Dobro sam razmislio i neplaniram da zatrudnim Šalu na stranu, nema tu mnogo šta da se planira, ako čekaš da se steknu uslovi, te ovo, te ono ostaneš bez malih vragolana. Eno ga jedan mali neplanirani a sjajan
Dobro sam razmislio i neplaniram da zatrudnim Šalu na stranu, nema tu mnogo šta da se planira, ako čekaš da se steknu uslovi, te ovo, te ono ostaneš bez malih vragolana. Eno ga jedan mali neplanirani a sjajan
Poruku je izmenio Lillith, 31.01.2007 u 08:11
''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''
William Wordsworth
hihih,brat me probudio a nisam se naspavala,sorry
''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''
William Wordsworth
U ovoj situaciji sada, u dugoj i stabilnoj vezi, sasvim sigurno bih zadržala dete. Pre par godina... verovatno se ne bih odlučila za isto.Lillith kaže:
Ne. Kao što već negde rekoh, za mene bračna i vanbračna zajednica nemaju mnogo razlika, ali bih svakako volela da nastavimo život u nekoj vrsti zajednice, kako god se ona zvala.Da li bi ste zahtevale brak?
Očekivala bih da prizna dete i bila bih jako razočarana ukoliko se to nekim slučajem ne bi desilo.Da li bi zahtevale samo da prizna dete?
Pa, to ne mogu sa sigurnošću da kažem... Budući da sam u dugoj vezi, debelo bi me povredilo tako nešto i verovatno bih mu osporila pravo na sve.Da li bi mu osporile pravo na bilo sta ako odluci da dete ne prizna?
A da nisam u takvoj vezi, i da se eto slučajno desilo da zatrudnim, ne bih mu osporavala pravo na bilo šta, niti bih ga na bilo šta primoravala ili forsirala.
Onako kako je zaslužio. Najiskrenije, ne bih budila u detetu mržnju prema ocu, ali verovatno ne bih ni forsirala njihov odnos. Imao bi sa detetom onakav odnos kakav sam izgradi, a ja se ne bih mešala, niti bi vukla na bilo koju stranu.Kako bi sutra odgajale to dete u odnosu na oca? Da li bi budile u detetu mrznju prema ocu?
ima i ona varijanta kad retardirana tetka koja radi na trafici, iglicom bushi kondome.
nadam se samo da tje se njenom sinu sad zalomiti "bash jedan takav".
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i sretju,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
Evo teksta ukoliko vam se čitaju urbane legende iz zemlje i sveta, a sad polako nazad na temu.
Hy , pisem iz iskustva . Najlepsa stvar na svetu - da sam planirala ne bi bilo te cari . A sve sam u medjuvremenu uradila , zavrsila fakultet , zaposlila se . Sada imam predivnog sina cetvorogodisnjaka .
Progutala sam gomilu problema u medjuvremenu - druga strana medalje . Svetski se namucila oko uklanjanja podocnjaka - hladna voda svakog jutra , i ne secam se kada sam spavala kao covek - poslednjih 2 meseca zamislite spavam 8 sati dnevno
Zakljucak - ni jedna trudnoca nije slucajna -verovatno svi mi negde imamo ideju o tome ............. i desi se . Tada cvrsto stani iza svojih postupaka i bori se kao nikada do tada - to ne znaci brak po svaku cenu . To samo znaci da ces dobiti za 8-9 meseci bebu koju ces obozavati do kraja svog zivota .
Obe trudnoce sam strogo planirala,i uspela da ih ostvarim.Ne znam sta je to neplanirana trudnoca a nadam se da nikad necu ni saznati.Za sada ne zelim vise dece,a ako se desi...ponovo cemo menjati pelene.
ok, desilo se, razmislila, ostavljam dete.. e sad, zavisi od situacije i coveka sa kojim si.. prvo, valjda mu treba reci za to dete, iz razloga sto se delom i on pita za njega.. moje je da li cu da abortiram ili ne, u ovom slucaju, to ne bi bila praksa, ali treba da zna da nosim njegovo dete..
ne bih ga zahtevala, posebno ako je to neko sa kojim ne planiram da imam vise dece smatram da udaja treba da bude zbog osecanja a ne zbog deteta..
e ovo je nesto sto bi meni mnogo znacilo, sto zbog mene sto zbog deteta.. posto bih volela da dete zna da ima oca (bioloskog, u slucaju da se kasnije vezem za nekoga ko tom detetu moze da bude otac samo po ljubavi) a i meni bi bilo znatno prijatnije sa tom mislju da je otac priznao dete..
ne znam na sta da mu osporim pravo, ako odluci na dete ne prizna, posto on onda prava na njega i nema, a samim tim cinom nepriznavanja deteta on u mojim ocima umire..
opet kazem, zavisi kako se rastanemo ako ga prizna i ako nema nista protiv da ga rodim, dete bi znalo da oca ima, ne bih to tajila nikako, posto smatram da ne bi bilo fer ni prema njemu ni prema detetu..
ne bih, mislim da to nije potrebno.. bez obzira kako smo se nas dvoje rastavili, gledala bih da moje dete svog oca voli, posto njegov manjak osecanja prema meni ne mora automatski da znaci da ce ta osecanja izostati i prema detetu..
Krek, krek.. Ne gudra
Duboko verujem da detetu treba dati barem šansu da ima i oca i majku. Nikad ne reci nikad, ali danas razmišljam tako da sigurno ne bih dete odgajala, a da mu ne pružim šansu da ono ima oca, bez obzira da li bi se dogovorili da živimo zajedno ili ne..
Dakle, to je moj odgovor. Ne bih zahtevala brak, ali bih očekivala (i zahtevala) da on bude otac tom detetu. Ne tek da ga prizna, nego i da učestvuje u svim lepim i manje lepim stranama očinstva. Prosto mi je neverovatno da se nađem u situaciji da mi se desi dete sa neodgovornom budalom (ili pak nekim ko mi ne veruje), mislim da ne bih došla u situaciju da razmišljam u skidanju trudnoće jer on ne želi da bude otac.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Nisam žensko, ali rekao bih neko svoje mišljenje o ovome. Pre svega, trudnoća nije grom, ili zemljotres, a ni meteor, več moguća posledica jednog potpuno definisanog čina.
Znači, pamet u glavu. Međutim, stvarno ne znam šta je činiti kada se već ta neželjena trudnoća (koji grozan termin) desi, osim da tako začeto dete u svakom slučaju treba roditi i pružiti mu šansu...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!