kad se lažemo,
Kad se izbegavamo,
Kad se manje volimo.
I da nam nikad ne dosadi.
I.Tokin
Zauvek
Hajde,
da se rastanemo plačući,
da se neprirodno razdvojimo
i da nikad ne saznamo kako bi bilo
Kad se lažemo,
Kad se izbegavamo,
Kad se manje volimo.
I da nam nikad ne dosadi.
I.Tokin
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
*
Reka
drhturenja u svetloj studeni
otkrivenih stabala usnulih
kričanja ptica izgladnelih
beznadna
opalog lišća meškoljenja
izmaglica tuge
iznad čamaca samotnih
mir
tihoglas snočuvenja
i mrmor senki
misli mojih smrznutih
Zosim Popac
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
RANA
Izgovori, reče on,
riječi o kojima šutiš.
Izgorjet će u tebi,
ući u tvoje meso,
putovat će, proklinjući,
u tvojoj zatvorenoj krvi,
odvest će te daleko
od tebe same .
Šuti, reče ona,
riječi koje izgovoriš
stoje između nas
kao kamenje
na kome okovani leže naši snovi .
Kažeš li : idem,
već si zatvorio vrata,
već si daleko, ne čujem korake na stepeništu,
ne znam jesi li
udario šakom
o vrata lifta.
Riječi koje zastanu
na pragu usana
padaju
kao nijeme životinje
na dno
svoga kaveza.
Govoriti ili šutjeti
znači izabrati
između dvije samoće
onu, u kojoj već bdijemo
zagrljeni .
Zvonimir Golob
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
GRADSKA SVAKODNEVNICA
Dišemo uzalud
bez mirisa odavno je paučina
po uglovima detinjstva i kamenu
oteto je pamćenje
Među bedrima
žena sa ukusom plavih
morskih dubina živiš a niko
na groblju da se probudi
Isti san
iz noći u noć silueta žene
s detetom u naručju na platnu
zapenušane pučine
Svakog jutra
pod perikama ponavljanja
zastrašujući gradski sati
kradu obuću
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
KLUPA
Ratko Petrović
Reći ćete, "Ljudi, ovaj lupa!",
Al' u mome parku, ima deco jedna klupa...
Vrlo glupa!"Kako klupa, može biti glupa?"
Pa, lepo!Koji god su dvoje na nju seli,
odmah su se zavoleli.
Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...
Bane Krstić
U srcu ovog
pojavnog sveta
unutar svih njegovih
promenljivih oblika
živi
nepromenljiv
Gospodar.
Dakle, idite s onu
stranu
promena
i uživajući
u unutrašnjosti
prestanite uzimati za sebe
ono što je za
druge
bogatstvo
Iša Upanišade, prvi stihovi
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
U RANO JUTRO
Jutro
Tlapnje svetla
probudile misli neuke
pospane još sobe
Sa iznašanom čarapom sna
druže se noge
Na glavi
plenum sveta
Studen dodir vode na licu
vratu grudima
i zveket parčića
razbijene mučnine
U rano jutro
Zosim Popac
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
Slutnja
Завара ме, тако, нека чудна слутња,
неко ново А можда, ипак...
и почнем да му се надам.
.
Онај голуб се тада врати
и гледа ме са суседног крова,
и то увек кад помислим да је све узалуд
и да никад није ни могао
да буде моја стварност
јер он, заправо, не може припасти никоме
пошто превише припада себи самом.
.
А опет, довољно је било само да ме угледа у маси
и да баш мени пружи руку
(случајно, наравно, јер увек је све случајно,
а онај који у оваквом следу догађаја види некакву законитост -
сам себи ставља наду, као омчу, око врата),
и да помислим да је то очигледан доказ
и знак да нисам ништа умислила.
.
Вероватно ћу ујутру, кад отворим очи,
опет помислити: Боже, ако је он тај,
пошаљи ми неки знак,
и никада више нећу посумњати да је воља Твоја,
и уплашићу се још више него прошли пут
уколико баш тада слети онај голуб на кров
и загледа се у мене.
Она лепа слутња претвара се у стрепњу,
и почиње да боли.
.
Зар је могуће да никад не постанемо имуни
на онога који је најжељенији и најнедостижнији од свих?
Зар је могуће да је слутња једино што нас чини живим?
.
Виолета Милићевић
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
Inge Barč
Inge Barč, glumica, posle prevrata nestala
u tajanstvenim okolnostima...
Ovo je slovo o Inge Barč,
u svojoj prostoti
namenjeno potomcima.
Ona je bila ridja, ali ne sasvim,
neki sjaj joj je na kosi bujao.
Živela je sa Finkom. Fink je bio režiser.
Iz snobizma se komunizma igrao
(ima takvih i kod nas u Mazovjeckoj).
A Inge? Inge je imala u sebi neku draž nemačku,
onaj akcenat u reči "Mond" (mesec)...
der Mond, im Monde...
A Fink je bio glupak i blondin.
Istorija prosta: upravo sam bio stigao iz
Poljske...
Berlin... Berliiin... dažd...
Gvozdeni Fridrih kao mora srce mi davio ludo...
Dosada i odjednom čudo!
Malo pozorište! Malo srce u podzemlju!
Čuje se pesma: autor, Kurt Tuholski.
Vidim: Inge sedi za klavirom,
peva i svira: Ah kakva mora biti kad ustane!
Ustala je. Grudi je imala male, savršene
i oprostite molim trbuh
tako joj se divno pod haljinom ocrtavao
da počeh vikati bravo i drečati: - Živeo trbuh!
a neki Englez na to progunšdja:
He's gone mad (ovaj je lud).
Prošlo je leto, jesen i zima,
i još proleće i još jedno leto,
i opet jesen puna magle i dima.
(Ja volim jesen eto).
Kad jednog dana čujem ja
državni udar. Coup d'etat.
Državni dar, uzgred, imao je u sebi nečeg
od zvezde vitlejemske
za kojom se vuklo 3 000 000 madjioničara.
I sve je bilo spremno za scenu:
sedim ja sa Ingom u Tirgatenu,
a jesen u Berlinu, u Tirgatenu,
to su, gospodo moja, takve strune...
Sa drveća magla se dimi,
vetar nizak kao bas
i odjednom Inge: Wiffen Sie waf?
(ona je uvek govorila nekako preko zuba.)
Wissen Sie was? Meni je
dosadilo da živim.
Hm...
Pogledah u nju, cigaretu pušim
nisam Vispjanjski, ali ipak u duši
ne mogoh ovu njenu izjavu da primim.
Prekasno: revolver nije veći od ruže;
Pik! I njene oči počeše da kruže
au - dela, po metafizici nemačkoj.
Neki debeljno je sedeo, pivo pio,
nije ni zadrhtao niti se začudio,
jer takvo pik!
To se moglo ubiti najviše kakvo dete.
A zatim je imala još duže trepavice;
leš je mirisao na jesen, na crnu kafu,
na gljive i besmislice.
Barč Inga!
Šteta!
Tvoj talenat je mogao vredeti
mnogo sterlinga.
Inge Barč!!!
Vratih se u hotel.
40 lula za jednu noć soba sva crna od dima...
Ne, to ne može tako;
to je previše prosto: dosadno,
tu treba, da se tako izrazim,
dopisati nekakve komentare
da, šta ja znam, da krvavi zločini režima,
da je osumnjičena zbog semitizma,
da... mrkva u logoru... gnjila...
Biće to sjajan članak od 300 redova.
(U Poljskoj zvani "kobila".)
Recimo da je to bilo jedne jeseni,
na primer, pre jedno tri godine.
No, i ako urednik ne izmeni,
biće ovako:
"Nije izdržala u zagušljivim stegama režima
Inge Barč, glumica, posle prevrata nestala
u sumnjivim okolnostima..."
A na kraju možda nešto od Rilkea,
o ljubavi,
o samoći koja davi,
a naslov običan: Inge Barč.
Šteta.
Lepa.
Mlada.
Pleća ko somot persijski.
I bilo je u njoj nečeg...
ženskog,
neuhvatljivog,
dalekog,
nečeg što treba hvatati noktima.
Teodor Iljdefons Galjčinski
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
O RAZLOZIMA ZAŠTO SE NE ŽENIM
Matija Bećković
Nikad se ne bih oženio onom koja bi se udala za mene.
Ne treba joj veće mane od te.
Nije se mogla gore preporučiti.
Čim mene ceni vidi se ko je i kakva je.
Kad je na mene spala-neću je ni ja.
Kad ne treba drugome, šta će i meni.
Milija mi je jedna od onih koje me neće, nego trista onih koje me hoće.
Kad bi me htela neka od onih koja me neće,odmah bi se oženio.
Jedino ovu što se udala za mene ne mogu da razumem.
Gde mene izabra od tolikog sveta i naroda!
Dobro izgleda, al čim hoće da se uda za mene-piši joj pamet. Mora da to niko njen ne zna. Ukoliko zna-utoliko gore.
Mora da je pod nekom manom. Ne bi mene izabrala bez nevolje.
Ako je iko drugi hoće, što bi se udavala za mene.
Da što valjam, ne bih se njoj svideo!
Da je ona za mene, ja bih je odavno izabrao, da ne bira ona mene.
Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...
Bane Krstić
VRH
Saša Božović
U čemu je svrha
kad dodješ do vrha?
Imaš dobar pogled
ne treba ti dvogled.
Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...
Bane Krstić
LJUBAV
Ljubav nas zadesi
kao kisa,
Odjednom. Iznenada.
Otvoris oci,
ljubav se stisa -
a kisa jos uvijek pada.
Enes Kišević
neunistiva zlojebaba!
DNO
Juče ili
tek će da se sluči
na reci Sunce
zari čela obale
razgolitile bedra
Jutro
odiše na međunožje
žene uspaljene alas
mrežu izvlači bogat
ulov koprcavog mulja
Prepušten telu tone
do dna u nepokretnost
iz koje se sve rađa
Zosim Popac
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
NE VJERUJ DA ODLAZIM
Ne vjeruj da ja odlazim
jer nemoguce je ostaviti taj krevet
u kojem smo smislili najljepse price
nemoguce je da me taj vjetar
odnese nekud
u neku ravnicu punu snijega
jer tko ce tako njezno
tvoje celo poljubiti
kome bi na pamet padale
takve lude stvari
da se zenimo svake noci
da ponekad pobjegnemo
ne vjeruj
gledaj
tu su jos moje cigarete
moj kaput
i moje srce
ja sam jos uvijek tako tvoj
da nemam vremena ni za sebe.
Zeljko Krznarić
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
ZAHVALNOST
Pojedoh jabuku
i crva
iz zahvalnosti i zorta
ukazujući na prisnost
nedostatkom gađenja
Sladunjavogorkokiseli
ukus na mom jeziku ...
u ustima crva
Bliskost
Zosim Popac
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva