"-još prije onog rata jedan Čeh veterinar
meni je pripovjedo, da po toj njiovoj vjeri u tim starim knjigama piše...
da je bog bio namislio dat čojeku da zivi 1000 godina
-mašala…1000 god?
-Eeee
-To bi bio život. I šta je bilo?
-to je bilo kad je bog prvog čojeka stvorio Adema...Adem se zvao, dobro se sjećam. Sve mu pružio, vas rahatluk, i pojest i popit i ženu mu stvorio
samo u nekake jabuke da ne diraju, eto biva ko to su božije jabuke,
to da nedira a drugo je sve njegovo.
- I šta je bilo?
-Al ta ženetina navrati Adema da trgaju Jabuke. Bog to vidio; đe neće jel,
naljutio se i kapak. Nesta rahatluka, nesta svega. I od tada se čojek pati, živi i mre ko svako drugo hajvanče..sve zbog ote žene.
- u jebo joj ja mater?"
Tako veli stari Jusuf svome poštaru i još jednome (ovaj što psuje). Zbori li mudro starina Jusuf?