Poezija raspoloženja... - Strana 56
Strana 56 od 62 PrvaPrva ... 6465455565758 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 826 do 840 od ukupno 924
  1. #826

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    STID ZBOG REČI
    Branko V. Radičević

    Počeo sam da mrzim reči.
    Bežim u ćutnju. Krijem se od zvuka.
    Uskoro ću sa nemima da se družim.
    Reč opet da postane ruka.

    Jer usne se samo pokrenu. Noge idu.
    I ruke mašu odvojeno, leno.
    A treba reći: smrt, ili: rodjenje sina.
    Uzbudjenja drhtaj ramena nije pokreno.

    Radjati reč svaku kao porodilja.
    S krikom i da usna zakrvavi.
    Od stida zbog reči odlazim na pojila
    gde govor bika savija kičmu kravi.

    Prilazim ženi. Telom zove: hodi!
    Da reče glasom, ne bih se osvrno.
    Upalio sam prste.
    Jezik svoj utrno.

    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  2. #827

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    SAN O MARIJI
    Ivo Andrić

    Ja nisam nikad vidio tvog lica,
    A pregršt sunca,
    Jedina što je pala na moj put,
    Beše iz tvoje ruke.
    Sudbina. Sneg i vetar i strah.
    Jedna, jedina radosna vest
    Što je pala u moj kut,
    Beše iz tvojih usta.
    Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
    Jedan čas je stala uboga duša,
    Ne znajući kuda s' očima,
    I drhtala.
    Tako je prošao život.
    I nikad nisam vidio tvog lica.

    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  3. #828
    SUDBINA

    Ja ne znam ko si ti ?
    Da li me ubijaš lagano,
    kao uhoda koračaš
    tu iza ramena,
    izdišući omamljiv dah
    od kog ošamućena
    koračam kroz vreme.
    Ili si zrno života,
    samoniklo,
    u dubini moje utrobe,
    moja kob.
    Da li si otrov što kroz vene teče,
    obuzimaš kao Demon
    nemilosrdno i za na vek.
    Ili si Andjeo mog sna,
    u javu zalutao.
    Putanjom do Zvezda
    stope ostavljaš,
    da te pratim po
    neizbrisivom tragu srca.
    Hodam ,ne prestajem,
    u večnoj potrazi za spoznajom.
    Tamo negde izmedju dva Sveta
    ti me čekaš kao
    ISTINA !




    DODJI...


    Zalutaj nenadano
    u cvetna polja
    mojih snova.
    Zagazi mesečevom rosom
    kroz magiju senki
    što raskalašno plešu,
    opijene mirisom
    žedji za tobom.
    Zalij me da ne uvenem
    pomahnitala od
    vatre u venama.
    Rashladi dušu
    usne napoji,
    srce besno umiri.
    A onda ako mi
    želiš reći da
    nije sve san
    ti me probudi...


    nn
    Poruku je izmenio Cecara, 25.03.2012 u 14:40 Razlog: boja & bold & uzastopni postovi
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  4. #829

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ŠTA SANJAM I ŠTA MI SE DOGADJA
    Ivo Andrić


    Iza predgrađa, daleko, na kraj šuma,
    Koje bojažljivo kruže oko grada,
    Na strmoj i neplodnoj ravni,
    Bez imena i lepote,
    Opet te nađoh.
    Zarobljen u jedva čujnom zvuku,
    koji prolazi osamljen ovim krajem,
    to si ti,
    smislu i zaboravu,
    svih puteva i snova.
    Bez snova. Bez reči.
    Same zvezde silaze
    u skut zaspalu prosjaku.
    To mi se opet javljaš ti, u zvuku,
    i ovo se čudo neće objaviti nikad,javascript:;
    nego će uvek ćutke rasti u meni,
    dok me ne ispuni svega
    i ne ponese
    kao najsnažnija krila.
    Šta sanjam i šta mi se događa
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  5. #830

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    PRIPREMAJUĆI SE ZA IZRADU
    CRTEŽA NA ZIDU U MOJOJ SOBI

    Tišina
    U beonjačama zidova
    mladeži tuge
    dronjci očaja
    U ovoj sobi iz mokrila
    pokapanih suza isklijala
    namisao obljubila
    devičansko lice zida

    Ali ona je već tu
    izmilela iz nevidela
    Studi njena plot
    a nutrinu mi žare
    isparenja s legla
    gde je nagost ljuvenu krila

    Zanemećeš
    kad pospem te pepelom žudnje
    za mirom izvan gordog ti krila

    Žeđam
    ovim svetom
    nerođen da hodim bez sećanja i nade
    u novo svitanje
    slep za snove i zaludno
    paperjanje konfeta
    od izumbanih papira zbilje
    ljudi da me ne slute
    u senci moje utrobe

    Bojim se
    kad te rušnu izobrazim
    poljupcem blagim
    nećeš me za čas pripremiti
    kad ću nestati
    s tobom za svagda
    moja Smrti


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #831

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    INTERMECO

    Na putu od grada detinjstva
    do grada mladosti
    u safijanu pospanosti
    sediš
    dečak pre mnogo leta
    čovek nekog sutra
    i ti sadašnji

    Musavo staklo
    poznatu knjigu predela
    hitro prelistava
    Do tebe
    kozer sedište prazno
    brblja

    Gledaš sebe u baražu
    izjalovljenih ljubavi
    i pijan od apsint bola
    znaš da u farsi magnovenja
    ostario si
    na putu od usamljenosti
    do samoće


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #832

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ODLAZIM

    Odlazim
    Ne čujem svoje korake

    Samo trupkanje
    boli preživljene
    i blaženstva

    Ni voljene
    ni prijatelja
    da bih se ogledalio
    Svet namreškani
    svoj sagledava lik

    Oči mi vlažne
    u nigdinu zagledane
    kao oči hrčka što tiho
    lepuhnuo je
    pod satrulim lišćem lažnim

    papirićima iscepkanih novina
    u mom stanu tom
    gradu
    ovoj zemlji kavezu
    sveta našeg boljeznog

    Odlazim
    Ne čujem svoje korake

    Samo jektenije


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #833

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Penti Sarikovski





    počelo je dve godine pre ratova
    u selu koje je posle rata pripalo Sovjetskom Savezu
    rata se samo sećam po divnim požarima
    kakvih danas više nema
    trčao sam na prozor na zvuk vatrogasnih kola
    celo detinjstvo proveo sam putujući
    postao sam komunista
    obilazio sam groblja i izučavao anđele
    kakvih više nema
    sella in curuli struma Nonius sedet
    palio sam knjige u Aleksandriji
    tumačio sam kamenje i cveće i gradio crkvu
    sam sebi sam pisao stihove stolica za ljuljanje gore-dole
    nema danas stolica sa tako visokim naslonom
    ali postoji prava poezija
    nadam se nagradi
    gde je greška,krivi put, i pravi, nije Put

  9. #834

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Poznala sam te kad sneg se topi
    topi, i duva vetar mlak
    blizina proleća dušu mi opi,
    opi, pa žudno udisah zrak.

    S nežnošću gledah stopa ti trag,
    trag po snegu belom,
    i znadoh da ćeš biti mi drag
    drag u životu celom.

    Poznala sam te u zvonak dan
    dan pijan, svež i mek.
    činja mi se već davno znan,
    znan kad te poznadoh tek.

    S nežnošću gledah stopa ti trag
    trag na snegu belom
    i znadoh da ćeš biti mi drag
    drag u životu celom.

    Poznala sam te kad kopni led
    led, dok se budi proletnji dah kad
    dan je čas rumen, čas setan,
    bled, kad sretno se i tužno u isti mah.

    S nežnošću gledah stopa ti trag,
    trag po snegu belom
    i znadoh da ćeš biti mi drag,
    drag u životu celom.

    D.Maksimovic
    Poruku je izmenio Cecara, 10.07.2012 u 13:43 Razlog: bold
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  10. #835

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    ...Volela bih da mogu
    da ti dotaknem lice...
    Da te usnama svojim
    toplo osetim žudim...
    Da talasava vatra
    u dubinama mojim
    kroz dodir izroni negde
    gde skupa s tobom postojim...
    I da svojom toplinom
    i tvoju vatru budim...

    Negde u odbljesku zlata
    moj dah se meša s tvojim.
    Kroz neke žućkaste niti
    osećam tvoju kosu.
    Dok modro, kasno veče
    tvoje mi telo krije,
    počinjem da postojim
    kroz zlato koje se prosu.

    I nije sve ovo varka.
    Ja sam ti dala sebe,
    svu plam što iz mene lije,
    vrelinu svakog mog kutka...
    I nije mi više bitno
    da li sam ja još ja
    ili postojim kroz tebe
    dok je tog večnog trenutka...
    Moj požar obojen žutim...
    Znam da do tebe stiže...
    jer s tvojim plamenom sluti,
    zašto mi nisi bliže...?

    D.Konstatinovic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  11. #836

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Kaži mi,i kaži

    Kaži mi, kaži,

    Kako da te zovem;
    Kaži mi, kakvo
    Ime da ti dam, -
    Hoću li reći:
    "Diko", ili "snago",
    Ili ću "lane",
    Ili "moje blago";
    Hoću li "dušo",
    Ili "moje drago" -
    Kaži mi, kakvo
    Ime da ti dam!
    Sve su to mila
    Imena i lepa
    Kojima Srbin
    Svome zlatu tepa;
    Al' ja bih proveo
    Čitav jedan vek,
    Tražeći lepše,
    Dičnije i slađe,
    Milije ime,
    Što još ne ču svet,
    Da njim nazovem
    Moj rumeni cvet.

    Jovan Jovanović- Zmaj
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  12. #837

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ponekad sanjam da imam krila
    i sedam svojih tovara zlata,
    da mogu svakom k'o dobra vila
    staviti dukat,tiho,kraj vrata.

    Sanjarim: stapic carobni imam
    i menjam tako,svet preko noci...
    sanjarim kako bolesne primam
    i kako svakom mogu pomoci.

    I tako rastem,snovima vodjen,
    pomalo tuzan jer nemam krila
    Ali ja takav,kakav sam rodjen,
    bar imam srece kao ta vila.

    Tako ne mogu nikom pomoci
    jer nemam stapic zlato da delim
    i nikom necu do praga doci
    Ali bar sanjam,ali bar zelim!

    "Sanjarenje" - N.Popadic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  13. #838

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    U tihoj noci mirisu leta.
    u sjaju zvezda prepoznacu te
    U sapatu duse,treptaju oka,
    drhtaju dlana,prepoznacu te...
    Oduvek postojis,
    tvoj se osmeh u moje oci urezao
    Oduvek te poznajem
    tvoj se pogled u mome oku ogleda...
    Oduvek sam te imao,dobijao,gubio
    jer svoje srce sobom nosim
    i tebe u njemu
    I ti postojis,
    cekas nesto sto se odavno dogodilo,
    samo treba da postane
    I sasvim je jasno,sve dok sam ti daleko
    tada sam ti najblizi,
    a ta zagonetka i nije tako teska
    kada se setimo da se u okeanu mogucnosti
    nase usne srecu i salecu,svakog dana,
    samo mi to jos nismo shvatili.

    "Prepoznacu te" - stepskivuk
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  14. #839

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Čežnja

    Sanjam da ćeš doći:
    jer mirišu noći, a drveće lista,
    i novo se cvece svakog jutra rodi;
    jer osmesi ljupki igraju po vodi,
    i proletnjim nebom sto od sreće blista;
    jer pune topole, i kao da hoće
    k nebu, pune tople, nabujale žudi;
    jer u duši bilja ljubav već se budi,
    i mirisnim snegom osulo se voće;
    jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
    svu prirodu Gospod za tvoj doček kiti.
    Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
    sve okolo mene čeka te i zove.
    Dođi! Snovi moji u gustome roju
    tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
    Dođi! Sve kraj mene osmeh ce ti dati
    i u svemu čežnju opazićeš moju

    D.Maksimovic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  15. #840

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Vec ocajan i lisen moci,
    Ja nisam ocekivo spas.
    Tada, u cemernoj samoci,
    Tvoj njezni zacuo sam glas.
    I on je bio kao zov
    Na novi put, na zivot nov.
    I ti mi svoju ruku pruzi,
    I ljubav nas u jedno zdruzi.

    Kako je duga bila noc
    U kojoj, draga, tebe snivah!
    Vec mislio sam: neces doc.
    I rekoh: ona ti je ziva
    U tvojoj zelji, tvome snu,
    Al odista je nema tu.
    Zemaljskim stazama ne kroci
    Ta, cije divne cekas oci.

    A gledaj: nebo sija plavlje
    Otkada ugledah tvoj lik.
    Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
    Ugusise u srcu krik.
    Ocima tvojim obasjani
    Proticu sada moji dani.
    Raskosan rujan, vedar, zut.
    Otvara jesen za nas put.

    Podjimo zagrljeni, draga,
    U ovaj zacarani svijet;
    U ljubavi je cudna snaga,
    Sto korak pretvara u let.
    Od poljubaca, zagrljaja
    Sve oko nas je puno sjaja.
    Duboka sreca svuda zri,
    Jer sobom nosimo je mi.

    D.Cesaric
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

Strana 56 od 62 PrvaPrva ... 6465455565758 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •