Poezija raspoloženja... - Strana 39
Strana 39 od 62 PrvaPrva ... 29373839404149 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 571 do 585 od ukupno 924
  1. #571

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    VALCER KIŠE

    Žureć pred kišom,
    pod krošnje lipe
    u hitnji smo na časak stali.
    Nad nama su se
    kroz cvjetno lišće
    oblaci bijeli okretali.
    Zadihani,
    osmjehnusmo se.
    Lipa je mrijela.
    Srce se čulo
    u svakom kutu
    naših tijela.
    Možda sam mogao
    u tom trenutku
    ljubavi nešto zauvijek reći,
    al' valcer poče .....
    I ljetna kiša
    dodirnu u grlu
    drhtave riječi.

    Enes Kišević

  2. #572

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Vojislav Ilić
    LJUBIM TE, DUŠO

    Sumračak pada: tisina se svija,
    u milju tone vasiona sva;
    večernja zvezda treperi i sija:
    veselo sve je - samo nisam ja!
    Nemir mi stisko umorne grudi,
    nesrećno srce što ljubiti zna!
    Kroz tiha polja srdašce mi žudi
    daleko tamo, u bajniji svet:
    da zlato moje iza sanka budi
    uz glasak frule, uz uzdisaj klet...
    Il da joj šapne povetarcem blagim:
    ljubim te, dušo, više nego svet!
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  3. #573

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Luis Cernuda

    Kad bi čovek mogao reći ono što voli,
    kad bi čovek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
    kao što je oblak uzdignut u svetlosti;
    kad bi poput zidova što se ruše
    da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
    kad bi čovek mogao razoriti svoje telo,
    ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
    istinu samoga sebe,
    koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
    nego ljubav ili želja,
    ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
    onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
    objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
    istinu svoje istinske ljubavi



    Ne poznajem slobodu, osim slobode
    da budem zarobljen u nekome,
    čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
    zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
    za koga sam danju i noću ono što želi,
    a moj duh i telo plove u njegovu duhu i telu,
    kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
    slobodno, sa slobodom ljubavi,
    jedinom slobodom koja me ushićuje,
    jedinom slobodom za koju umirem.

    Ti opravdavaš moje postojanje,
    Da te ne poznam ne bih živio,
    da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio
    .
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  4. #574

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Jovan Dučić
    REFREN

    Snevaj,da uvidis da prolazni snovi
    Jos najblize stoje postojanoj sreci;
    Da ne pitas nikad,zasto jadi ovi,
    A ne koji drugi,a ne koji treci.

    LJubi,ljubi silno,uvek istovetan,
    U ljubavi samo ti ces jasno znati;
    Kako malo treba da se bude sretan.
    I sto puta manje da se vecno pati.

    I umri,da spases verovanje cisto,
    Da si kadgod stao pred istinom golom:
    I da u zivotu nisi jedno isto
    Jednom zvao srecom,a drugi put bolom.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  5. #575

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Potrebno mi je

    Potrebno mi je mnogo sunca,
    i to i noću, jedno da me susreće,
    jedno da zamnom svetlost baca,
    u ponoru jedno dubokom,
    jedno da nosim u ruci
    kad od jada ne vidim prst pred sobom.
    Potrebno mi je mnogo nežnosti,
    i to svakog dana, i mnogo od milošte reči:
    potrebno mi je primirje
    između srca i sećanja
    između neba
    i bola koji pred njim kleči.
    Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
    lica mnoga,
    i to svakog trena,
    potreban mi prijatelj i to što veći,
    potrebni su mi mostovi viseći
    preko mržnje,
    preko nesporazuma nepremostivoga.

    Desanka Maksimovic


  6. #576

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Mika Antic - Romansa

    - Jesi l moje
    Najmoje?
    - Jesam tvoje
    Najtvoje.
    - Da ti sviram u ušima?
    - Da mi kupiš dve firange
    od cica.
    Al' da budu na cvetiće.
    - Da zakačim viljuškama
    na ragastov od pendzera.
    - Da me mrze sve komšije.
    - Da ja imam samo tebe.
    - Da ti imaš samo mene.
    - Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
    Da u sobi bude jedna crkva.
    Da gledamo kroz taj pendzer,
    kroz taj pendjer pun cvetica,
    da je život nešto naše,
    najnaše.
    - Da je život nešto tako lepo
    kao u samoposluzi "Zvezda".

    - Jesi l moje?
    Najmoje?
    - Jesam tvoje.
    Najtvoje.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  7. #577

    Odgovor: Poezija raspoloženja...


    Spasoje Labudović
    LJUBAVNA

    Na ulici sretoh Anu,
    a bio je kišan dan.
    Pozdravih je,
    upitah je:
    Pošto,Ana,kišobran?

    SKUPO JE MNOGO, reče Ana.

    Pošto pola kišobrana?

    Osmehom je lepa Ana
    razvedrila pola neba:
    za dvoje pod kišobranom,
    ona reče,
    ljubav treba.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  8. #578

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Čini mi se


    Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
    neko ko nije niko,
    neko ko pali insens,
    zatim čisti svakodnevnu pozornicu
    (ali ne veruje u rituale),
    neko ko udiše vazduh i zatim ga
    drži u plućima... u stvari,

    Ne treba mi niko


    Međutim,
    treba mi neko ko sriče azbuku...
    neko neporušen godinama,
    neko izbrušenog stila, koketno biće
    sa svilenim maramama,
    neko odeven u crno a lagodan
    u svojoj koži,
    neko ko voli da putuje sam po svetu,
    u stvari...

    Niko mi ne treba


    Treba mi neko ko voli decu
    neko ko pravi umetnost,
    ali za nju - nema uvek vremena...
    neko ko se budi posle podne i pali džoint,
    ko roni na dubinu od 1 000 metara
    i tu ajkuli glanca zube,
    ali ko ni mrava zgazio ne bi,
    treba mi neko ko poznaje bolnice,
    ko pravi stolice, ko tuca anđele,
    ko sa đavolom tikve sadi, u stvari,

    Ne treba mi niko


    Treba mi neko ko je pročitao
    aleksandrijsku biblioteku,
    spasio je od požara
    i instalirao u svoj kompjuterski program,
    neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru,
    Tunisu, u Aino plemenu
    u Japanu, u Beogradu u Teheranu u Njujorku
    u Rimu u Kazablanki,
    neko od svetle misli i sjajna oka,
    neko ko počinje pokret u istoriji
    ili ga završava, u stvari,

    Ne treba mi niko


    Treba mi neko nežan kao meko
    praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
    razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
    neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
    ko me pred zoru sastavlja
    i rastavlja kao sat,
    neko ko hoda kao mačka i otvara
    žute zenice u ponoć,
    neko ko ne kaže ništa
    čak ko ne postoji, u stvari i zaista,

    Niko mi ne treba


    Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
    neko ko poklanja cvet,
    ko ne mrzi svet
    i ko se smeje smrti u lice...
    Neko ko plače usred autobusa...
    na sredini koncerta
    na polovini razgovora i dok seče luk,
    Treba mi neko koga nisam srela,
    zavela, ponela, omela, obezglavila,
    navela, zanela, ranila...
    Treba mi neko ko laje na mesec u stvari,

    Ne treba mi niko


    Treba mi neko ko pravi muziku,
    ko pravi sranja, ko donosi odluke,
    neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
    ko čisti slivnik, spava na kiši,
    ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
    neko ko guta asid, predaje etiku,
    pegla veš, razmišlja o sutonu,
    pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
    neko ko je završio sa meditacijom
    i izašao iz neuroze,
    neko iz pećine, iz loše porodice,
    neki prosjak koji voli da se smeje,
    princ koji krade vazduh iz nozdrve,
    orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
    knjige iz biblioteke,
    ko snima film o beskrajnim oblacima
    i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
    i ludosti, znanja i neznanja,
    u stvari

    Ne treba mi niko

    kome mnogo trebam...
    Treba mi neko ko čisti cipele,
    seče nokte, slaže posuđe,
    posmatra planete, voli nauku,
    ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
    ko nema kičmu ali ima auru na mestu
    gde hoda uspravno... u stvari,

    Ne treba mi niko

    Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
    ko oseća prstima i ko sanja budan,
    treba mi neko vešt,
    a nesiguran poput akrobate,
    učitelj džiu-džica na električnoj stolici
    punoj vate,
    magnetna plazma u bolnici,
    krvno zrnce u plaštu sena,
    perverzna princeza na zrnu graška,
    ulični diler sa dosta praška,
    pustinjski vetar bez jednog daška,
    u stvari... u stvari,

    Niko mi ne treba...

    niko baš toliko, toliko
    toliko
    kao
    Ti...

    Nina Zivancev


  9. #579

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Bertolt Breht

    SEĆANJE NA MARIJU A.

    U senci šljive vreme stalo tiho,
    Bio je plavi septembarski dan
    I bledu, mirnu dragu ja sam njiho
    U zagrljaju, kao tihi san
    Na letnjem nebu ležao je meko
    Nad nama oblak. Gledao sam nju.
    Bio je beo i mnogo daleko
    Taj oblak. Posle nije bio tu.

    Dani su prošli, meseci protekli,
    Niz reke plovi i dobro i zlo.
    možda su ljudi šljive sve posekli,
    A pitaš li, da l' beše ljubav to?
    Ja ću ti reći: ne sećam se ničeg,
    Pa ipak, znam šta misliš, znam to, da,
    Al' stvarno više ne znam njeno lice,
    Znam samo još: poljubio sam ga.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  10. #580

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    OTKUD MENI OVA SNAGA

    Otkud meni ova snaga
    gde bih steko te mišiće
    da mi hrana nije draga
    da mi nije drago piće

    Volim brate lepo sesti
    volim brate dobro jesti
    volim se sa šiclom sresti
    il za stolom il na cesti

    Otkud meni ova sila
    ovaj pogled ljuta zmija
    da mi hrana nije mila
    tako reći najmilija

    Volim brate lepo sesti
    volim brate dobro jesti
    tamo gde se klopa smesti
    i mene će nos odvesti

    Otkud meni ovo zdravlje
    gde bih našo takva pluća
    da ne volim mleko kravlje
    i cicvaru dok je vruća

    Volim brate lepo sesti
    il za stolom il na cesti
    volim se sa hranom sresti
    pa makar je moro jesti


    LjubivoJe Rshumovic
    Poruku je izmenio zrNce, 15.01.2010 u 22:21 Razlog: autor ... (:
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  11. #581

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Bijelo
    Odbijam da cmizdrim zbog razdaljine
    zemlja se ipak okreće
    a odavde ljubavi
    možemo posmatrati svemir
    svako sa svoga prozora
    u istoj slijepoj noći
    i zasigurno znati
    silu osjeke i plime

    njeno lice bijelo skriveno
    u prolomu oblaka
    i vjetar
    što odnosi ruke njene
    sa sobom poput uzdaha
    Hekate

    - daj mi mjesto gdje ću stati
    i podignuću Zemlju
    privezati vrisak
    iz jajnik
    uz miris
    svežnja divlje mente

    daj mi mjesto gdje ću stati
    i ja ću da nas vratim nazad
    uvijek u istu noć
    gdje drhtava tama tvojih misli
    vodjaše ljubav
    ljubav sa mjesečinom.


    Shadi Angelina
    neunistiva zlojebaba!

  12. #582

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Znadem za neme sutone,
    Kad sav šum zemlje nestane -
    Gde srce za čas prestane,
    A duša zavek utone.

    Znadem za noći zvezdane,
    Gde se sva svetlost prolije,
    Da čašu tuge dolije,
    Prokaže bola bezdane.

    Znam ljubav kad se useli
    U srca sjajne palače,
    Pa tužna pesma rasplače,
    Radosna pesma ucveli.

    Znadem za čase čamotne,
    Jeseni gorke, zgružene:
    Sve stvari stoje združene,
    Samo su duše samotne.

    Dučić - Refren
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  13. #583

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Crno
    (nešto kao notturno)



    sanjao sam da sam voljen



    draga žena drži me za ruku

    gleda u oči i priča

    smije se

    i priča i smije se



    otvorio sam oči

    bljesnula je tama

    zaurlala je tišina



    razmaknuo sam zavjese

    noćni leptiri mahniti ples

    baršunasta krilca

    i vruće staklo ulične svjetiljke



    dva su se cvrčka dozivala iz mraka



    nalakćen na prozor

    zamišljao sam svoju budućnost



    zamrljana maglovita slika

    preko koje su prelijetali

    ošamućeni napola sprženi

    dezorijentirani leptiri



    samoćo moja



    da nemam tebe

    bio bih

    tako užasno sam





    Ivica Smolec
    Poruku je izmenio zrNce, 16.01.2010 u 09:11 Razlog: autor ....
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  14. #584

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Prvi je o tebi, ali nedorecen.
    Ono cega nema ostaje i pece.

    Drugi je o tebi. Jabuke i voda
    drhte u daljini dok uza me hodaš.

    Treci je o tebi. Ne poznam ga više.
    Samo svjetlo munje, vedro crne kiše.

    Cetvrti je o tebi. Ne vidim ti oci.
    Tragovi u blatu, koraci u noci.

    Peti je o tebi, a ti si daleko
    do mrtvoga mora otišla si rijekom.

    Šesti je o tebi, kao da te ima,
    kao da si ovdje. Vece je, i zima.

    Sedmi je o tebi, jedva da ga cujem.
    Pod grlom u mesu skriva se. I ruje.

    Osmi je o tebi. Govori i cuti.
    Ponavlja ga ptica. Ti ga neceš cuti.


    Osam izgubljenih stihova - Zvonimir Golob
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  15. #585

    Odgovor: Dušan Radović

    Plavi žaket

    Baš sam bio u plavom žaketu
    kada sretoh Vasiljević Cvetu.
    Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
    prevari se, okrete se Cveta.

    Ja joj rekoh:"Dobar večer, Cveto,
    s dopuštenjem - malo bih prošeto..."
    Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
    prevari se i pristade Cveta.

    Taman sve to - kad zalaja pseto!
    Ja joj rekoh:"Drž se mene, Cveto!"
    Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
    prevari se, pridrža se Cveta.

    Beše leto kad je božur cveto,
    ode pseto, ja u polje skretoh.
    Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
    prevari se pa skrete i Cveta.

    I logično, s obzirom da skretoh,
    plavi žaket na livadu metoh.
    Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
    prevari se i spusti se Cveta.

    Prodje leto i još pet-šest leta,
    sad se Cveta mojom kućom šeta,
    iz razloga ekstra kvaliteta
    - da li mene ili mog žaketa.

    Dušan Radović
    Poruku je izmenio Lilith_021, 17.02.2010 u 16:42
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Strana 39 od 62 PrvaPrva ... 29373839404149 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •