RILKE, [r'iJke], Rainer Maria, austr. pjesnik; r. 4. XII 1875. u Pragu, u. 29. XII 1926. u Val-Montu kod Montreuxa. Nakon djetinjstva provedenog u Pragu otac ga šalje u vojnu školu, koju je napustio. Studira povijest umjetnosti, književnost i filozofiju u Pragu,
Munchenu i Berlinu. Luta Evropom i Afrikom, te se tako nalazio u Italiji, Rusiji, Francuskoj, Danskoj, Švedskoj, Belgiji, Njemačkoj, Austriji, sjev. Africi, Španjolskoj, u Devinu na Jadranu i Švicarskoj. Rilkeova lirika,koja predstavlja završetak evr. dekadencije, a početak
poezije biti (njem. Wesenspoesie), ima svoja tri jasna razvojna stupnja, tri razdoblja, od kojih je svako u znaku različite klime i različitih utjecaja. U prvom razdoblju, od 1900. do 1906. njegovim pjesmama posve nedostaju oštri obrisi. Ljudi, krajolici i predmeti kao da tonu u sutonskim ugođajima na pozadini zavičajnog Praga, a onda se to sve više stapa s elementima iz kult. područja Rusije, Italije, Skandinavije i Pariza (Rane pjesme Die frtihen Gedichte, 1902; Knjiga slika Buch der Bilder, 1902; Časoslov Das Stundenbiich, .1906). I dok se u početku jasno osjećaju tonovi Liliencrona i
lirike ugođaja, poslije je sve manje impresionističke razlivenosti, jer mu izraz (pod utjecajem Rodina kojem je bio osobni tajnik), dobiva stanovitu oštrinu i čvrstoću,postaje jasan, čil i providan (Soneti Orfeju Sonette an Orpheus). R. nastoji riječima ostvariti ono što kipar ostvaruje mramorom da vanjskoj stvarnosti predmeta doda unutarnju. Drugo razdoblje, od 1906. do 1910 (Pjesan o ljubavi i smrti Korneta Christopha Rilkea Die Weise von Liebe und Tod des ('ornets Christoph Rilke, 1907; Nove pjesme Neue Gedichte, 190708; Zapisi Maltea Lquridsa Briggea Die Aufzeichmmgen des Malte
Laurids Brigge, 1910) sadržava u liku M. L. Briggea,njegovu proznu parabolu o izgubljenom sinu koja je primijenjena na novo stanje, s pomoću metamorfoza i tajni djetinjstva, ljubavi i smrti. Treće je razdoblje Devinskih elegija (l)nincser Illegien, 1923), koje obuhvaća
desetak godina, koliko je s prekidima trajao njegov rad na tome njegovu posljednjem i najboljem djelu. Rilkeova lirika, morbidna i sjetna, ugođaja sumračnih i samrtničkih, nameće se jedinstvenim slikama i bogatim glazb. oblicima. Kako teži obuhvatili i neobuhvatljivo, iskazati i neiskazivo misli su mu često magične i neuhvatljive. Kompleksna ličnost, povučena u sebe i preosjetljiva, snob koji snuje o svojim imaginarnim plemenitim precima,R. je izraz jednog doba u prijelomu i svijeta na razmeđu Istoka
i Zapada, posebne mješavine slavenskog i germanskog. Prvi između velike trojice novije njem. lirike (uz Stefana Georgea i l luga von Hofmannsthala), nenadmašeni majstor stiha, on je izvršio snažan utjecaj na modernu evr. liriku. Prevodio je s francuskog, talijanskog i engleskog (Andre Gide, Paul Valerv, Mallarme, Verlaine, Petrarca, Michelangelo, Hlisabeth Barret-Browning).