***
Kad bi ti chovjechan bio, moje bi ruke zzivjele,
vezuci njezznosti i platna svilena,
da ti prinesu haljine chudesne legende.
Kad bi ti chovjechan bio,
ochi bi moje upaljene sjale danju i nocu,
I uperene bi tako bile u tebe shto sav bi blistao,
kao onaj shto se okrunio bio sunchevim plamenom.
Kad bi ti chovjechan bio, moja bi usta voce bila
za tvoju zzedj, i za tvoj san muzika ljubavna,
svechanost utjehe za tvoje njezznosti.
Kad bi ti chovjechan bio, ja bih ti bila igrachka djetinja,
oruzzje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima
koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti.
Kad bi ti chovjechan bio, O, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju.
Ali sam nishta.
Nisam drugo vec ova zzudnja neodoljiva da postojim.
I mislim, kad bi ti chovjechan bio,
da bi ruke moje zzivjele vezuci njezznost i svilu,
da ti prinesu haljine chudesne legende.
Cecilia Meireles