Poezija raspoloženja... - Strana 13
Strana 13 od 62 PrvaPrva ... 3111213141523 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 181 do 195 od ukupno 924
  1. #181

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Prvo Veche

    Ona se bila vrlo svukla,
    A velika su stabla tu
    U prozor zlobno krošnjom tukla,
    Da vide nju, da vide nju.

    U moju je fotelju sela,
    Radosno ruke sklopi tu,
    Ispod golišavog joj tela
    Nožice treptahu na tlu.

    Pogledah zračak koji bludi
    Iz krošnje leptirasti let -
    U njezin smešak i na grudi,
    Ko mušica na ružin cvet.

    Moj poljubac joj nogu dirne.
    I kao kaznu za taj greh
    Čuh zvuke bistre i nemirne,
    Kristalno lep i surov smeh.

    Pod košulju je raširenu
    Sakrila noge: "Dosta s tim!"
    Tu prvu smelost dopuštenu
    Kaznila smehom veselim!

    Drhtuljke jadne, oči njene,
    Dodirnuh usnom lagano.
    Nežno mi glavu tad okrene:
    "Oh! sviđa mi se, sviđa to!

    Ali ti moram reći zato..."
    Ostatak joj u grudi ja
    Sakrih sa poljupcem, i na to
    Začuh njen smeh što znaci: da...

    Ona se bila vrlo svukla,
    A velika stabla tu
    U prozor zlobno krošnjom tukla,
    Da vide nju, da vide nju.

    Artur Rembo

  2. #182

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Завара ме, тако, нека чудна слутња,

    неко ново А можда, ипак...

    и почнем да му се надам.



    Онај голуб се тада врати

    и гледа ме са суседног крова,

    и то увек кад помислим да је све узалуд

    и да никад није ни могао

    да буде моја стварност

    јер он, заправо, не може припасти никоме

    пошто превише припада себи самом.

    А опет, довољно је било само да ме угледа у маси

    и да баш мени пружи руку

    (случајно, наравно, јер увек је све случајно,

    а онај који у оваквом следу догађаја види некакву законитост -

    сам себи ставља наду, као омчу, око врата),

    и да помислим да је то очигледан доказ

    и знак да нисам ништа умислила.



    Вероватно ћу ујутру, кад отворим очи,

    опет помислити: Боже, ако је он тај,

    пошаљи ми неки знак,

    и никада више нећу посумњати да је воља Твоја,

    и уплашићу се још више него прошли пут

    уколико баш тада слети онај голуб на кров

    и загледа се у мене.

    Она лепа слутња претвара се у стрепњу,

    и почиње да боли.



    Зар је могуће да никад не постанемо имуни

    на онога који је најжељенији и најнедостижнији од свих?

    Зар је могуће да је слутња једино што нас чини живим?



    Виолета Милићевић
    Ćuti i prenesi dalje....

  3. #183

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Lirski Razgovor




    -Reci kako me volish.

    -Hocu.

    -Reci.

    -Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u sheshiru.I volim te u zzaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavash .I kad radish povijena. Volim te kad jaje lepo mutish. Volim te chak i kad kashiku ispustish.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od pochetka. I kad kosu svoju chesljem lepo delish.

    I u opasnosti. I kad se veselish. Na moru. U gorama.U kaljachama. Bosu. Danas. Juce. I sutra.I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste.
    -A leti kako me volish?

    -Kao srzz leta , zna se.

    -A da li me volish u jesenje dane.

    -Chak i onda kad gubish kishobrane.

    -A kada se zimi posrebre prozori.
    - Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.....

    Konstantin Galcinjski
    Poruku je izmenio zrNce, 31.10.2008 u 12:58

  4. #184

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Večernja svetlost

    Ponoćni vetrovi se prizemljuju na kraju vremena
    Istinita priča bi htela da bude moja
    Ta priča nagovara vazduh da laže
    Mandoline se zvonko odazivaju tvome raspevanom plamenju

    A svest tone u dremež da samog kraja vremena
    Mrmor se zvona na vratima utapa u dvosmerni završetak vremena
    U jutru moje zime dok još spavaju moje oči
    Na lednom i mračnom snegu leži vilinski konjic koga sam
    poslala da ti umesto mene poljubi srce

    Deca skakuću pri večernjoj svetlosti
    Suze i gresi su teški pri večernjoj svetlosti
    Ponoćni vetrovi se prizemljuju na kraju vremena

    Nico
    Ćuti i prenesi dalje....

  5. #185

    Odgovor: Poezija raspoloženja...


    Ko sam?....Shta Sam?


    Ko sam?
    Shta sam?

    Ja sam samo sanjar,
    chiji pogled gasne u magli i memli,
    zzivoo sam usput,ko da sanjam,
    kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

    I tebe sad ljubim po navici ,dete,
    zato sto sam mnoge ljubio,boleciv,
    zato usput,ko sto palim cigarete,
    govorim i shapcem zaljubljene rechi.

    "Draga moja","mila","znaj,doveka"
    a u dushi vazda ista pustos zrachi;
    ako dirnesh strast u chovekovu bicu
    istine,bez sumnje,nikad necesh naci.

    Zato moja duhsa ne zna sto je jeza
    odbijenih zzelja ,neshvacene tuge.
    Ti si ,moja gipka,lakonoga brezo,
    stvorena za mene i za mnoge druge.

    Ali ako trazzec neku srodnu dusu,
    vezan protiv zzelje,utonem u seti,
    nikad necu da te ljubomorom guhsim,
    nikad necu tebe grditi ni kleti.

    Ko sam?
    Shta sam?
    Ja sam samo sanjar,
    chiji pogled gasne u magli i memli,
    i volim te usput, ko da sanjam,
    kao mnoge druge na toj zemlji.

    SergeJ JesenJin

  6. #186

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    To Sam Ja

    Ako nekad mozda cujes,
    gdje sonatu kisa svira,
    i gdje neki oluk place,
    kroz tisinu nocnog mira.
    Gdje dolazih, tebe cekah,
    i gdje korak moj odzvanja,
    u mirisu ispod granja,
    pod prozorom tvoga svijeta,
    Znaj, to sam ja...

    I kad ponoc grad poljubi
    kad umukne zvon' sa sata
    kao andjel' neki vihor
    kad odskrine tvoja vrata
    takne li te kakva ruka
    drhtec' da te ne probudi
    i daleko od svih ljudi
    ako mine kakva sjena
    znaj,
    to sam ja...
    znaj,
    to sam ja...

    Ako polja stanu sjetna
    ako nebo umre s tugom
    kroz noc tamnu voz zapisti
    dok u maglu tone prugom
    a kroz puste staze parka
    miris tuzan ako zaluta
    i prije nego svane sjutra
    ako tebi zora bane
    znaj, to sam ja...

    Dusa tvoja ako jednom
    mimo volje sama krene
    trazit spokoj, mir i ruke
    dusu moju, trazit mene
    a ne znade kud da krene
    kad je ovi puti lazu
    tad stihovi nek joj kazu
    sto ih svira struna moja, da zna
    to sam ja...

    Miladin Shobic

  7. #187

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    MAHOVINA

    Na severnoj strani kože
    narasla mahovina
    krijumčarim snove za dašak vetra
    odgurnuća, od monotonih lobanja
    sabijena u papirnatom ćošku
    štucam bulažnjenja ispisana
    povećom dozom alkohola
    posle su došli
    trezveni dani
    umakanje pera u vlastitu krv.


    Na severnoj strani kože
    narasla mahovina
    krijumčarim snove za dašak vetra
    treba pregurati
    onu
    samoću
    duboku.



    U prepunoj radnji kozmetičarskih preparata
    kupujem
    ništa
    ostavljam sitniš kovan od zagonetnog osmeha.
    Imate li piling
    za dubinsko čišćenje i sprečavanje nastanka nove?



    Miriše zelena tuga
    udahni
    prokrijumčarene snove.


    jelenaartpoezija
    Ćuti i prenesi dalje....

  8. #188

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    KLMislim da ne znaš...IK


    Mislim da ne znaš s kim imaš posla, mala...


    Na izmaku noći
    Beograd podseća na mirno more
    Pospani grad
    Spokojno diše u tišini
    Noć ponekad ume da zaboli
    Kao neprijatno pitanje

    Tišina deluje na bubne opne
    Opasnije od najveće buke
    Kao napolitanke naslagane
    U kutiju grada
    Kao domine sa prozorima
    Zabodene u srce betona

    Kao košarkaši oko kojih
    Stoje fudbaleri
    Iza starih beogradskih krovova
    Štrče soliteri
    Neko je ove noći
    Bio budan umesto nas

    Policijska patrola, naprimer, krstari
    Kao i obično
    Semafori kao neki propali pijanci
    Namiguju na prazno
    Fabrički dimnjaci
    Ljuljaju se pospano
    Samo što se ne sruše od umora

    Noćni autobus vuče na jedno brdo
    Gomilu promašenih profesija
    Čuje se lavež usamljenih pasa svih vera
    I konfesija

    Iz jednog kafea svira neka muzika.
    Tužna...
    Tipično balkanska...

    Ona je otišla sa drugim
    I ostavila u njemu
    Pakao...

    Umesto da ode kod psihijatra Jovana Marića
    On je celu noć pio i plakao
    Otići kod psihijatra u Srbiji je velika sramota
    Zato je svaka pesma u mojoj zemlji
    Iskrena ispovest idiota
    Ostavljenog - zato što voli da bude ostavljen
    Takav je mentalitet
    Sve drugo osim poraza je neuspeh

    Atak na identitet.

    Biti na vreme ostavljen smatra se najvećim uspehom
    U zemlji koja je najviše ostavljenih ljudi dala

    Mislim da ne znaš gde si se zaista rodila
    Mislim da ne znaš s kime imaš posla, mala...
    Mislim da ne znaš...






    Radoman Kanjevac (1960)

    Stihove govori Branislav Lečić

  9. #189

  10. #190

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    XVIII Sonet

    Kad poredim tebe s lepim danom leta

    Ti si mnogo lepša, više ljupka, nežna;

    Pupoljak se smrzne u maju kad cveta,

    Lepota je leta vrlo kratkosežna.



    Katkad sunce s neba odveć vrelo sine,

    Njemu lice zlatno oblak često skriva,

    Sva lepota žene sa vremenom mine

    Priroda il' udes čari joj razriva.



    Al' tvog leta sunce nikad neće zaći,

    Ti ostat' nikad nećeš bez sadašnjeg sjaja,

    Van života ti se nikad nećeš naći

    Dok u pesmi ovoj večnost te osvaja.



    Sve dok ljudi vide i dok život traje

    Ova pesma tebi život će da daje.


    William Shakespeare

  11. #191

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Rodjak Smrti


    Ja sam rođak smrti.
    Volim ljubavi koje ginu
    I da poljubim svakog ko odlazi
    U daljinu.

    Volim bolesne ruže,
    Žene kad od čežnje venu,
    Volim sumornu, tmurnu
    Maglu jesenju.

    Volim kucanje tužnih satova,
    Njihov samrtni, preteći krik:
    Velike Smrti, svete Smrti
    Nestalni lik.

    Volim one koji putuju,
    Koji plaču i bude se bez volje,
    U hladnoj zori, pod injem
    Sleđeno polje.

    Volim umorno odricanje,
    Plač bez suza, mir i odmorišta,
    Mudraca, pesnika i bolesnika
    Utočišta.

    Volim onog ko se obmanuo,
    Ko je posrnuo, pao i kleo,
    Koji ne veruje, koji je tužan:
    Svet ovaj ceo.

    Ja sam rođak smrti.
    Volim ljubavi koje ginu
    I da poljubim svakog ko odlazi
    U daljinu.

    Endre Adi

  12. #192

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    O Tome

    Ovom temom,
    i plitkom i lichnom,
    prezzvakanom
    kroz strofe i strofe,
    k'o pesnichka veverica vichno
    vrteh se i vrtecu se opet.
    ''Ona'' i ''on'' balada je sva.
    Nisam uzzasno nov ja.
    Uzzasano to je
    shto ''on'' - sad sam ja
    i shto je ''ona'' - moja.

    Vladimir Majakovski

  13. #193

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    DODIR

    Dodirne me nekad
    i muzika neodsvirana,
    i reč nekazana,
    i ples neodigran,
    i želja neostvarena,
    i čovek netaknut ženskom rukom...

    I zapitam se
    zašto postoje
    oni što druge ne dotiču
    ni željom,
    ni igrom,
    ni rečju,
    ni zvukom...

    Zar žive da bi bili mrtvi?

    V.Milicevic
    Ćuti i prenesi dalje....

  14. #194

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Šoljica kafe

    Posao, koji se ne odbija.
    Zavodljiv pogled, koketan osmeh.
    Pitanje na koje nisam znao odgovor.
    Kako je do sada nisam upoznao?
    Zauvek upamćen ukus, ponuđene kafe.
    Namenjena mi gadost!!
    Kazati joj, "da je nema".
    Rekoh, "izdrži, pobedićemo."
    Mašina sa otiskom slova.
    Izdrža, pobedismo.
    Simpatija.
    Zajedno otpijeni gutljaji kafe.
    Nova gadost, nov posao!!!
    Osmeh pri dolasku.
    Iskra u oku, pri odlasku.
    Dragi glas sa druge strane žice.
    Poznati ukus gutljaja kafe.
    Noć prepuna smeha.
    Lift,izazov?
    Duga šetnja.
    Odmor u restoranu.
    Šapat,usne na uhu.
    Žmarci putuju kroz telo.
    Kafa u sobi.
    Misli, njenim likom ispunjene.
    Upozorenje, neverovanje.
    Autobus.
    Ples, do beskraja.
    Buket ruža.
    Roleri.
    Poljubac, za sretan put.
    Kafa posle ručka.
    Proslava, pokloni i torte.
    Stolica kraj nje, za mene čuvana.
    Fotografija za nezaborav.
    Ples, koji spaja.
    Auto koji "ne ume" da skrene.
    Stepenice duže od večnosti.
    Ključ koji ne otključava.
    Dva tela, kao jedno.
    Uzdasi...
    O Bože, Bože, Bože...
    Pozdrav uniformisanog.
    Besana noć.
    Pogledi - želje.
    Zajedno popijena kafa.
    Ćutanja dra`a od reči.
    Dodiri ruke,koji peku.
    Sedište, kraj sedišta.
    Bol koji razdire.
    Kafa - želja, - pažnja.
    Priredba.
    Ples, koji leči.
    Postelja, sa plavim mrvicama.
    Poslastičarnica.
    Pasoš.
    Kafa iz termosa.
    Sofa.
    Recepcija.
    Soba, iznad kuhinje,
    Ribnjak.
    Radio.
    Pica i sok.
    Kancelarija.
    Stolica.
    Sto.
    Strast.
    Voćnjak.
    Dodiri pod vodom.
    Kaput.
    Fotelja.
    Trosed.
    Potpuni užitak.
    Ljubomora.
    Cveće.
    Knjiga.
    Alkica za sećanje.
    Igla, blizu srca.
    8.,10.,6.,12.,13.,
    On, u "odlutalim mislima".
    Osmeh, "bez razloga".
    Prepoznatljiv parfem.
    Treni, koje se pamte.
    Bože, Bože Bože....
    Srećno, 100.
    Nova gadost, povratak.
    Kafa popijena na brzinu,
    Pokloni koji se, kući, ne nose.
    Reči utehe i nadanja,
    Seta i sećanje.
    Sto, bez mesta kraj nje.
    Strahom, nadjačana strast.
    Susret bez osmeha.
    "Ispraćaj" bez pogleda.
    Zalud čekanje poziva!
    Žal za "slomljenom" šoljicom...
    "Ja sam je jednom imao
    kratko, al ipak imao" Legende

    Dragan Dzigurski

  15. #195

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Desanka Maksimovic - Potrebno mi je


    Potrebno mi je mnogo sunca,
    i to i noću, jedno da me susreće,
    jedno da zamnom svetlost baca,
    u ponoru jedno dubokom,
    jedno da nosim u ruci
    kad od jada ne vidim prst pred sobom.

    Potrebno mi je mnogo nežnosti,
    i to svakog dana, i mnogo od milošte reči:
    potrebno mi je primirje
    između srca i sećanja
    između neba
    i bola koji pred njim kleči.

    Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
    lica mnoga,
    i to svakog trena,
    potreban mi prijatelj i to što veći,
    potrebni su mi mostovi viseći
    preko mržnje,
    preko nesporazuma nepremostivoga.
    Ćuti i prenesi dalje....

Strana 13 od 62 PrvaPrva ... 3111213141523 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •