Iskustva ili dozivljaji sa carine...
Prikaz rezultata 1 do 13 od ukupno 13
  1. #1

    Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    Prosle godine se zaputim u Istanbul sa dve drugarice, turisticki. Nadjemo neku agenciju preko koje sverceri kao ne idu, te krenemo. Jos od ekskurzija imam naviku da kad udjem u bus, o'ma idem na zadnje sediste jer se tamo nekako okupljala najgora banda, a zezanje bilo najbolje. Zadnji deo busa bio poluprazan, tako da smo se i rasirili po sedistima, a i ekipa nije bila losa... Nas tri, avanturista iz Novog Sada, mladi bracni par iz Kanade, dva bioenergeticara (musko i zensko), jedan umetnik i bakica. Toliko smo se smejali da ceo bus celu noc nije spavao, ali to nije bitno za pricu.

    Granica. Iz Bugarske ulazimo u Tursku. 06:00 AM. Istrcimo za vize pa se prebacimo u red na cekicanje. Neiskusno odevena u neke bermudice - sorcic skakucem jer komarci ODVALJUJU. Turkinje zabradjene, sa komarcima nemaju ama bas nikakvih problema. Jos nam se i smeju. Dok objasnjavam bakici da vizu ne treba da lepi na korice pasosa skapiram da nas vodic podmicuje carinike da nas puste malo brze i dodaje tamo neke evrice cariniku. Ocigledno se nije bas isprsio, jer tu stojimo jos par sati, a da niko ne zna WHY. Kasnije saznajem da je to sasvim normalna stvar, te da Turci rado drndaju agencije.

    Pre nego sto smo krenuli nazad za Beograd, posle dorucka, naredjamo se uredno u foaje, neki piju kafu, neki sokice, neki se prepakuju itd. Onako neobavezno, pridje vodic nasem stolu, sedne sa nama, kao caskamo nesto... i kao neobavezno on pita jer smo kupovale nesto i sta, te krene prica o carini. Kaze, inace nase vole da drndaju zbog nakita i droge, a pre tri meseca, preko njihove agencije, nekoj devojci nadju 5kg praha, navodno, neko joj podmetnuo. I kaze, neke dve zene iz prednjeg dela busa su mu skrenule paznju da ja izgledam sumnjivo i da misle da ce zbog mene drzati ceo bus duze no sto treba. Ja ga pitam: " A stooo? " i to izazove nekontrolisan smeh ove moje dve. Da pojasnim... u to vreme sam imala roze kosu, friz k'o da me je kresn'o Konan Varvarin i plus na sve to me privremeno istetovir'o neki Turcin na ulici.
    Elem, dodje i ta carina ( a to sto smo usput zajebavali i plasili ove zene iz prednjeg dela autobusa, nije za pricu ). Uredno ja stanem u red, ove moje me zajebavaju da je bolje da o'ma idem u kabinu da se skidam i spremim na rektalni pregled... (naravno, svi smo izasli iz autobusa, svako svoju torbu unosi u kucicu i naravno samo jedan carinik na nas milion )... kad, pojavljuje se jos jedan carinik, rukom daje znak da neki iz reda predju kod njega, ali meni daje prednost i smeska se ispod velikih brkova. Kaze, imate li nesto da prijavite za carinu, sta ste kupovali... ja kazem - jaknicu, i to platnenu i raznorazne gluposti, zacine i cajeve... Dobro, kaze, otvaraj torbe... Zasto? - pitam, i dobijem odgovor "Koga Bog ne obelezi, taj se sam obelezi" Treba li da pricam da mi je trebalo pola sata da sve ono vratim ne bi li uspela da zatvorim rajsferslus... Okrenem se posle kulturno mojoj grupi, te se razderem: "Eto zene, najsumnjiviji je pros'o", na sta ove dve guske sagnu glavu. Posle se ispostavi da su ukupno kupile 3 mantila, 2 kozna sakoa i 2 jakne, te su ih odrali.

    Imate li vi neku dogodovstinu sa carine?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    gdje mene nadje s ovom temom ja mogu da pricam do preksutra sto se tiche carina, prelazaka i opcenito putovanja.. totalni sam baksuz sto se toga tiche

    elem, da krenemo od poslednjeg putovanja, posto je ono bilo zadnje, a i popelo mi se medju prve na lestvici zgoda i nezgoda na putovanjima..
    i odma se izvinjavam, vec vidim da ce se prica malo oduzi, al' prosto morate dobijete osecaj kako se to sve izdesavalo..

    dakle, kraj decembra prosle godine, tachnije badnjak, ja treba da krenem via Brdoviti Balkan.. da napomenem kako sam bila hronichno neispavana sa podochnjacima do poda, sto zbog ispita, sto zbog razno raznih shtrajkova, sto zbog zurki poslednjih dana, sto zbog kupovine u poslednjem trenutku, sto bi nashi stari rekli 5 do 12.. noc pre, zalomili vani do nekih 2 ujutro, i sve bi bilo dobro, da mene nije pocela da boli glava, a i zub a treba 'ranije' da ustanem da se spremim, jer tipichno ja, jos uvek se nisam spakovala.. da ne pricam kako sam robu polumokru potrpala u kofere, jer sam se na vreme setila da je operem e da, jos sam se morala i naci s drugom ujutro, posle mog spremanja, koji mi jel, nosio tekilu iz Mexika, ne bi bilo u redu da to ne uzmem
    i tako se ja lepo ustanem 'ranije' oko nekih pola 7 (jerbo i kosu sam morala da perem ) i tako se pocnem spremati, da bi nakon vrlo kratkog vremena, kad sam stavila sve stvari na jednu 'hrpicu', cija velika vecina uopste nije bila za mene, uvidjela da ja imam malkice previse stvari za moju jednu torbu i kofer.. no, srecom se znam dobro pakirati, tako da sam uspela da potrpam sve zivo unutra.. iako smo majka i ja doslovce skakale po koferu, ne bi li ga uspjele zatvoriiti.. rekla sam nema shanse da to chudo otvaram pre nego stignem na destinaciju.. kanda sam se tom recenicom urekla
    da napomenem kako me je tu zub sve vise i vise poceo boli..
    krenem se nadjem s drugom, uzmem sto sam uzeti trebala.. jos sam 'usput' obavljala neke stvari, koje jel, nisam stigla pre.. i krenem na aerodrom kolima oko 2 sata (cisto informativno radi, avion je kretao negde oko 6).. na autoputu je bila nevidjena guzva, tako da smo do aerodroma guslali dobrih sat i po (inace treba max. pola sata) i stignem na neki terminal DeltaAirways/a sa kojim sam prvi (i zadnji!) put letila.. i koji su bas tad, na sam badnjak, kad najvise ljudi putuje, odlucili da renoviraju.. guzva da ne spominjem, mesta z parking nigde, deca vrishte, neka grupa je izgubila deo putnika.. mislim opsti xaos.. iskocim ja iz kola, cale isao da se bakce da parkingom, i stanem ja u red.. tu me zub odvalio od boli.. i ja tu pojedem prvu tabletu.. (do onda sam se teshila kao 'ma proci ce') i dodjem ja na red, nakon nekih pola sata cekanja, sve ono pasosh, karta ovo ono, procedure.. kaze chika 'stavite kofer na vagu'.. ja stavim i tip pogleda mene, pogleda ekran, pogleda kofer, pa pogleda opet mene.. nasmeje se i kaze: 'gospodichna, vama je ovaj kofer malo pretezak!' ja reko: 'ma jeeel? nije valjda?' kaze on: 'pa da, 6o paunda previse' (mislim da je bilo oko toliko, ne secam se vise) uglavnom kaze dalje: 'moracete da platite 275$ ili da vadite stvari iz kofera' ja reko: 'kolikoooo da platim???? bezi brale.. ne dam vam ni centa.. idem ja da kupim negde trecu torbu, radje cu da doplatim trecu, nego da vam dajem te pare!' kaze on: 'da, to je u redu, ali zbog radi renovacije terminala ni jedan ducan ne radi, nemas gde ga kupis torbu!' kukuuuu leleeeee, gde da sad otvaram kofer, za koji sam rekla da ga necu otvaram pre nego dodjem kuci? no nisam imala izbora, pa sam se dala u akciju... stanemo keva i ja sa strane (dok sam nasla kljuci, ta prica je drugi par rukava..) i sta sad, otvorim ja kofer, a ono se sve stvari ladno isresu po podu keva i ja prasnule u smeh.. ljudi nas svi bledo gledaju.. smiju se i oni sta ce.. a ja, 'vako pametna, sve najteze stvari, koje sam morala da izvadim, sam posadila na dno kofera s tim sam se stvarima zajebavala narednih 45 minuta.. da ajde de, na kraju nekako uspela da smanjim tezinu, te platih samo 25$.. uglavno zavrsih sa jedno 5-6 ekstra najlona, sve puno knjiga i nekig tezih gluposti.. e tu sam negde drmnula i drugu tabletu.. jer je bol vec bivala nepodnosljiva.. uglavnom, zbog radi one renovacije nije bilo mesta za chekanje, vec su oni sa kartama odma prelazili carinu i detektor za metal.. tu se oprostim od svojih i krenem u red za prolaz detektora.. prilazim sa svim onim kesama i bagazom.. i zena meni mahne.. kao.. ajde ti lepo dodji 'vamo.. kaze: 'tebe smo izabrali za detaljniji pregled' jest da sad, gledano iz ove perspektive, nije ni cudo da su me zvali sa strane.. kosa raschupana, kanda se nisam ni pocesljala (sto i nisam ) podocnjaci do poda.. obuchena ko deda mraz, sto boja na meni, sto kesa.. i tu ja krenem da skidam ekstra odjecu.. prvo kaput/shal/kapa.. pa onda debela rolka, pa duks (posto sam ih imala vise) pa sat, pa kovanice iz dzepova od farmerki, pa upaljac i cigarete.. pa onda na kraju i cizme i vunene grejache.. uzeshe oni meni pasosh.. osla zena tamo ensto da gleda na kompjuter (da nemam mozda neki dosje ) uglavnom poizbacali mi sve zivo iz onih kesa i ranca.. i uredno rekli 'sve u redu, mozete da se obucete/obujete i da uzmete stvari' i uredno se nakezi jos jedna napomena, da sam doslovce jurila ka izlazu, jer sam imala jos nekih 15 minuta pre kretanja aviona, tako da uletih doslovce zadnji cas.. cim sam sela sam drmnula jos jednu tabletu, posto one dve prethodne nisu pomogle ni zericu.. a da ne pricam kako te tablete zovu 'mali djavoli' jer navodno su za sve bolove (e pa izgleda da kod nekih nemaju ucinka)

    krenusmo mi tako, uzletismo nebom pod oblake.. ne bi li ja sjedila ispred nekog klinca, koji je celo vrme uporno lupao i udarao po mojoj stolici, a njegova majka je uporno govorila 'Noa, stop! Noa, stop! Noa, stop!' reko, brate nasluacemo se toga 'Noa stop' do Rima.. ubrzo nakon toga sam se okrenula klincu i rekla 'Noa, ukoliko ne prestanes da mi lupas po stolici, letices na drugi kraj ovog aviona!' (znam da sam preterala, ali tu sam vec opako bila nervozna zbog radi zuba)..

    da ne duljim.. jerbo bi se prica mogla rastegnuti do preksutra.. u Rimu sam cekala 8 jebenih sati za presjedanje.. da vam ne pricam kako sam isla da trazim zubara na aerodromu i kako su me ladno odkantali i rekli da oni imaju samo doktora za hitne slucajeve (ja to kao nisam bila) da vam ne pricam ni kako sam za svo to vreme popila jos narednih 5 tableta.. i kako sam na avionu drmnula 4 case vina i kako me bol nije popoustila niti jedan jedini moment, niti za jedan stepen manje.. i da vam ne pricam kako sam bila sva jer oka nisam sklopila.. i kako mi je na pamati samo bila zubarska stolica.. i kako je u Rimu bio prolom oblaka, kakav vec dugo nisam vidjela (a planirala sam ladno zbog toliko sati cekanja da odem do grada prosetam) i da ne pricam kako sam se skrshila na onim stolicama sedeci, jer su stolice imale one ruchke i nisi se uopste mogao ispruziti kao na svim drugim normalnim terminalima.. ii da ne pricam kako sam stigla u Trst, i da sam cekala drugaricu i druga, koji su se u medjuvremenu izgubili do aerodroma.. i da ne pricam kako sam stigla na sam Bozic, u nedelju, kad ni jedan jedini zubar ne radi.. i da ne pricam kako sam na zurci dobrodoslice plakala od muke, i bila u stanju taj zub ischupati.. i kako sam sa caletom najbolje drugarice nazdravljala domacom vishenjavchom.. i kako sam se dobranoooo opila, da me cak i zub popustio.. i da ne pricam kako sam dan posle otisla zubarki, koja je ustanovila da je upala zivca i koja je napokon, nakon dva dana, sredila da me bol prestane..

  3. #3

    11 Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    krenem ja jedne godine kod caleta za bozic u sloveniju, vozom. hajde da pojasnim: relacija rijeka-ljubljana. e medjutim, mislim da to nije bilo tada direktno, nego se presjedalo. i tako, ja ponijela neku manju torbu, jer sam isla samo na par dana. i sjela ja u prazni kupe, kad nakon nekog vremena, udjose meni u kupe neki siptar i siptarka. hajde dobro, ne kontam ih, oni tako torocu, razmjenimo par rijeci: dobar dan, kako ste, gdje putujete i tako to. oni nastave da torocu. e onda na granici krece spektakl. dodjose prvo hrvatski carinici, pa ih pregledaju skoro do gole koze, e onad su valjda utripovali da sam i ja sa njima, pa pregledaju tako i mene. onda krenu da mi ruju po to torbi, a naravno meni na vrhu torbe donji ves (a lijepo mi je mama rekla da se to stavlja u torbu dolje sakriveno da nitko ne vidi), carinici se malo zbunili, pa vise nisu cackali, a ovi siptari onako bleje i sve im je neugodno. odose oni, ja tu napravim brilijantan plan, jer sada treba preci slovensku granicu, pa i da me slovenci ne bi njakali, ja se prebacim u drugi kupe. dodjose slovenci, i ja skontam da mi je pasos ostao u kupeu sa siptarima. na svu srecu, dolazi siptar sa pocetka price i vraca mi pasos. eh, zaboravili ste pasos u nasem kupeu. e tu slovencima bilo sumnjivo, pa su me opet izrovarili, pa opet po torbi, pa opet iskoci onaj donji ves , pa me onda vise nisu gnjavili.
    nattydread is coming to dinner

  4. #4

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    Pa bilo je, nije da nije bilo! Al u neko drugo vreme, kad su cvetale sankcije, vreme svercera. Bas negde u vreme kad su Rumuni podigli cenu mita i korupcije za 120%, al se bar znalo sta kosta kolko Kenta, Lakya, maraka, pozlatilo se. Nije bilo jedne posebne scene, al' samo da kazem da sam na carini ostavio dobar deo detinjstva. Toliko!

  5. #5

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    ....jako je interesantno stajati na granici k'o manijak........stoji tako ne jedan vec tri autobusa.......a zasto, pitate se sad.............zato sto su u sup-u 'ladno izdali zajednicki pasos otkucan na cirilicnoj masini!!!!! pa granicari stranci nisu mogli nista da procitaju........
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.

  6. #6

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    Rešila ja da dovedem drugara Libanca na pršutu i Užički kajmak, ali u pogrešno vreme. Po logici gde ima volje, tu ima i načina nadjem let iz Abu Dabija do Sofije, od Sofije do naše granice kombijem, a odatle sa ćaletom kući.
    Prvi deo naravno bez problema, a onda braća Bugari i njihova profesionalnost: zinula guzica više nego što može da primi, pa nikako u isti kombi da se smestimo i mi i prtljag. Drž'-ne daj, krenusmo posle dva sata kašnjenja sa dva kombija.
    Kud koji mili moji...
    Prešli Bugarsku granicu - niko ništa nije ni pitao, ni tražio - a onda naši...
    Svi koferi da se otvore. Naravno.
    Samo...gde su koferi?

    Ja sa Libancem, iz Emirata, u pasošu markice Irana, Sudana, Maroka, u sakou i cipelicama, a februar mesec (kome da kažem da tamo odakle dolazim niko ne nosi niti na lageru ima čizme i perjane jakne?)...rastrčala se , tražim drugi kombi, a od njega ni traga.
    Šta, kao, da mi poveruju?

    Da sam samu sebe gledala, verovatno bih poslala nekog da me uhapsi.

    I tako...sobica sa neki metalnim ormarčićima, klupica...preko puta teta u maslinasto zelenom, kaže "skinite se".
    Skinula ja moj sako, ispod majca sa kratkim rukavima, možda bi me i ostavila na miru da je bilo nešto drugo. Ovako...
    ode i majca, odoše i pantalone, a Boga mi i donji veš.
    Sve!!
    Pa kad mi je još rekla "nagni te se, molim Vas, preko stola"....eeeeeee....da je crna zemlja mogla da se otvori.


    Kažu da su imali dojavu i da su mislili da prenosim drogu.
    Ne čudi me.
    Kažu da je guza inače omiljeno skrovište.
    To me već čudi.
    Zašto baš guza, a ne....da ne polemišem.

    U svakom slučaju, pamtiću do kraja života.

    To i dolazak u Beograd za vreme akcije Sablja.
    Kad me ne bude mrzelo da pišem
    _________Una16

  7. #7

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    ....gluvo doba noći...sam u kupeu na evropsko balkanskoj granici....carinik balkanac.....


    ....dobro jutro.....dobro jutro.....vašu putnu ispravu molim...izvolite....


    ...prtljag ???....nemam.....putujete sami ???....da.....

    ...pa srećan vam rođendan gospodine....molim ???....srećan rođendan gospodine.... i srećan put....ah da, hvala lepo.....

  8. #8

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    To je bilo davne90-te čini mi se.Ufurali smo se ja i moja dva druga na neku ekskurziju sa četvrtom godinom akademije umetnika na proputovanje kroz Italiju sa ciljem na Venecijansko bienale.
    No da ne dužim. Ja nisam baš nastrojena za šoping i ne kupujem puno stvari , što u ovoj situaciji nije bilo povoljno. Dok smo stajali u redu za pregled na Italijanskoj granici u povratku, svi oni koji su rekli da nemaju ništa da prijave,bili su odvodjeni u zasebne prostorije i pregledani do gole kože.Vide oni gomilu čudno obučenih ,poneki istetovirani, sa neobičnim frizurama(tu se ja ubrajam),otkačenih umetnika pa hajde da ih malo izmaltretiramo.
    Razmišljam šta da prijavim od mog tako širokog asortimana: Epi ledy,nabudžen sa nekim dodatcima(kutija nepotrebno velika) ili foliju za air brush,komplikovano zvuči ali u suštini samo običan tubus sa namotajem slabolepljive folije 5m (za neupućene služi u crtačkoj tj. Air brush tehnici).
    Dodjem ja na red :-Šta imate?
    -Paa..foliju za er braš!
    -Šta je to?
    -Pa to je ono (i počnem da objašnjavam oblik rukama)
    Gleda me on glupo, začudjeno, ja njega isto tako.
    -Pokaži!
    Bunarim po ruksaku,vadim taj glupi tubus.
    Gleda on mene, da li sam normalna.
    -Ajd beži!
    A ja se samozadovoljno nasmešim i prodjem.
    He,he...

  9. #9

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    Makednosku granicu trebali smo preci 04. septembra ove godine. Put busom za Grcku bio je udoban do dolaska na makedonsku granicu gde su nas carnici zadrzali 3,5 sata bez ikakvog razloga. Odgovor vodje puta je bio da im se moze.

    Boze moj, ima li smesnije drzave od te Makedonije, a vecih kompleksa od njenih .
    Smesno, zalosno i jadno u isti cas kao i mi svi koji smo cekali da predjemo granicu i odemo do mora ali sta da se radi.....

    Mozda ni nasa drzava nije uradila vise za nas od tih Makedonaca u cilju dostojansvenog putovanja van nasih granica Srbije .
    Poruku je izmenio euridika, 20.09.2008 u 10:37 Razlog: uklonila epitet, vredjanje nije dozvoljeno po pravilniku foruma
    Живима по заслузи, мртвима по обичају

  10. #10

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    Kod nas su strasni...

  11. #11

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    do skora se moralo izlaziti iz kola ili busa pa onako iza svojih torbi svi postrojeni,..naravno na nasoj carini.

    Grcka carina nikad nista nije ni trazila po busevima kao ni makedonci jedino nasi eto nesto da naplate.

    Madzarska carina je u prvoj polovini 90-ih godina bila bas onako ma trazili su po 10 Deutsch maraka.

    Ponekad mi gledaju torbe i kese nasi carinici i cude se sto donosim toliko stvari a nista za carinu. A lepo im uvek kazem da su to polovne lego i igracke iz kinder jaja da sam kolekcionar. A samo odmahnu rukom i produze dalje

  12. #12

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    Djoletovo iskustvo sa carine..


    www.youtube.com/watch?v=ZbfMX-3qH8Y

  13. #13

    Odgovor: Iskustva ili dozivljaji sa carine...

    Srpska Crnja - Rumunija

    Vozio sam prijatelja, na aerodrom u Temišvar.
    Za odlaske i dolaske u svet mojim sugradjanima je za sad Temišvar najatraktivniji.
    Od granice do Temišvara ima 42 Km.
    Lete low coast kompanije, pa za 30-tak E možete posetiti većinu evropskih metropola.
    Više smo para potrošili da napunimo auto gorivom do Temišvara, a plaća se i putarina u Rumuniji 7 E koja traje
    mesec dana, nego što je koštao let do Študgarda .
    Na granici je malo detaljnija kontrola , ako ste navikli na zapadnije zemlje, ipak je to Rumunija .
    Verovatno se i stranci koji kod nas dolaze, čude tolikim pregledima i propitivanjima .
    Poslednji put sam u Rumuniji bio po gorivo pre 15 god. i rekao nikad više,...al eto
    Ako niste znali, Rumuni su nas prešišali. Za koju godinu ako nastavimo ovako, biće to vrlo vidljivo.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


Slične teme

  1. Iskustva sa Astrolozima
    Autor Vojvotkinja u forumu Astrologija
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 01.09.2015, 08:03
  2. Najgora iskustva ~ greške u krevetu
    Autor SQUAW u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 55
    Poslednja poruka: 25.02.2015, 01:17
  3. Iskustva sa neta
    Autor Meggy u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 124
    Poslednja poruka: 03.02.2015, 21:04
  4. Moji dozivljaji sa divljom zivotinjom
    Autor ZOE u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 25.02.2011, 21:19
  5. Aparati za brijanje - iskustva, preporuke...
    Autor Sasa_LP u forumu Muška kafana
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 30.04.2010, 19:16

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •