Poezija raspoloženja... - Strana 15
Strana 15 od 62 PrvaPrva ... 5131415161725 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 211 do 225 od ukupno 924
  1. #211

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nema Pomoci

    Postoji mesto
    u srcu koje nikad
    neće biti ispunjeno

    prostor

    čak i u najboljim
    trenucima

    znaćemo to
    više nego
    ikad

    postoji mesto u
    srcu koje nikad
    neće biti ispunjeno

    i
    mi čekamo
    u tom
    prostoru.

    Bukowski

  2. #212

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    SAMOĆA


    Svoju snagu prepoznaćeš po tome
    koliko si u stanju
    da izdržiš samoću.

    Džinovske zvezde samuju
    na ivicama svemira.
    Sitne i zbujene
    sabijaju se u galaksijama.

    Seme sekvoja bira čistine
    sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
    Seme paprati zavlači se u prašume.

    Orao nikada nije imao potrebu
    da se upozna sa nekim drugim orlom.
    Mravi su izmislili narode.

    Svoju snagu prepozaćeš po tome
    koliko si u stanju
    da prebrodiš trenutak,
    jer trenutak je teži
    i strašniji i duži
    od vremena i večnosti.

    Miroslav Antić
    Ćuti i prenesi dalje....

  3. #213

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Dodje Mi Ponekad

    Dodje mi ponekad
    Da legnem kraj reke,
    Da se istecem sa njom ili
    Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
    Srce i dusu.
    Dodje mi ponekad
    Da brojim rastajuce zvezde
    I da gledam plavetnilo neba kuda
    Krstare namrgodjeni oblaci.
    Dodje mi ponekad
    Da legnem kraj reke,
    Jer obuhvata me neka luckasta tuga
    Onda kad stojim i pratim
    zelene talase
    Od obale do obale.
    Dodje mi ponekad
    Da se valjam po travi
    Zajedno sa senkama pasa koji laju
    Na duvarskom satu,
    (Sat koji ne otkucava ponoc).
    Dodje mi ponekad
    Da pijuckam reku od izvora
    do usca,
    Jer hocu da sretnem
    zlatnu ribicu
    I da je zamolim da mi nacrta
    Svoj lik, da je ne bih izgubio
    U bezdanu svojih secanja.

    Dusan Bajski

  4. #214

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Svake subote postar ti je donosio od mene po
    jednu poruku. Secas se: pisao sam ti sa zvez-
    de Vege. Pisao sam ti iz oka jednog kita.
    Pisao sam ti iz srca jednog sata. Pisao sam ti sa
    Kolumbovog broda.

    Uvek je bila prava marka. I pravi pecat nase
    poste od prekoputa.

    Ima li iceg goreg, nego ako ne umes vise da se
    igras ni pravog pecata? Horoskop nije ni pe-
    cat. Horoskop - to je zig.
    Secas se filmova kad se zigosu stada? Samo,
    ovo sa ljudima ipak je mnogo tuznije.

    Stvarno, ima li iceg tuznijeg, ako ne umes da
    se zaigras cak ni tuge?


    Mika Antic
    Ploviti se mora i bez broda ..

  5. #215

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Blistave Kapi

    Uzalud će mi trave bajati
    i suncokreti, na koje ličim
    Sve kada zadje, ti ces stajati
    u krugu što se ne briše ničim.

    Ko god mi svrati na konak, sniće
    sunce, u ptičje perje skriveno
    I tvoje venčano odelo biće
    mojim mislima prošiveno.

    Kad stresem sa se blistave kapi
    uskršnjeg vina tvojih godina
    zemlja će predamnom da razjapi
    bezube čeljusti pukotina.

    I zalud će mi trave bajati
    i suncokreti na koje ličim
    Svi kada zadju, ti ćes stajati
    u krugu, što se ne briše ničim.

    Dobrica Eric

  6. #216

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Perle

    Perla oko tvoga vrata
    žablje ikre što se legu,
    jagnjeći brabonjci,
    jagnjeći brabonjci u snegu.

    Ruža na mesečini brata,
    na tvom struku pas od zlata,
    lanen konop,
    lanen konop oko moga vrata.

    Noge tvoje pod suknjom gole,
    ko klatna zvona kada mole,
    u živoj vodi,
    u živoj vodi pokret dve topole.

    Pokret tvoje noge gole,
    klatna zvona već se mole,
    u živu vodu,
    u živu vodu pada lišće sa topole.

    Jzsef Attila
    (preveo D.Kish)

  7. #217

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Uzaludna Pesma O BeskraJu

    Kuda bi trebao biti okrenut kavez
    u koji bi uletale ptice

    Pokažite mi more preko koga nije obala
    i zemlju u kojoj je zaboravljena svaka buduća klopka

    Reka se najlakše prelazi iznad izvora
    a nas pregaze bez muke u našoj najvećoj dubini

    Možda to i ne valja, dragi ubico, što si došao
    u grad u kojem te nitko ne zna i ne sledi
    jer treba da čekaš ako hoćeš pasti na vreme

    Noć u vetru traži
    boju svoje rođene šume iz koje je izišla
    a ludak nudi brak devojci
    na čiji trening dolazi dvadeset mladića

    Zaljubljeni u druge
    postajemo zaljubljeni u sebe
    i možda bismo tako postali sretni
    da drugi ne zavole nas
    ovako se još uvek bacamo kroz žice
    s vrhova zvonika.

    Zvonimir Majdak

  8. #218

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    I San I Java

    I san i java
    su otrovni plodovi mašte.
    Opasni za onoga,
    ko ne ume da ih razlikuje.

    Čuvaj se filmova
    u koje možeš da poveruješ
    i ljudi
    koje ne možeš da razumeš.

    Jer život je
    poništena karta
    kada mašta poruši snove.

    Goran Aleksic

  9. #219

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ne


    Noć te uništava da bih te tražio
    kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
    Moje srce izgara kao osamljena ptica.
    Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
    Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
    kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
    pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
    za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
    Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
    Moje su reči uspravne trazeći te utaman.
    Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
    pružena kao reka sa samostalnim obalama.
    Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
    iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
    Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
    Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.


    J.D.Hidalgo

  10. #220

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    O sklopi usne, ne govori, ćuti,
    Ostavi misli nek se bujno roje,
    I reč nek tvoja ničim ne pomuti
    Bezmerno silne osećaje moje.

    Ćuti, i pusti da sad žile moje
    Zabrekću novim, zanosnim životom,
    Da zaboravim da smo tu nas dvoje
    Pred veličinom prirode; a potom,

    Kad prodje sve, i malaksalo telo
    Ponovo padne u obicnu čamu,
    I život nov i nadahnuće celo
    Nečujno, tiho potone u tamu,

    Ja ću ti draga, opet reći tada
    Otužnu pesmu o ljubavi, kako
    čeznem i stradam i ljubim te, mada
    U tom trenutku ne osećam tako.

    I ti ćeš, bedna ženo, kao vazda
    Slušati rado ove reči lažne,
    I zahvalićeš Bogu što te sazda,
    I oči će ti biti suzom vlažne.

    I gledajući vrh zaspalih njiva
    Kako se spušta nema polutama,
    Ti nećeš znati šta u meni biva-
    Da ja u tebi volim sebe sama,

    I moju ljubav naspram tebe, kad me
    Obuzme celog silom koju ima,
    I svaki živac rastrese i nadme,
    I osecaji navale ko plima!

    Za taj trenutak života i milja,
    Kad zatreperi cela moja snaga,
    Neka te srce moje blagosilja.
    Al' ne volim te, ne volim te, draga!

    I zato ću ti uvek reći: ćuti,
    Ostavi dušu nek spokojno sniva,
    Dok kraj nas lišće na drvetu žuti
    I tama pada vrh zaspalih njiva.
    Milan Rakic
    Poruku je izmenio Kalina, 02.12.2008 u 10:13 Razlog: boja slova...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  11. #221

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Tugu ne mozesh opisati.
    Ona je poplava koja nosi sve pred sobom
    podriva kuce,
    rije nasipe,
    valja bregove.
    Chovek je premlaceno pseto nikom potrebno.
    Mrzim tugu.
    Tugu ne mozesh izraziti.
    Ona je pozzar koji tinja godinama
    i bukne,
    ochas planu shume,
    nestanu gradovi.
    Chovek je vaseljenski lesh koji niko
    ne mozze poznati.
    Mrzim tugu.
    Tugu ne mozzesh suditi.
    Ona je uvek kamen o vratu davljenika
    zanavek vezan.
    Smiraj je samo na dnu
    koje se izmeriti ne da.
    Chovek-plamen
    vraca se u kamen.
    Mrzim tugu.

    D.Matic

  12. #222

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Kako Ana Resava Ukrstene Reci


    Kakve su njene namere,
    kad sve druge sahranjuje,
    samo mene oživljava?

    Ima li, Ana, stvarnog razloga
    da tako lepo spava?

    Priznajem Pesnika,
    al, znam:
    niko ne može
    žešće da opravda vazduh
    od njene tamne kože.

    Kad Ana plače!
    (o ne lažem vas)
    to je lepše
    od voća!

    Od kiše!
    Od... rakova na žaru!
    Od... čega god hoćete!
    Od ptice u galopu!
    pa nisam ja valjda vica radi
    prokockao celu evropu!

    A kad se svlači!
    Slobodan i proklet prisustvujem
    (a ne znam kako da preživim)
    najvećem čudu u svetlosti!
    Zaklinjem se:
    da bih tebe ogrejao,
    Ana, zapalio bih i svoje kosti.

    Kad lađu crta! Kad ječam seje!
    Kad objavljuje rat! Kad se smeje!
    Kad školjke hrani! Kad se prehladi u lovu!
    Kad čita magnet! Kad kupi haljinu novu!
    Kad pije pivo! Kad iznenada dođe!
    Kad ljubi proleterske vođe!

    Kad je moja desna ruka!
    Kad je grčka azbuka!
    Kad sanja cveće!
    Kad NEĆE!

    Sećanje na Nepojmljivog Dečka
    uvek će moći vatru da zameni:
    zato su mi oblaci zeleni, pa zeleni!
    Pa rumeni!

    Pa kad se vokali spoje!
    Dragi Bože,
    usijane glavurde moje!

    Ja mogu na njenoj usni da spojim more s cvetovima!
    Mogu u njenoj državi da budem referent za kišu!
    Mogu pod njenim prozorom da imitiram dunav,
    il neke druge vulkane,
    mogu da se zakunem
    u sve što imam,
    i nemam,
    da svet postoji zbog Ane.

    Kakve su njene namere
    kad sve druge sahranjuje
    samo mene oživljava -
    ima li Ana
    stvarnog razloga
    da bude tako lepa kad spava?

    I cvetovi i puževi i englezi
    svi već znaju:
    ona poljupcem može
    od svake bolesti da izleči!
    Ali ja nju naj, naj, naj volim
    kad spaja svetlosti,
    kad rešava ukrštene reči.

    Ona to izvodi kao da se igra!
    A meni izgleda kao da svet stvara!
    Ko Vergilijev najmlađi konj:
    u jednoj ruci drži svet,
    a drugom ga osvetljava!
    Traži se, na primer, reč, koja može
    vodu da pije,
    samu sebe da izgovara,
    da gori,
    da leti,
    i da spava.
    Neka reč
    koja nije kao ostale reči:
    reč koja ume da rešava ukrštene reči!

    Tada nastaje mala drama:
    voda otiče za svojim obalama:
    Ana, naga,
    na mom dlanu,
    večnost osmišljava!
    (A mogla bi baš nju briga da se razboli
    ili da spava.)
    I dddok je tttako
    ooo opasnu
    ddddržim u zzzz zagrljaju
    rrrreči se
    reči se
    sssssame rrrrrr
    rešavaju!

    Kakve su njene namere
    kad sve druge sahranjuje
    samo mene oživljava?
    Što se bar ne pokrije kad spava!?


    Brana Petrovic

  13. #223

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    OPROSTI REMBRANTE


    Oprosti Rembrante,

    danas se snima film

    Čas anatomije

    (moje duše)

    pod ukradenim nazivom

    svetlost neće biti savršena kao na tvojim portretima.

    Nevešta je ovo ruka.



    Pigmenti žuti zaprašuju mesto zbivanja

    otkidaju se ravno sa sunčevih pega

    malo po malo vetar ih rasipa

    obala razbija.



    Ova reka nije više tako plava.



    (Kafa je taman kakva treba.

    Filmska ekipa odlična. )



    Šta mi je trebala ova lokacija?

    Naduveni pacov pluta.

    Smrdljiva slika.

    Izbacite iz kadra, smesta!

    Poludeli mulj.



    Ova reka nije više tako plava.



    Neretko se neuklapam u žljebove besmisla,

    zašto bi sad pokušala?



    Film se razvija.

    Niskobudžetna traka.

    Salveta.

    Parče osmomilimetarskog toalet papira.

    Iskrzan scenario.

    Ledenice do kolena.



    Iza koliko lica taji se kopriva?

    Ljudi peckači bez unutrašnjeg ogledala.



    U dvanaestopršljenastom streljačkom vodu

    ove godine

    zavidno mesto zauzima

    čovek (?) istupanjem,

    pucnjima direkno u moja kolena.

    Puca čašica.

    Fuzija, fizija čega?



    Od dve zagrljene duge nad prostranstvima

    do zbogom

    koliko ima?



    Čupanje iz korena

    iz semena

    iz klica



    lažna prognoza,

    reče mi kako neće biti nevremena

    samo budale

    još veruju meteorolozima.



    Ne znam koja je klapa.

    Plemenit samuraj

    precizno

    seče mi udove na pola.



    Ovaj film ovaj put

    neće profitirati na bioskopskim platnima.



    Ajmo muzika

    počinje kiša

    častim praznih džepova

    samo da se snađem sa ovim patrljcima.



    Ajmo muzika

    častim poslednjim hromim jedarcima

    istrgnutog krvotoka



    Duša slovenska.

    Zavesa pada.

    Oskara nema.

    Zlatnog medveda.



    Reče mi neće biti nevremena

    a evo me na času

    u učionici tornado.



    Ništa ne može razneti ove kosti sećanja.









    (autor: jelenaartpoezija)
    Ćuti i prenesi dalje....

  14. #224

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Ja sam stromodna cura
    Volim kuce prizemljuse krastavih zidova
    Sa dvoristima krcatim starudijama,
    Umesto oblakodera i apartmana
    U kojima se budim i spavam.
    Muskatle u prozorima i u loncim na tufne
    Vise volim od imitacija, od vestaka..
    Ja sam staromodna cura
    Sto vise voli vespe umesto automobila.
    Tandrkanje tramvaja i kloparanje parnjace,
    Vise od zvizduka mlaznjaka.
    Puteljke umesto avenija i bulevara,
    Kojima moje potpetice odzvanjaju.
    Ja sam staromodna cura
    Sto voli miris opranog vesa
    Koga vetar naduvava
    Do moga lica, preko moga nosa
    I sve ono sto veje iz predhodnog zivota.
    Ja sam staromodna cura
    Jos slusam longplejke i tipkam Oliveti,
    Govorim hvala, izvinite, molim.
    Volim da mi dasa pripali cigaretu
    Otvori vrata, pridrzi kaput, primakne stolicu,
    Da me svlaci krpicu po krpicu.
    Ja sam staromodna cura
    Sto voli kic scene sa zalascima sunca,
    Modne zurnale i porodicne albume,
    Od okretnih igara "stiskavac" jedino razumem.
    Ja sam staromodna cura,
    Ne zujim i ne skitaram kojekuda,
    U kuci drezidim povazdan,
    Ko glineni cup suseci se na promaji
    Samoce i zadovoljstava,
    Mamurna od snova.
    Ja sam staromodna cura
    O ljubavi i strasti malo sta znam
    Devicijeg srca rodjena udovica,
    Pod cijim nogama zivot kulja
    Kao para iz sahta
    Koju zaobilazim brzim koracima.
    Ja sam staromodna cura
    Ne kupujem po snizenoj ceni
    Ni osmehe ni svilu.
    Ne nosim mini suknje i dekoltee,
    Bilo bi to lako oruzje za nekog
    Ko je nameran da osvaja bez.

    Ja sam staromodna cura
    Sto se kuvam u sopstvenom loncu
    Marke hocu- necu.
    Kao kerusa sama lizem sopstvene rane,
    Umreti skoro necu.
    Ja sam staromodna cura
    Niti psujem, niti zvocam, niti besnim,
    Mozete me mazati na hleb.
    Al s medom se uvek dobije malo otrova,
    Ljubavi u smrtonosnim dozama.
    Ja sam staromodna cura
    Zuljas me kao nova cipela
    Koju moram izuti, promeniti,
    Za jednog udobnog ko patika
    Ili razgazenog ko susetkina sandala.
    Ja sam staromodna cura
    Dobra sam prema muskarcima,
    Kao prema onim koji se plase mraka,
    Lifta i prelaska ulice van pesackog prelaza.
    Sa njima volim da idem u bioskop
    I gledam nove filmove na stari nacin,
    Iz zadnjeg reda bioskopske polutame,
    Dok mi odabrani zavlace ruku ispod suknje.

    Ja sam staromodna cura,
    Drevna ko Kartagina,
    Minimalno ostecena zubom vremena.
    Muzejski komad koga nema na aukciji.
    Pipanje nije dozvoljeno.
    Uzmi ili ostavi.

    Radmila Lazic

  15. #225

    Odgovor: Poezija raspoloženja...

    Nemoj.
    Nemoj molin Te.
    Nemoj otić od mene.

    Provaj!
    Moja jedina.
    Ja ne mogu bez Tebe.

    Lipo.
    Lipše.
    Najlipše je za mene
    ka' gledan Te...


    Jer ja...
    Letin...
    Ka' san kraj Tebe.
    Ka' Te gledan dok budi se dan.
    Onda letit znan.
    Nekin našin obalama sna
    a da nikad nisan zna ni sam
    da poletit znan...


    Moran.
    Moran izmislit...
    Niku lipu - šesnu rić...
    Da Te za se sačuvan
    Ja Te molin.
    Nemoj ić.

    Jer...
    Lipo za me jedino je kraj Tebe
    ka gledan Te...


    Jer...
    Letin.
    Ka' san kraj Tebe.
    Ka' te gledan dok budi se dan.
    Ka' san s Tobon sam.
    Nekin našin obalama sna...
    a da nikad nisan zna ni sam
    da poletit znan...

    Lvky - (Ararita, 2003) - Provaj
    Poruku je izmenio Bazarov, 12.12.2008 u 18:42 Razlog: autor
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

Strana 15 od 62 PrvaPrva ... 5131415161725 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12
  4. Poezija menja?
    Autor kohili u forumu Poezija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.03.2012, 19:55
  5. Promene raspoloženja
    Autor love hunter u forumu Muška kafana
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 09.02.2010, 16:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •