Poezija raspoloženja... - Strana 45
Strana 45 od 62 PrvaPrva ... 35434445464755 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 661 do 675 od ukupno 924
  1. #661

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    HARIS REKANOVIĆ-MOŽEŠ LI

    mozes li a da ne pomisliš
    kad obujes one cipele kojima si se nemoguce
    ponosila i kad te vode ulicama
    iznad kojih su lebdjeli nasi snovi
    zašticeni od negativnih uticaja uslovljeni ljudskom zlobom ili pohlepom
    mozeš li a da ne pomislis
    pogledom koji prebiva na bijelim zidovima
    koji okruzuju Ijude
    koji opet leze i zure u bijele zidove
    i dok se kupe suze
    u ocima tako tudim i stranim
    ili umornim
    zar mozes" a da ne pomislis
    kad slusas ono sto smo najvise voljeli... tisinu
    dok smo mastali istom matom
    mastom koja potajno i polako unistava Ijude
    i gledas iste Ijude
    koje smo sa zanimanjem posmatrali ili izbjegavali
    a šta ja radim
    vino
    crno ili jeftino
    jedna casa i mnogo misli
    a znala si i plakati
    ucila si se smijati
    moja pisaca masina
    tvoja kosa s mirisom vjetra
    vino
    crno ill dovoljno crno
    dvije cae i dovoljno pozitivnih misli
    ponekad si plakala
    smijali smo se veci dio dana
    smijali smo se veci dio noci
    smijali smo se veci dio ovog stoljeĆa
    vino
    crno skroz crno
    dovoljno rijeci dovoljno pogleda
    dovoljno vremena dovoljno ljubavi
    a mozes li da ne pomisli
    potpuno slucajne scene u mnostvu guzve i brzine
    hodas trazis izgubljene emocije
    posmatras neke stare stvari
    ocI pogledom lutaju tamo gdje ne zeli (a mozda
    to nesvjesno zelis)
    ili jesen ti vjetrom dira osjecaje
    godi ti moj
    spiritualni posjet, moja slika na zidu
    ili poklon iznad glave
    zbilja mozes li a da ne pomislis
    kad ti mnogo prije jutra zazele dobro jutro
    i tako grubo usiljeno pocne dan
    a sve ono to zelis počiva negdje drugdje
    zivot izmifiče
    cim se spremas da zaspis
    a toliko snova ponovljenih
    ili napornih
    stvarno moze li a da ne pomislis gledajuci u sat kako vrijeme prolazi
    umorna ruka drzi cigaretu koja bi da se ugasi
    a s naporom suzbijas eksploziju
    dok mozak registruje samo proslost
    i svjetlo dana
    tamu noci
    ili umor postojanja
    kazu
    izlazis kasno
    u zbrci si i uvijek trazis nekog
    kazu da taj neko uopste ne postoji
    i da imas iste pokrete rukama
    imas iste poglede
    hod ti se nije promijenio
    zato ne izuvas one cipele i jos uvijek si ponosna
    na njih
    puno pusis
    i nemas koncentraciju
    pitas ih sta ja radim
    i ubrzo odlazis
    a ja gledam kako kisa pada
    kako kisa pada
    ne razmisljajuci o bogu
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  2. #662

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    AlexDunja

    kiša nije samo za
    šljapkanje po baricama,

    ona spira, ublažava i leči.
    ona stvarima i pojavama
    obara ivice,
    i čini svet mekšim
    vlažnijim
    i lepšim.

    ona je žensko,
    i ti to znaš
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  3. #663

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Dvostruki život

    Plutamo po svijetu u kojem se
    ne govore imena, ni razlozi nesreće,
    šuti se iz daljine i blizine,
    govoriš na svojoj strani kreveta,
    na svojoj strani života
    koji sastavljaš i rastavljaš
    kao masku za sjene
    pod našim ukočenim tijelima.

    Priznajem, iza mene je teorija sreće
    u poljupcima na crno
    i praksa nemira u svakom napuštenom danu.
    Priznajem, negiram i tebe i sebe,
    cijeli jedan život, pola tvoj, pola moj,
    i Bogu nas za smrt nježno imenujem.

    Plutamo po svijetu u kojem se
    ne oprašta ništa, ni moć, ni nemoć,
    voli se iz daljine i mrzi iz blizine,
    šapćeš sad sama za sebe,
    za drugu stranu života,
    pola tvog, pola mog.

    ivan herceg (ne, nije onaj glumac...)
    & underpaid......

  4. #664

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Roko Dobra
    AL NESTA JEKA

    Okrenut licem beskraju mora
    U pučinu zagledan plavu
    Viknem iz punoga grla snažno,
    Natrag zabacivši glavu:
    Tako vas volim o modro more,
    Beskraju sivi, pučino plava!
    Od napora silnog, od jake vike
    Zaboljeli me i grlo i glava.
    Viknem pa pažljivo slušam
    Hoću li kakvu čut jeku,
    Bar jedan treptaj, titranje zraka
    Bar samo rječicu neku.
    Al ničeg nema, samo tišina
    Odgovara mi ko jeka,
    Ko da pučina još toplih riješi,
    Ko da još glasnije klicanje čeka.
    Pa opet viknem: O modro more,
    Gdje ti je propala jeka,
    Možda u tamnoplave dubine
    Ko odlomljena od hridi seka?
    I čekam kad će s pučine nijeme
    Doprijet bar neki, udaljen glas,
    Al nesta jeka u beskraju tihom
    Ko brod u oluji bez nade u spas.

    Tamo negdje prostirahu se mora
    s plahim konjima valova,
    što su se s pjenušavim grivama
    žurili u susret modrim obalama.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  5. #665

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Euridice

    U noći dubokoj kad srce strepi
    sjeti se mene anđele lijepi.
    Prolazi mladost zatim i život tiho se gasi vatreni plam
    teško je naći iskrenu ljubav zato je bolje živjeti sam.
    Teški su moji sati kad suza oko kvasi a srce mora da gubi ono što žarko ljubi.
    Sve moje ljubavi suviše kratko traju
    ili ja neznam da volim ili to druge bolje znaju

  6. #666

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ogden Nash
    УСТАЈЕМ САД И ИДЕМ

    Чак у Тибет
    Живи лама,
    Нема тата,
    Нема мама.

    Нема жена
    Нема деца,
    Јок му треба,
    Стрептомеца.

    Нема сапун,
    Нема плакар,
    Не зна најлон,
    Не зна бакар.

    Нема шлагер,
    Нема рок,
    Не зна Presley,
    Beatles јок.

    Нема десни,
    Нема зуби,
    Не зна паста
    Па у туби.

    Воли сече
    Кад се брије,
    Баш га коса
    Брига није.

    Не зна шљока
    Као неко,
    Нема бонтон,
    Пије млеко.

    Нема штампа
    И те ствари
    Непострошач
    То је стари.

    Тај себичњак
    Само дрема,
    Нема појам,
    Ни шта нема

    Зато зарез,
    Кажем свим,
    Идем нађем,
    Дружим с њим
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  7. #667

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ali to nije sve

    Ali to nije sve
    Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
    Ideš prema meni. I u jurišu
    Smejući se i plačuci
    Pred sobom
    Sve čistis
    i ništiš
    Ti si nakanio da me pod svaku cenu uništiš
    Ali nikako da nađeš
    Istinski put
    Do mene
    Jer
    Ti poznaješ uklesane i utrte pute
    I niti ijedan drugi
    (A mali su zapravo i jalovi
    Bez obzira koliko su
    Za tebe
    Oholog i jakog
    I preteški
    I
    Dugi)
    Ti poznaješ samo one puteve
    Što prolaze
    Od srca
    I
    Oka
    Ali to nije sve
    Ima puteva što su se ispružili pred nama
    Bez javnog traga kolovoza
    Bez voznog reda
    Bez vremena
    I roka
    Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene
    Veoma sigurna i casna
    Ona
    Što dolazi
    S lijeva
    Ili
    Zdesna
    Zavaravaš se stalno da do mene treba ići
    Smjerovima sličnim
    Sa severa
    Ili
    Juga
    Ali to nije sve
    Kuga
    Oči uvijek
    Pametno mi traži
    Ispod ustalasale na vetru razi
    Iz korena zemlje gdje se zgusla tmina
    A iz bezmernih visina
    Odozgora
    Pritiskivati
    Grudi
    Najjace
    Može
    Mora
    Ali to nije sve
    Ti ne znaš zakon raskrsnice
    Između svetlila
    I
    Tmice
    Ali to nije sve
    Jer najmanje znaš da u svom biću
    Najteza rvanja su
    I ratovi pravi
    U samome
    Biću
    Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje
    Izmađu mnogih
    Mojih
    Velikih
    Zala
    Ti ne znaš s kim
    Imaš posla
    Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova
    Ti ne znaš da put od tebe do mene
    Nije isto što i put
    Od mene
    Do tebe
    Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu
    Skrivenom za tvoje moćne oči
    (Ti ne znaš da meni je
    Mnogo više
    Nego što misliš
    Sudbina
    Namrijela
    I
    Dala)
    Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
    Ali nikako da nađes istinski put
    Do mene
    Shvatam te:
    Čovjek si u jednom prostoru i vremenu
    Što živi tek sada i ovdje
    I ne zna za bezgranični
    Prostor vremena
    U kojem se nalazim
    Prisutan
    Od dalekog jucer
    Do dalekog sutra
    Misleći
    O tebi
    Ali to nije sve.

    Mak Dizdar
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  8. #668

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Trenuci


    Kada bih svoj život
    mogao ponovo da proživim,
    pokušao bih u sledećem
    da napravim više grešaka,
    ne bih se trudio da
    budem tako savršen, opustio bih se više.
    Bio bih gluplji nego
    što bejah, zaista,
    vrlo malo stvari bih
    ozbiljno shavatao.
    Bio bih manji
    čistunac.
    Više bih se izlagao
    opasnostima, više putovao,
    više sutona posmatrao,
    na više planina popeo,
    više reka preplivao.
    Išao bih na još više
    mesta na koja nikad nisam otišao,
    jeo manje boba, a više
    sladoleda,
    imao više stvarnih, a
    manje izmišljenih problema.
    Ja sam bio od onih što
    razumno i plodno prožive
    svaki minut svog
    života; imao sam, jasno, i časaka radosti.
    Ali kad bih mogao nazad da se vratim,
    težio bih samo dobrim trenucima.
    Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo;
    nemoj propuštati sada.
    Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli
    bez toplomera,
    termofora, kišobrana i padobrana;
    kada bih opet mogao da
    živim, lakši bih putovao.
    Kada bih opet mogao da živim,
    s proleća bih počeo
    bosonog da hodim i tako išao do kraja jeseni.
    Više bih se na vrtešci
    okretao, više sutona posmatrao i
    sa više dece igrao,
    kada bih život ponovo pred sobom imao.
    Ali vidite, imam 85
    godina i znam da odlazim.



    Horhe Luis Borhes


  9. #669

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ivo Andrić
    SAN O MARIJI

    Ja nisam nikad video tvoga lica,
    a pregršt sunca,
    jedina što je pala na moj put,
    bješe iz tvoje ruke.

    Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.

    Jedna jedina radosna
    vijest, što je pala u moj kut
    biješe iz tvojh usta.

    Prastaju se putevi tamom i zaboravom.
    Jedan čas je stala
    uboga duša, ne znajući kuda s'očima,
    i drhtala.

    Tako je prošao život.
    i nikad nisam video tvog lica.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  10. #670

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ogledalo

    Kada sam bio dete, strahovao sam da će mi ogledalo
    pokazati tuđe lice ili neku bezličnu
    slepu masku što skriva
    nešto bez sumnje užasno. Bojao sam se
    i da će nemo vreme ogledala
    iskočiti iz svakodnevnog toka
    čovekovih časova i prihvatiti
    u svom neodređenom prividnom okrilju
    nova bića i oblike i boje.
    (Nikome nisam rekao, dete je stidljivo).
    Ja se sada bojim da je ogledalo zatočilo
    pravi lik moje duše,
    ozleđene senkama i gresima,
    onaj što ga vidi Bog, a možda vide i ljudi.

    Borhes
    Ploviti se mora i bez broda ..

  11. #671

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sati
    Kako brzo živim! Kako sati dugi
    Prolaze, ko bele ptice. Nit znah samo
    Čim su povezani jedan dan za drugi,
    Niti kad zapitah: zašto sve, i kamo?
    U nogama sfinksa prespim svake noći,
    Sa srcem što nije ni srećno, ni plačno,
    Za sve što je prošlo i sve što će proći:
    Jer svaki je trenut nešto beskonačno.
    Ja ne imah nikad ni minute neme,
    Da pitam kud ode uzdah što odleće.
    Toliko je uvek bilo kratko vreme
    Izmeću dve suze i izmeđ dve sreće.

    Jovan Dučić
    neunistiva zlojebaba!

  12. #672

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Resad Hadrović
    ŽENA KOJU LJUBIM

    4.
    Kako do cvijeta radosti
    Možda sam niz rijeku kasno krenuo
    Jesam li mnogo grešan bio i ranjavao srne
    zalutale u kišama
    Stoljetne sove pokazuju neizvjesnost
    svakog pokušaja da od
    mene naprave noć

    Vidim svi grle svoje drvo koje miriše
    svjetlošću plodova
    a ja
    slavim pjesmu času punu nara i
    bljedilo tvojih ruku

    Čekam kao da život sanjam
    što neuhvatljivo
    isčezava iz mene

    Ostala je suza
    koju učim da pjeva

    Propjevao sam i
    otvorila se
    kapija neba

    Da li smo tako Tajno
    naselili zvijezde
    i usnuli
    izmedju
    dva lista
    proljeća
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  13. #673

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    IMA IH KOJI SU UMRLI LJUBEĆI

    Ima ih koji umiru, ali smrt ne prepoznaju
    i to se ponavlja svakoga dana postajući neprimjetno,
    zaboravljeno, izgubljeno.

    Ima ih koje je smrt zatekla kako se smiju,
    kako se smiju do suza, ali smijeh se skupio
    u neodlučnu boru na obali usana
    i ostala je samo voda, topla i vlažna.

    Ima ih koji umiru samo za sebe, u njima
    svi žive, u njima svi traže svoju smrt
    i nalaze je u svemu što im pripada.

    Ima ih koji umiru samo za druge, u njima umiru svi,
    sve u njima umire do njih samih. U kutu svoga tijela
    oni dišu i plaču.

    Ima ih koji su samo uzdahnuli
    poput zvona u kome svaki udarac srca
    odjekuje kao udarac groma.

    Ima ih koji se opraštaju, ne znajući kamo idu,
    ni kome pružaju ruku. Njihova se sudbina ostvaruje
    ispisujući magične znakove na krilu ptice.

    Ima ih koje je smrt zatekla ljubeći se.
    O njima bih mogao govoriti da su riječi prazne
    kao koža gusjenice iz koje se rađa prekrasan leptir.

    Ima ih koji su umrli grleći se. Zar ima ljepše smrti
    od plamena koji svoje oštre zube
    odmara na grlu koje jeca?

    Ima ih koji su smrt dočekali kao ženu,
    kao ljubavnici spremni da vladaju, da budu pobijeđeni,
    i ne znaju gdje počinje poraz i gdje pobjeda prestaje.

    Ima ih koji su umrli, ali ni to nije bilo dovoljno
    i oni su ponavljali svoju smrt
    kao dijete koje ponavlja stihove.

    Ima nespretnih, zbunjenih, uplašenih i uznemirenih.
    O njima vjetar pjeva dok valja svoje teško tijelo
    u sporom koritu mora.

    Ima i onih koji su umirući psovali život
    riječima u kojima bijaše gorčine
    poput trnja što jeca iza svake ruže.

    I konačno, ima ih koji su umrli odjednom,
    bačeni poput kamena visoko u nebo.
    Ni smrt ih nije zaustavila
    u letu koji još traje.

    Zvonimir Golob
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  14. #674

    Odgovor: Poezija raspoloženja...



    Volf Vondraček

    NOĆNE PTICE

    Noć je
    a grad je pust.
    Oni srećniji su kod kuće,
    mada verovatno
    nikog više ni nema.

    Na Hoperovoj slici ostalo je četvoro ljudi
    uobičajena podela, što se kaže;
    čovek iza šanka, dva muškarca i žena.
    Ljubitelji umetnosti, možete me kamenovati
    ali ja dobro znam tu situaciju.

    Dva muškarca i jedna žena
    kao da je to pusta slučajnost.
    Divite se kompoziciji slike
    ali mene privlači erotsko zadovoljstvo
    potpune ispraznosti.

    Oni ne progovaraju, a i zašto bi?
    Oboje puše, ali nema dima.
    Kladim se da mu je napisala pismo.
    Šta god da je pisalo, on više nije čovek
    koji bi čitao njena pisma dvaput.

    Radio je pokvaren.
    Klimatizer bruji.
    Čujem zavijanje policijske sirene.
    Dva bloka dalje, u haustoru stenje džanki
    dok zabija iglu u venu.
    Tako izgleda deo koji ne vidite.

    Drugi čovek je sam
    seća se žene,
    i ona je nosila crvenu haljinu.
    To je bilo nekad davno.
    Drago mu je da takve žene još postoje
    ali ga više ne zanima.

    Šta li se dogodilo
    između njih, tada?
    Kladim se da ju je želeo.
    Kladim se da ga je odbila.

    Nije ni čudo, ljubitelji umetnosti,
    što vam je taj čovek okrenuo leđa.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  15. #675

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Sreća

    Onaj što grli ženu je Adam.
    Žena je Eva. Sve se dešava prvi put. Video sam nešto belo na nebu.
    Kažu mi da je to Mesec, ali šta mogu uciniti sa jednom reci i jednom
    mitologijom. Pribojavam se drveca.
    Tako je lepo.
    Mirne životinje se približavaju
    da im kaže njihova imena.
    Knjige u biblioteci nemaju slova.
    Kada ih otvorim, naviru. Kad prelistavam atlas,
    ocrtavam oblik Sumatre.
    Onaj koji pali šibicu u mraku
    pronalazi vatru.
    Iz ogledala nas gleda onaj drugi.
    Onaj što posmatra more vidi Englesku.
    Onaj što izgovara Lilijenkronov stih ušao je u bitku.
    Sanjao sam Kartaginu i legije koje su je opustošile.
    Sanjao sam mac i vagu.
    Blagoslovena neka je ljubav
    u kojoj nema onoga koji poseduje ni one koja je posedovana,
    vec se oboje jedno drugom predaju.
    Blagosloven neka je ružan san
    koji nam otkriva da možemo stvoriti pakao.
    Onaj što side na reku sišao je na Gang.
    Onaj što gleda pešcani sat vidi raspadanje carstva.
    Onaj što se igra bodežom sluti Cezarevu smrt. Onaj što spava je svi ljudi. U pustinji sam video mladu Sfingu
    koju tek što su isklesali. Nema niceg starog pod suncem.
    Sve se dogada prvi put,
    ali na vecni nacin.
    Onaj što cita moje reci izmišlja ih.

    Borhes
    Ploviti se mora i bez broda ..

Strana 45 od 62 PrvaPrva ... 35434445464755 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •