Poezija raspoloženja...

[Bombica]

To je moj život - Juan Ramon Jimenez

To je moj život, onaj odozgo,
onaj čistog povjetarca,
onaj posljednje ptice,
život zlatnih vrhova u tami!
To je moja sloboda, mirisati ružu,
sjeći hladnu vodu ludom rukom,
ogoliti drvored,
uzimati suncu njegovu vječnu svjetlost!

[bigrancer]

Pecina u nama
U njoj ptica
suvim peskom se
umiva
od svoje senke se skriva

Dobra vila je
zaspala

Krv rominja
napolju
tisina

D. J.

[Annie]

U bezvremenu

Dogodili smo se jedno drugom

u trenutku ukazanja

čistog i potpunog života

izvan obmane vremena,

u bezvremenu,

na mjestu gdje se sjedinjuju

rađanje i nestajanje

gdje vječno

ruši bojažljivi mit

o prolaznosti

Dogodili smo se jedno drugom

izvan svega predvidljivog

u našim malim postojanjima

izvan svih velikih htijenja

prizivanih snovima

tek, kao izbor nekih viših,

božanskih zakonitosti

gdje naše misli

nemaju

više što reći

Dogodili smo se jedno drugom

i ne pitaj nikada sebe

zašto je to bilo tako

je li naša izabranost

sudbina sretnika ili prokletnika

je li sve

moglo biti

drugačije i običnije

Jovica Letić

[Annie]

Ljubavnica Posejdona

Nema me ponekad

u samoj sebi.

Tijelo od protuha i

prolaznosti

napuštam,

pa s violinskim ključem

koji dušu mi razotkriva,

uranjam u

dubine

i širine

odaja vjekovnog,

morskog bezgraničja.


Daleko od sebe same,

konačno oslobođena

nijemih riječi i

raspričanih šutnji;

koje se ironijom

izmjenjuju, često.


Utjehu nalazim u zagrljaju

Posejdona,

dijademom od koralja i soli

okrunjena.


Nema me ponekad

u samoj sebi.


I poželim, bez oklijevanja,

violinski ključ

koji dušu mi razodijeva,

predati na čuvanje

školjci bisernici�

(ne vratiti se, stoljećima,

samoj sebi,

jer, čemu?).


Postati i ostati

okrunjena,

spokojna

ljubavnica Posejdona.


Autor nepoznat

[Bombica]

Percy Bysshe Shelley

Ona

ona
moja radost
priprema se :-)
da ljubnem je
ja
njena sreća
u krilo moje pada
sa osmijehom
gleda me
polako
prati
svaki
moj mig
želi da zna
što je to
vuće
ka meni
približava se
njena
pametna glavica
ljubiti želi me
zauvijek
želim je
zauvijek
polako
nježno
da mazim je
ljubim
dovjeka

[meseceva_kci]

Pokaži mi planinu gde stanuje mesec,
nauči me kako zagrliti vetar;
reci mi kuda,
kuda trebam poći
da naslutim senu?

Povedi me stazama usnulih zvezda,
dopusti da pogledom poljubim kišu;
reci mi kuda,
kuda trebam poći
da dotaknem dugu?

Ponesi me mislima da zarobim nebo,
Spustimo se skupa po biser iz mora;
reci mi kuda,
kuda trebam poći
da uhvatim sunce?

Reci mi kuda,
kuda trebam poći
da oživim snove?

nepoznat autor

[bigrancer]

O krvotoku
svemira pricas
Suludi strah
sa usana jeci

Buktinju palis
krikom
i korakom reci

Isplaci zoru
i usni
novo prividjenje

nepoznat autor

[Bombica]

Slamka


U onoj noći s petka na subotu
Sudnjega časa u tvome životu
Čistaja djevo i najređi cvetu
Poslednje što si ti od mene čula
Bilo je: "Volim te
Najviše na svetu!"
Ali na čemu bi onaj što ne ume
Više živeti održao sebe
Da mu na usnama što se ne dvoume
Ne dodade slamku
I reč
"I ja tebe!"


Matija Bećković

[Lilith_021]

Zamorena pesma - Branko Miljkovic

Oni koji imaju svet
Neka misle sta ce s njim
Mi imamo samo reci
I divno smo se snasli u toj nemastini

Utesno je biti zemlja
Ponosno je biti kamen
Premudro je biti vatra
Pobozno je biti nista

Prljav od suvise opevane sume
Pesnik peva uprkos poeziji
Bez srca bez nasilja i bez zara
Kao rec koja je prebolela muziku

Sloboda je zastarela
Moje pravo ime ceka da umrem
Ptico iza sunca usred recenice
Kojom nasilnicki ljubimo buducnost
Sve izgore; to je praznik

Poslusni pepeo
Brasno nistavila
Pretvara se
Iza mojih ledja u sugavog psa
Ispred mene u zar pticu
Govori mi istinu iza ledja

Grlice
Ti si pravi naglasak umrle neznosti
Nacini zoru od naseg umora
Miris je vreme koje je posedovao cvet

Al nerec kaze
kasno
je
Necvet kaze
noc
je
Neptica kaze
plam
je
A je kaze nije
Na to ptica opsuje
Cvet kaze to je pakao
Prava rec se jos rodila nije

[Cecara]

Da stigneš onamo,
Da stigneš gde si, odeš odande gde nisi,
Moraš ići putem gde nema zanosa.
Da stigneš do onoga što ne znaš
Moraš ići putem koji je put neznanja,
Da poseduješ ono što ne poseduješ
Moraš ići putem lišenja poseda,
Da dopreš do onoga što nisi
Moraš proći putem na kom nisi.
A ono što znaš jedino je što znaš
I ono što je tvoje ono je što nije tvoje
I gde jesi jeste gde nisi.

Thomas Stearns Eliot, (odlomak iz 'Četiri kvarteta'- 'Ist Kouker' )
Prepevao Ivan V. Lalić

[Bombica]

Podji

Podji kud bilo
put neba,
put mora,
na lednik
ili siđi u ravnice.
Traži šta bilo
rad
lepotu
ljubav!
Učini to sa dušom
punom snova
i svetlosti
sa dušom
punom dobrote i snage
za praštanje.
Ako se već desi da
padneš
ustani!
iznova kreni
iznova počni,
uporno,
mirno,
kao što to rade deca na
plaži
gradeći od školjki
morskih i šljunka
brodove
koje prva plima zbriše
a deca novu lađu,dvorac
novi
naprave opet već sledećeg jutra.
Pođi,
uprkos svemu!
Samo,
okončaj započeto delo!
Voli
i stvaraj!
Kuj!
Prekuj zemlju,
nebo i more!
Ali okončaj započeto
delo.
I delo tvoje
nek lepotom zrači!


Sesil Sabo

[zrNce]

Zimska Nesanica


Um ne mozze spavati, mozze samo lezzati budan
i daviti se, slushajuci kako se sneg okuplja
kao na posljednji jurish.

Prizzeljkuje da je ovde Chehov i da mu
prepishe neshto - tri kapi valerijane, chashu
ruzzine vode - bilo shta, nije vazzno.

Um bi voleo otici odavde,
ravno na sneg. Voleo bi potrchati
s choporom mrshavih zveri, zubatih,

pod mesechinom, preko snega, ne ostavljajuci
ni tragova ni brazdi, nishta za sobom.
Um je nocas bolan.


Raymond Carver

[bigrancer]

Dan je kao suncan
ti si, kao veseo
prolazis kao, ne vide te.

Svima je kao, lijepo
svima je kao, dobro
Svima je kao............................................... ..................................... ludo.

I ti si kao, srecan.

Zivi se, kao u moru
ptice su , kao slobodne
buducnost, kao na dlanu.

Savjest je, kao cista
i sunce je, kao sjajno
o, srce/ kao pjevaj!

Svi, kao brinu o svima
svatko je prijatelj, kao
svima je, kao stalo do tebe
...i do svijeta.

I
dan, kao ode
i ti se, kao smijesis

I nista te.
.....................kao ne boli ?

Enes Kišević

[Bombica]

A koliko si imala ljubavnika

A koliko si imala ljubavnika? I gde si sve s njima spavala?
I što su ti govorili? I kako je kako je bilo? Daj mi mira.
Čuješ, daj mi mira, fućkam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiji od cipela,
pisamca u vernoj ljubavi sakrivena po manžetnama
i u policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi već, kao nesnosnu muhu
pratim očima tvoj lik po svim kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vramena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negde u toj naradzastoj lokvi pod svetiljkom,
izgubi se među slovima ove glupe knjige što je čitam.
Idi, ne volim te, ništa neću, ništa nepitam,
to me ne zanima,
fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sed,
i sed, ću te još voleti, no za ime Isusovo,
koliko, koliko si ih imala?



Jiri Šotol

[Bombica]

lirski razgovor

-Reci kako me volis.
-Hocu.
-Reci.
-Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u sesiru.I volim te u zaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavas .I kad radis povijena. Volim te kad jaje lepo mutis. Volim te cak i kad kasiku ispustis.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od pocetka. I kad kosu svoju cesljem lepo delis.
I u opasnosti. I kad se veselis. Na moru. U gorama.U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra.I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste.
-A leti kako me volis?
-Kao srz leta , zna se.
-A da li me volis u jesenje dane.
-Cak i onda kad gubis kisobrane.
-A kada se zimi posrebre prozori.
- Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.


Konstantin Galcinjski