Uvek imam muke da te prepoznam....
Da li si ovo ti?
Puno te pozdravljam...
P.S. Nisam ni usamljena, ni tužna - prosto, ponekad sam zamišljena... I eto, baš tada me je neki bezobzirni paparazzo uslik'o!
Uvek imam muke da te prepoznam....
Da li si ovo ti?
Puno te pozdravljam...
P.S. Nisam ni usamljena, ni tužna - prosto, ponekad sam zamišljena... I eto, baš tada me je neki bezobzirni paparazzo uslik'o!
Ne biti mrtav nije to i biti iv.
Ostao sam bez texta!Sta drugo da kazem?Na svoju temu navracam samo ako mi neko napomene da mi je nesto stiglo.Odmah da ti se izvinem sto debelo kasnim,ali meni je vredelo.
Eto dzabe meni sto sam se skupio medj svim njima kad....
Ma ja sam to,eto!I sta sad?Ja nebih da budem medijska licnost,ali ako je za neku reklamu...
Slike,komentar i p.s. su bas na mestu.Hvala ti!!!
Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!
Eh ove moje dame....
Pa sta cu kad sam slatko,malo pile...
Predivno,odusevljen sam!
Hvala ti puno Andjo,sila si,zaista!!!
Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!
Ajd' se vrati sad jednu stranicu napred, tu na tvojoj temi...
Ja ti davno, davno pokazala kako sam uhvatila jedno slatko,
malo, medeno pilence, a ti ništa da mi prokomentarišeš...
Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!
A koje pile si ti?
Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.
jegac, nemoj se ljutis, ali ja od ove silne piletine ogladnela
Nego, cestitam ja tebi sta god da se cestita ako se i ne cestita nema veze...i da nam uvek budes srecan i veseo i nasmejan i dobar i jos svasta nesto
Ajd ziveo ti meni
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
i ja dosla da se pridruzim
Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.
Jesi li za malo klope ?
Šala mala
"Poznavati se, značilo bi znati ono to ne treba."
tebi ne mogu da napišem pesmu..
ne umem..
ne nalazim te rime, ne nalazim te reči..
uz misli upućene tebi tonem u neke modre dubine,
koje kriju uzdasima prošarane tajne obojene živim,
bojama poput onih nemuštih šarenih stvorenja što se
lenjo vuku peščanim okeanskim dnom uživajući u
sopstvenoj lepoti..
neke tople struje raznose uzdrhtale
zajedničke šapate i slivaju se u šuštavim vodopadima
kroz doline titravih algi i šume iskićene snenim koralima..
a do ustalasane površine u nestašnim
skokovima dopiru naša Suncem pozlaćena smejuljenja..
lutam modrim dubinama naših sećanja ponesena
moćnom zlatastom plimom osećanja i bliskosti..
i znam, moja plima je i tvoja iako sad živimo na dva kraja okeana..
ne brinem, uopšte ne brinem što nemirni talasi na
površini rađaju vrtloge ćutanja jer su i ta ćutanja naša,
jer i ti talasi zapljuskuju obe obale.
nije to ni važno.
ta talasava površina ionako je samo varljiv odraz treptavog
noćnog neba okićenog zvezdama koje ti i ja zajedno
iscrtavamo mislima povezujući zvezdu po zvedu u samo
nama razumljiva sazvežđa.
i ta sazvežđa, te čežnjive misli isprepletane u večnost,
uranjaju kroz vrtloge naših ćutanja u istu modrinu,
koju smo ti i ja stvorili i od koje smo obadvoje sazdane...
šta još da ti kažem?
sve što poželim da ti prenesem već se nalazi u našim dubinama
nevešto maskiranim ustreptalim zvezdanim odsjajem,
koji se nazire kroz ples tog nemirnog,
talasavog pokrivača.
izvini ali tebi stvarno ne mogu da napišem pesmu.
jednostavno..
ne umem..