'Postoje različita mišljenja o psima mešancima. Za jedne su oni robusniji, inteligentniji, privrženiji, zahvalniji......od rasnih pasa;za druge su oni bezvredna greška prirode.
Poreklo rasnih pasa je najvećim delom iz Francuske. Posle revolucije i građanstvo je htelo da drži rasne pse kao što je to činilo plemstvo. Podela:plemeniti psi za plemiće,a ulični psi za siromašne nije više važila. Mnogi građani su uzgajali rasne pse i skupo su ih prodavali, pa je pas tako postao statusni simbol.
Izgled je bivao sve važniji, a sve manje su se tražili karakter i ostale osobine.
Što je životinja bila neobičnija to se skuplje prodavala.
Zbog doslednog, vekovima dugog, nasleđivanja istih obeležja i osobina i zbog incesta rasni psi postaju sve više ekstremno podložni bolestima tela i duše. Ove abnormalnosti prave životinjama velike probleme, ali ih ljudi sa zadovoljstvom i dalje uzgajaju.
Kod pasa mešanaca još uvek funkcioniše prirodna selekcija tako da preživljavaju samo najjače i najinteligentnije životinje.
Nasleđuju se automatski samo geni sa jakim pozitivnim osobinama životinje, tako da slobodnim izborom gena nastaju otporne životinje sa snažnom psihičkom i telesnom konstitucijom.
Stoga zaista možemo da se pitamo da li je to stvar odsustva inteligencije, dekadencije ili nesvesnog osećanja inferiornosti, koje se ogleda u tome da se hoće, odnosno mora biti bolji od drugih i da se zato drži rasni pas kao statusni simbol. Pa ni ljudi nisu rasni ljudi. Nije li glupo držati nešto gore, ako se može imati bolje?
Postoji li nešto bolje, vernije, inteligentnije i zahvalnije od jednog veselog mešanca
Ne, ne postoji '