LOPE DE VEGA
(15621635)
Lope Felix de Vega Carpio rodio se u Madridu, slavni dramski pisac, tvorac španjolskog narodnog teatra, čovjek nevjerojatne produktivnosti, "čudovište prirode", "pjesnik neba i zemlje", kako su ga zvali u njegovo doba. Nikada nijedan pisac nije napisao toliko koliko on: 1800 kazališnih komada (500 ih je sačuvano), romana, novela, epova, pjesama, rasprava ni broja se ne zna. Kažu da je samih soneta napisao preko tri tisuće. Bio je sav od paradoksa i krajnosti: "Rodio sam se za ljubav i mržnju, sredinu nikada nisam poznavao", kaže u jednom pismu. S jednakim je žarom griješio i molio. Dvije snažne strasti su ga neprestano pratile: književnost i žene. Njegova biografija predstavlja nevjerojatan avanturistički roman, živio je lagodno i dosta površno i sve mu je polazilo za rukom, iz svih nevolja znao je isplivati. Iako je bio rođen dramski pisac, Lope de Vega je u suštini svojoj bio prije svega pjesnik pa su i njegovi kazališni komadi puni umetnutih pjesama i protkani su lirikom. On je sav svoj život, sve što je proživljavao, prenosio u stihove. I radosti i obješenjaštva i gorka saznanja, sve ćemo naći u njegovim pjesmama. Tu su zapravo njegovi najdublji trenuci, sve najhitnije što je bilo u njemu, i ljudsko i stvaralačko. Jer, kad je pisao pjesme, više je nalazio sebe i svoju vlastitu istinu, nego kad je stvarao za kazališnu publiku koja mu je pljeskala. Koliko je imao izvanredan osjećaj za narodni stih, toliko je bio majstor soneta i drugih oblika. Sve je ispod njegova pera s lakoćom teklo, katkada i previše lako te je Gongora bio u pravu kad u jednom sonetu reče za njega: "ždrijebac je sjajan, al bez uzde juri". Bio je mnogostruk, rasut, bujan, neiscrpan, pun kolorita, ali je, srećom, imao i časova kad su ga zaustavljale ozbiljne misli i teška saznanja. I znao je biti lucidan, svjež, blistav i dubok, i bio je velik pjesnik, jedan od najvećih u svojoj domovini. Poznato je npr. da on, Gćngora i Quevedo spadaju među najveće majstore soneta u svjetskoj književnosti. Kao posebne knjige pjesama za života je objavio: Ljudske rime (Rimas humanas, 1602), Svete rime (Rimas sacras, 1614) i Rime ljudske i božanske Tome Burguillosa (Rimas humanas y divinas de Tome Burguillos, 1634).