Zene koje su obelezile istoriju
Strana 1 od 8 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 115
  1. #1

    05 Zene koje su obelezile istoriju

    ''Zena stoji kao kapija na izlazu
    kao i na ulazu ovog svijeta.''

    Ivo Andric

    Mnogi naucnici smatraju da otkrica kamenih figura zene diljem Evrope i Bliskog istoka,iz paleolitskog perioda,ukazuju na to da su prva drustva bila obozavaoci boginja.To su tzv.matrijahalna drustva u kojima je zena bila dominantna.
    Muska dominacija pocinje od prvih pisanih istorijskih podataka,vjerovatno kao rezultat muske spoznaje da je njihova uloga u porodici,kao i druge njihove aktivnosti(lov i rat),mnogo vrednije te da im to daje prednost u odnosu na zene.
    Vjerovanje da su zene prirodno ''slabije'' i ''podlozne'' muskarcima je uticaj monoteistickih religija.U Bibiliji npr.Eva je stvorena iz adamovog rebra sto jasno pokazuje da je muskarac bolji od zene.Osim toga Sv.Pavle je naredio krscankama da slusaju muzeve.Muslimanke po serijatu moraju slusati svoga muza i ciniti sve sto se od nje trazi,u suprotnom on je moze napustiti ili tesko kazniti.Takodjer,po tradicionalnom Hindu obicaju,mudra i vjesta zena je ona koja obozava svoga muza.
    Zbog toga u vecini tradicionalnih drustava sve zene su u podredjenom polozaju.Njhovo obrazovanje je ograniceno na ucenje kucanskih poslova i nemaju nikakv pristup nekoj politickoj poziciji ili pravo na sudjelovanje u javnom zivotu.
    Brak je gotovo jedini nacin na koji zena moze dobiti zastitu.Ipak u braku,zena je pod stalnim pritiskom radjanja djece,narocito muskih potomaka.Udata zena uglavnom zauzima muzev status i zivi sa njegovom porodicom.Njena vlastita imovina je minimalna te je u slucaju loseg tretmana primorana ostati u braku.

    Po rimskom pravu ,koji je kasnije uticao i na evropski i americki zakon,muskarac i zena su jednaki,ali zena je ''svojina'' muskarca.Ona nema prava da raspolaze svojim zivotom,nema prava na novac,zemlju ni djecu.
    U srednjem vijeku,u feudalizmu,zemlja se nasljedjivala najcesce muskom linijom.Feud je nosio politicku moc,sto je opet zenu cinilo podloznom muskarcu.
    Nekoliko izuzetaka cine one zene koje su ipak bile neovisne o muskarcima.
    U starom Babilonu i Egiptu zene su imale jednaka prava kao i muskarci a u sredovjekovnoj Evropi mogle su se pridruziti zanatskim udruzenjima.
    Neke zene su imale vjerski autoritet kao npr.sibirski shamani ili rimske svecenice.
    Povremeno zene su imale i politicku moc,egipatske i bizantske kraljice,nadstojnice sredovjekovnih samostana,irokeske zene koje su zajedno sa muskarcma sjedile u plemenskim savjetima.

    Danas u nekim zemljama vladaju zene.Vecina njih ,barem u Evropi, nema nikakv stvarni politicki uticaj na vodjenje drzavnickih poslova.Bave se uglavnom dobrotvornim radom i/ili ukrasavaju sluzbene prijeme.To su kraljice ili monarhinje ''plave krvi'',pateticni zaostaci nekih proslih vremena u kojima su njihove bake i prabake imale stvarnu politicku moc i uticale na sudbinu drzava i kontinenata stvarajuci istoriju.
    Drugu grupu zena cine supruge predsjednika ili politicara za koje nas uvjeravaju da su zasluzne za uspjeh svojih bracnih partnera.To su ''zene iz sjene'' koje stojeci iza svojih muzeva imaju navodno pravu moc.da li je to tako tesko je procijeniti buduci da se uglavnom bave dobrotvornim radom i raznim socijalnim problemima,te samo svojom prisutnoscu daju znacaj odredjenoj priredbi ili skupu.

    Zene su se godinama povlacile u sebe,smatrale se manje vrednima u odnosu na muskarce,njihovo samopostovanje je bilo na jako niskom nivou.
    Vijekovima su zene bile potpuno izolirane iz javnog zivota,smatrane su nesposobnima za obavljanje bilo kakvih odgovornih funkcija ili tezih poslova.Zene su bile predmeti,robovi,lutke u staklenim kucama.I zene su vjerovale da je to tako,da je to po bozijem zakonu i da ne moze biti drukcije.
    Ipak postojalo je i potoji toliko zena koje su davale i daju svoj doprinos covjecanstvu da bi ono bilo bolje i sretnije,uspjesnije.
    Postojalo je i postoji niz zena koje su upravljale sudbinom naroda i koje to i danas cine,zena koje su bile majke svojoj djeci i svom narodu kojim su vladale.
    Zene su dio covjecanstva,dio njegove istorije a neke su istoriju cak i stvarale.Istina neke su to cinile zahvaljujuci okolnostima u kojima su zivjele,neke su se istakle radom,svojim sposobnostima.
    Ono sto je bitno je da su iskoristile svoje potencijale koji se kriju u svakoj od nasi pokazale put milionima drugih kuda,kako i na koji nacin krenuti.

    Koje su to zene po vama koje su obelezile istoriju?Napisite nesto o njima ili dajte svoj komentar na neke koje ce neko drugi predloziti...
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  2. #2

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Boadicea




    Prvi podaci o Boadicei datiraju iz 48.god.n.e. Kada je nakon udaje za Prasutagusa postala Kraljica Icena,keltskog plemena na jugoistoku Britanije.
    U knjizi ''Rimska istorija'' Dia Casiusa opisana je kao veoma visoka zena,sjajnih i zastrasujucih ledenih ociju i grubog glasa.Gusta i duga ridja kosa joj je dosezala do bokova a oko vrata je nosila tesku zlatnu ogrlicu i uvek je nosila mnogobojnu tuniku pricvrscenu brose.Pojava joj je bila zastrasujuca.

    Boadiceina pobuna

    Prasutagusa su ubili Rimljani kad su izvrsili pokolj na druidskom savjetovanju na otoku Anglesey.Nakon njegove smrti Boadicea je postala regent.Rimljani su odmah poceli pretvarati Icensko kraljevstvo u svoje vlasnistvo,protjerivali su stanovnistvo ili ga pretvarali u roblje.Trezili su da se isplate neki ''zaostali dugovi'' sto je zapravo bilo nemoguce,a sve je ionako pripadalo Neronu rimskom caru.
    Boadicea se smatrala odgovornom za sve dugove kraljevstva pa su je Rimljani zarobili,skinuli i okovanu odveli pred narod zeleci je osramotiti,poniziti i uciniti primjerom za svakog ko se zeli oduprijeti njihovoj vlasti.Kceri su joj silovali sto je izazvalo njezin bijes i potaklo na pobunu.Obratila se narodu za pomoc.
    U medjuvremenu,druga plemena na sjeveru vodila su rat protiv Rima.Kada ih je Boadicea pozvala na ujedinjenje sva do tada neprijateljska plemena su se ujedinila pod njenim vodjstvom.
    Vjerje se da je imala oko sto hiljada vojnika kada je napala Calmudomium.PObijedila je i krenula dalje.Sledeci je bio Londomium koji je pao brzo jer ga je rimska vojska u strahu napustila.Zatim se uputila na sjevero-zapad u Verlumium.Prije nego je stigla stanovnistvo je vecinom napustilo grad,ipak i on je bio porusen i spaljen.
    Poslednja bitka se desila u sredisnjem dijelu Engleske.
    Rimski guverner Paulinius i vecina rimske vojske koja se nalazila u Britaniji porazili su Kelte a Boadicea je pobjegla s bojnog polja da bi se prema Tacitu otrovala odnosno prema Dio Casiusu umrla od bolesti.

    Boadiceion rat je bio poslednji otpor rimskom osvajanju Britanije.Nakon toga Neron je uzasnut okrutnim ponasanjem Rimljana prema keltima smijenio Pauliniusa i popravio zivotne uvjete Kelta.
    Boadicea je postala legenda i predmet mnogih knjizevnih djela.

    Evo jedna pesma

    Boadicea

    Deep in the night, in a quiet place
    I hear her voice, I see her face
    All in a dream
    She was the warrior queen...

    Brought to war by the pain of her daughters,
    She vowed revenge, and promised to slaughter
    The enemy there -
    It was an honour affair.

    Fight the foe, fight the foe!
    Sang the warrior queen,
    the lion looks proud in the shade of the tree,
    but the lioness hunts down the prey -
    the victor is she!

    Across the land her chariot sped,
    Burning London, 20.000 dead -
    Feared and serene,
    The Iceni queen...

    But soon she would falter, Suetonius would reign,
    Forgotten victories are all that remain.
    Her voice they can hear,
    An echo from yesteryear...

    Fight the foe, fight the foe!
    Sang the warrior queen,
    the lion looks proud in the shade of the tree,
    but the lioness hunts down the prey -
    the victor is she!

    Deep in the night she took her own life,
    Blessed with a smile and a tear
    Though she has severed her dearest veins,
    None would ever forget ...Boadicea...

    Steve McDonald
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  3. #3

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Marie Curie



    Marie Curie(Mari Kiri),rodjena kao Marija Skoldovska,rodila se 7.novembra 1867 god.u Varsavi u Poljskoj koja je tada bila dio Ruskog carstva.
    Vec od malih nogu marija je puno obecavala,isticala se izuzetno dobrim pamcenjem vrlo lako je i brzo ucila.
    U junu 1883.god. zavrsila je rusku srednju skolu i zbog odlicnog uspjeha dobila svoje prvo priznanje,zlatnu medalju.
    prikljucuje se nacionalno orijetiranom Slobodnom sveucilistu.
    Zbog teske finansijske situacije u porodici radila je kao guvernanta prije nego se sestri pridruzila u Parizu 1891.god.
    Na Sorboni je upisala studij matematike i fizike,nakao sto je dobila stipendiju za najbolje studente koji studiraju van domovine.
    Pocetkom 1894.god. upoznala je Pierrea Curiea(Pjer Kiri),fizicara kojem se odmah svidjela.Vjencali su se 28.jula 1895 godine.
    Prvi su otkrili da je uran radioaktivana potom izlolirali polonij(dobio ime po njenoj domovini) i radij.
    zajedno sa franciskim naucnikom Henri Becquerelom dobili su Nobelovu nagradu za fiziku.Svoju drugu Nobelovu nagradu dobila je za hemiju 1911.
    Sa svojom kcerkom Irenom radila je na brojnim projektima od kojih je najznacajniji rendgenska stanica koju je Marija isprobala na frontu za vrijeme Prvog svjetskog rata.
    906.godine gubi muza nakon nesrece u kojoj je poginuo.To je bilo veliki sok za nju no ona je nastavila sa svojim radom do 1933 god. kada ej na rendgenskom pregledu otkriveno da ima veliki zucni kamen.Ubrzo potom se razbolila od bronhitisa da bi kasnije bilo otkriveno da je ustvari bila zrtva radioaktivnih tvari.
    Umrla je 4.aprila 1934.godine.

    Marija Kiri je dala veliki doprinos covjecanstvu otkrivsi radioaktivnost urana i druih radioaktivnih cestica.
    S njom je zapocelo atomsko doba.
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  4. #4

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Kraljica Elizabeta I



    Elizabeta I. (Greenwich, 7. septembar 1533. - Richmond, 24. mart 1603.), engleska kraljica

    Bila je kćerka kralja Henrika VIII. i Anne Boleyn, a za prijestolje se izborila protiv Marije Stuart, naslijedivši polusestru Mariju I. Tudor. Za njezino vladanje kroz 44 godine Engleska postaje vodeća sila u proizvodnji tekstila i vune, osniva svoju prvu koloniju u Sjevernoj Americi - Virginiju, osniva Istočnoindijsku kompaniju, a veliki admirali, kolonizatori, trgovci i gusari postavljaju temelje budućem moćnom britanskom imperiju. Godine 1559. ponovno je proglasila neovisnost Anglikanske crkve od Rima i sebe postavila kao vrhovnog crkvenog poglavara. Njenom smrću prekinuta je vladavina dinastije Tudor koja je započela 1485. godine.
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  5. #5

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Citat irnik kaže: Pogledaj poruku
    Kraljica Elizabeta I



    Elizabeta I. (Greenwich, 7. septembar 1533. - Richmond, 24. mart 1603.), engleska kraljica

    Bila je kćerka kralja Henrika VIII. i Anne Boleyn, a za prijestolje se izborila protiv Marije Stuart, naslijedivši polusestru Mariju I. Tudor. Za njezino vladanje kroz 44 godine Engleska postaje vodeća sila u proizvodnji tekstila i vune, osniva svoju prvu koloniju u Sjevernoj Americi - Virginiju, osniva Istočnoindijsku kompaniju, a veliki admirali, kolonizatori, trgovci i gusari postavljaju temelje budućem moćnom britanskom imperiju. Godine 1559. ponovno je proglasila neovisnost Anglikanske crkve od Rima i sebe postavila kao vrhovnog crkvenog poglavara. Njenom smrću prekinuta je vladavina dinastije Tudor koja je započela 1485. godine.
    Samo jos da dodam...
    Elizabetaje pomagala razvoj knjizevnosti nauke i umjetnosti a poseban stil arhitekture njezina vremena,mjesavina renesanse i gotike,nazvan je elizabetanskim stilom...
    Sva njena unutrasnja politika se sastojala u ocuvanju vjerskog mira i stabilnosti tenapretku i razvoju kulture i obrazovanja.
    U svemu se oslanjala na Donji dom,koji je predstavljao narod,znajuci da drzava pociva upravo na njima...
    Vanjska politika joj je bila okrenuta kolonizaciji pokusavajuci na taj nacin izaci iz ekonomskog siromastva...
    Njeno doba je prozvano ''zlatnim dobom'' engleske istorije...
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  6. #6

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Mileva Marić, Ajnštajnova supruga Izvor: internet

    Da li pisma Mileve Marić i Alberta Ajnštajna otkrivaju kakav je njen doprinos nastanku moderne fizike?

    Iako je 19. decembra 1875. godine rođena u Titelu, Mileva je bila đak gimnazije u Sremskoj Mitrovici, od 1887. do 1890. godine, a zbog službe oca Miloša Marića, koji je po matičnim knjigama "vojno lice rođeno u Kaću", koji je u to vreme bio službenik ili "kancelarijant", kako se tada govorilo, u kotarskom sudu najvećeg sremskog grada.

    Požutele, ali očito pažljivo vođene školske knjige govore da je Mileva bila odličan učenik, posebno se isticala iz fizike i matematike sa ocenom - izvrstan. Zato uopšte nije čudno što se Mileva Marić posle vojvođanskog školovanja vrlo brzo našla u Cirihu, u kome je 1897. godine i upoznala Alberta Ajnštajna, momka za kojeg ju je vezivalo isto naučno interesovanje ali i ljubav. Albert je bio svestan da će mu samo ozbiljan rad omogućiti posao, a Mileva je na svaki način želela da opravda novac koji je u nju uložila porodica - tako da su oboje indekse punili odličnim ocenama.


    Ugledni državni televizijski kanal ABC prikazao je prošle godine dokumentarni film "Ajnštajnova supruga". To je bilo premijerno predstavljanje filma publici u Australiji. Film je uzburkao javnost i to u širem smislu. Radikalno menjajući pogled na naučni rad poznatog naučnika u težnji, da konačno realnost istine bude usvojena i priznata. Pre Australije film je bio prikazan u Americi u kojoj je obavljen znatan deo posla i skupljen deo materijala.

    Producent i autor scenarija, Australijanka, Geraldina Hilton, obavila je sama jedan veliki deo mukotrpnog posla oko glavnog lika Ajnštajnove supruge, Mileve Marić, koja je nezasluženo bila potisnuta u zaborav.
    Gospodja Hilton za vreme snimanja boravila je jedan period i u Srbiji. U dokumentarcu je prikazan Novi Sad, kao i rodno mesto Mileve Marić i fotografije njenih roditelja.
    Producent Geraldina Hilton pisala je komad "Ajnštajnova supruga" više od osam godina. Diplomirani istoričar i politikolog, ona je imala nameru da opiše da Albert Ajnštajn nije bio samostalan kao sto je prikazan u naučnom svetu. Kao i svi veliki naučnici on je zavisio od saradnje i znanja drugih i od informacija.
    Albert Ajnštajn, na univerzitetu je imao sreću da se oženi sa koleginicom sa studija koja je bila i briljantan naučnik i njemu posvećen partner. Nažalost, Mileva Marić je bila izbrisana sa stranice naučne istorije usled snage Ajnštajnove reputacije.
    Svrha dokumentarca nije da poništi Ajnštajna i njegov izvanredan doprinos fizičkoj nauci dvadesetog veka. Već, da Milevi dodeli zasluženo mesto pored njenog saradnika i muža.
    Dugogodišnja istraživanja i detaljne analize učinili su, da ovaj projekat stvori istinitu sliku koja je bila izgubljena u vremenu.
    O Milevi Marić sasim malo se pisalo i oskudno je publikovano na engleskom jeziku. Ona je imala puno podržavalaca u Srbiji iz koje je potekla. Na zapadu, šire se o njoj nije znalo, ali značajna i uticajna imena su je priznavala.
    Gospodji Hilton prvi je skrenuo pažnju fizicar Even Haris Voker sa svojim nastupom na Svetskoj naučnoj konferenciji 1992. Tom prilikom gospodin Voker je govorio o najvažnijem periodu Ajnštajnovog stvaranja 1905. godine, a tom prilikom su zajedno radili Mileva i Albert Ajnštajn.
    Gospodju Hilton je to zainteresovalo da pridje istraživanju uloge Mileve Marić u ukupnom stvaralačkom procesu koji se dotle pripisivao samo Albertu Ajnštajnu.
    Gospodja Hilton u svom istraživanju, poslužila se mnogobrojnim izvorima i dokumentima, ali najviše i najznačajnije podatke našla je u ljubavnim pismima supružnika Ajnštajna.
    Tako je ona došla do istinite slike jednog briljantnog uma i osobene posebnosti i ličnosti Mileve Marić.

    Istraživanje je teklo u etapama:
    prvo, služeći se gore navedenim izvorima, a uz dopunu intervjuima najvećih živih umova iz sveta fizike i naučne istorije - Ajnštajnovim naučnim sledbenicima i onima koji su se bavili njegovim naučnim genijem, ntervjuima sa naučnicima koji su znali za Milevin udeo. Služeći se ovim materijalom uspela je: da dodje do približno tačne slike, o vremenu života i stvaranja Mileve i Alberta kao i o njihovom zajedničkom radu, istoj posvećenosti zajedničkoj strasti i ljubavi za fiziku;
    Druga etapa je bila, da se što realnije stvori slika ove jedinstvene žene o kojoj nažalost nema mnogo fotografija i pisanih izvora. Zbog toga se pristupilo složenom "oživljavanju" Milevinog lika pomoću više intervjua koji su dopunjeni animacijom, dramaturskim scenama uz glas koji vokalno prati ceo dokumentarac. Tako se stvorila i prikazala, autentičnost bračnog i profesionalog odnosa, para Ajnštajn kao i posebnost i ličnost same Mileve.
    Film prikazuje jasno, da je Mileva Marić bila nerazdvojan deo kao naučnik i kompletan partner Ajnštajnovog ranog stvaralačkog perioda i što je najvažnije ravnopravan učesnik najplodnijeg i najznačajnijeg perioda ovog poznatog naučnika.
    Takodje, film pokazuje da istorija čini propuste u svojoj čestoj cenzuri i proizvoljnom odbacivanju i prekrajanju autentičnih zbivanja. Cenzura se čini da bi se dale privilegije, za ono što se proceni da treba stvoriti kao apsolutni ideal i usled toga čini se nepravda, prema istini i učesnicima u toj istini. Kao što se desilo u ovom slučaju da bi se sačuvao Ajnštajnov imidž.
    Da bismo došli do istine nije cilj da se ponizi Ajnštajnov doprinos nauci, nego da sve svedemo u okvire realnosti. U filmu je Ajnštajn prikazan sa ljudskim osobinama bez nameštene glorifikacije i njegov genije pristupačan je za razumevanje ljudima i u nauci i u svetu.

    Kao gledalac mogu da kažem da mi se neobično dopao način i pristup "oživljavanja" lika Mileve Marić. O poteškoćama u vezi sa tim može se pročitati u gornjem tekstu. Mišljenja sam da je uspešno prikazan mentalitet te divne i pametne žene. Žene koja je bila umom genije, a srcem odana mužu, sposobna da dobrovoljno stane u njegovu senku. Da ćutke podnese izdaju muža i svu patnju i bol koju je preuzela na sebe. Kao majka i kao supruga bila je žrtva i moguće, da je i kao žena to bila, usled vremena u kome je živela.
    Lepa, bistra, darovita, sigurno da je išla ispred svog vremena.
    Bila je neprihvaćena. Odbačena prvo od jevrejske porodice Ajnštajn koja nije prihvatala strance. Odbačena hirovitošću svog supruga za koga se da zaključiti da je bio egoističan, bez osećaja za porodičnu čestitost.
    Mislim i da je bio veoma nepošten i bez savesti jer je ubirao plodove slave i priznanja sa brutalnom bezobzirnošću, svestan da su to plodovi i Mileve Marić.
    Patio je od dečačkog egocentrizma.
    Tako je i kao "nevaljalo dete" slomio skupocenu svoju igračku - jedinstvenu ženu i nejaku decu.


    Autor teksta: Geraldine Hilton, producent kuće Melsa Films Pty ltd, Bangalow, N.S.W. Australia

    Dokumentarni film "Ajnštajnova supruga" prijavljen je za takmičenje u svojoj kategoriji za filmsku nagradu "EMMY"



    (Ko je u prvom planu?... Ona ili on? )

    - Po meni se nikad neće u potpunosti rasvetliti uticaj i doprinos Mileve Marić na Naučni rad Alberta Ajnštajna, jer što bi se dopustilo i priznao uticaj inteligentne žene iz "male Srbije" na tako velikog naučnika.

    Setio sam se štampane poruke na bodi majci koju sam pronašao i poklonio jednoj devojci. Sa prednje strane odštampan lik Alberta Ajnštajna i natpis:"Iza uspešnog muškarca..." i sa zadnje strane na leđima ispod lika Mileve Marić Ajnštajn natpis "... stoji još uspešnija žena!"
    _____________

    "Ne pada sneg da pomori svet, već da svaka zverka ostavi svoj trag."
    (Beli je svakako naj.... )

  7. #7

    02 Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Na danasnji dan jedno veliko ime zene zasjalo je punom snagom i njoj kao i mnogim savremenicama njenim imamo zahvaliti gde smo danas...

    Clara Zetkin



    Rodjena je 5 jula 1857.god.u Wiedranu.
    Socijalistickom pokretu prilazi jos 1880.god. a 1882.god. mora emigrirati te djeluje unutar proleterskih organizacija u Francuskoj,austrougarskoj,Italiji i Svicarskoj.
    OD 1890.god. rukovodi zenskim proleterskim pokretom u Njemackoj,uredjuje spcijal-demokratski list ''Die Gliechheret'' i 1907.god. organizira Prvu medjunarodnu konferenciju zena na kojoj je izabrana za sekretera saveza.
    Godine 1910. u Kobenharnu Medjunarodna je konferencija zena proglasila,po njenom prijedlogu,8.mart Danom zena radnica.
    Kao pripadnik organizacije spartakovaca za vrijeme Prvog svjetskog rata bila je zatvorena.
    Od osnivanja Komunisticke partije Njemacke clan je Centralnog komiteta i poslanik sve do dolaska nacional-socijalista.
    U avgustu 1932.god. tesko bolesna,iz Moskve,gdje je zivjela,odlazi u Berlin i u Reichtagu plamenim rijecima upozorava na fasisticku opasnost i potrebu za okupljanje antifasistickih snaga.
    Uz svoju bogatu revolucionarnu djelatnost,kao istaknuti politicki radnik njemackog i medjunarodnog radnickog pokreta i suradnik Engelsa i Lenjina Clara Zetkin bila je plodan pisac,publicist i izvanredan govornik.
    Napisala je niz djela kao sto su:Duhovni proleterijat,Zensko pitanje i socijalizam,Zene i komunisticka partija,Protiv fasizma i imperijalistickog rata.


    Uticaj Clare Zetkin na istoriju covjecanstva je veliki ako se uzme u obzir cinjenica da je njen rad na stvaranju svijesti o jednakosti muskarca i zene urodio plodom.

    Hvala ti Clara
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  8. #8

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Dian Fossey (16. januara 1932. 26. decembra 1985.) 18 godina je radila na proučavanju gorila u Ruandi i DR Kongo. Studirala je medicinu i postala lekar, ali je onda prekinula i otišla u ruandsku planinu - nacionalni park da proučava gorile. Rat je prisilio da ode da istražuje na obližnju planinu u DR Kongu. Nakon 18 godina neko je uletio u njen logor i nasmrt je izbo nožem.




    Dame Valerie Jane Goodall, (3. aprila, 1934.) engleski primatolog, etiolog i antropolog. Verovatno je poznajete po svojoj 45-ogodišnjoj studiji o životu i socijalnom ponašanju šimpanzi. Osnivač instituta Jane Goodall Institute u Gombe Stream Nacionalnom Parku u Tanzaniji.

    Moj ego pie čekove koje moje telo ne moe da unovči

  9. #9

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    INDIRA GANDI (1917-1984)



    Godine 1966. Indira Gnadi je postala predsednik vlade Indije. Od tada, pa sve do svoje tragicne smrti, s manjim prekidima ce vladati mnogoljudnom Indijom.
    Ceo svoj zivot provela je u borbi za prosperitet naroda Indije. Skoro dve decenije bila je na celu drzave, druge u svetu po broju stanovnika. Imala je veliku vlast i moc, ali joj je zivot ipak bio tuzan i nesrecan. Na njenu sahranu, posle atentata koji izvrsili ekstremno Siki, 1984. dosli su najvisi drzavnici iz sto svetskih zemalja.
    Nocu i danju se borila da omoguci bolji zivot napacenom narodu Indije. Osmeh joj nije silazio sa lica kada je bila sa narodom, mada joj je privatni zivot bio prepun boli.
    Posle njene smrti, Radziv Gandi, njen stariji sin je izabran za premijera Indije, da bi 21. maja 1991. poginuo i on od podmetnute bombe. Indira je tada vec sedmu godinu bila mrtva. Bilo bi previse da je dozivela i ovu smrt.
    neunistiva zlojebaba!

  10. #10

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    JOVANKA ORLEANKA (1412-1431)



    Jovanka Orleanka je simbol franckuskog ustanka. U stvari, ona je olicenje otpora naroda Francuske protiv Engleza u Stogodisnjem ratu vodjenom oko nasledja francuske krune.
    Francuska je vec bila umorna od rata, kada je na istorijsku scenu stupila devojka od 16 godina, koja se zvala Jovanka Orleanka. Ona je "cula glasove, ponajvise glas svetog Mihaila, kako je pozivaju da oslobodi kraljevstvo od neprijatelja". U ono doba, kada su ljudi bili vecinom religiozni, ovakva prica bila je dobrodosla kralju, kao prilika da svojoj vojsci vrati samopouzdanje.
    Kralj je poverio vojsku Jovanki (odred od oko 800 ljudi), koja je svoj zanos uspela da prenese na surove ratnike. Jovanka je naterala Engleze da obustave opsadu Orleana i 1429. ih potukla kod Patea. Englezi su se povukli. Iste godine, kralj Sharl VII dolazi u Rems, gde je krunisan. Postao je neosporivi kralj Francuske. Ubrzo Francuzima se predaju i drugi gradovi. Jovanka raspolaze jos samo jednom malom cetom, i vodi male carke, iznenada napadajuci i opsedajuci usamljene gradove.
    Maja 1430, pri opsadi Kompjenja, koji brani jedan saveznik burgundskog vojvode Zan Luksenburski, Jovanka pada u njegovo ropstvo i on je, sest meseci kasnije, prodaje Englezima. Sudjenje Jovanki Orleanki u Ruanu, u zimu 1431, dobro je poznato, posto su Englezi izvanredno montirali proces.
    Optuzili su je za jeres i odveli pred crkveni sud, pod predsednistvom biskupa, koji je bio potpuno odan Englezima. Cilj Engleza je bio da Jovanku pokore i uklone i tako suzbiju narodni otpor. Jovanka se branila vrlo jednostavno, ali veoma vesto i snazno. Najzad pristaje da se pokori, da se odrekne svojih verovanja i da ne nosi vise musko odelo. Svirepi nasrtaji njenih cuvara nagone je da odmah prekrsi obecanja. Proglasavaju je za krivca u povratu. Predaju je svetom sudu, tj. Englezima. Osudjena je na smrt spaljivanjem, i na lomaci, koja je podignuta u Ruanu 30. maja 1431, na Starom trgu, Jovanka pokazuje snaznu volju i cvrstinu karaktera i vere. Jovankino stradanje izazvalo je veliko uzbudjenje cak i medju engleskim vojnicima koji su prisustvovali spaljivanju.
    U XIX veku proglasena je za nacionalnog heroja Francuske.
    Jovanka Orleanka je zivela samo 19 godina i za tako kratak zivot uspela je da postane ideal, simbol i mit.
    neunistiva zlojebaba!

  11. #11

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju



    Mara Eva Duarte de Pern, takođe Eva Ibarguren, nazvana Evita ["Evalein"] (rođena 7. maja 1919. u Los Toldos; umrla 26. jula 1952. u Buenos Aires), poznatija pod nadimkom Evita, bila je žena argentinskog predsjednika Juana Dominga Perona i prva dama Argentine od 1946. do njezine smrti, 1952.

    Rođena u predgrađu Buenos Airesa, bila je peto dijete u obitelji. U dobi od petnaest godina počela je putovati po Buenos Airesu i suočila se s velikim teškoćama zbog nedostatka obrazovanja i veza. Ipak, kasnije je počela dobivati uloge kao glumica u radio-dramama i sapunicama. Tadašnjeg generala, Juana Perona, upoznala je na dobrotvornoj svečanosti održanoj povodom poginulih u potresu na sjeveru zemlje. Vjenčali su se krajem oktobra 1945. godine. Ubrzo nakon objave braka, svi filmovi i serije u kojima je glumila Evita, bili su cenzurirani i zabranjeni.

    Aktivno je sudjelovala u sindikatima, osnovala je svoju fundaciju koja je pomogla siromašnima izgradivši na hiljade domova i škola diljem Argentine. Osigurala je zdravstvenu zaštitu i za najbijednije slojeve društva te je bila veliki borac za prava žena.

    Iako se vežu i brojne kontroverze na račun njenog života, prije nego što je postala prva dama Argentine, ostat će zapamćena kao jedna od najpopularnijih prvih dama (ali i najmoćnijih žena) u historiji, s velikom karizmom koju je imala među radničkom klasom, ženama i siromašnim slojevima.

    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  12. #12

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Hatšepsut


    Hatšepsut je egipatska kraljica iz XVIII dinastije koja je vladala Egiptom od 1479. do 1458. godine p. n. e.. Bila je ćerka egipatskog faraona Tutmesa I, a žena svoga polubrata Tutmesa II. Budući da je Tutmes II bio slab vladar koji je često imao zdravstvenih problema, pravu vlast nad Egiptom je imala upravo ona. Kada je on umro, Hatšepsut je za muža uzela svog maloletnog polubrata, Tutmesa III, koji je bio suvladar Tutmesa II. Pošto je ona bila direktna naslednica Tutmesa I, bilo joj je lako da preuzme vlast nad čitavim Egiptom, a za njezinog života Tutmes III je obavljao neke proceduralne poslove.

    Kako bi dokazala svoje pravo na presto i svoje božansko poreklo, kao kći Amona i punopravni vladar Egipta, naredila je da se na stenama u blizini hrama u Deir el Bahri, koji je započeo njen otac a ona je završila izgradnju, iskleše predstava njenog rođenja od boga Amona i svoje majke. Svesna svoga prava, ona je svugde nastupala kao zakoniti faraon, u kraljevskoj odori i sa svetom bradicom. U natpisima na hramu je napisano kako ju je Tutmes I proglasio za svoju naslednicu i naredio da se ona kao takva prizna.

    Prestiž egipatske moći, a i stvarna njegova vojna moć, koju su postavili i osigurali njezini prethodnici, čuvali su egipatske granice od upada neprijatelja, tako da je ona mogla posvetiti pažnju razvijanju Egipta. Najpoznatiji njen poduhvat je bila ekspedicija u Punt (zemlja za koju se veruje da je bila na teritoriji današnje Somalije). I ranije su vladari obilazili ovu zemlju, ali je od tada prošlo mnogo vremena, tako da su odnosi između ove dve zemlje bili zaboravljeni. Hatšepsut je otpremila pet velikih i dobro opremljenih brodova koji su iz Tebe pošli niz Nil, pa kanalom u Crveno more i dalje na jug u Punt. U Puntu, koji je priznao egipatsku vlast, Egipćani su utovarili brodove raznim smolama, mirođijama, tamjana (pa čak i živa stabla koja su u buradima prenošena kao u saksijama kako bi ih posadili ispred hrama u Deir el Bahri). Osim biljaka i začina, oni su sa sobom poneli i veliki broj raznih životinja. U Egipat su se vratili u pratnji velikog broja puntskih glavešina.

    Posle njene smrti, za koju se ne zna da li je bila prirodna ili nasilna, vlast preuzima njen muž i polubrat, Tutmes III, a period tokom kojeg je ona vladala spada među najblistavije u istoriji Egipta.

  13. #13

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju


    Majka Tereza - kratka biografija
    Majka Tereza rođena je 27. augusta 1910. kao Agnes Gonxha Bojaxhio u Skopju. Skopje je tada pripadalo Kraljevstvu Slovenaca, Hrvata i Srba. Danas je Skopje glavni grad samostalne Republike Makedonije. Gonxha (jezgro cvijeta) odrasala je u dobrostojećoj albansko-katoličkoj porodici. Roditelji su je odgojili na vrlo religiozan način. Kada joj je bilo deset godina, njen otac je iznenada umro, nakon čega se ona još više posvetila vjeri. Već sa 12 godina ona se odlučila za opatički život. Njena želja se održla, tako da je sa 18 godina molila da je prime u red Loreto.

    Ovaj red i njegovi mnogobrojni članovi angažirali su se u Bengalu/Indija i to posebno u školstvu. Ona, ipak, nije odmah mogla početi sa radom u Indiji, već je pozvana u centralu Loreto reda u Irsku. 28. seprembra 1928. godine ona je napustila Skopje i krenula u Irsku. Već nakon dva mjeseca bilo joj je dozvoljeno da ispuni svoju želju i da se priljuči Loreto-redu u Bengalu. U Kalkuti je položila svoj prvi zavjet. Nakon toga je 17 godina bila zaposlena u školi Svete Marije u Kalkuti, nakon čega je imenovana direktoricom.
    U toku jedne od mnogobrojnih vožnji 1946. godine kroz Kalkutu, milionski grad, ona je osjetila Božiji poziv da pomogne siromašnima. Tek dvije godine kasnije dobila je dozvolu da napusti svoj red. Tereza je bila eksklauzirana, što znači da je dobila dozvolu da napusti red, ali se nije morala odreći svog opatičkog statusa. Od tada je Tereza živjela među najsiromašnijima od svih sitomašnih u tzv. Slums u Kalkuti. Portret o Majci Terezi objavljen u Magazinu LIFE, donio joj je nadimak "Svetica dobra".
    1949. godine ona je postala Indijka i 1950. osnovala je red "Misionari ljubavi prema bližnjem svom". Članovi ovog reda morali su se obavezati na nesklapanje braka, na siromaštvo i na posluh. Kasnije je red priznao i Papa, te ga je kontrolirao. Tereza se sa članovima svog reda brinula, prije svega, o umirućima, siročadima i bolesnima. Njen specijalni angažman pored toga bila je briga i o oboljelima od lepre. Danas preko 3000 sestara i 500 braće u preko 100 zemalja svijeta pripadaju redu Majke Tereze. Za njen nesebični rad dobila je mnogobrojne nagrade. Najznačajnija od njih je svakako Nobelova nagrada za mir 1979. godine.
    Njeni suradnici često nisu imali nikakvo ili su imali manjkavo medicinsko znanje, na šta je ona odvraćala: "U vjerovanju nije važan uspjeh, nego vjernost." Pored priznanja koja je dobivala širom svijeta, bila je i kritizirana zbog svog konzervativnog shvatanja svijeta. Tako je u politici mnogih zemalja koja se ticala prava na abortus vidjela najveću prijetnju svjetskom miru". Kada je u Irskoj trebalo biti provedeno glasanje o legalizaciji abortusa, ona je pozvala Irce da glasaju protiv legalizacije.
    Nekoliko dana nakon smrti Princeze Dajane, koju je jako žalila, umrla je i majka Tereza, 5. septembra 1997. godine. Sahranjena je u Kalkuti uz prisustvo mnogobrojnih članova svjetske javnosti.



    Tekst na vizit-kartici Majke Tereze:


    Jednostavan put

    Plod tišine je molitva.
    Plod molitve je vjera.
    Plod vjere je ljubav.
    Plod ljubavi je služenje.
    Plod služenja je mir!





    Beleska Majke Tereze


    Molitve Majke Tereze

    Majka Tereza nije bila žena od velikih riječi. Kao pripadnici sestrinskog reda njena najjača forma izražavanja bila je molitva. Iz mnogobrojnih molitvi, mi smo napravili mali izbor.
    O Gospodine, Ti si rekao, da će naš Otac na nebu brinuti o nama, onako kako se brine o ljiljanima u polju i o pticama koje nebom lete. Ti, koji nikada nisi imao mjesto na koje bi spustio svoju umornu glavu, Ti budi naš učitelj. Nauči nas da vjerujemo u ono što je Bog prorekao i pomozi nam da savladamo naše ljudske slabosti. Slabost nikada nikog nije učinila sretnim. Daj nam snage da se u potpunosti Tebi predamo, da budemo alatka ispunjenja Tvoje volje. Blagoslovi upotrebu novca na svijetu, da bi gladni bili nahranjeni, da bi goli bili odjenuti, siromašni zbrinuti i bolesni njegovani. O Gospodine, daj nam svoj Sveti duh, da mi kroz vjeru, koju nam propovjedaš, spoznamo da smo mi tebi važniji od svakog lijepog ljiljana i price pjevice u zraku.



    Dragi Gospodine, Ti si mi dao hrabrosti iz vjerovanja da Ti pripadam. Dozvoli mi da volim sve one koji su nepoželjni onako kako ti voliš mene. Daj nam dio bogatstva Tvoje ljubavi, jer onda ćemo jedni druge prihvatati.


    Najdraži Gospodine, ja te vidim danas i svaki dan utjelovljenog u tijelima bolesnih koje njegujem i dok ih njegujem olakšavam Tvoju bol. Ali ako se i skrivaš pod mantilom ljutitog, izazvanog i nerazumnog, ja te, ipak, prepoznajem i kažem: "Isuse, moj pacijentu, tako je slatko služiti Te." i
    Gospodine, daj mi vjere i onda moj rad nikada neće postati muka i ja ću naći novu radost susrećući volje u ispunjenju želja svih siromašnih paćenika. Vi voljeni bolesnici, vi ste mi duplo vjerniji, jer je vaš Isus utjelovljen u meni; a koja je samo milost meni da vas smijem njegovati. Najdraži Gospodine, dozvoli mi da uvidim dostojanstvo mog velikog poziva, sa svim njegovim obavezama.Nikad ne dozvoli da ga postanem nedostojna, pretvarajući se u hladnokrvnost, u nestrpljivost ili u neradovanje. I, o Gospodine, pošto si ti Isus moj pacjent, budi milostivi i moj strpljivi Isus, oprosti mi moje greške i gledaj samo moju volju, koja je usmjerena ka tome da tebe voli i da ti služi dok si u osobi svakog od bolesnika. Gospodine, učvrsti moju vjeru, blagoslovi moj rad sada i uvijek.




    neunistiva zlojebaba!

  14. #14

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Jovanka Orleanka


    Jovanka Orleanka, Devica iz Orleana (fr. Jeanne d`Arc, eng. Joan of Arc) je rođena u malom šampanjskom selu Domremiju 6. januara 1412, a umrla (spaljena) u Ruanu 30. maja 1431.
    Poticala je iz vrlo siromašne porodice. Majka je bila domaćica, a otac joj je bio sitni seoski zemljoposednik, koji se jedino bavio zemljoradnjom. Imala je još dva brata i dve sestre koji su umrli veoma mladi. Roditelje je izgubila po osvajanju Domremija od strane Engleza. Brigu o njoj je tada poveo njen ujak i njegova žena koji su bili nešto bogatiji.

    Kao mlada devojka bila je pastirka i svaki dan je tražila da je njeni staratelji vode u crkvu da se ispoveda. Jovanka Orleanka nikada nije naučila da čita i piše. Bila je siromašno odevena, a oni koji su je poznavali su govorili da bi po ceo dan provodila po planini čuvajući stado i pevušeći pesme.

    Bilo joj je 13. godina kada je čula prve nebeske glasove koji su je poručivali da dođe u crkvu i da se pomoli jer će otada početi njena božja misija. To je nesumnjivo za nju predstavljalo nekakvo predskazanje i neki Božji zadatak koji je bio poveren njoj. Već 1428. godine, kako će to kasnije na suđenju izjaviti dobila je božji poziv da pomogne francuskom zapovedniku Robertu Badrikuru i francuskom dofenu (regentu) Karlu VII Pobedniku u bici kod Vakulera. To je malo mestašce koje se svega nekoliko kilometara nalazilo od njenog sela. Orleanka je poletela pravo u srž bitke, odevena u bednu pastirsku nošnju, a zapovednik ju je odmah vratio natrag.

    U međuvremenu, situacija za dofena Šarla i njegove feudalce se drastično pogoršavala. Englezi su zauzeli Orlean 12. oktobra 1428, približavajući se Šinonu, gde se nalazilo središte dofenove rezidencije. Orleanka ponovo napušta svoje selo 1429. i ponovo odlazi u Vakuleru. Francuski zapovednik je ponovo pokušao da je udalji. Orleanka je izjavila da je Bog nju poslao da pomoge Francuzima da oteraju Engleze, da se Karlu VII Pobedniku stavi kraljevska kruna i da se zatim ona povlači. Ona je Badrikuru rekla:

    "Ja ne znam da jašem. Ne znam ni da se borim. Bog je onaj koji će me voditi i pomoći mi."

    I pored sve većeg ismejavanja od strane Francuza, Orleanka je ostala u gradu. Zatim je počela da traži prestolonaslednika jer mu je po božjim zapovestima ona morala pomoći u ratu protiv Engleza. Poručila je da će doći da razgovara sa prestolonaslednikom Karlom. Našla ga je u Šinonu. Kada je dofen čuo za njen dolazak, stavio ju je na probu. Preobukao se u bednog građanina, a postavio svog najboljeg saradnika da bude prestolonaslednik. Orleanka ga je odmah našla i poklonila mu se do zemlje.
    Na noćnoj večeri u zamku feudalda Tremoja, svi su negativno mislili o dofenovoj zaštitnici. Smatrali su da je engleski špijun, da je veštica i čarobnica. Orleanka je primljena na razgovor kod dofena i uspela je da tog slabašnog regenta natera na akciju za isterivanje Engleza iz francuske. Da bi francuska aristokratija bila sigurno da je Orleanka devica, kako se u pismima predstavljala, poslala ju je u Poatje gde su je pregladali veći broj francuskih lekara i opatica ne bi li ustanovili da li je devica ili ne. Kada je utvrđeno da je zaitsa devica, vraća se u Šinonu i priprema se za rat.


    Istina, pored nje su se stalno nalazili francuski komandanti i veliki broj vojnih stratega, a Orleanka je bila samo tu faktor koji je davao svojom upornošću i željom za isterivanje Engleza dodatni podstrek Francuskoj vojsci. Ponuđen joj je mač dofena, ali ga je ona odbila i jedino je tražila da joj se donese Božja slika pred kojim je stalno ponavljala molitvu upućenoj Devici Mariji. Prva njena akcija je bilo oslobađanje Orleana.

    Izdiktirala je pismo koje je poslato gospodinu Rotsleru u Orleanu 22. aprila 1429. godine da mirno napusti Orlean, ili će ga ona uz Božju pomoć sama isterati. 30. aprila uzjahala konja, a pored nje su se stalno nalazila dva do tri francuska viteza i krenula je sa njima ka tvrđavi. Tu je bila i ranjena posred grudi, a Francuzi su 22. maja 1429. isterali Engleze iz grada. Posle oporavka, kao riterka je ponovo uzjahala i krenula sa francuskom vojskom prema Pataju. Postavlja se veliko pitanje da li je Orleanka u borbama učestvovala kao riter ili samo kao vođa. Ona je na suđenju izjavila da nije ubila ni jednog protivničkog vojnika, već da je samo sprovodila božje naredbe i da je duhovno vodila svoju vojsku. Grad Pataj je pao 18. juna 1429, čime je otvoren put za Rems.

    U pratnji dofena i njegove dvorske kamarile, odlazi u palatu u Remsu gde je 17. jula 1429. Karlo VII Pobednik krunisan za kralja. Orleanka je stajala pored njega, poklonila mu se i molila ga je otpusti iz vojne službe jer je njena misija završena.

    Naročito su protiv toga bili francuski riteri jer im je ona davala duhovnu snagu i prosto ih u svakoj borbi prisiljavala samo na pobedu.

    Popularnost Jovanke Orleanke nije nimalo lepo prihvaćena od strane gornjih slojeva francuskog društva. Ona je bila obična seljanka koja je zahvaljujući francuskim riterima uzdignuta do neba. Naročito je bilo interesantno zanimanje kralja Karla za nju. Posle krunisanja, on je jedino novčano pomagao njene najbliže i ništa više.

    24. maja 1430. učestvovala je u odbrni Kompinjea od Burgunda. Glavni zapovednik odbrane grada Gijom de Flazi je napravio veliku grešku kada je pred francuskim vojnicima, koji su se povlačili prema tvrđavi naredio da se zatvore vrata. Ispred zatvorenih vrata našla se i Orleanka sa svojim riterima. Burgundi su je oborili s konja i vezali, a ostale vojnike pobili.
    Dok je trajala opsada Kompinjea pokušavala je nekoliko puta da pobegne iz tamnice i da pomogne braniocima grada. Verovala je da će je spoasiti njen kralj Šarl i dati ogroman novac za njen otkup. Međutim, umesto otkupa, data je na čuvanje Jovanu Luksemburškom koji ju je za 100.000 zlatnih funti prodao engleskom kralju Henriku VI. Kralj Karlo VII Pobednik nije ništa učinio da bi je oslobodio.

    Englezi su protiv nje organizovali crkveno suđenje u gradu Ruanu, koji se tada nalazio pod protektoratom Burgundije. Za glavnog sudiju je izabran episkom Buvea Pjer Košon (fra. Caushon - Svinja). Orleanka je bila zatočena u starom zamku u Ruanu. Tražila je da bude premeštena u crkvenu tamnicu i da joj se obezbedi sveštenik da bi se ispovedala.

    Prvi put se pojavila pred porotom 21. februara 1431. Optužena je kao lažni prorok, čarobnjak, veštica i jeretik. Optužena je da je izvršila masovni zločin ubijajući engleske vojnike u borbi i da je naređivala zverstva. 29. maja sudsko veće od 37 sudija je odlučilo da je proglasi krivom kao jeretika i lažnog vernika. Presuda je donesena 30. maja 1431. po kojoj je osuđena na lomaču. Pre samog čina spaljivanja, u tamnici su je posetili svih 37 sudija i rekli joj da se njima može slobodno ispovediti. Tada je Orleanka izjavila da više ne čuje božje glasove.

    Spaljena je tačno u podne 30. maja 1431. na gradskom trgu pred masom ljudi. Bila je obučena u posebnu nošnju na kojoj su bili ušiveni crveni đavoli, pošto je tu bluzu nosio svaki jeretik koji je osuđen na lomaču. Za vreme spaljivanja, oko nje su kružili crkvenjaci sa knjigama i čitali molitve za spas ljudskih duša od ovakvih jeretika. Njeni ostaci su zatim bačeni u Senu.

    Četvrt veka kasnije 1456. godine, pokrenut je novi postupak za njenu rehabilitaciju u Parizu uz saglasnost Svete stolice.Posle ispitivanja nekih svedoka i pregleda celokupnog materijala, presuda Košona je bila poništena i Orleanka je bila rehabilitovana, ali ne i beatifikovana. To se dogodilo 1909. godine, a kanonizovana je 1920. u vreme pontifikata pape Benedikta XV. Danas se smatra za jednog od najpopularnijih svetaca u Rimokatoličkoj crkvi.

  15. #15

    Odgovor: Zene koje su obelezile istoriju

    Царица Теодора


    извод са:
    http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A2%...%BD%D0%B0_I%29
    Удаја

    Теодорина прошлост и порекло нису били тајна у Цариграду, као и њене симпатије према монофизитима. Јустинијан је изгледа искрено заволео Теодору, али је стари закон Константина I онемогућавао особама из сенаторског сталежа да ступе у брак са бившим глумицама и робињама које су законски биле дефинисане као жене без части. Поред тога, и супруга цара Јустина, строга Еуфемија оштро се противила Јустинијановој женидби, не толико због Теодориног порекла, пошто је и сама била у младости робиња која је променила неколико господара, већ можда због склоности ка монофизитизму Јустинијанове изабранице [11]. Међутим, стара царица је умрла 524. године и Константинов закон је укинут већ 525. године. Теодора се убрзо затим удала за Јустинијана са којим је већ живела у цариградској Хормиздиној палати. Када се Јустиново здравље бесповратно погоршало, стари цар је 1. априла 527. крунисао Јустинијана и Теодору. Јустин је преминуо 1. августа исте године а Јустинијан је постао нови август.

    Двор: савезници и непријатељи
    Јустинијан I, детаљ мозаика Цар Јустинијан и његова свита у цркви Сан Витале у Равени (547). Теодорина моћ почивала је на власти и попустљивости њеног супруга.
    Јустинијан I, детаљ мозаика Цар Јустинијан и његова свита у цркви Сан Витале у Равени (547). Теодорина моћ почивала је на власти и попустљивости њеног супруга.

    Након што јој је муж крунисан, Теодора је добила титулу августе, уобичајну за царске супруге и сестре. Сама титула је била симболична, али у време царева слабих личности, попут Аркадија или Теодосија II, царице су преузимале важну улогу у политици, администрацији и верским пословима. Сада су се на престолу нашле две амбициозне и властољубиве особе, често супростављених погледа по многим питањима, али исто тако и пуне обостраног поштовања [12]. Као царев саветник, Теодора је била драгоцена пре свега из два разлога. Познавала је начин живота и размишљања цариградске светине, најнижих слојева престонице. Са друге стране, још пре 527. постала је заштитник монофизита, следбеника јеретичког учења осуђеног 451. у Халкидону на Четвртом васељенском сабору. Јустин I је покренуо прогон монофизита у источним провинцијама, док је његов наследник Јустинијан, иако убеђени присталица православља, прижељкивао компромис. Као доброчинитељ монофизита Теодора је имала важну улогу у одржавању крхке равнотеже и омекшавању царске политике.

    По ступању на престо, Теодора, ћерка забављача и супруга потомка балканских сељака, осетила је непријатељство и презир старе престоничке аристократије. Међутим, ни по успону до царске круне, није заборавила своје старе пријатеље. Сестру Комито богато је удала за војсковођу Сита, а стару пријатељицу Антонину за будућег освајача Вандалске краљевине, Велизара. Своју ванбрачну ћерку удала је за једног од припадника породице некадашњег цара Анастасија I, Јустиновог претходника. На двор је са собом довела и своје три другарице, некадашње глумице. Међу Теодорине верне сараднике спадао је и евнух Нарзес, надзорник царске ложнице. Ипак, царица је имала и неколико противника, пре свих Јована Кападокијског, способног и бескрупулозног Јустинијановог министра финансија, човека који се није устручавао да све каже царском пару у лице. Поред тога, Теодора није имала поверења у људе који су имали огромно богатство, утицај и славу попут Јована Кападокијског, Велизара и војсковође Германа, Јустинијановог брата од тетке. У случају Германа, који је био најочигледнији Јустинијанов наследник, Теодора се потрудила да спречи његову децу да склопе брачне везе са супружницима сличног друштвеног статуса како не би могли једног дана да се надмеђу са њеном породицом.

    Допринос царевом законодавству

    На цариградском двору Теодора је увела врло строг и крут церемонијал. Јустинијан је ценио њен савет и изгледа да ју је третирао као свог савладара. У новели 51 из 535. Теодора је названа нашом најпобожнијом супругом коју нам је даровао Бог. Великодостојници су по ступању на дужност полагали заклетву верности и августу и августи. Церемонијал који је уведен од Јустинијановог доласка на престо предвиђао је да сви сенатори, без обзира на ранг, приликом сусрета са царским паром падају на ничице. Теодора је наводно инсистирала да се уместо традиционалних титула цара и царице тј василевса и василисе, сви редом обраћају њој и њеном мужу као деспини и деспоту тј господарици и господару.

    Јустинијан је био велики законодавац и неколико закона које су у његово време били донесени у циљу заштите жена можда су управо били инспирисани од стране његове супруге. Глумице које су напустиле сцену нису могле бите силом задржаване, жене су добиле право да поседују и наслеђују имовину, а будући мужеви су морали да обезбеде својим невестама дар у висини вредности њиховох мираза. Закон из 535. забранио је проституцију у Цариграду, трговину женама, протерао је подводаче из града и наложио затварање јавних кућа. Теодора је, по хроничару Јовану Малали, сазвала трговце робљем, откупила све жене и поделила им ситне дарове у одећи и новцу. Сама царица је подигла на азијској обали Босфора манастир назван Покајање у коме су бивше проститутке живеле као монахиње.

    У Историји Јустинијанових ратова Прокопије је забележио да је у Теодориној природи било да помаже несрећним женама. Када је Јустинијанов брат од тетке Борајд умро, његову имовину је наследи његов рођени брат Герман, док је покојникова ћерка добила само законски минимум очеве имовине. Супротно жељама Германа, цар је интервенисао у корист Борајдове супруге и ћерке, вероватно на нсистирање Теодоре која, као што је поменуто, није волела Германа и његову породицу. Са друге стране, удовичена Јустинијанова сестричина Прајекта је 546. пожелела да се уда за војсковођу јерменског порекла Артавана. Цар је Артавана позвао у престоницу, поставио га за врховног заповедника војске при двору и за конзула, али се убрзо показало да је Јерменин већ ожењен. Његова супруга је допутовала у Цариград из далеке постојбине и затражила помоћ царице Теодоре. Укратко, Теодора је демонстрирала да по римском праву, важећем у земљи где је Артаван остварио блиставу каријеру, нема правних основа да напусти своју нежељену супругу. Артаван је тако све до Теодорине смрти остао верзан за своју прву супругу, а после 548. било је прекасно да постане зет царске породице.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

Strana 1 od 8 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ko voli sex vise, muskarci ili zene?
    Autor veljko yaric u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 79
    Poslednja poruka: 11.12.2014, 19:59
  2. Zene u kuhinji
    Autor yige_gui u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 52
    Poslednja poruka: 19.11.2011, 14:57
  3. Zene i fudbal
    Autor Captain Jack u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 25.01.2010, 22:16
  4. Zene i ples
    Autor Vamp73 u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 20.11.2009, 20:58
  5. Zene fudbalera
    Autor astrica u forumu Spomenar
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 04.10.2006, 06:46

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •