Po ledjima ti crtam svemir,
prstima razmjestam sva nasa sunca,
sve putanje
Nase tiho saputanje
razbija mrak u sobi
Oko vrata ti stavljam ogrlice
mjesecinu na lice
da te zastiti
Mogli bismo nas dvoje
tako stoljecima biti
zapleteni u zeleni sas,
u val Dunava
I kad nam dodje
nek' nam dodje bas,
pa nek' se probudi ova zvijezda
sto ti u dusi spava.
Crtam ti po ledjima svemir
mlijecne staze,zvjezdane rojeve,
samo me ne pitaj za brojeve.
Ne znam godine brojati,
to mi je strana nauka neka
Jer ja,kao rijeka neka
kroz tebe
kroz svaku tvoju godinu tecem
I jednom ce,
samo jednom ce zato
u meni kao rijeci
ispirati zlato
koje ostavljas u meni.

"Crtam ti svemir" - Zeljko Krznaric