A6quattro kaže:
U okviru svog zanimanja cesto se susrecem s razlicitim profilima ljudi raznovrsne etnicke structure, porekla i socijalnog statusa.Tako, nedavno pripremajuci materijal za jednu temu, dosao sam do porazavajuce spoznaje.Nista nebi bilo neobicno da nije rec o mladim ljudima. Momcima i devojkama koji se, eto, osecaju nesrecnima ili nesamopouzdanima zato sto nesto nemaju.
A nemaju - sportski auto, odecu s potpisom, mogucnost svakodnevnih odlazaka na rucak i veceru u skupe restorane, debele bankovne racune i slicno.
Svi oni, kazu da su uspesni i srecni samo oni koji to imaju. Na opsaku da se moze biti uspesan i srecan i bez toga, odgovor je bio - negativan.
Na pitanje zasto ne ulazu u svoja znanja i sposobnosti kako bi bili konkurentniji na trzistu rada i imali mogucnost zaraditi novac koji bi ih doveo do tih materijalnih dobara, uglavnom navode da je to pretezak i dugotrajan put.
Oni ne zele raditi kako bi imali i bili uspesni. Kazu da oko sebe vide mnogo onih koji jednostavno imaju i koji su zbog toga uspesni i srecni. Drugim recima, ne zele cekati i ulagati u sebe: hoce sad i hoce sve, jer sad su mladi, sad se zele provoditi i ziveti bogato i uspesno.
E sad, pitanje je kako doci do toga? Oni odgovor obicno traze u kladionicama, igrama na srecu, nasledstvu, zenidbi/udaji za bogate osobe. Rad za njih nije opcija. Ocekuju od okoline (roditelja, porodice, drustva) da im resi sve probleme.
Mnogi od njih okrivljuju svoje roditelje sto im nisu osigurali dovoljno novca kojim bi mogli da kupe svoj uspeh. Osecaju se nesretno ako vec sa 18 godina nemaju sve statusne simbole koje vezuju za uspeh.
Sve to, ukazuje da u drustvu postoji veoma diskutabilan sistem vrednosti koji se temelji na instant-bogacenju, umesto na ulaganju truda u postizanju trajnijih vrednosti (intelektualnih, duhovnih, socijalnih, pa tek onda materijalnih).
Vredniji je onaj koji ima vise (bez obzira kako je to stekao), a ne onaj koji zna vise. Cena ulaznice u "in" drustvo je novac. Onda je donekle logicno da se oni, koji sami po sebi nemaju, osecaju nesrecno i zakinuto.
Zato se cesto pitaju; Zasto neki imaju, a ja nemam? Kako da do toga dodjem brzo i lako?
Jednim delom takav sistem vrednosti, definisu i neke vrlo agresivne reklame, jer se sluze razlicitim porukama i fotografijama koje u nama stvaraju ugodnost, vezujuci svoj proizvod ili uslugu s osecajima kojima svi tezimo, kao sto su osecaj moci, slobode, uspeha, samopouzdanja, atraktivnosti i cega jos ne.
S obzirom kako ti osecaji dovoljno mocno uticu na nas da konstantno tezimo njihovom ostvarenju, svaki proizvod koji se veze uz njih takodje dobija tu snagu i utice na nas.
Tako pocinjemo izjednacavati proizvod sa onim cemu tezimo. Naprimer, ukoliko kupimo dobar auto smatramo da cemo postati samopouzdaniji, atraktivniji, da ce svi videti da smo uspesni, sto ce nam sve dati odredjen oseecaj moci.
Problem je sto se razvija iluzija da cemo samim tim sto smo kupili neki proizvod odjednom postati pozeljni i uspesni. Dobijamo osecaj da se moc, atraktivnost, sreca i uspeh mogu kupiti,
S druge strane, tu su i bogati pripadnici drustva koji stalno izazivaju paznju medija, pa smo tako stalno okruzeni njihovim fotosima na kojima uvek imaju novu dizajnersku odecu, vrhunski su nasminkani, odmoreni i cini nam se da im je jedini posao odlazak na prijeme i druzenje s popularnim osobama.
Sve to spolja izgleda vrlo primamljivo i nekako podrazumeva da su ti ljudi srecni samo zbog toga sto sve to imaju. Vecina onih koji im se dive gotovo nikad ne "zagrebu ispod povrsine" i upitaju se je li to uistinu tako.
Medjutim, vecina istrazivanja ukazuje da se istinska sreca, ispunjenost i uspeh temelje na licnom osecaju da svojim radom ostvarujemo prave vrednosti.
Drugim recima, da predano radimo ono sto smo izabrali, te da se ostvarujemo kroz dobre rezultate svoga rada. To je osnova za kvalitetan odnos prema sebi samome, kao i prema drugome.
O ovako postavljenim vrednostima malo mozemo cuti u medijima. Njih nedovoljno propagiraju i drustveni mehanizmi koji bi trebali oslikavati temelje ispravnih drustvenih vrednosti (skolstvo, sudstvo, zdravstvo, porodica...)
Sta mozemo licno uciniti?
Mozemo se osloboditi negativnih iluzija o instant-uspehu i bogatstvu koje je sinonim za srecu, prvenstveno zbog toga sto nas takve iluzije mogu uciniti trajno nesrecnim ljudima, sto verujem da niko svesno ne zeli.
Trebamo stalno raditi na razvijanju vlastitog sistema pozitivnih vrednosti i ziveti u skladu sa njima. Ne izjednacavati bogastvo i srecu.
Samo tako mozemo iz reklama izvuci samo najbolje (informaciju, promisljanje), a ne potpasti pod njihov uticaj povrsnih vrednosti koje u realnom svetu jednostavno ne stoje.
Vazno je znati da se sreca i uspeh temelje na predanom radu i konkretnim postignucima, a ne na posjedovanju auta ili drugih materijalnih dobara. Ma koliko to
nekom bilo tesko prihvatiti, istina je da su materijalna dobra posledica uspeha, a ne njegov uzrok.