Poezija raspoloženja... - Strana 54
Strana 54 od 62 PrvaPrva ... 4445253545556 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 796 do 810 od ukupno 924
  1. #796

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Zauvek
    Hajde,
    da se rastanemo plačući,
    da se neprirodno razdvojimo
    i da nikad ne saznamo kako bi bilo

    Kad se lažemo,
    Kad se izbegavamo,
    Kad se manje volimo.
    I da nam nikad ne dosadi.
    I.Tokin
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  2. #797

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    *

    Reka
    drhturenja u svetloj studeni
    otkrivenih stabala usnulih
    kričanja ptica izgladnelih

    beznadna
    opalog lišća meškoljenja
    izmaglica tuge
    iznad čamaca samotnih

    mir
    tihoglas snočuvenja
    i mrmor senki
    misli mojih smrznutih

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #798

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    RANA

    Izgovori, reče on,
    riječi o kojima šutiš.
    Izgorjet će u tebi,
    ući u tvoje meso,
    putovat će, proklinjući,
    u tvojoj zatvorenoj krvi,
    odvest će te daleko
    od tebe same .

    Šuti, reče ona,
    riječi koje izgovoriš
    stoje između nas
    kao kamenje
    na kome okovani leže naši snovi .
    Kažeš li : idem,
    već si zatvorio vrata,
    već si daleko, ne čujem korake na stepeništu,
    ne znam jesi li
    udario šakom
    o vrata lifta.

    Riječi koje zastanu
    na pragu usana
    padaju
    kao nijeme životinje
    na dno
    svoga kaveza.

    Govoriti ili šutjeti
    znači izabrati
    između dvije samoće
    onu, u kojoj već bdijemo
    zagrljeni .

    Zvonimir Golob
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  4. #799

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    GRADSKA SVAKODNEVNICA

    Dišemo uzalud
    bez mirisa odavno je paučina
    po uglovima detinjstva i kamenu
    oteto je pamćenje

    Među bedrima
    žena sa ukusom plavih
    morskih dubina živiš a niko
    na groblju da se probudi

    Isti san
    iz noći u noć silueta žene
    s detetom u naručju na platnu
    zapenušane pučine

    Svakog jutra
    pod perikama ponavljanja
    zastrašujući gradski sati
    kradu obuću
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #800

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    KLUPA
    Ratko Petrović

    Reći ćete, "Ljudi, ovaj lupa!",
    Al' u mome parku, ima deco jedna klupa...
    Vrlo glupa!"Kako klupa, može biti glupa?"
    Pa, lepo!Koji god su dvoje na nju seli,
    odmah su se zavoleli.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  6. #801

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    U srcu ovog
    pojavnog sveta
    unutar svih njegovih
    promenljivih oblika
    živi
    nepromenljiv
    Gospodar.
    Dakle, idite s onu
    stranu
    promena
    i uživajući
    u unutrašnjosti
    prestanite uzimati za sebe
    ono što je za
    druge
    bogatstvo

    Iša Upanišade, prvi stihovi
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  7. #802

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    U RANO JUTRO

    Jutro

    Tlapnje svetla
    probudile misli neuke
    pospane još sobe

    Sa iznašanom čarapom sna
    druže se noge

    Na glavi
    plenum sveta
    Studen dodir vode na licu
    vratu grudima
    i zveket parčića
    razbijene mučnine

    U rano jutro

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #803

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Slutnja




    Завара ме, тако, нека чудна слутња,

    неко ново А можда, ипак...

    и почнем да му се надам.

    .

    Онај голуб се тада врати

    и гледа ме са суседног крова,

    и то увек кад помислим да је све узалуд

    и да никад није ни могао

    да буде моја стварност

    јер он, заправо, не може припасти никоме

    пошто превише припада себи самом.

    .

    А опет, довољно је било само да ме угледа у маси

    и да баш мени пружи руку

    (случајно, наравно, јер увек је све случајно,

    а онај који у оваквом следу догађаја види некакву законитост -

    сам себи ставља наду, као омчу, око врата),

    и да помислим да је то очигледан доказ

    и знак да нисам ништа умислила.

    .

    Вероватно ћу ујутру, кад отворим очи,

    опет помислити: Боже, ако је он тај,

    пошаљи ми неки знак,

    и никада више нећу посумњати да је воља Твоја,

    и уплашићу се још више него прошли пут

    уколико баш тада слети онај голуб на кров

    и загледа се у мене.

    Она лепа слутња претвара се у стрепњу,

    и почиње да боли.

    .

    Зар је могуће да никад не постанемо имуни

    на онога који је најжељенији и најнедостижнији од свих?

    Зар је могуће да је слутња једино што нас чини живим?

    .

    Виолета Милићевић
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  9. #804

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Inge Barč

    Inge Barč, glumica, posle prevrata nestala
    u tajanstvenim okolnostima...
    Ovo je slovo o Inge Barč,
    u svojoj prostoti
    namenjeno potomcima.

    Ona je bila ridja, ali ne sasvim,
    neki sjaj joj je na kosi bujao.
    Živela je sa Finkom. Fink je bio režiser.
    Iz snobizma se komunizma igrao
    (ima takvih i kod nas u Mazovjeckoj).
    A Inge? Inge je imala u sebi neku draž nemačku,
    onaj akcenat u reči "Mond" (mesec)...
    der Mond, im Monde...
    A Fink je bio glupak i blondin.

    Istorija prosta: upravo sam bio stigao iz
    Poljske...
    Berlin... Berliiin... dažd...
    Gvozdeni Fridrih kao mora srce mi davio ludo...
    Dosada i odjednom čudo!
    Malo pozorište! Malo srce u podzemlju!
    Čuje se pesma: autor, Kurt Tuholski.

    Vidim: Inge sedi za klavirom,
    peva i svira: Ah kakva mora biti kad ustane!
    Ustala je. Grudi je imala male, savršene
    i oprostite molim trbuh
    tako joj se divno pod haljinom ocrtavao
    da počeh vikati bravo i drečati: - Živeo trbuh!
    a neki Englez na to progunšdja:
    He's gone mad (ovaj je lud).

    Prošlo je leto, jesen i zima,
    i još proleće i još jedno leto,
    i opet jesen puna magle i dima.
    (Ja volim jesen eto).
    Kad jednog dana čujem ja
    državni udar. Coup d'etat.
    Državni dar, uzgred, imao je u sebi nečeg
    od zvezde vitlejemske
    za kojom se vuklo 3 000 000 madjioničara.

    I sve je bilo spremno za scenu:
    sedim ja sa Ingom u Tirgatenu,
    a jesen u Berlinu, u Tirgatenu,
    to su, gospodo moja, takve strune...
    Sa drveća magla se dimi,
    vetar nizak kao bas
    i odjednom Inge: Wiffen Sie waf?
    (ona je uvek govorila nekako preko zuba.)
    Wissen Sie was? Meni je
    dosadilo da živim.

    Hm...
    Pogledah u nju, cigaretu pušim
    nisam Vispjanjski, ali ipak u duši
    ne mogoh ovu njenu izjavu da primim.
    Prekasno: revolver nije veći od ruže;
    Pik! I njene oči počeše da kruže
    au - dela, po metafizici nemačkoj.
    Neki debeljno je sedeo, pivo pio,
    nije ni zadrhtao niti se začudio,
    jer takvo pik!
    To se moglo ubiti najviše kakvo dete.

    A zatim je imala još duže trepavice;
    leš je mirisao na jesen, na crnu kafu,
    na gljive i besmislice.
    Barč Inga!
    Šteta!
    Tvoj talenat je mogao vredeti
    mnogo sterlinga.
    Inge Barč!!!

    Vratih se u hotel.
    40 lula za jednu noć soba sva crna od dima...
    Ne, to ne može tako;
    to je previše prosto: dosadno,
    tu treba, da se tako izrazim,
    dopisati nekakve komentare
    da, šta ja znam, da krvavi zločini režima,
    da je osumnjičena zbog semitizma,
    da... mrkva u logoru... gnjila...
    Biće to sjajan članak od 300 redova.
    (U Poljskoj zvani "kobila".)

    Recimo da je to bilo jedne jeseni,
    na primer, pre jedno tri godine.
    No, i ako urednik ne izmeni,
    biće ovako:

    "Nije izdržala u zagušljivim stegama režima
    Inge Barč, glumica, posle prevrata nestala
    u sumnjivim okolnostima..."
    A na kraju možda nešto od Rilkea,
    o ljubavi,
    o samoći koja davi,
    a naslov običan: Inge Barč.

    Šteta.
    Lepa.
    Mlada.
    Pleća ko somot persijski.

    I bilo je u njoj nečeg...
    ženskog,
    neuhvatljivog,
    dalekog,
    nečeg što treba hvatati noktima.

    Teodor Iljdefons Galjčinski
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  10. #805

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    O RAZLOZIMA ZAŠTO SE NE ŽENIM
    Matija Bećković

    Nikad se ne bih oženio onom koja bi se udala za mene.
    Ne treba joj veće mane od te.
    Nije se mogla gore preporučiti.
    Čim mene ceni vidi se ko je i kakva je.
    Kad je na mene spala-neću je ni ja.
    Kad ne treba drugome, šta će i meni.
    Milija mi je jedna od onih koje me neće, nego trista onih koje me hoće.
    Kad bi me htela neka od onih koja me neće,odmah bi se oženio.
    Jedino ovu što se udala za mene ne mogu da razumem.
    Gde mene izabra od tolikog sveta i naroda!
    Dobro izgleda, al čim hoće da se uda za mene-piši joj pamet. Mora da to niko njen ne zna. Ukoliko zna-utoliko gore.
    Mora da je pod nekom manom. Ne bi mene izabrala bez nevolje.
    Ako je iko drugi hoće, što bi se udavala za mene.
    Da što valjam, ne bih se njoj svideo!
    Da je ona za mene, ja bih je odavno izabrao, da ne bira ona mene.

    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  11. #806

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    VRH
    Saša Božović

    U čemu je svrha
    kad dodješ do vrha?
    Imaš dobar pogled
    ne treba ti dvogled.

    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  12. #807

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    LJUBAV


    Ljubav nas zadesi
    kao kisa,
    Odjednom. Iznenada.

    Otvoris oci,
    ljubav se stisa -
    a kisa jos uvijek pada.

    Enes Kišević
    neunistiva zlojebaba!

  13. #808

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    DNO


    Juče ili
    tek će da se sluči
    na reci Sunce
    zari čela obale
    razgolitile bedra
    Jutro
    odiše na međunožje
    žene uspaljene alas
    mrežu izvlači bogat
    ulov koprcavog mulja
    Prepušten telu tone
    do dna u nepokretnost
    iz koje se sve rađa


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #809

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    NE VJERUJ DA ODLAZIM



    Ne vjeruj da ja odlazim

    jer nemoguce je ostaviti taj krevet

    u kojem smo smislili najljepse price

    nemoguce je da me taj vjetar

    odnese nekud

    u neku ravnicu punu snijega

    jer tko ce tako njezno

    tvoje celo poljubiti

    kome bi na pamet padale

    takve lude stvari

    da se zenimo svake noci

    da ponekad pobjegnemo

    ne vjeruj

    gledaj

    tu su jos moje cigarete

    moj kaput

    i moje srce

    ja sam jos uvijek tako tvoj

    da nemam vremena ni za sebe.

    Zeljko Krznarić
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  15. #810

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ZAHVALNOST

    Pojedoh jabuku
    i crva
    iz zahvalnosti i zorta
    ukazujući na prisnost
    nedostatkom gađenja
    Sladunjavogorkokiseli
    ukus na mom jeziku ...
    u ustima crva
    Bliskost


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 54 od 62 PrvaPrva ... 4445253545556 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •