Poezija raspoloženja... - Strana 4
Strana 4 od 62 PrvaPrva ... 234561454 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 924
  1. #46

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Pismo


    Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
    veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
    i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
    i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
    od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
    najprije ti čitava i meni okrenuta licem
    na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
    dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
    da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
    ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
    oblina trbuha poput hljeba toploga
    dok zastajem na obali jezera
    koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
    jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
    kad padne veće, daleko od stvari
    koje te bez mene poznaju.
    Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
    i ptica na tvome prozoru
    ne uzima više zrno
    iz nepoznate ruke.
    Ugasi svjetlo, u tami
    ne mogu te odvojiti
    od sebe sama.

    Zvonimir Golob

  2. #47

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Moje lice u tvojim rukama


    Kad me gledas,
    kad uza me, bez pokreta, sjedeci, blago se nagibas;
    kada pruzas svoje dvije ruke, tako umilna, jer zelis,
    jer bi eto htjela dotaci, da, moje lice.
    Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
    koje me kao neka sjena dosezu.
    Gledam ti lice. Dah njeznosti izbio je iz tebe
    poput svjetlosti u crtama tvog lica.
    Kako lijepa izgledas! Izgledas vise djetinjasta.
    I gledas me.
    I smjesis mi se.
    Sto li trazis kada me, pruzajuc ruke, nijema, dotices?
    Osjecam zar sjene, dima sto zivahan stize.
    Kakva ljepota, duso moja!
    Nastabma, u zanosu, mirna pociva.
    Ti sutis a ja osjecam svoje lice, zbunjeno, blago,
    medju tvojim prstima.
    Nesto molis.Pretvaras se u djevojcicu koja moli.
    Nesto trazis. Prelama se neki glas koji ne postoji
    i koji nesto iste.
    Zakasnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
    buke i bez glasa.
    A ja te gledam u oci, gledam i cujem te...
    Cujem duso posve tihu, djetinjastu,
    koja pjeva slusana.
    Ljubav kao cjelov.
    Ljubav u prstima koju slusam
    zatvoren u tvoje ruke...

    Aleixandre, Vicente

  3. #48

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Moja pjesma tebi


    Pojavis se iznenada
    u mom snu i ja se pitam
    jeli stvarno moralo tako biti.
    Isvake noci gledam u zvijezde
    zamisljajuci tvoj lik i cekam odgovor?
    Zamisljam kako bi bilo
    pogledati u tvoje oci i reci,volim te,
    Zamisljam kako bi bilo
    pogledati u tvoje oci i reci da zelim
    njihovu toplinu.
    Pozelim se svaki put okupati u tvojim predivnim
    ocima i osjetiti ljepotu tvoga zagrljaja.
    Sad kad me tvoje oci pogledaju
    u meni i dalje vlada nemir.
    Sad kad tvoje usne mi se smjese
    pozelim umrijeti od srece.
    Sad znam toplinu tvoga zagrljaja
    i ljepotu tvojih usana
    i bojim se da cu ih izgubiti.
    Sad si vec stalni putnik
    u mojim snovima gdje zauzimas
    prvo mjesto i ja te volim zbog toga.

    Zal Kopp

  4. #49

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Uzrok postojanja


    Voljena moja, u zrnu pijeska ispisujem tvoje ime
    i čežnjom na vjetru, ono pleše mojim usnama.
    Ne usudim se pomisliti na ukradeno vrijeme
    i u stopu pratim svaki otkucaj svog srca,
    uzimam predah i predlažem duši
    da zajedno pođemo k tebi.

    Otkako sam te zavolio,
    poprimio sam oblik svemira,
    u kojem smo, ti poput zvijezde,
    a ja putanja kojom tvoj sjaj prolazi.
    Nastojim ne mirovati, već se stalno kretati,
    za tobom i uz tebe, s tobom i u tebi, poput sna,
    jer samo tako dostići ću vječnost i postati beskonačan.


    Tek osvajam s mojim prstima toplinu tvojih grudi,
    a već razmišljam s čim da te sutra ponudim
    i kako da ostaneš prislonjena u meni,
    s kojim načinom utoneš u mir,
    pa da zajedno pođemo
    u nedogled strasti.

    Otkrivam uzrok,
    iz izvora misli dolaziš,
    ti si izgubljena svjetlost,
    u praskozorju jutra sazrijevaš,
    ispod mramora mjesečinom otječeš,
    i svaku laticu mirisnom rosom posjećuješ,
    nježnim obrisima otvaraš horizonte mog postojanja.


    Zal Kopp

  5. #50

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Jablanovi - Jovan Dučić

    Zašto nocas tako šume jablanovi,
    tako strašno, čudno. Zasto tako sume.
    Žuti mesec sporo zalazi za hume,
    daleke i crne, ko slutnje, i snovi
    U toj mrtvoj noći pali su na vodu,
    ko olovo mirnu i suvu u mraku.
    Jablanovi samo visoko u zraku,
    Šume, šume čudno i drhću u svodu
    Sam kraj mutne vode, u noci, ja stojim
    Ko potonji covek. Zemljom prema meni,
    Leži moja senka. Ja se noćas bojim,
    Sebe, i ja strepim sam od svoje seni.
    neunistiva zlojebaba!

  6. #51

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Poslusaj...

    Poslušaj glas mog srca,
    Dešifruj mu svaki zvuk,
    I pridruži mu pravi ritam,
    Drhtaj i vrisak, lupanje i usklik,
    Samo neka još ne bude muk.

    Okači na prozore duše
    Sve fenjere dobrodošlice,
    I prihvati me ovakvu
    Kakva zapravo i jesam.

    Bez oklopa, bez glume,
    Bez šminke i ulepšavanja,
    Ugosti me kao siroticu,
    A u ponoć, tko zna, možda
    Postanem samo tvoja princeza,
    Možda se pretvorim i u miljenicu.

    nepoznat autor


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  7. #52

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    PESMA O POVRATKU

    Znam: neću se nikad vratiti.
    Ne znam ni gde bih,
    ne znam ni kuda.
    Daleko nadamnom, obasjan nečim,
    srebrom oivičen oblak krivuda.
    Jedna je stvar na kratko svratiti;
    usniti odjek poznatih reči;
    upiti šapat večeri blage
    što se prosipa duž aleja;
    na tren baciti pogled da luta
    kroz neke osobe znane i drage,
    pa onda dalje duž prašnog puta,
    dalje, duž pruge,
    dunavskog keja
    Zaleđen pogled vraća mi svu
    surovost jave
    Jesam li kleta?
    Još ne znam da l' mi je kuća tu,
    il' ovde negde, preko p'o sveta
    Svaki dan ponešto novo sine
    a ja mrem hiljadu malih smrti.
    Ustajem, padam,
    kopam visine
    od kojih mi se u glavi vrti.
    Kad hoćeš da te obmane varka
    sedneš na vrtešku dva tri kruga;
    ipak, ne živi se sred luna parka.
    Živeti život
    to je stvar druga.
    Nošena vetrom, od snova sva sam.
    Pitam se, ko sam?
    Pitam se, šta sam?
    Pitam se, ko li je izrek'o reči
    ko je to slagao da vreme leči?
    Prosuta nada u beskraj briše,
    izmiče, beži,
    a nema nove
    U uglu oka dosadne kiše.
    Imam još samo nezgasle snove
    Znam: neću se nikad vratiti.
    Nemam ni gde,
    nemam ni kuda.
    Ipak, magličast san me zove,
    opija, mami me kojekuda
    U meni drema čežnjivom ćutnjom
    osmeh beogradskog aprila,
    pogled ukraden
    neveštom slutnjom
    uz žamor turskih karanfila.
    I niko ne zna niti će znati
    ona bulevarska jutra rana
    čije još tajne,
    tužne i sjajne,
    čuvaju krošnje nekih platana.
    U dahu osećam miris prašine
    dok letnje sunce ulicom peče;
    san se kotrlja niz vrele šine
    u neko daleko,
    setno veče,
    u ruku što topao osmeh pruža
    kroz neke male,
    sitne radosti.
    Miris dunja
    i miris ruža
    Jeli to san il' senka mladosti?
    Misao mi se Dunavom plavi.
    Sunčevo crveno zlato se prosu.
    Maslačci plešu u modroj travi
    dok duge senke rađaju rosu.
    Začujem cvrčke, ugledam svica
    da, to noć već navlači halje
    Pozdravljam ulice, poznata lica.
    Nešto u meni
    tera me dalje
    Zenicom milujem obrise grada.
    Sivilo sluti jesen sve više
    Otvaram kapke ali ni tada
    ne dam da jesen,
    ne dam da zima,
    ne dam da vetrovi,
    ne dam da kiše
    ubiju sve to što još imam.
    Nošena vetrom, od snova sva sam.
    Pitam se, ko sam?
    Pitam se, šta sam?
    Snovi su snovi, to znam, samo,
    i snovi imaju lice i boje
    I tačno je: ja nemam ništa tamo
    al' opet, nekako, sve je to moje.
    Nadamnom posrebren oblak vrluda.
    Lomim u sebi:
    da li ga pratiti? Ne znam ni gde bih,
    ne znam ni kuda.
    Znam samo: neću se nikad vratiti.

    Dragana Konstantinović
    neunistiva zlojebaba!

  8. #53

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Kad imaš svoga anđela...
    ...a kako da ti zahvalim na ovom osmijehu koji se nakon dugo vremena, na moje lice vratio...!?
    ...i kako da ti pružim ruku pa da me povedeš - na naše mjesto... ništa veliko, ništa sjajno... ali toplo, s puno sunca
    ... i naše... sama nama znano.
    ...a kako da ti zahvalim što si uvijek uz mene, a zaista, daleko... predaleko... kako da ti zahvalim što si umio ostati čovjekom
    ... bez obzira na sve što te u životu pratilo...
    ...kako anđele?
    ...ovom pjesmom nespretnom.


    Elfrida Matuc - Mahulja ( Ida )


    Ćuti i prenesi dalje....

  9. #54

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Čekaj me

    Čekaj me, i ja cu doći,
    samo me čekaj dugo.
    Čekaj me i kada žute kiše
    noći ispune tugom.
    Čekaj me i kada vrućine zapeku,
    i kada mećava briše,
    čekaj i kada druge nitko
    ne bude čekao više.
    Čekaj i kada čekanje dojadi
    svakome koji čeka.
    Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
    Ne slušaj kad ti kažu
    kako je vreme da se zaboraviš
    i da te nade lažu.
    Nek poveruju i sin i mati
    da više ne postojim,
    neka se tako umore čekati
    i svi drugovi moji,
    i gorko vino za moju dušu
    nek piju kod ognjišta.
    Čekaj i nemoj sesti s njima,
    i nemoj piti ništa.
    Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
    sve smrti me ubit neće.
    Nek kaže tko me čekao nije
    Taj je imao sreće!
    Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
    niti će znati drugi
    da si me spasila ti jedina
    čekanjem svojim dugim.
    Nas dvoje samo znat će mo kako
    preživjeh vatru kletu -
    naprosto, ti si čekati znala
    kao nitko na svetu...

    Konstantin Simonov



    Ubica mekog srca.

  10. #55

    Poezija raspolozenja..

    Uvenula sam poput crvene ruže-Nepoznat autor


    Sve ove godine bio si Bog u mojim očima
    Samo tvoju ljubav sam prihvaćala
    I samo tebe sam ljubila

    Kroz dane na tvoju ljubav sam navikla
    Kroz sat u sat tvoje ime sam ponavljala
    Iz minute u minutu sam bila sretnija

    Sve je poćelo ići tako nizbrdo
    Poćeli smo se odvajati jedno od drugog
    I ti si odlućio sve zaboraviti

    Moje srce je poput uvenule ruže
    Patnja je što mi ti pružaš
    Ako je to tvoja cijena,patit ću do kraja života



  11. #56

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Moje sedmo nebo-Nepoznat autor


    Kad osjetim dodir u mojoj kosi
    Na mislima poletim ja
    U sednom nebu cvrkću nam ptice
    Da smo mi najljepši par

    Kad osjetim žar na tvojim usnama
    Srce zakuca sto na sat
    Ja gorim u dubiti svoga srca
    Da sam nešto najljepše doživjela ja

    Kad osjetim toplinu tvog zagrljaja
    Obuzme me najbolja strast
    Ta vatra ne prestaje goriti
    Dok emocije ne probudim ja

    Sve to nema svoga kraja
    Dok u mislima lutam ja
    Još ako me bezuvjetno voliš
    Do kraja života sretna sam ja



  12. #57

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Daleko u nama


    Ulice tvojih pogleda
    Nemaju kraja

    Laste iz tvojih zenica
    Na jug se ne sele

    Sa jasika u grudima tvojim
    Lišće ne opada

    Na nebu tvojih reči
    Sunce ne zalazi

    V.Popa



    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  13. #58

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    НА ПЛАЖИ СНОВА


    На плажи снова,
    Сада Сунце у мору се гаси,
    Долазе Звезде на неба своду,
    Таласи ваљају бисерну воду,
    Ти дођеш,
    Ватра до нас већ одавно гори,
    Главу стављаш мени на груди,
    О љубави кажеш,
    Што вазда у теби се буди,

    Ја љубим те лагано и одвећ тихо,
    Руком кроз косу тада ти прођем,
    Осетим жар љубави што дође,
    Кажем ти драга да волим те силно,
    Док Месец сада,
    Место Сунца по небу плови,
    Знамо да љубав наша,
    Силна ће да гори.

    Зоран Матић
    07.10.2004. године
    четвртак, дан 15.
    Kuda tako urno ti ratniče hodis ?
    Ka sudbini !

  14. #59

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Kada spomenete moje ime,
    Uchinite to shaptom tihim,
    U hladne noci ove zime,
    Kroz moje pesme vas vidim.

    Dok vam prsti kroz kose klize,
    I usne se spajaju meke,
    Znajte da I ja voleh biti blize,
    Izvoru strasti neke.

    Ali moj usud takav je bio,
    Vreme tmurno beshe tada,
    Jer sam ljubila kad nisam smela,
    I pevala iz inata.

    Pechati moji behu tada,
    Strast tela toplog i mekog,
    Jer moje srce grejashe nada,
    Da stici cu do cilja dalekog.

    I nocas kad spominjete moje ime,
    I stihove pesme chitate moje,
    Mome sam cilju stigla time,
    Jer ljubavi se utvare boje.

    autor:



    Ubica mekog srca.

  15. #60

    Odgovor: Poezija raspolozenja..

    Ponekad...

    Ponekad pozelim da zaspim kao more...
    Ni jedan val... ni malo vetra..
    i da nikom nisam obala...
    Ponekad pozelimda se probudim kao letna oluja,
    da se vidi kako seva nemir u meni,
    da se cuju rijeci koje grme u meni...

    Nekad, samo nekad
    pozelim biti ono sto nisam...
    A sta ja to nisam?
    A sta ja tek jesam?

    Misao je osvojila rec,
    a kada misao osvaja neznoscu,
    onda je svaka rec gruba..
    ...i suvisna...

    Za sebe sam uvek govorila
    da sam slaba na neznost,
    a misao da me osvaja...

    Znas,
    to je ona misao
    koja se tek nasluti,
    a ja je slikarskim kistom ukrasavam..
    onako kako meni odgovara...

    Tako ukrasavam neke moje bezbojne noci...i dane...
    I veruj kada kazem...
    Malo toga mi je svejedno,
    apuno toga mi je...sve..

    Da, zaista...
    ponekad pozelim kao svi drugi reci
    da je zivot
    samo nepravilna smena radosti i tuge....
    srece i nesrece....
    biti kao drugi...
    Obicna...i uvek tudja....nikad svoja...
    A ja znam ko sam....i sta sam....
    Nekad sam....samo svoja....
    Nekad...tudja...
    Ali nikad...svacija..




    autor: izgubljen u akciji

    Ubica mekog srca.

Strana 4 od 62 PrvaPrva ... 234561454 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •