Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni... - Strana 6
Strana 6 od 7 PrvaPrva ... 4567 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 76 do 90 od ukupno 97
  1. #76

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    Lepa bajkica....

    Moram da se umešam i kažem da ispoljavanje božanstva ( jednosti ) u fizičkom univerzumu ( dualnosti ) podrazumeva dve strane...

    U fizičkom univerzumu vladaju zakoni neprekidnog *stvaranja i rastvaranja-dualnost*...dokaza i primera ima koliko god hoćeš...nema verovanja...

    To je znanje koje sve svetske religije, posebno hrišćanstvo, ne žele u javnosti...

    Zašto?

    Pa zato što je cela koncepcija vere zasnovana na priklanjanju jednoj strani (stvaranju ) i bežanju od druge strane ( rastvaranja-rušilačke )..

    ....jedna strana je rušilačka ( strana rastvaranja ) i ona je u hrišćanstuvu poznata po đavolu ili sotoni... to je slikovit primer za rušilačku silu koja je potpuno prirodna i postojana kao i svoja suprotnost...cela njegova koreografija, sa vatrom i plamenom, rogovima i ružnim bićima nalik ljudima, je plod mašte i način što jasnijeg prikazivanja rušilačke sile....

    ...dakle, ljudi danas ne znaju za rušilačku silu, koja im je ispred nosa, ali zato znaju za kneza, đavola, rogove, pakleni oganj, trozubac, namrštene i ljute rugobe,...koncept đavola je napravljen po ugledu na zlog cara sa celim carstvom..

    ...da stvar bude još smešnija, a tužnija po religije, čak se sveprisutnoj sili ( rušliačkoj, koja se nalazi u celom ispoljenom univerumu u onoj istoj meri u kojoj se nalazi i njena suprotnost stvaralačka sila ) određuje mesto-pakao..
    a navodno, na toj lokaciji lider-sotona-đavo je čovekolik, sa svojim pratiocima, i pošto je on superiorniji i može da leti onda mora da ima krila... dakle, nema teleportovanja već ako je neko rekao da oni lete, logično je da moraju da imaju krila....

    Životinjski instikt, pa i čoveka kao umno najrazvijenije životinje, je takav da ima potrebu da preživi...dakle, on se stvara i kada dostigne vrhunac procesa stvaranja tog momenta počinje proces rastvaranja...vreme stvaranja i rastvaranja zavisi od složenosti fizičke materije...proces rastvaranja može da bude bolan...i najčešće je bolan....

    ..a bol je: fizički bol i psihički bol-ljubomora, ljutnja, bes, tuga, patnja, neprihvatanje...i još hiljade klona bola....

  2. #77

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    .... ispovest palog andjela

    nastavak


    Prepotopni svet

    Prepotopni svet brzo je napredovao. Polagao sam pravo na stanovnike Zemlje. Bili smo na istoj strani. S tom razlikom što ja više nisam mogao natrag. Zahvaljujući obredima žrtvovanja dobijao sam sve bolju predstavu onoga što Stvoritelj namerava učiniti. Planirao je otkupiti ljude svojom smrću iako još nisam znao kako to namerava učiniti.
    Setio sam se da bih još više mogao izvrnuti obred žrtvovanja. Sugerisao sam ljudima da, što je žrtva veća, Stvoritelj će biti milostiviji. Može li biti veće žrtve od ljudske? Dečje? Tako sam uspeo zadobiti i veliki deo onih koji nisu otvoreno stali na moju stranu. Samo neka oni vrše obrede, ali ne onako kako je Stvoritelj rekao, već kako sam ih ja nadahnuo. Cilj je bio da oni, iako u uverenju da ispravno postupaju, iako u uverenju da služe Stvoritelju, rade nešto što će Njemu biti odvratno. Nadalje, shvativši da čovek može da umre i pre nego ga stignu posledice odvajanja od drveta života, i da umre “prirodno”, počeo sam podsticati i nadahnjivati ljude da svoje protivnike fizički uklanjaju – ubistvima. Bio sam uveren da je morala postojati tačka kada će Stvoritelj dići ruke od ove planete. Uvideo sam da ljude najviše zadovoljavaju tri stvari. Moć, požuda i apetit. Podstaknuo sam čoveka da sebi kao prioritet postavi vlastito zadovoljstvo. Da bi ostvario ta zadovoljstva, on je bio spreman na sve. Iskoristivši veliku ljudsku inteligenciju i veliki potencijal u okvirima njihove ograničenosti, gotovo cela planeta je bila pod mojom upravom. Njihova velika inteligencija mi je išla u prilog jer je utoliko bilo lakše uzdići samopouzdanje i ponos.
    Odvojivši ih od Stvoritelja, bili su potpuno u mojoj vlasti. Izvrnuo sam smisao žrtvovanja, podsticao sam ih na nasilje, podsticao sam im neobuzdanu požudu, izopačio apetit... Da sam ja bio na Stvoriteljevom mestu ja bih odavno digao ruke od njih. Samo šačica ljudi predvođena Nojem, bila je na Stvoriteljevoj strani. Stvoritelj u ovoj borbi nije imao nikakvih izgleda. Od milijarde ljudi koji su tada živeli, On je samo njih osam imao na svojoj strani.
    Stvoritelju je bilo žao čoveka. Od svega onoga što mu je želeo pružiti, čovek je pod mojim uticajem uspeo odabrati samo krakotrajna i prolazna zadovoljstva ovog malog i gotovo beznačajnog sveta. Razumem Njegovo razočaranje.
    Što je više pokazivao naklonost prema ljudskom rodu, to mi je ljudski rod postajao sve mrskiji, tako da sam mogao radeći jedan posao obavljati dva. Nanositi nesreću i bol čoveku čime sam to isto činio i Stvoritelju.

    Govorio je Noju o sveopštem Potopu. Nisam znao kako, ali znao sam da to može učiniti. Ljude koje je Noje opominjao nadahnuo sam da iznose navodne naučne dokaze protiv njegove tvrdnje kako bi ga ismejali. Pa do tada nikada nije ni bilo kiše – kako onda može biti Potop? Kako bi se nešto tako moglo desiti u jednom doslovno, savršenom sistemu? I tako smo 120 godina ismejavali Noja i one koji su s njim gradili Barku. On je bio od onih koji se nisu razdvajali od Stvoritelja, tako da nisam mogao ništa drugo ni postići. I konačno – Barka je bila gotova. Ušli su u nju. Noje, porodica i određeni broj od svake vrste životinja. Iako su se ljudi počeli pitati kako to da životinje same ulaze, smirio sam ih uverenjem da je nauka na njihovoj strani i da nema opasnosti ni od kakve katastrofe. Ipak, ona je došla. Stvoritelj je izazvao veliku kišu, kao i izbijanje velikih vodenih tokova iz zemljine kore praćene snažnim zemljotresima i drugim pokretima zemlje. Ljudi su bili u panici. I trebali su biti. To je bio njihov kraj. Nije važno, doći će drugi. Sada će to ići mnogo lakše. Imao sam već oko 1700 godina prakse u obmanjivanju i mani-pulisanju ljudima. Ne računajući svoju intelektualnu i fizičku nadmoć. Nisam video razloge zbog kojih bi Stvoritelj pokušavao ponovo nešto napraviti s ljudskim rodom. Kako sam Ga porazio sada, tako ću Ga poraziti opet. Šta može novo preduzeti?


    Posle Potopa

    Razmišljao sam da bi Stvoritelj, ako bi želeo umreti i tako platiti kaznu za ljudski greh, morao i sam na neki način postati smrtno biće – čovek.
    A kako se činilo da će proći podosta vremena pre nego što se ostvari ono na što su obredi ukazivali, ja ću ljudski rod prilično uniziti. Ako se prvi, savršeni čovek u savršenim okolnostima nije mogao meni odupreti, još će se manje moći odupreti čovek kojega ću tokom vremena unazaditi, makar i sam Stvoritelj bio u takvom telu. Ništa nisam hteo prepustiti slučaju.
    A najbolji saradnik da u svojoj zamisli uspem postao mi je sam čovek. Zanimljivo, zar ne? Prihvatiti navike koje će ga uniziti, onesposobiti, razboleti... to može prihvatiti samo čovek. Naravno, uslov je da uživa u tome. Radi toga je spreman na sve.

    Voda koja je uništila celu planetu se povukla. Nisam nikada video ništa ružnije. Ona prekrasna planeta, koju sam zbog njenih lepota želeo samo za sebe, sada je bila ruglo svemira. Prekrasni bregovi, prelepe šume, divni vodopadi, sve je to bilo potpuno uništeno. Ekosistem na Zemlji potpuno se promenio. Kada su se ljudi i životinje namnožili, oko sto godina nakon Potopa, došlo je do razdeljivanja kontinenata, polovi su se zamrzli, pojavilo se ono što danas zovemo oblaci. Vodenog omotača oko Zemlje više nije bilo. Prostor za život na Zemlji smanjio se za trećinu.
    Pitao sam se šta Stvoritelj namerava. Kako je mogao dozvoliti nešto tako ružno i nesavršeno u savršenom svemiru? Noje i njegova porodica izašli su iz Barke. I oni su se zgrozili onim što su videli. Uhvatila ih je panika. Šta će jesti, od čega će živeti? Ubrzo je Stvoritelj progovorio Noju. Govorio je s njim o nekakvom savezu. Obećavao im je da ih više neće uništiti na ovaj način – Potopom. Zapovedio im je da se namnože i napune Zemlju. Zar nije video da bitku protiv mene za čovečiju naklonost ne može dobiti? Koji bi drugi cilj mogao imati?

    Kroz vrlo kratko vreme svet je nakon Potopa bio opet u onakvom stanju u kakvom je i bio. Pitao sam se kako će sada Stvoritelj uništiti svet. Hoće li ga konačno prepustiti meni? Onda sam video kako dolazi jednom čoveku i govori mu da je njega izabrao da od njega načini jedan poseban narod. Bio je to Avram. Bio je to pobožan čovek. Nisam uspeo i njega zavesti jer mi je planove stalno ometao ostareli Noje. On je bio kao živi fosil među njima. Stvoritelj ga je ostavio da još dugo poživi kako bi svedočio o onome što se dogodilo čovečanstvu zbog njihovog bezakonja. Avram je upijao svaku njegovu reč i odlučio da će ići Nojevim stopama i slediti Stvoriteljevu volju. Stoga ga je Stvoritelj čini se, i odabrao. I šta? Šta će On preko tog izabranog naroda moći učiniti? Imati preko njih veći uticaj na ljude nego što ga mogu imati ja?

    Avram se doselio u kraj koji mu je bio određen. Smetalo mi je što je to bilo baš na raskrsnici tadašnjih kultura. Svi su tuda prolazili. Svi su mogli videti Avramov blagoslov koji je proizlazio iz njegove zajednice sa Stvoriteljem. Njegova porodica je rasla. Malo po malo. Nikako nije u potpunosti prihvatala tadašnje oblike ponašanja, navike i obrede koje sam uspostavio u svim okolnim narodima. Avram je, oslanjajući se na Stvoriteljevu silu, bio veliki autoritet i primer . Istina, slomio sam ga par puta, ali sve je to bilo beznačajno i krakotrajno. Morao sam po svaku cenu sprečiti da se jedan takav narod raširi i bude opomena i uzor ostalima.

    Još uvek nisam u potpunosti shvatao šta znači otkupljenje čoveka. Avelj je još uvek bio mrtav. Ostali koji su bili poslušni Stvoritelju i umrli, isto tako. Nije ih valjda mislio oživeti? To mi je jedino imalo smisla. Ali kada će to učiniti? Zašto to nije učinio odmah? Razmišljanje o tome mi je dalo još jednu prekrasnu ideju o tome kako još mogu zavesti čoveka. Zašto čovek ne bi mislio da se nakon smrti zapravo živi? Bilo je vreme da čoveka podsetim na svoju prvu neistinu. I dok su ljudi proučavali Stvoriteljeve istine o njihovom spasenju počeo sam im sugerisati da zaključuju kako se ono mora odnositi odmah na trenutak posle smrti. Uverio sam ih da se smrću zapravo ne prestaje živeti, već da život poprima novi oblik. Da umrli zapravo žive. Fenomenalno! To mi je otvorilo mogućnost da ja i anđeli koji su delili moju sudbinu možemo komunicirati s ljudima, a da oni budu u uverenju da su to njihovi umrli – zapravo duše njihovih umrlih. Imala je ta zamisao i svojih nedostataka, ali nakon što bi se ljudi susreli sa nama u liku ili glasu njihovih umrlih, ne bi previše razmišljali kako to nije u skladu s onim što im je Stvoritelj govorio.


    Ostatak sveta

    Ljudi su se nakon Potopa prilično brzo razmnožili. Nakon problema sa jezicima kod gradnje Vavilonske kule razišli su se po celoj zemlji. Ali, gde god da su otišli, ja i anđeli koji su delili moju sudbinu išli bismo s njima. Još smo uvek bili mnogo brojniji od čovečanstva. Svi krajevi zemaljske kugle bili su pod mojom vlašću. Znao sam da u ljudima postoji od Stvoritelja usađena potreba za vezom sa Njim. Tu sam ljudsku osobinu vrlo lako iskoristio za svoje ciljeve. Izmislio sam razna imena božanstava u svakoj kulturi. Preko meni odanih ljudi koji su imali duhovni autoritet među svojim narodom izgradio sam čitave sisteme religija koje su se, više ili manje posredno, klanjale meni – najmoćnijem stvorenju.
    Val – to sam ja. Ištar , isto tako. Šiva, Višnu, Krišna, Zevs, Odin, Mitra, Ra i sva ostala imena koja nisu Stvoriteljeva, nisu ništa drugo nego imena preko kojih su se ljudi klanjali MENI.
    Kada ljude jednom vaspitam u nečemu, više ih gotovo ništa ne može vratiti ni uputiti na nešto drugo. Predrasuda. To je nešto iz čega se gotovo ne može izaći. A ja sam stručnjak za predrasude. Budi strpljiv pa ćeš se i ti pronaći u jednoj od njih.
    U religijama koje sam osnivao izmišljao sam svakakve obrede. Od onih nemoralnih do onih morbidnih. Na moju radost čovek je bio spreman na svaku od njih. Pokazao se kao odličan podanik. Vremenom sam shvatio kako mi izvor radosti počinje biti upravo to da naudim čoveku. To je postao jedini način da se Stvoritelju osvetim za ono što mi je učinio. A On mi nije mogao ništa.
    Najjednostavnije mi je bilo manipulisati s najnaprednijim civilizacijama. Kod njih sam mogao uspostaviti najmorbidnije obrede. Žrtvovanja ljudi, žena, dece. Mučenja i patnje, smrt i užas. Sve su to mogli činiti ljudi koji su bili pod mojom vlašću. Jednom poučeni od mene, ljudi nisu trebali puno podstreka sa moje strane.
    Ako je Stvoritelj hteo preko jedne šačice ljudi sebe predstaviti svetu, onda to znači da je podcenio mene – Vladara ove planete. Kako će neko moći ukazati na nekog drugog Boga onima kojima sam JA bio božanstvo? Svoje sam sledbenike u služenju meni doveo do takvog fanatizma da sam ih bio u stanju naterati da ubiju svakoga ko ne misli kao i oni. Radilo se to o onima koji im donose takve vesti ili o njihovom vlastitom ukućaninu koji ju je prihvatio. Stvoritelj to zna. Ali, ima li On nekih drugih planova? Zašto dopušta da na takve načine nanosim patnju, bol i smrt njegovim stvorenjima? Zašto me jednostavno ne ubije?
    Bilo kako bilo, posebno sam se pobrinuo da u najvećim predrasudama i najvećem otpadu od Stvoritelja budu ljudi koji su živeli u Obećanoj zemlji. U blizini Stvoriteljevog izabranog naroda. Želeo sam da preko njih na Izrael izvršim poseban uticaj. Verovatno će Stvoritelj narediti Izraelcima da ih istrebe, ali već ću ja naći načina da neke od svojih sledbenika zbližim s nekim Izraelcem. Ni oni nisu imuni na moć
    i požudu...


    Ulazak u Obećanu zemlju


    Posmatrajući Stvoriteljev narod u pustinji počeo sam shvatati šta namerava s njima. Želeo ih je postaviti na raskrsnicu tadašnjeg sveta kao uzor . Odabrao je jedan potpuno prosečan narod, po ničemu naročit. I onda je učinio to da im je dao zakon Neba. Posledice toga bi za mene bile vrlo nepovoljne jer bi okolni narodi, gledajući uzvišena načela Neba u ovom narodu, počeli shvatati da je uzrok njihove bede i patnji upravo nedostatak takvih zakona.
    Gledajući svečane izraelske religijske obrede pune smisla i upoređujući ih sa svojim krvavim orgijama mogli su poželeti i sami činiti tako, i čekati Otkupitelja. Gledajući bračne zajednice i uzajamno poštovanje izraelskih supružnika koji su bili verni jedno drugome mogli bi shvatiti da uzrok njihove porodične nesreće leži u kurvarstvu, nepoštovanju braka i bračnih obaveza i odnošenju prema ženama kao prema robinjama.
    Gledajući izraelsku decu koja poštuju roditelje mogli su uvideti prednosti porodične sreće i posledice pravilnog vaspitanja u poređenju s njihovim grubim ponašanjem prema deci i otuđenosti od njih.
    Gledajući kako Izraelci nemaju zaključana vrata ne bojeći se krađa i nasilja, mogli su shvatiti da je takav život mnogo mirniji i ugodniji od njihovog koji je bio prepun toga.
    Gledajući zdrave Izraelce mogli su uzrok svojih bolesti pronaći u svom pogrešnom načinu ishrane...
    Izraelski narod ne bi tada morao o Stvoritelju reći ni jedne reči. Ljudi bi sami dolazili k njima želeći prihvatiti njihovo verovanje i služiti njihovom Bogu. To mi nikako nije odgovaralo. Morao sam samim Izraelcima izvrnuti smisao zakona kojeg im je Stvoritelj dao. Neka ni oni ne vide blagoslove koji mogu proizaći iz poslušnosti tim zakonima. Na sreću, to nije bilo teško postići. Sugerisao sam im da je bitno da se drže forme zakona umesto da razmišljaju o njegovom smislu i zaista dozvole da ih taj zakon suštinski promeni. Uspeo sam učiniti da im Stvoriteljev Zakon postane sam po sebi smisao. Nikada Izrael neće moći o Stvoritelju svedočiti na način kako je to Stvoritelj zamislio. Nakon ulaska u Obećanu zemlju Izrael se više počeo baviti sobom nego svojim pravim zadatkom – najavljivanjem otkupljenja čovečanstva koje će Mesija ostvariti umrevši umesto čoveka.
    Ko li ih je naveo na to, pitam se? Pa ja, naravno. Pokušavao sam ih međusobno zavaditi, učiniti da ratuju međusobno, ali osim manjih sukoba ništa nisam uspeo. Ali, u jednom sam ipak uspeo. Nisu u potpunosti poslušali Stvoritelja i nisu istrebili sav hananski narod. Nikada neće naučiti. Ni uza sve primere i iskustva koja su imali u pustinji dok su Egipćani bili među njima i navodili ih na otpad od Stvoritelja, oni nisu shvatali da ja razvijam opet tu istu strategiju. A nisu to shvatali jer nisu imali onakvu zajednicu sa Stvoriteljem kakvu su trebali imati. Opet sam ih držao u šaci.


    Superiornost

    Do sada si već mogao da shvatiš neke od mojih osobina. Shvatio si da je tvoja snaga i moć u poređenju s mojom, neuporedivo mala. Zbog tvoje ograničenosti neću ti moći u potpunosti predočiti svoju superiornost u odnosu, ne samo na tebe, već i na obične anđele.
    Ja sam heruvim. Spadam u najviši i najmoćniji red anđela. Od svih heruvima ja sam najmudriji, najlepši i najmoćniji. Šta? Pa zar nisam ja rogato čudovište s vilama i kozjim papcima? Kao što sam rekao na početku, moj uspeh zavisi od tajnosti. Ako ne znaš da postojim, ili ako znaš, ali imaš pogrešnu predstavu o meni, moje delovanje ne nailazi na prepreke. Namerno sam o sebi stvorio takvu sliku, tako da i oni koji sumnjaju u moje postojanje, zbog takvog čudovišnog izgleda, moje delovanje ne smatraju ozbiljnom pretnjom. Ko se zabrinjava zbog jedne takve nakaze?
    Ali, stvarnost je potpuno drugačija. Onoga trenutka kada bih se pojavio pred tobom, tvoje bi telo doživelo toliku traumu da bi nakon toga u prvom trenutku ostao slep, dok bi ostatak života proveo vegetirajući kao biljka. Ako bih ti se prikazao u smanjenoj sili i dozvolio ti da me pogledaš, shvatio bi da nikada u svom životu nisi video ništa lepše.
    Nemoj se brinuti. Videćeš me. Jednog dana. Što se moje moći nad ovim svetom tiče, ona je za tebe neshvatljiva. Morao bi istovremeno da budeš najvrsniji naučnik na područjima biologije, hemije, fizike, matematike, psihologije, medicine, genetike, vojne strategije i drugih grana nauke, kako bi mogao da shvatiš samo delić onoga što ja mogu. Ali, pokušaću to tvom ograničenom umu objasniti na najjednostavniji mogući način.
    Mogu upravljati prirodom. Mogu upravljati vremenskim prilikama. Mogu upravljati životinjama. Mogu upravljati ljudima. Štaviše, mogu potpuno preuzeti kontrolu i vlast nad svim živim bićima na Zemlji. Na moju žalost, Stvoritelj mi je ograničio delovanje kako na prirodu i životinje, tako i na ljudski um. Što se ljudi tiče, ostavio mi je samo mogućnost da im mogu sugerisati misli koje god želim. Zabranjeno mi je ljude silom naterati da rade po mojoj volji. Dozvoljene su mi samo sugestije. Mislima. Ali, i to je više nego dovoljno. Dakle, ako želim da čovek učini ono što ja želim, namećem mu svoju misao. U stanju sam to činiti godinama bez prestanka.
    Vi biste takvu komunikaciju nazvali telepatijom, ali to je jadan izraz za ono što ja radim. Čovek je u uverenju da je to njegova misao koja mu je “pala na pamet”. Ali, to je moja misao i ona ostaje moja sve dok je čovek ne preuzme i dok ne počne razmišljati o njoj i razrađivati je. Onoga trenutka to postaje njegova – tvoja misao. I ti za nju preuzimaš potpunu odgovornost. Kada čovek prihvati moju misao, ja to znam po raznim izrazima njegovog lica i ponašanju. Tada mu svesrdno pomažem da tu misao razradi i sprovede onako kako sam to JA zamislio. Posebno mesto u tim sugestijama zauzimaju sugestije najprljavijih misli u odnosu na one koje su najbliže Stvoritelju. Mnoge uspem obeshrabriti uverivši ih da su to njihove vlastite misli i da oni nikada neće biti u jedinstvu sa Stvoriteljem.

    Nemam mogućnost znati sadržaj čovekovih misli, ali to meni nije ni potrebno. Svakog čoveka na Zemlji posmatram i proučavam od njegovog rođenja do smrti. Činim to uz pomoć anđela koji dele moju sudbinu i koji su pod mojom vlašću. Nijedan čovek ni u jednom trenutku nije bez pratnje jednoga od nas. Stoga nam nije teško znati šta ljudi misle. Izraz lica, pokret ruku, govor tela – to je gotovo kao da ljudima direktno čitamo misli. U skladu s našim pažljivim i upornim pro-
    učavanjem života svakog pojedinog čoveka, u stanju smo svakome sugerisati ono što je za njega posebno dobro da ga odvojimo od Stvoritelja i dovedemo pod moju vlast. Nijedan tvoj gest, nijedan tvoj postupak koji si učinio, pa i u najvećoj tajnosti, meni nije nepoznat. Znam sve o tebi i imam u izobilju ono što mogu iskoristiti protiv tebe. Znam o tebi i ono što ni ti sam više ne znaš. Ja nikada i ništa ne zaboravljam.

    Svaki čovek ima od Stvoritelja usađen osećaj za ispravno i dobro. Radilo se o čoveku koji veruje u Stvoritelja ili sam ga uspeo zadržati pod svojom vlašću, svi ljudi preko savesti, preko koje im Stvoritelj progovara, znaju šta je ispravno i dobro. Svi oni koji rade protiv toga, dobrovoljno odlaze iz sigurnosti koju im pruža Stvoritelj i prilaze sve više k meni. Kada se dovoljno približe, imam vlast da ih u potpunosti obuzmem i činim s njima šta želim. Stvoritelj ih više nema na osnovu čega braniti. Uz pomoć mog poznavanja ljudskog mozga i mogućnosti delovanja na njega, mogu u čoveku izazvati razna stanja bolesti svih vrsta. Isto tako, ukoliko je potrebno i za čoveka pogubno, mogu ga i izlečiti. To činim u slučaju da se za ozdravljenje moli nekome drugom osim Stvoritelju. Tada ga više nikakva sila ne može izbaviti iz mojih ruku.
    Možda bi moje delovanje mogao lakše shvatiti kada bih ga uporedio s jednom velikom kompanijom. Ali, ono što nećeš moći razumeti jeste da kompanija koju ja vodim ima milijarde zaposlenih, da ima stotine različitih područja delovanja, da su sva ona u savršenom skladu i da su podređena jednom jedinom cilju - uništenju čoveka. U mojoj korporaciji nema svađa, nema plate, nema karijere, nema odmora. Zlo, rasulo i nesklad smo namenili vama – ljudima. Nema područja ljudskog života gde mi nismo angažovani i na koji nemamo uticaja, Ali, to ćeš tek imati prilike da vidiš.
    Uprkos ograničenjima koja mi je Stvoritelj nametnuo, uz sve moći koje imam nije mi teško ljude dovesti tamo gde ja želim. Uz savršenu psihologiju, veliku upornost i praksu od gotovo šest hiljada godina, ovaj svet je, uz manje izuzetke, tačno u stanju kakvo ja želim. Šteta što si ograničenog uma. Šteta što u vašem ljudskom rečniku ne postoje određene reči kojima bih ti mnogo podrobnije mogao opisati svoju moć. Ovako, moraćeš se zadovoljiti s ovim.

    Da li ti je sada jasno o čemu sam govorio na početku? Ja tobom manipulišem. Pitaš se kako možeš znati koje onda misli dolaze od mene, a koje su tvoje vlastite? Da bi dobio odgovor na to pitanje morao bi vrlo dobro poznavati Stvoritelja. A ja ću pronaći milion razloga koji će te sprečiti da Ga upoznaš. Svi će oni biti u obliku malih izgovora. I svi će oni ići u prilog tvojoj taštini. Tvome Ja. Ponekad će izgovori biti plemeniti, jer će te neki “viši” cilj, poput navodne brige o
    porodici i požrtvovnosti prema drugima sprečiti da upoznaš Stvoritelja. I zato ti ne možeš pobediti. Mogao bi kada bi hteo. Stvoritelj bi ti dao Svoju silu za to. Ali ti to ne želiš. Zar ne? Želiš biti svoj. Želiš biti slobodan. Ne želiš ništa menjati. Zvuči li ti ovo poznato? Jesu li to tvoje misli?
    Ili moje?

    nastaviće se...

  3. #78

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    .... ispovest palog andjela
    ...

    A kome se mapet knez ispovedao, kada još nije završio *tajnu* misiju, po tebi sveto ne-pismenom verniku?

    Stvoritelju je bilo žao čoveka.....

    Stvoritelj je izazvao veliku kišu, kao i izbijanje velikih vodenih tokova iz zemljine kore praćene snažnim zemljotresima i drugim pokretima zemlje. Ljudi su bili u panici. I trebali su biti. To je bio njihov kraj. Nije važno, doći će drugi.

    I dok su ljudi proučavali Stvoriteljeve istine o njihovom spasenju počeo sam im sugerisati da zaključuju kako se ono mora odnositi odmah na trenutak posle smrti. Uverio sam ih da se smrću zapravo ne prestaje živeti, već da život poprima novi oblik.
    Lepa klauzula....nema šta...kao i ona za ozdravljenje....

    Uz savršenu psihologiju, veliku upornost i praksu od gotovo šest hiljada godina, ovaj svet je, uz manje izuzetke, tačno u stanju kakvo ja želim. Šteta što si ograničenog uma. Šteta što u vašem ljudskom rečniku ne postoje određene reči kojima bih ti mnogo podrobnije mogao opisati svoju moć.
    Istina je malo drugačija...od nastavka ove bajkice...
    Đavo ( rušilačka sila ) postoji istovremeno i koliko i bog ( stvoriteljska sila ) govoreći tvojim rečnikom...to su dva kraja jednog istog...samo neznalica bi rekao da đavo ima iskustva na zemlji 6000 godina...

  4. #79

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    ...ispovest palog andjela

    nastavak



    Dolazak Otkupitelja


    Sve je bilo spremno. Sada se Otkupitelj mogao pojaviti. Preko proroka Danila sam saznao godinu Otkupiteljevog dolaska. Od Isaije sam saznao da će doći kao novorođenče i da će ga roditi devica. Od Miheja sam saznao gde će to biti. Pažljivo proučavajući jevrejske obrede znao sam i u kojem će se mesecu to rođenje dogoditi. Otkupitelj je trebao doći za godinu dana. Počeo sam tražiti koju bi to mladu devojku Stvoritelj mogao odabrati da nosi Njegovog Sina. U okolini Vitlejema nije bilo takve devojke. Sve sam ih u većoj ili manjoj meri udaljio od Stvoritelja. Postojala je devojka na drugom kraju Izraela koja je bila posebno verna Stvoritelju. Shvatio sam da će Stvoritelj na neki način baš nju dovesti do Vitlejema da rodi Sina. Nastojao sam svim silama tu devojku učiniti nedostojnom i tako sprečiti Stvoritelja da ostvari svoj plan. Nisam uspevao.

    Ubrzo joj je stigla objava da je izabrana. Objavljeno joj je da će nositi Stvoriteljevog Sina. Budući da je bila upravo udana, morao sam njenog muža učiniti sredstvom kojim ću sprečiti Stvoriteljeve namere. Nadahnjivao sam ga ljubomorom, poniženjem, besom. Podsticao sam ga da je javno kamenuje, ali i on je bio vrlo blizak sa Stvoriteljem i od svega što sam pokušavao, uspeo sam samo da ga nagovorim da je napusti. Ali, Stvoritelj se umešao i u snu mu objasnio o čemu je reč. Nekoliko meseci posle, Stvoritelj, koji je uzeo pravo da određuje vladare na mojoj planeti, podstakao je cezara da sprovede popis stanovništva. Na taj način je Josifa i Mariju doveo u Vitlejem. Računao sam da ne bi bilo loše kada bi se dete rodilo u nehigijenskim uslovima i kada bi zbog toga, kao i mnoga druga deca, umrlo zbog bolesti. Trebalo im je samo zatvoriti sva vrata u prenoćištima. Uspeo sam. Svi su ih odbili, iako su neki imali mesta. Bilo mi je zabranjeno da priđem štali gde su na kraju završili. Da se Sin rodio saznao sam gledajući veliko mnoštvo anđela koji su se za ovu priliku pokazali ljudima dok su pevali pesmu Sinu…
    Anđeli su istovremeno bili vrlo ožalošćeni jer narod, uz sva proročanstva koja je do tada dobio, nije imao pojma šta se te večeri trebalo dogoditi i šta se dogodilo. Značenje proročanstava sam tačno protumačio jedino ja. Istovremeno sam ljudima davao sugestije da ih pogrešno tumače i tako za Otkupiteljev dolazak ostanu potpuno nespremni. Anđeli su to tada objavili jedino pastirima. I oni su bili jedini posetioci te noći koji su bili u štali. Niko drugi.
    Pastiri su brzo otišli među ljude i počeli im govoriti o događajima te noći. To je bila prva prilika da proverim jesam li narod dovoljno pripremio da odbace sve što o Otkupitelju budu slušali. Naravno. Iako su poslušali neuke pastire, ipak je prevagnulo ono što su im govorili njihovi fariseji i književnici koje sam ja poučio kako tumačiti proročanstva. Mesija treba da dođe da ih oslobodi od Rimljana, a novorođenče to ne može učiniti i stoga to nije taj Mesija. Narod je nastavio da živi kao i do tada. Ništa se nije promenilo.
    Saznao sam da su neki astronomi i učeni ljudi s istoka videli ono mnoštvo anđela koje je pevalo na nebu i da su pomislili kako se radi o zvezdi. Uz pomoć jevrejskih spisa koje su imali još od vremena jevrejskog ropstva, počeli su proučavati šta bi ta zvezda značila. Nastojao sam da im sakrijem značenje proročanstva. Nisam uspeo. Postigao sam samo da ga nisu otkrili odmah. Nekoliko meseci kasnije pronašli su odgovor na svoje pitanje i zaključili da je to zvezda koja najavljuje dolazak izraelskog cara. Spremili su se i krenuli na put. Desetak meseci kasnije stigli su nadomak Izraela. Očekivali su da će ih svako s lakoćom uputiti prema novorođenom caru. Ali, zahvaljujući meni, niko nije znao ništa o tome. Odlučili su da pođu pravo u glavni grad tadašnjem caru, Irodu. Ni on o tome nije ništa znao, pa je poslao svoje ljude po književnike i sveštenike da mu razjasne pitanja mudraca. Oni su samo znali da se Mesija treba pojaviti iz Vitlejema.
    Irod je bio idealan da izvrši moje planove. Moje misli postale su njegove misli. Ispunio sam ga mislima da će ostati bez carstva. Tražio je da mu mudraci kažu gde su našli Mesiju kako bi i on otišao da ga vidi. Tek sada se mudracima na putu ukazala zvezda koja ih je dovela do kuće u kojoj je bio Stvoriteljev Sin.
    Nakon što su Ga darivali i odali Mu počasti, Stvoritelj im je otkrio moje namere i oni su u svoju zemlju otišli drugim putem. Nije bilo teško Iroda nagovoriti na drastičan postupak. Budući da je saznao da se Mesija rodio pre nešto više od godinu i po dana, nisam želeo da reskiram pa sam ga nagovorio da izda zapovest da se sva deca do dve godine ubiju. Stvoritelj se opet umešao i rekao Josifu i Mariji da pobegnu u Egipat. Sav pokolj bio je uzaludan. Nisam uspeo. Ali, biće pri-
    like. U proteklih pet stotina godina sve sam pažljivo pripremio i Otkupitelj u ljudskom telu nije imao nikakvih izgleda. Dovoljan je bio jedan jedini, mali greh u bilo kom obliku. I onda bi ovaj svet pripao meni. Nisam imao ni najmanjih sumnji da ću konačno uspeti.


    Sučeljavanje


    Zbog Josifove i Marijine prisnosti sa Stvoriteljem tokom svih godina Otkupiteljevog detinjstva na Zemlji, nije bilo moguće na bilo koji način učiniti ih neopreznim. Stvoritelj im je u potpunosti objasnio njihovu nemoć u borbi protiv mene, tako da su se oslanjali isključivo na Njega i Njegovu silu.
    Nakon povratka iz Egipta i naseljavanja u Nazaret neumorno sam tražio priliku kako bih Otkupitelja naveo da pogreši. Svi moji napori I najveći broj anđela koji su bili pod mojom vlašću, bili su usmereni na jedan jedini cilj. Navesti Ga da pogreši. Zbog roditeljskog vaspitanja i spoznaje o sebi da je Stvoriteljev Sin, Otkupitelj je i u svojoj mladosti odolevao svim mojim napadima kroz zamke koje sam mu postavljao. Konačno, kada je navršio trideset godina pristupio je obredu krštenja. Time je otpočeo svoju službu. Stvoritelj ga je odveo u pustinju da bi ga pripremio za nadolazeća direktna sučeljavanja sa mnom. Nakon što je četrdeset dana razgovarao sa Svojim Ocem i postio, bio je spreman.
    Nisam čekao da mi promakne najbolja prilika koju ću možda ikada imati. Istina, bio je duhovno osnažen, osvedočen u Očevu naklonost, ali bio je fizički iscrpljen. To nisam smeo propustiti. Ja najbolje znam koliko je čovek slab kada je u pitanju apetit. A On je bio gladan. Vrlo gladan. Kada bih Ga uspeo navesti da pokaže svoju božansku silu, svi bi Njegovi planovi propali. Sva Njegova postignuća ne bi imala svoju težinu jer bi ljudi smatrali nemogućim za sebe postići Njegova ost-varenja budući da je On to postigao služeći se nadljudskom silom.
    Ali, glad njemu nije pomutila razum i moja zamka je propala. Zatim sam Ga uveravao da bi trebao sebi dokazati koliko je Stvoritelj na Njegovoj strani time što će se baciti s hrama. Čak sam citirao i Bibliju uveravajući da će Ga Stvoritelj sačuvati. Ali, odbio je. Znajući ljudsku potrebu za moći i vlašću ponudio sam Mu celu ovu planetu sa svim njenim bogatstvima, ako mi se pokloni. Silom koju Mu je Stvoritelj dao oterao me je. Mom besu i frustraciji nije bilo kraja. Čoveka u njegovom najslabijem izdanju nisam mogao navesti da me posluša. Nisam uspeo pobuditi ni sumnju u Stvoritelja. Čak ni moć koju sam Mu nudio nije imala baš nikakvog uticaja na Njega.

    Ovo nije smelo da se dogodi. Ova planeta je bila moja. Polagao sam pravo na nju jer do sada nijedan čovek nije uspeo u potpunosti ostati odan Stvoritelju. Ako bih i Njegovog Sina naveo i na najmanju neposlušnost, sumnju ili kakvu grešnu pomisao, moja bi pobeda bila konačna. Stvoriteljeva nastojanja da ovu planetu vrati Sebi, bila bi u tom slučaju, uzaludna. Ali, tokom moje prakse pokazalo se da, iako su neki ljudi bili sposobni da mi se odupru u velikim stvarima, makar to bilo i u direktnom sukobu, padali su na malim stvarima na koje sam ih indirektno
    naveo. Znao sam da nemam razloga za brigu. Okolnosti su bile savršeno pripremljene za ovaj trenutak, i sva moja moć je bila usmerena samo na to.

    Pažljivo sam posmatrao Otkupiteljev rad. Počeo je oko sebe okupljati učenike. Sve su to bili neuki ljudi. Nisam razumeo takvu strategiju. Kada bih ja želeo izvršiti veliki uticaj na narod, ja bih otišao carevima, sveštenicima, bogatašima, uglednim ljudima. To sam i radio. Vrlo uspešno. Ali, on je znao da su ti ljudi pod mojom upravom i da su mu vrata kod njih odavno i čvrsto zatvorena. Pitao sam se kako je On svoj uticaj mislio proširiti uz pomoć ovih neukih i neuglednih ljudi.
    Dok je prikupljao učenike odlučio sam da i među njih ubacim nekog odanog meni. Izabrao sam Judu. On je, za razliku od ostalih, bio vrlo inteligentan i pronicljiv. Imao je vrlo izražene nacionalne sklonosti i shvatio sam da bih preko njega mogao izvršiti uticaj na ostale učenike, ali i na samog Otkupitelja.

    Kao što sam i očekivao, Otkupitelj je živeo na način koji je Stvoritelj zamislio za čoveka. U potpunom skladu s Njim. Želeo je ostalim ljudima vlastitim primerom pokazati kako je to, uprkos ljudskom stanju, u potpunosti moguće. Govorio je o uzvišenim moralnim načelima Neba, o međuljudskim odnosima, o bratskoj ljubavi. Govorio je o Stvoriteljevom Zakonu, ali ne o njegovoj formi već o njegovom smislu. Smislu koji sam ja uspeo da sakrijem. Govorio im je o potrebi promene karaktera. Govorio je o svojoj ulozi. Ispravno je ljudima tumačio proročanstva i obrede koji su hiljadama godina ukazivali na Njega. Govorio im je o otkupljenju i spasenju. O večnom životu. Pokazivao je savršenu poslušnost Stvoritelju i ljude ohrabrivao na nju. Pokazivao je šta savršena poslušnost omogućava običnom čoveku. Hranio je gladne, lečio je bolesne, vaskrsavao mrtve. Brojno mnoštvo je dolazilo k Njemu. Mučilo mi se od toga. Sve ono što sam vekovima gradio polako se počelo raspadati. Preko fariseja i književnika pokušavao sam Ga prevariti na razne načine. Postavljao sam mu stotine zamki. Pokušavao sam ga prikazati kao onoga koji narod podiže protiv vlasti, kao onoga koji huli na Stvoritelja, pokušavao sam Mu potkopati autoritet dovodeći u pitanje Njegovu vlast, predstavljao Ga kao onoga koji radi protiv njihovih obreda i običaja, kao Onoga koji želi srušiti hram. Naveo sam Ga da plaća hramski porez kako bih ga obezvredio jer su proroci bili oslobođeni od toga.
    Najviše od svega sam Ga nastojao obeshrabriti kako ne bi nastavio do kraja sa svojom službom. A nema većeg obeshrabrenja od toga kada vidiš da ono što radiš uvek biva pogrešno protumačeno i obezvređeno. Uspeo sam da većina Njegovih čudesa bude protumačena kao moje delo. Toliko sam uspeo zaslepiti ljude da su, zbog predrasuda o Mesiji koja sam im ja nametnuo, sve što je On radio, obezvredili. Ljudi su ipak istraživali da li je On Mesija, ali ovo što je On činio nikako nisu mogli uklopiti u ono što su očekivali. Oni su očekivali oslobođenje od Rimljana, a On im je nudio oslobođenje od greha. Oni su očekivali da će carevati nad svim narodima, a On im je nudio nebesko carstvo. Mesija se trebao pojaviti iz Vitlejema, a oni su mislili da se On pojavio iz Nazareta. Oni su očekivali cara, a dobili su slugu. Sva proročanstva koja su govorila o Njegovom prvom dolasku uspeo sam u umovima ljudi potpuno zamračiti njihovim težnjama i željama da se oslobode Rimljana. Proročanstva o Njegovom drugom dolasku oni su primenjivali na prvi. Ponosio sam se svojim uspehom. Razočaranje u ljudima je raslo.


    Juda


    Pod izgovorom iskrenog učeništva, u Judi sam podstakao misli kako je Otkupitelj savršena ličnost pomoću koje bi Jevreji ostvarili ono što su odavno želeli. Dok je posmatrao Otkupiteljeva dela, pomogao sam mu da pripremi plan kako bi Otkupitelja naveo da, zbog volje i potrebe naroda, učini ono što narod želi. Da ih oslobodi od ropstva. Jednom prilikom, dok je Otkupitelj hranio veliko mnoštvo ljudi, Judu sam ispunio mislima o tome kako se Jevrejima, s Otkupiteljem
    na svojoj strani, niko na ovom svetu neće moći odupreti. On gotovo ni iz ničega može nahraniti celu vojsku. Sve ranjene vojnike On će isceliti, sve poginule vojnike On će vaskrsnuti. Sve ojađene i demoralizovane vojnike On će ohrabriti. Juda je morao nešto preduzeti.
    Trebalo je Otkupitelja makar i silom i protiv Njegove volje krunisati za cara. Ako bi to odbio, narod bi ga odbacio. A On ne želi da ga narod odbaci. Ionako se bori za njihovu naklonost. Otkupitelj jednostavno nije imao izbora. Morao je pristati i prihvatiti krunu. Svi bi to pozdravili. I neuki narod. I fariseji. I sveštenici. Koji bi čovek odoleo ovome? Nijedan. Zamka je bila doslovno savršena.

    Juda je ubrzo organizovao da se Otkupitelj postavi za cara. Narod je bio oduševljen. Svi su govorili da se ovako nešto na Zemlji nikada nije desilo. Jedino nisu razumeli Otkupiteljevu skromnost. Odlučili su da deluju. Bio sam blizu ostvarenja svog cilja. Ako prihvati carevanje, neće ga ubiti. Ako Ga ne ubiju, neće otkupiti čoveka. Ako ne otkupi čoveka, i On će sam biti pod mojom vlašću. I ceo će svemir biti MOJ. Na moje zaprepaštenje, On je saznao šta ljudi smeraju i iskrao se iz mnoštva i otišao.
    Moj bes postao je bes naroda. Moja frustracija postala je njihova. Moja mržnja postala je njihova. Ali, bes u meni ne umanjuje mogućnost rasuđivanja kao kod čoveka. Naprotiv. Odmah sam Judi sugerisao da bi bilo najbolje kada bi Otkupitelja predao sveštenicima i narodnim starešinama jer će tada, kada bude sprečen da obavlja svoje delo, morati upotrebiti svoju božansku silu da se oslobodi. Juda je počeo planirati kako da to izvede. Izdaja nije ono što je Juda želeo.
    On je samo želeo da Otkupitelja iskoristi za dobrobit naroda. Makar i protiv Njegove volje. Takvim sam mu mislima bar ja ispunio um. Niko osim mene nije mogao videti dubinu onoga što je Otkupitelj radio. On je želeo onu istinsku i pravu dobrobit ljudima. Večnost uz Stvoritelja.
    A ja sam ljudima izbrisao gotovo sve vezano za taj cilj i kao najveći cilj im postavio zemaljsku dobrobit. U ovom slučaju oslobođenje od Rimljana. Juda će ostvariti moje planove. Znao sam to. Prekasno će shvatiti da je pogrešio.


    Saznanje o uništenju


    Vrlo sam pažljivo slušao sve što je Otkupitelj iznosio ljudima ne bih li to mogao zloupotrebiti protiv Njega. I onda, u jednom trenutku obraćanja svojim učenicima, saznao sam za sudbinu kakvu mi je Stvoritelj namenio. On nije mislio samo da me progna ukoliko Otkupitelj uspe u svom planu. On je mislio da me uništi. U potpunosti. Zauvek. Obuzeo me užas. Do sada me tešilo što jarac Azazel, na kojeg su simbolično stavljani gresi naroda, nije bio ubijen, već samo prote-
    ran. Ali, Stvoritelj nije greh nameravao ostaviti nekažnjenim. Otkupitelj je trebao platiti kaznu umesto pokajanog čoveka, ali ću ja snositi posledice koje je trebao snositi onaj koji se pokajao. Sve mi je postalo jasno. Svaki čovek kojeg uspem zauvek odvojiti od Stvoritelja, sam će snositi konačnu kaznu za sebe i svoje prestupe, dok ću za one koji su se pokajali, posledice snositi ja. Njihov greh je bačen na mene. Ja ću ispaštati umesto njih.

    Ova spoznaja je samo pojačala moj bes i moju mržnju prema Stvoritelju. I prema svim ljudima. I prema tebi. Moja osveta će biti strašna. Ja ću biti uništen, ali ćete svi patiti. Strašno patiti. Kako nema drugog načina da Stvoritelju naudim osim preko ljudi, možeš li pretpostaviti ko će najviše patiti? Možeš li pretpostaviti ko će najviše osetiti svu moju mržnju i svu moju moć? Možeš li sada razumeti s kojom predanošću radim na uništenju svakog čoveka? Bez izuzetka!


    Pasha


    Nisam mogao da razumem šta motiviše Otkupitelja da siđe s nebeskog prestola i postane jedno od tih bezvrednih bića – čovek. I ne samo to, u stanju je da dozvoli da Ga Njegova vlastita stvorenja ubiju!? A zbog čega? Da bi On platio kaznu za greh umesto njih?
    Hiljadama godina nisam mogao verovati u to, ali sada sam video da je On to zaista spreman da učini. Morao sam Ga sprečiti.
    Neumorno sam Mu došaptavao da će Njegova smrt biti uzaludna. Da se ne isplati umreti za čoveka. Da je čovek zaslužio da ostane pod mojom vlašću. Mnogim neuspesima u Njegovom radu uvek bih ga iznova podsećao na to. Iako ih je On hrabrio, tešio, lečio, podizao iz
    mrtvih, oni su ga sada mrzeli. Tri i po godine je to neumorno činio, i šta je postigao? Imao je šačicu od dvanaest jadnika koji su Ga se bili spremni odreći i na najmanji znak nevolje. I njima samima je tri i po godine govorio, poučavao ih, živeo s njima dan i noć, a oni su mislili
    samo na jedno – ko će od njih biti najveći u toj novouspostavljenoj vlasti nad Rimljanima?
    Oni, ni uza sva Njegova objašnjenja, nisu shvatali da se On prvi put na Zemlji treba pojaviti baš ovako. Kao sluga koji će umreti. I šta je On imao nakon tri i po godine? Ništa! Veliko ništa. Ako ne računamo tugu, jad i razočaranje. Niko ne može nadvladati toliko obeshrabrenje. Moraće odustati. Bio sam uveren u to. Juda je sve pripremio. Za trideset srebrnika sveštenici su dobili obećanje da će im on pomoći da uhvate Otkupitelja. Jevrejski praznik Pashe je došao. Tokom večere, Otkupitelj je raskrinkao Judu tako da je samo ovaj znao o čemu se radi. Nakon toga Otkupitelj je sa nekim učenicima otišao u Getsimanski vrt. Tamo sam Ga čekao ja. Upotrebio sam svoju silu do krajnjih granica da Mu slomim odlučnost i volju da nastavi sa svojim planom. Telo Mu je jedva izdržavalo taj pritisak. Odjednom sam shvatio da je potpuno sam. Njegov Otac više nije bio uz Njega? Šta se dogodilo? Nakon trenutka zbunjenosti nastavio sam sa pritiskom na Njega. Ali, odolevao je. Prvi put sam u Njegovim očima gledao strah i neodlučnost. Još samo malo i uspeću. Stvoritelj nije odgovarao na Njegove vapaje. Učenici koje je poveo sa sobom da se mole s Njim, spavali su. Bio je u potpunosti prepušten meni. Um sam Mu ispunio najcrnjim mislima i strahovima. Krajnjim beznađem. Ništa nije uspevalo.
    Nakon svega, iz Njega je bljesnula konačna odlučnost da nastavi do kraja. Nisam imao nameru da odustanem. Sve je bilo na kocki. Ako je odoleo psihičkom pritisku, neće fizičkom. I mnogo snažniji od Njega su tu odustajali. I On će.
    Ubrzo su stigli i sveštenici sa svojim ljudima predvođeni Judom. Za Judu je ovo bio vrhunac. Kada je Otkupitelj spomenuo da može pozvati anđele u pomoć, Juda je verovao da će to i učiniti. Oslobodiće se. Preuzeti vlast nad Izraelom. Povesti ih u pobedu. Njemu, Judi, svi će biti zahvalni. Ali, Otkupitelj to nije učinio. Svezali su Ga. Tukli. Vodili od jednog poglavara do drugog. I Juda je odjednom, pre nego svi ostali, shvatio šta su značile reči koje je Otkupitelj govorio o svom stradanju i smrti. Pa, On se neće osloboditi! On će umreti! A on – Juda – je kriv za to. Pošao je sveštenicima da objasni da je Otkupitelj nevin. Ali bilo je kasno. Gotovo da se hteo pokajati, ali zašto bih ja snosio njegovu kaznu? Uverio sam ga da je njegov greh toliki da se za njega ne može pokajati i da mu je najbolje da se ubije. Poslušao me je.

    Kada su Otkupitelja odveli pred Pilata, video sam da je ovaj sklon da Ga oslobodi. Predočio sam mu sve moguće političke probleme ako bi se usudio da oslobodi ovog čoveka. Narod bi se mogao pobuniti, on bi mogao biti kriv za nemire, vlast nad Judejom bi mu oduzeli, ko zna šta bi se s njim dogodilo. Dvoumio se. Osuditi nevinog i zadržati političku karijeru, ili osloboditi ga i oprostiti se sa svim svojim ambicijama. Nije dugo razmišljao. Kako rekoh, čovek je u stanju zbog moći da učini i najčudnije stvari. Otkupitelj je bio osuđen. Ali, nisam to mislio završiti tek tako. Njegova smrt značila bi moj poraz. On nije smeo umreti. Odlučio sam samo da ga mučim do te mere da uvidi besmisao toga što želi da napravi. Da želi umreti i otkupiti vlastita stvorenja koja su Ga u stanju mučiti i ubiti. Podsticao sam mnoštvo da Ga izvrgnu najvećem poniženju. Ruganje, pljuvanje, udaranje, skidanje do gola, krunisanje trnjem, bičevanje. Celo sam vreme bio uz Njega i došaptavao Mu. Zar zbog tih ljudi želi umreti? Zar njih želi otkupiti? Neka odustane, neka se vrati svome Ocu.

    Pošao je prema mestu gde će Ga razapeti. Ovaj sam način umiranja posebno osmislio da bi ljudi danima patili. Pribili bi ih na krst kroz ruke i kroz stopala. Kolena bi bila blago savijena. Viseći na klinom probodenim rukama, pritisak na pluća je bio toliki da bi se počinjali gušiti. Tada bi se, uz veliki bol, oslanjali na probodene noge kako bi mogli udahnuti.

    Bio je pribijen na krst. Podignut. Nisam se odvajao od Njega. Imao sam pred sobom nekoliko dana kako bih Ga uverio da odustane. Niko ne može izdržati te muke. I ljude sam podsticao da Mu se rugaju dok je visio. Želeo sam Ga navesti da uzme umirujuće sredstvo koje bi Mu zamaglilo um kako bih lakše mogao delovati na Njega. Odbio je. Odjednom, nebo se zamračilo. Nastao je muk. Potom panika. A On je bio sam. Jedini koji je bio uz Njega, bio sam ja. Uveravao sam Ga da, osim što ništa nije postigao kod ljudi i Otac je otišao od Njega. Shvatio sam da su u tim trenucima priznati gresi celog čovečanstva bili na Njemu. Ako i izdrži moj pritisak i fizičku patnju, neće izdržati razdvojenost od Oca. Odustaće, mislio sam, bar zbog toga.
    Par sati nakon toga dogodilo se ono što se nikako nije smelo dogoditi. On je umro. Ne postoje reči koje bi opisale ono što sam tada osećao. On nije smeo umreti. Morao je odustati. Ali nije. Proročanstva i simboli o smrti Mesije, na koje su ukazivali obredi, toga dana su se ostvarili.

    Moja sudbina bila je zapečaćena. Moj poraz konačan. Jedina prilika koju sam imao propala je. Opovrgnuo je sve moje tvrdnje koje sam iznosio protiv Stvoritelja i Njegovog zakona.
    Skinuli su Ga s krsta i sahranili. Govorio je da će vaskrsnuti. Nisam se zanosio mišlju da mogu to sprečiti. Ali, zbog lakovernih morao sam dati povod za novu laž. Laž o tome da On nije vaskrsao. Da su Ga ukrali njegovi učenici. Pokraj dobro uvežbanih rimskih ratnika. Naravno da su mnogi u to poverovali.
    Vaskrsao je. Objavio se ženama. Pojavio se među učenicima. Slušao sam Ga šta im govori. On će ostati s Njima do svršetka sveta. Zar misli da će ta šačica neobrazovanih jadnika moći bilo šta korisno napraviti? Pa manipulisao sam njima dok je On lično stajao pored njih.
    Kada Ga ne budu videli, to će biti još lakše. Proročanstva koja su bila dana do tada, ukazivala su na još dugi niz godina koji je trebao doći. Morao sam tražiti nove načine da zadržim vlast nad Zemljom.

    nastaviće se...

  5. #80

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    Apostoli

    Otkupitelj se vratio Ocu. Rekao je jedanaestorici da se ne udaljuju iz Jerusalima. Proročanstva su govorila da će primiti potrebnu Silu za početak svog rada. On im je lično to obećao. Ali Stvoritelj ne daje svoju Silu ako za to nisu stvoreni preduslovi. Morao sam ih razjediniti.
    Učiniti nesložnim. Njihov život ispuniti obavezama. Zaokupiti drugim životnim brigama. Progoniti ih pomoću ljudi koji su bili pod mojom vlašću. Bez Sile odozgo biće potpuno bespomoćni. Odlučio sam Otkupiteljevo delo uništiti u samom njegovom početku. Ipak, oduševljenje i iskustvo koje su imali bili su nepremostiva prepreka da učinim ono što sam nameravao. Nisu se razdvajali. Neprestano su ponavljali jedni drugima šta se događalo. Molili su se zajedno. Podupirali jedni druge. Tumačili su i utvrđivali ono što im je Otkupitelj govorio nakon svog vaskrsenja. Deset dana nakon odlaska k Ocu, Otkupitelj je poslao Silu svojim učenicima.

    Do tada sam se tešio kako Otkupitelj nije ostavio značajniji trag na Zemlji svojim životom i radom. Bio sam stoga siguran da veći uspeh neće imati ni njegovi učenici. Ali, kada su učenici ispunjeni Silom odozgo izašli među mnoštvo naroda koji je već shvatao da je prevaren i da je Onaj koga su dali ubiti bio stvarno Stvoriteljev Sin – Mesija koga su čekali, nije puno trebalo da se hiljade ljudi počne kajati i obraćati Stvoritelju. S nevericom sam pratio šta se događa. Na mojoj planeti ljudi ustaju protiv mene?
    Kao i puno puta do tada poslužio sam se državnim i crkvenim vlastima kako bih ostvario svoj cilj. Organizovao sam progon i uništenje tog pokreta. Svaki koji je bio veran Stvoritelju i koji je stao na Njegovu stranu bio je proglašavan bezbožnikom i neprijateljem naroda. Ljudski um sam potpuno zamračio i oni su sada bili sposobni druge ljude, koji zapravo nisu učinili nikakav prestup nekog zakona, zatvarati i svirepo ubijati. Organizovao sam javna kamenovanja, progone. Narod je bio u euforiji. Jedni da slede one koji su išli za Otkupiteljem, a drugi da ih unište. Izabrao sam vrlo pobožnog Jevrejina kojega sam u potpunosti nadahnuo i naveo da veruje kako je progonstvo i istrebljenje Otkupiteljevih sledbenika zapravo Stvoriteljeva volja. Iako je i veliki broj drugih prihvatio ovakvu moju sugestiju, on je to posebno revno i uspešno obavljao. Međutim, Otkupitelj je odlučio baš njega, Savla (Saula) iz Tarsa, odabrati za dvanaestog apostola. Ukazao mu se, objavio i poslao ga učenicima. Oni su ga uputili u ono što je Otkupitelj činio i govorio, a sam Otkupitelj mu se objavljivao u vizijama i pripremao ga za službu. Znajući Savlove sposobnosti i revnost odlučio sam ga smaknuti jer mi je mogao biti prilična smetnja.

    Vrlo brzo, apostoli su organizovali Crkvu i pod Otkupiteljevim vođstvom raširili se po svim zemljama. Od šačice jadnika postali su dostojni protivnici. Jedino što sam mogao činiti bilo je zagorčavati im život stavljajući im na put razne prepreke. Državne vlasti kao i fanatični formalni vernici bili su oruđe kojim sam vrlo uspešno sprečavao napredak njihovog dela. U očima tih ljudi Stvoriteljeve sledbenike učinio sam omraženom sektom, izvrtao njihova učenja, dodavao sve ono što bi ih učinilo odbojnim.
    S druge strane, i same apostole sam mučio malodušnošću. Nisu mogli shvatiti zašto nailaze na tolike prepreke nudeći svetu nešto bolje od onoga što je imao. Neki od apostola su pisali poslanice i slali ih kako bi hrabrili novoosnovane crkve koje su morali napustiti jer su odlazili osnivati nove. Vrlo pažljivo sam proučavao to što su pisali i među samim vernicima podizao one preko kojih sam pogrešno tumačio reči i poruke iz poslanica i tako razarao Crkvu iznutra. Morala je propasti. Pre ili kasnije. Posebnu pažnju sam posvetio tome da same apostole likvidiram jer su oni bili živi svedoci onoga što je Otkupitelj radio i govorio. Kao takvi su bili i najveći uzrok širenju te Crkve. I uspeo sam. Jednog po jednog. Na vrlo okrutne načine. Dok su umirali, bio sam pored njih i pitao ih gde im je sada njihov Otkupitelj, zašto ih ne spasi, ali to ih nije obeshrabrilo jer su oni znali da im je zapravo ovaj život priprema za bolji. Večni. Umirali su s radošću. Znao sam da i ovaj put moram izvrnuti smisao onoga što je Otkupitelj učio. Ali za to je bilo potrebno vreme, a ja sam morao delovati odmah.
    Ubijajući ih oduzimao sam im priliku da žive, ali sam i sebi samom oduzimao priliku da ih zadobijem za sebe odvodeći ih u neveru ili fanatizam. Ipak, nije bilo drugog načina da zaustavim širenje istina koje su propovedali…


    Ostatak


    Stvoritelj je u sledećih tristotinjak godina omogućio da nova svetlost sve više i više obasjava do tada zaboravljene biblijske istine. Došlo je vreme da počnem koristiti zablude drugačije vrste. Nije bilo proučavanja Biblije gde ja ili moji saradnici nismo bili prisutni kako bi zablude koje sam do tada uneo, u što većoj meri ostale prisutne i kako bih uneo nove. Kako su neki dolazili do novih spoznaja, želeli su ih uneti u već postojeće zajednice. Uspevao sam do tada iskrene vernike otvrdnuti kako ne bi prihvatili te nove spoznaje već ih uveriti da ostanu samo pri onome što im je do tada bilo poznato. Oni koji su imali veću spoznaju morali su se odvajati od njih kako bi mogli nove istine utkati u svoja verovanja. Bio sam zadovoljan postignutim. Na najbolji mogući način sam uspeo one koji su imali Stvoriteljeve spise u rukama, razjediniti i osnovati desetine međusobno sličnih, a ipak potpuno netolerantnih zajednica. Prenaglašavao sam novootkrivene istine kao najvažnije od svega do tada otkrivenog, kako bih stvorio neravnotežu u verovanju i sprovođenju onoga što je Stvoritelj želeo – ujedinjenja ljudi u istini. Jedne sam upropaštavao time što sam ih sprečio da prihvate nove Stvoriteljeve istine, a druge sam upropaštavao time što su se zbog prihvatanja novih istina uzdizali u odnosu na ostale i postajali duhovno oholi. Da, zvuči kontradiktorno, ali ja mogu učiniti da vernik živi u uverenju da je najverniji Stvoriteljev poštovaoc, a da istovremeno bude ohol i nesnošljiv prema drugima.
    Jedna po jedna, istine su otkrivane. Bila je razotkrivena i zabluda o stanju mrtvih koju sam tako uspešno koristio. Uza sve do tada otkrivene istine nova svetlost je bila bačena i na Otkupiteljev drugi dolazak. U skladu s tim otkrivena je i istina o konačnom sudu.
    Iznova je otkrivena i istina o Stvoriteljevom nepromenjivom Zakonu. Deset zapovesti bile su naglašavane kao osnovno moralno merilo. Tadašnjem svetu takve istine nisu ni najmanje odgovarale jer su se sukobile sa svim onim predrasudama koje sam ja tokom stoleća utkao u čoveka; sa potrebom za vidljivim božanstvom, s opšteprihvaćenim danom praznovanja, s požudom, lakomstvom, sebičnošću, nasiljem, s beskrajnim i recitovanim molitvama, s potrebama za ljudskim posrednicima...
    Razotkriveno je i moje delo. Kako kroz otkrivenu istinu o mom poreklu i svemu onome što sam do tada uradio, tako i pogubne zablude koje sam uspešno proširio kroz moju crkvu. Bio sam razotkriven. Sve je to doprlo do mnogih ljudi. Bio sam omalovažen, prikazan kao zlikovac, kao uzrok svega zlog što se ikada zbilo u svemiru. Morao sam svoje delo što pažljivije prikriti i skrenuti pažnju ljudi na nešto drugo. Ako je Stvoritelj mislio da će razotkrivši me uspeti umanjiti moje delovanje i da će propovedanje Njegove istine doći do svakoga, gadno se prevario. Imao sam ja još mnogo toga što sam pripremio da čoveka u potpunosti razdvojim od Stvoritelja.
    Kako će istina o Stvoritelju moći dopreti do ljudi ako ja ljudima kažem da Stvoritelj ne postoji? Ako im kažem da svet nije stvoren, već da je nastao – SLUČAJNO?
    I ako još u prilog tome iznesem dokaze? Naučne?


    Teorija evolucije

    Ljudi su na Zemlji već hiljadama godina živeli bez nekog posebnog napretka. Video sam da Stvoritelj namerava promeniti takvo stanje. Nadahnjivao je razne ljude kako bi dolazili do novih spoznaja o svemiru, o prirodi, hemiji, biologiji, fizici i ostalim naukama. Međutim, ništa Stvoritelj ne može upotrebiti, a da ja to ne bih mogao zloupotrebiti. Paralelno sa otkrivanjem istina o Onome koji je sve ovo stvorio i o Onome koji će suditi svetu, morao sam uneti i suprotnu doktrinu kako bih bacio što veću senku na to što je Stvoritelj želeo da se o Njemu govori. Kroz celu Bibliju ljudi su bili upućivani da se poklone Onome koji je stvorio Nebo i Zemlju.
    Kako su ljudsko znanje i različite nauke uzimale sve više maha, iskoristio sam to kako bih u potpunosti, kroz vrlo snažne prividne argumente, zaveo sve one koji su se smatrali mudrim i obrazovanim. To je bilo od posebnog značaja jer je takav sloj ljudi imao najveći uticaj na društvo.

    Ubrzo sam preko mladog studenta medicine i teologije uspeo da postavim temelje današnjoj teoriji evolucije. Zbog predrasuda koje su imali prema crkvi zbog onoga što je u srednjem veku radila, ljudi su izgubili veru i u samoga Stvoritelja jer su Njega poistovećivali sa crkvom. Baš kako sam i hteo. U takvim okolnostima nije bilo teško ljudima dati novu – bolju teoriju o postanku sveta i teoriju o nepostojanju Stvoritelja. Rasplamsavao sam maštu ljudi koji su počinjali istraživati tu teoriju. Moju teoriju. Poznavajući beskraj ljudske gluposti i lakomislenosti nisam se morao previše niti truditi da sve nedostatke u teoriji ispunjavam dokazima kojih ionako nije ni bilo. Bilo je bitno da imaju osnovu kako bi se suprotstavljali onima koji su tvrdili da postoji Stvoritelj koji je to sve stvorio Svojom rečju. Odjednom, ljudi su počeli živeti u uverenju kako je sve ovo posledica slučaja, kako nikada nikome neće morati odgovarati, kako im je jedini cilj ovog prolaznog života zapravo ugoditi sebi, kako nije važno šta rade jer će ionako svi umreti u jednom normalnom, prirodnom, ničim kontrolisanom ciklusu. I dok ih je s jedne strane ispunjavao osećaj beznađa, s druge strane je nadjačala svest o slobodi. Teoriji evolucije sam morao dati i njen početak, pa sam, opet se oslanjajući na ljudsku lakomislenost, osmislio i teoriju Velikog praska.

    I eto, ti sada veruješ da je nešto negde eksplodiralo, i da se od te nekontrolisane eksplozije kroz milijarde i milijarde godina nešto tamo zgusnulo zbog određenih prirodnih sila i tako su nastale planete. Pa onda opet kroz milijarde i milijarde godina su se, sami od sebe, stvorili uslovi da bi se mogao pojaviti život. Iz ničega.

    Posebno sam ponosan na ovo jer ljudska glupost ovde dolazi do punog izražaja, tim više što su tu teoriju prihvatili najučeniji ljudi. Dakle, čovek je poverovao da nešto tako kompleksno i neobjašnjivo, nešto što niko od ljudi, pa čak niti ja, ni pod kojim kontrolisanim uslovima ne može napraviti – život – može nastati slučajno. Kako su se novi nalazi fosilnih ostataka pronalazili, tako sam mogao nadograđivati svoju teoriju da bi izgledala što uverljivije. Želeći da čoveka još više unizim, a Stvoritelja još više da omalovažim sugerisao sam čoveku da, grubo rečeno, njegovo poreklo vodi od majmuna. To što je čovek danas tako blizak majmunu zapravo je stvar njegove degradacije koju sam kroz vekove uspeo da postignem, a ne njegovog razvoja. I to je jedino što mutacijama, uzrokovanim različitim životnim uslovima i navikama, mogu postići. Propadanje. A ne napredak i razvoj. Možeš li verovati da sam tako nešto šuplje, poput teorije evolucije, mogao održati do danas? Tajna tolikog opstanka teorije evolucije ne leži u njenoj neoborivosti. Sama po sebi ona nema toliku moć. Njena moć se nalazi u čovekovoj želji za slobodom koju sam uspeo utkati u njega. U želji da nikome ne mora odgovarati za ono što radi.
    Zbog toga će čovek prihvatiti i najluđe teorije. Kako bi ono što je bilo dokaz u prilog stvaranju imalo svoj smisao i u teoriji evolucije, morao sam osmišljavati teorije suprotne stvaranju na svim područjima. Tako sam, recimo, nestanak dinosaura, od kojih je većina njih bila uništena Potopom, pripisao padu asteroida i ledenom dobu. Prirodnoj i slučajnoj katastrofi. A zapravo su mnogi od njih bili spašeni sa Nojem u Barci i još dugo vremena živeli među ljudima dok, zbog pogoršanih uslova na Zemlji, nisu izumrli. Otuda u svakoj kulturi, bez obzira na deo Zemljine kugle, postoje i legende o zmajevima. Na sreću, malo njih to povezuje sa dinosaurima.

    Pronalazak fosilnih ostataka životinja i biljaka na Antarktiku objasnio sam teorijom u razdeljivanju kontinenata tokom miliona godina, dok sam istinu o vodenom omotaču oko Zemlje učinio toliko neverovatnom da niko u to ne može poverovati. A tako je bilo. Zbog uticaja vodenog omotača, to jest zbog efekta staklene bašte, planeta je imala jednaku klimu na svim meridijanima pogodnu za najbujniji život najrazličitijih vrsta. Otud život na Antarktiku. Još je mnoštvo ovakvih primera koje sam objasnio na svoj način. Iako je sama teorija prilično šuplja i povezana mnoštvom pret-postavki umesto dokazima, iako su brojni verni ljudi i zagovornici stvaranja ukazivali na nedostatke i nelogičnosti, prividni dokazi su bili ti koji su imali veći uticaj na ljude. I dok sam naučnike nadahnjivao da iznose nove nedokazive teorije, istovremeno sam podsticao ljude da na veru i istine koje je Stvoritelj želeo da objavi gledaju sa prezirom jer sam to predstavio kao nešto što ograničava ljudsku beskrajnu slobodu.

    Teorijom o evoluciji sam postavio vrlo duboku predrasudu. Svaki novi pronalazak koji biva pronađen pokušava se uklopiti u već postojeću teoriju. Ako to nije moguće, odbacuje se kao takav – jer su ljudi sada duboko uvereni da je jedini mogući odgovor na pitanje o nastanku sveta i života na Zemlji – evolucija putem prirodne selekcije. Na taj način mnogi dokazi u prilog stvaranju bivaju zaboravljeni i obezvređeni. Uzimaju se samo oni koji se mogu uklopiti u već postojeću teoriju evolucije.
    Vrhunac mog uspeha teorijom evolucije jeste taj što sam prvih jedanaest poglavlja Biblije uspeo da proglasim izmišljenim i neverodostojnim – i to od strane ljudi koji za sebe govore da veruju u Stvoritelja. Ali, i to je deo mog plana. Jedne sam čak uverio da je Stvoritelj stvarao evolucijom.
    Ako bih moć samog Stvoritelja uspeo obezvrediti i u krugovima vernika, slika o Stvoritelju bi zauvek bila unižena. Nikada se ljudi više ne bi mogli povezati sa Stvoriteljem onako kako bi On želeo jer bi imali potpuno pogrešnu sliku o Njemu.
    Teorija evolucije otvorila mi je vrata mnogim drugim zabludama. Njome je postojanje Stvoritelja postalo bez smisla. Bez postojanja Stvoritelja više ne vrede ni moralna merila koja se iznose u Njegovo ime. Spisi preko kojih se On nastoji objaviti ljudima takođe ostaju bez smisla. Ljudi se okreću sebi samima. Okreću se meni. Uspeo sam učiniti da sve ono što čovek sa svojim bednim umom ne može objasniti ili shvatiti odbaci kao nemoguće. Danas će najveći naučnici gorljivo zagovarati nepostojanje Stvoritelja uprkos tome što su i sami svesni da čovek tako malo učestvuje u kontaktu sa onim što je On stvorio i što ima toliko toga što je ljudskom umu ovog trenutka neistraživo i neshvatljivo. Od silnog spektra boja, čoveku je vidljiv samo mali deo. Od silnog spektra zvukova i zračenja, velikih prostora I atomskih čestica, čovek uspeva doživeti tek gotovo beznačajan deo. Razlog tome je upravo degradacija ljudske vrste i odvojenost od Stvoritelja zbog greha, čemu sam upravo ja zaslužan. Ali naučnici valjda znaju. I znaju – puno toga što se iz vaše “žablje” perspective uopšte može saznati. A veruj mi... to je zaista malo.
    Stvoritelj je opet počeo da gubi bitku za čoveka. Sve je više ljudi postajalo pobornicima evolucije i time se direktno odricali Stvoritelja. Plan koji sam ostvario bio je savršen. Izneo sam pogrešnu teoriju i poslužio se različitim granama nauke kako bih toj teoriji dao potporu.
    Sama teorija nikada nije, i naravno, neće postati nauka, ali primese stvarnih nauka u ljudskim umovima tu moju izmišljotinu čine naukom – nečim što se može dokazati – a ne može. Savršeno, zar ne? Misliš li još uvek da si pametan i da sam odlučuješ što ćeš raditi i
    u šta ćeš verovati? Jesi li i ti u grupi ljudi koje sam na ovaj način uspešno udaljio od Stvoritelja? Jesi, zar ne? Nisi? Ne brini se, pronaći ćeš se u jednoj od stotina zabluda koje sam raširio sa istim ciljem. I ti si moja žrtva, samo to još nisi shvatio. Ali shvatićeš. Hoćeš li se moći vratiti Stvoritelju?
    Naravno da nećeš. Ne zato što te On ne želi, već zato što ću te ja uveriti da ti to ne želiš.


    nastaviće se....

  6. #81

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    ser_gogsy čemu toliki copy-paste?
    Znam da nita ne znam...

  7. #82

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    Citat Apolonija kaže: Pogledaj poruku
    ser_gogsy čemu toliki copy-paste?
    Da,stvarno.... čemu?

    Čemu sve ovo?

    Čemu dopisivanje po forumu?

    Čemu komentarisanje?

    Čemu razmena misli?

    Čemu pitanja?

    Čemu odgovori?

    Čemu dobronamerni saveti?

    Čemu glava?

    Čemu UM?

    Čemu...čemu....čemu....?

    Čemu život...?
    Čemu Bog...?
    Čemu telo...?
    Čemu duh/duša...?

    Kad živimo iz ništa, kroz ništa i idemo u ništa...?

    Čemu?



  8. #83

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    Posle one mudrosti, da jedna slika vredi 10.000 reči, i delovanju Đavola od nekih 6000 godina, kako reče ser_gogsy... Pade mi na pamet Tarot..

    Za Tarot kažu da je slikovnica mudrosti..
    U toj slikovnici mudrosti, nalaze se 56 karte, koje su slikovito prikazane kao male tajne..pored njih postoje i 22 slike koje predstavljaju i velike tajne..

    Pod velikim tajnama podrazumeva se simbolično prikazivanje slika koje predstavljaju sva znanja o postojanju koje su posedovale velike civilizacije u prošlosti...govorim o civilizacijama pre Egipta...zatim se to prenelo i na Egipat.. dakle 8000 godina unazad..

    Kao 15. karta-slika, od 22 velike tajne u tarotu prestavljen je SATANA
    Ova slika je predstavljala oslikavanje zloupotrebu magije, kao nauke, dakle, predstavljala je crnu magiju..
    Na karti je složeno biće, nalik na čoveka--glava jarca sa rogovima, između rogova izvrnuti pentagram, umesto stopala ima papke i na leđima krila slepog miša. Desna ruka mu je otvorena i podignuta u vis a leva spuštena i u njoj drži buktinju.. Sedi na kocki za koju su lancima privezani nagi čovek i žena...

    Za mene je interesantno to da je biće slično, ako ne i isto, slikovito prikazano kao današnji Đavo, Sotona..Dalje, stare civilizacije su imale značenje tog bića a on je predstavljao samo 22. deo cele životne mudrosti...Danas , kako religijske institucije kažu, to biće predstavlja manju polovinu...

    U čemu je vic ??
    Poruku je izmenio Vlada Vasic, 08.07.2009 u 16:01

  9. #84

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    Ispovest palog andjela

    Nastavak...



    Zabuna


    Svaki kutak ove planete pokriven je jednim od mnogih načina da čoveka upropastim. Držanje ljudi podalje od istina o Stvoritelju, pogubne zablude u samoj istini, teorija evolucije, razne političke ideologije, ratovi, masovna uništenja, lažne religije, fanatizam, ateizam.... samo su neki od mnogih. Svaki čovek žrtva je jedne od njih. Gotovo svaki.
    Uprkos tome, Stvoritelj je učinio da se Njegova Reč nezadrživo širi. I protiv toga nisam mogao ništa. Bila je potrebna nova strategija. Koristeći se dobro poznatim sklonostima i potrebama ljudi, kao i željama onih koji su prihvatali istine objavljene u Bibliji, nadahnjivao sam ih da ih tumače na način da te istine prilagođavaju sebi, umesto da se oni prilagođavaju njima. Poznavajući ljudsku taštinu, moć ljudskog ega, i čovekovu, sada već urođenu sebičnost, nije bio poseban problem ostvariti uspeh na tom području. Sve ovo je pogodovalo stvaranju okolnosti za nesmetano umnožavanje različitih hrišćanskih zajednica. U svaku od njih sam uneo i određenu zabludu. Ali, svaka od njih imala je ipak nešto zajedničko. To sam morao učiniti kako bih stvorio osnovu za kasnije lakše ujedinjenje protiv Stvoriteljevog naroda.
    Što je hrišćanskih zajednica bilo više, to su one bile manje. Što ih je bilo više, to su bile manje uverljive. Što ih je bilo više – teže je bilo prepoznati Stvoriteljevu istinu.

    Razlike među zajednicama bile su u nekim slučajevima male, dok su u nekima bile vrlo velike. A svi su čitali istu knjigu. Bibliju. Moje savršeno poznavanje Biblije i ljudsko licemerje omogućilo mi je da njome manipulišem kako želim. Njene sam istine ljudima pogrešno tumačio. Neke skrivao. To mi je omogućilo da jedne nadahnjujem da za svoje slabosti traže opravdanje pogrešno tumačeći pojedine biblijske primere i na taj način ih tolerišu u svojoj zajednici. Druge sam nadah-njivao da odbiju da prihvate ono što njihovim željama i potrebama nije odgovaralo, pomažući im da za to pronađu prividno opravdanje u Bibliji. Poznavajući nivo željene duhovnosti svakog čoveka, omogućio sam mu da se u skladu s tim može priključiti zajednici koja će odgovarati baš njegovim potrebama.

    Osim toga, ljude sam u hrišćanske zajednice navodio iz najrazličitijih pogrešnih pobuda. Neke sam plašio smrću i paklom. To je bilo vrlo delotvorno jer su takvi ljudi ka Stvoritelju dolazili iz straha, a ne iz ljubavi kako bi On to želeo i stoga Ga oni nikako nisu mogli upoznati u potpunosti. Druge sam dovodio zbog koristi jer sam im posebno naglašavao biblijske tekstove o ljudima koji su bili materijalno blagosloveni zbog svoje vernosti Stvoritelju. Takvi bi zbog nedostatka očekivanog, vrlo brzo i nepovratno odlazili od Stvoritelja. Jedne sam dovodio zbog pesme, druge zbog društva, trećima je to bio hobi...
    Naravno, sve sam njih uspeo uveriti kako su Stvoritelju došli iz najčistijih pobuda, a da zapravo ni sami ne znaju pravi motiv svoje pripadnosti crkvi.
    Koristio sam se biblijskim tekstovima kako bih u potpunosti izopačio samu suštinu Biblije. Prenaglašavajući jedan deo istine, ostali delovi Biblije bi tim istim ljudima koji su je proučavali, ostali skriveni. Zbog nepoznavanja cele istine nije ih imalo šta štititi od zabluda koje sam širio. . .

    . . .Ipak, video sam da postoji i priličan broj onih koji su bili duboko razočarani u hrišćanstvo, upravo zbog zabluda kojima sam ga obavio. Budući da je Stvoritelj u svakog čoveka utkao težnju za Njim samim, bilo mi je u interesu i tim ljudima ispuniti tu prazninu, u protivnom, mogli bi doći u kontakt s onim što je bila prava i potpuna Stvoriteljeva istina. Morao sam im ponuditi nešto novo. Drugačije. Mistično. Istočno...
    Što zbog istinske potrebe za duhovnim, što zbog pomodnosti, što zbog želje za isticanjem na drugačiji način, mnogi su prihvatili ono što sam im ponudio. Istočne religije. Njih sam pažljivo razvijao hiljadama godina i one su popunile praznine koje mnogi ljudi, zbog mog uspešnog delovanja, nisu mogli pronaći u hrišćanstvu - novi način gledanja na besmrtnost ljudske duše, na život, i na ono što oni smatraju božanstvom. Zablude o besmrtnosti duše već sam hiljadama godina koristio na još jedan način. Preko zablude o reinkarnaciji. Zapravo, to i nije bilo posebno teško. Bilo je samo potrebno određenim ljudima koji su postali podložni meni, snažno u svest putem sugestija utisnuti razna navodna sećanja kako bi time dokazali da su pre ovog života zaista živeli kao neko drugi. Ili nešto drugo. Prirodan strah od prolaznosti i smrti uspeo sam ugušiti osećajem sigurnosti u dugotrajno putovanje duše iz tela u telo dok se ne postigne duhovno savršenstvo.
    Na ovaj način sam ljude koji su bili potpuni nevernici, zbog nepotpunog ili izopačenog poznavanja hrišćanstva, uspeo uvući u zabludu iz koje je gotovo nemoguće izaći. Raznim načinima kojima mogu delovati na njihovu svest putem meditacija i stanja u koja zapadaju, te putem omamljivanja raznim ritmičnim i uzastopnim zvukovima, držim njihov um podložnim sebi, a time i na sigurnoj udaljenosti od Stvoriteljevih istina. Sve to obavijam mnoštvom naoko inteligentnih objašnjenja i filozofijom koju ni većina njih ne razume.
    Istiniti i logični elementi poput zdravog načina života samo daju podršku ovom verovanju koje sam raširio po celom modernom svetu, dok je ono duhovno ostalo samo naoko zadovoljeno.
    Prepoznao si se u jednoj od ovih zajednica koje sam opisao? Sada bi bilo najbolje kada bi se uvredio. Kada bi tvoj ego zaključio da je ovo što čitaš uvredljivo i ponižavajuće. Da je glupo i da nije vredno čitanja. To bi bilo najbolje – za mene! Nastavio bih s tobom tamo gde smo stali pre nego što si počeo ovo da čitaš. Nastavljaš...? Vredelo je pokušati...

    Uprkos svim preprekama koje sam postavio, Stvoriteljevi sledbenici su uz Njegovu pomoć i silu ipak pronalazili načine da šire istine o Njemu.
    Ljudi su ipak pronalazili put do Stvoritelja. Jesam li se brinuo zbog toga? Ni najmanje!


    Trka sa preponama


    Put do Stvoritelja za čoveka nije nimalo jednostavan. Razlog tome sam naravno – ja. Prve prepreke na tom putu su njegovi bliski prijatelji i ukućani, koje sam kroz životne navike, trendove i društvene norme, učinio zatvorenim za istine koje Stvoritelj želi objaviti. Čovek koji želi postati bliži Stvoritelju naići će na nerazumevanje i podsmeh. Na netoleranciju i odbacivanje. Na jače ili slabije protivljenje. Smatraće ga čudakom, fanatikom. Čak nenormalnim.

    Zbog poslušnosti Stvoritelju morao bi se odreći nekih svojih već duboko ukorenjenih oblika ponašanja i navika, a u očima drugih nailaziti na prezir . A ja sam u stanju u umovima njegovih bližnjih, osim svega ovoga, razbuktati i veliki gnev i mržnju prema svakoj takvoj odluci. Istu onu koja i mene ispunjava. Mnogi padaju na tim preprekama. S mnogima od ovih stvari se ne mogu i ne žele nositi. Žele ići linijom manjeg otpora. Linijom koju sam JA odredio.
    Svakog onog ko se susretne s istinom, svim silama nastojim zadržati u svojoj vlasti. Podalje od Stvoritelja. Predrasude, ljudski ponos i sebičnost su oružje koje vrlo dobro koristim kako bi ljudi ostali uz mene.

    Važno mi je samo zadržati ljude da ne čitaju Stvoriteljeve spise – Bibliju. Oko nje sam isto tako podigao mnoštvo predrasuda koje se uglavnom ni ne proveravaju. Recimo, predrasuda da se ona može tumačiti kako ko hoće. I može. Ako ti ja pomažem u tome. Kada bi je čitao sam, video bi da ona zapravo vrlo tačno tumači samu sebe. Međutim, ako je i počneš čitati, ali površno, ne možeš je u potpunosti razumeti. Bilo bi dobro da se pomoliš Stvoritelju da bi ti On pomogao da je potpunije razumeš, a ti to ne želiš. Stoga ćeš u njoj videti samo ono što ja želim da vidiš.

    Nadalje, ljude nadahnjujem da je smatraju samo ljudskim delom, da je smatraju zastarelom, da je smatraju samo dobrom knjigom. Kulturnim nasleđem...

    Nizom predrasuda o njoj uspeo sam da postignem da ona ne bude omiljeno štivo. Ali, nisu samo spomenute predrasude razlog njene neomiljenosti među ljudima. Ona budi savest. Zahteva promenu. Nudi rešenje. Izlaz. A ja sam se pobrinuo da taj izlaz bude poput uzvodnog plivanja u brzoj, hladnoj i opasnoj reci.

    Stoga čovek odlučuje da ostane tu gde jeste. Nema veze što će tako propasti. Bitno je da živi kao i svi ostali. Da ne nailazi na konflikte. Da ne ide suprotno od društvenih normi. Čak iako su pogrešne. Da ne izgubi nešto što mu je, u ovom jadnom materijalnom svetu, važno.
    Da bih ugušio glas njegove savesti preko koje mu Stvoritelj pokušava progovoriti da greši u takvoj odluci, zaokupljam ga najrazličitijim stvarima zavisno od toga šta će na koga imati najveći uticaj. Podstaknuta ljudska sebičnost ovde ima posebno mesto. Ljude uveravam da su ili premladi, ili prezauzeti, ili prezaposleni, ili prestari ili bilo koji drugi “pre...” da bi se počeli baviti upoznavanjem sa Stvoriteljem preko Biblije. Na moju sreću, najveći deo njih ne shvata da ih u bilo kojoj od tih situacija zajednica sa Stvoriteljem ometa i opterećuje upravo toliko koliko ih u tome ometa i opterećuje dobro zdravlje. Ne shvataju to jer sam JA tu da im zamaglim tu istinu.

    Kako bih te zadržao uz sebe omogućiću ti čak i da budeš religiozan, ako baš želiš. Priključiću te jednoj od nekoliko desetina hrišćanskih zajednica koje sam lično osnovao. Daću ti da imaš mir i na tom području. Doduše, ne potpuni, ali dovoljan da te drži tamo gde ja želim da budeš. Uticaću na tebe da o duhovnosti imaš, ne samo iskrivljene već i potpuno izopačene stavove. Dovešću te u stanje da ćeš duhovnost vezati isključivo uz osećaje i intuiciju, dok ćeš ono glavno – razum – ostaviti po strani. A ja ću biti taj koji će tvojim osećajima manipulisati na razne načine kako bi tvoj harmoničan stav prema duhovnosti ostao u večitoj tami.
    Na ovaj način postižem puno toga. U prvom redu obezvređujem Stvoriteljeve napore da ti se u potpunosti objavi. On te čeka jasno otkriven i s konkretnim smernicama i uputstvima koje je dao u Bibliji, dok te istovremeno gleda kako ti lutaš nesigurnom stazom vođen vlastitim i prevrtljivim osećajima. Naravno, došao si u susret s Njegovom Reči, ali povoditi se za osećajima povlači manje odgovornosti i obaveza što tebi i tvom egu više odgovara. Stoga te navodim da
    uporno zaobilaziš susret s Njim u Bibliji. Čak i kada jednom nestane lepih osećaja, ja ću ti pomoći da Stvoritelja okriviš za nesreću koju ću ti prouzrokovati. Teško da ćeš neispunjena očekivanja od zajednice sa Stvoriteljem pripisati svojoj neupućenosti i nedovoljnom poznavanju Stvoritelja. Ja ću ti pomoći da On bude glavni krivac u svemu tome. Eto, omogućiću ti i religioznost, daću ti i materijalna dobra kako bih te upropastio. Međutim, ako te ono što ti mogu dati ne bude držalo tamo gde ja hoću, oduzeću ti nešto. Baciću te u teške probleme i nedaće. Naravno, ako procenim da je to bolji način da ostaneš uz mene i da ćeš zbog toga krivicu svaliti na samog Stvoritelja.
    Jesi li sada svestan kolika je moja moć? Jesi li sada bar približno svestan da je sve ovo što se tokom istorije događalo rezultat mog savršeno osmišljenog plana? Jesi li bar približno dobio odgovor na pitanje otkud toliko zla na ovom svetu? Nisi valjda mislio da je nešto takvo, iako po Stvoriteljevim merilima ružno, a ipak savršeno osmišljeno do najsitnije pojedinosti, posledica nekog slučaja?
    Do sada si mogao videti samo mali deo moje svestranosti da postignem svoj cilj. Ono što sada znaš, odnosi se uglavnom na moje globalno delovanje. Međutim, kroz sve vekove, moj rad je bio mnogo više od toga. Da bih sve ovo postigao na globalnom nivou, morao sam mnogo raditi na individualnom. To je ključ mog globalnog uspeha.
    Puno uniženih i zavedenih individua. Upravo sam počeo da ti otkrivam koliko vešto radim i na tom nivou. A još ćeš videti da se moj uticaj proteže i na područja gde tvoj jadni um ni ne sluti da bih ja mogao biti. Pronaći ćeš sebe u mnoštvu primera, shvatićeš kako si izmanipulisan, kako činiš upravo ono što ja hoću, kako činiš upravo ono što je Stvoritelj, u nameri da te od mene spasi, rekao da ne bi trebao da činiš.

    Shvatićeš da je jadno stanje tvog izgleda, zdravlja, inteligencije, navika, morala, tvoje duhovnosti pa čak i okoline u kojoj živiš kao i još mnogo toga, zasluga moje opake genijalnosti. Shvatićeš da si ti moj medijum preko kojeg uništavam i tebe i ovu planetu.
    Sve ćeš to saznati. Sve ću ti detaljno objasniti. Misliš li da ćeš promeniti mišljenje koje si do sada imao? Nećeš. Sigurno. Mišljenje se ne menja samo tako. Naročito ako je pogrešno. Ja ti svesrdno pomažem u tome da ga zadržiš. Svoju spoznaju ćeš staviti iznad tuđe. Svoju sposobnost rasuđivanja iznad ostalih. Svoje sadašnje mišljenje i stav, ni uz kakve dokaze da su pogrešni, ne smeš napustiti. To bi bilo ponižavajuće. Ne možeš toliko pogaziti svoj ponos.
    Vidiš, ostaćeš upravo takav kakav si bio, a ja ću likovati jer će tvoj užas, kada se jednoga dana zaista sretneš sa Stvoriteljem, biti utoliko veći koliko je bila velika i tvoja spoznaja o Njemu. I o meni.

    Nastaviće se…

  10. #85

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    satanailo,abraksaz,lucifer,gabrijel..............

  11. #86

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    čini mi se kanda,
    kao da si tu nešto pomešao

    menjaj poruku dok je gogsy nije pročitao

  12. #87

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    sta da menjam to sam lupio onako niotkuda

  13. #88

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    Ispovest palog andjela

    Nastavak...



    Pod mojom kontrolom


    Do sada si već shvatio da sam uložio veliki trud kako bih te upropastio. Da si predmet moje mržnje. Da si jedini mogući način kako da se osvetim Stvoritelju koji želi da me zauvek uništi. Shvatio si da mi je cilj da ti sam odgovaraš za greh koji si učinio umesto da ja odgovaram za njega. Onog trenutka kada te odvojim od Stvoritelja na duhovnom nivou, kada pređeš granicu nakon koje Mu se više ne možeš vratiti, bićeš potpuno u mojoj vlasti. Najbolje od svega toga je što si svo vreme sve to sam birao.
    Stvoritelj te je upućivao na jedno, a ja na drugo. Svo vreme. A ti nisi shvatao da se vodi bitka za tebe. Znaš li zašto Stvoritelj gubi bitku za tebe? Zato što ti On sugeriše da radiš ono što je od večnih vrednosti. Da uspostaviš svoju vezu s Njim preko Njegove Reči. Da uz Njegovu pomoć izgrađuješ karakter u skladu s Njegovim. Da vladaš svojim osećanjima. Željama.
    A ja? Kao što sam ti rekao, ja sam na strani tvog ega. Ja sam učinio da ono što On traži od ljudi bude proglašeno zaostalim. Da karakterne vrline koje On zahteva, budu proglašene manama. Da želje kojima On želi da vladaš i da im ne popuštaš, budu proglašene najvećim užicima. Ne želiš biti proglašen zaostalim, ne želiš biti proglašen slabićem, želiš uživati u svim osećanjima koja imaš... Nije bitno što te sve to u Stvoriteljevim očima duhovno, moralno i telesno unižava. Bitno je da ti uživaš u tome. Da si poput ostalih.

    Vidiš li koliko je moj posao jednostavan. Udaljio sam te od istina do kojih Stvoritelj želi da dođeš. Uverio sam te da je religija za starce i decu. I sada te baš ništa ne može sačuvati od zabluda kojima sam te zapleo. Moj glas prepoznaješ kao glas svog razuma, dok Stvoriteljeve sve slabije pokušaje da dođe do tebe tumačiš glasom savesti koji treba zanemariti jer od njega nema nikakve koristi. Samo štete. Morao bi biti požrtvovan, ponizan, strpljiv, nesebičan, obazriv, pokazivati osećaje... nije važno što bi ljudi iz tvoje okoline zbog toga bili srećniji – tebi je to naporno i ponižavajuće. Na kraju, ne možeš se sada promeniti. Svi su navikli na tebe baš takvog.
    Šta će misliti o tebi? Zamisli, postigao sam to da će ljudi svaku osobu koja i uspe napraviti jedan takav iskorak u bolje, ismejavati. Vrlo ih lako nadahnem na to jer tako opravdavaju svoju nemogućnost da i sami postignu isto. Recimo, ismejavaće te ljudi koji su nepristojni jer si ti postao pristojan. Ismejavaće te ljudi koji nezdravo žive jer si ti počeo zdravije živeti. Ismejavaće te ako postaneš moralan, ljudi koji su nemoralni. Vidiš, ovakve stvari bez moje umešanosti gube smisao. Njima te JA sprečavam da se promeniš.
    Iz stanja u kojem se nalaziš, put do Stvoritelja će ti se činiti nemogućim. Morao bi proći kroz mnoge prepreke da bi došao do Njega. Morao bi otkriti sve duhovne i moralne zablude. Morao bi prihvatiti novootkrivene istine i promeniti svoj život u potpunosti. A zbog čega? Zbog jedinstva sa Stvoriteljem? Zbog večnog života? Večnog života u potpunoj radosti, pravdi, sreći, zdravlju, iskrenoj ljubavi...?

    Pomoći ću ti da zaključiš kako je za tebe bolje da ostaneš takav kakav jesi, ništa ne menjajući, kako bi proživeo svojih bednih, bolešću, patnjom i nepravdom obeleženih, sedamdesetak godina života i propadneš zajedno sa mnom, nego da postigneš ono što bi Stvoritelj za tebe želeo.
    Misliš li da ne znam šta govorim? Da niko takav glup zaključak ne može doneti? Da niko takav glup izbor ne može učiniti? O, može! Ti možeš. Poput milijardi tebi sličnih. Zaboravljaš da imam gotovo šest hiljada godina iskustva u pomaganju ljudima da odluče upravo to? U poglavljima koja slede videćeš da si i sam na najboljem putu da i ti učiniš isto.


    Prilika


    Ljudski život je jednom rečju – prilika. Prilika za čoveka da se vrati u stanje u kojem je ljudski rod nekada davno bio kada je izašao iz Stvoriteljevih ruku. Prilika za Stvoritelja da čoveku otkrije svoj plan za čovekovo spasenje i da ga svojim uticajem dovede natrag k sebi. I dvostruka prilika za mene; prva, da čoveku za vreme njegovog života nanesem patnju, bol, nepravdu i nesreću svake vrste, i druga, da ga odvojivši od Stvoritelja upropastim za večnost.

    Stvoritelj se zbog svoje pravednosti ne sme mešati kako bi me sprečio u tome, jer mora zbog stanovnika celog svemira dozvoliti da se u potpunosti pokaže kuda vodi neposlušnost i koje su posledice. On stoga može samo dati život, pružiti svedočanstvo o sebi i onome što je za čoveka ispravno i čekati da čovek sam odluči šta će izabrati.
    Ograničen je nečim tako dosadnim poput pravednosti. Jedino ako se čovek svojevoljno odluči stati na Njegovu stranu, On ima ovlašćenje da ga osposobi da živi po Njegovim načelima, dati mu svoju silu da se odupre meni, učiti ga otkrivajući mu se preko prirode i Njegove Reči. Sve je to presporo i predosadno. Zbog toga sam ja bez prave konkurencije budući da nisam ograničen takvim uslovima.
    Moj uticaj je sličan. I naravno suprotan. Budući da je On osmislio sva životna načela za čoveka i sva ostala bića, sva ta životna načela ja sam promenio. Dok su Stvoriteljeva načela osmišljena kako da čoveka palog u greh i osuđenog na život na ovoj Zemlji, učine ipak srećnim i zadovoljnim, moja načela su osmišljena kako bi meni priuštila najveće moguće zadovoljstvo. Ljudsku patnju. Hranim se ljudskom patnjom. Ona je za mene jedini izvor radosti. Tvoj gnev meni pričinjava zadovoljstvo, tvoja nesreća je izvor moje sreće, tvoja bol je izvor mog užitka. Tvoj strah i užas moja su hrana. A sve je to udvostručeno time što istovremeno dok ti patiš, pati i sam Stvoritelj.

    Tokom hiljada godina razvio sam najrazličitije navike i načela kako bi ljudski rod patio na svim područjima života. I ti patiš. Misliš da je to jedan normalan način života. Da tako mora biti. Da ne postoji drugi izlaz. Misliš da je normalno to što se razboljevaš, da je normalno što imaš grozan brak, da je normalno što si postao sebičan i nedruštven, da je normalno što postoji tolika nepravda, što postoji toliko gladnih, što postoje ozonske rupe, što se venčavaju pripadnici istog pola...? Nije normalno; ako ćemo to meriti Stvoriteljevim merilima, naravno.
    Činjenica što je to danas uobičajeno govori samo o mom savršenom delovanju. Postigao sam to da ljudi pojam “normalno” definišu “onim što čini većina”.
    Oduzevši ljudima osnovno merilo normalnosti, Stvoriteljevu Reč, mom postavljanju novih merila nema granica. Uskoro ćeš shvatiti koliko si i ti podlegao merilima koja sam JA postavio. Uskoro ćeš videti kako im se nemaš snage ni volje odupreti. Svaki deo tvog života je ispunjen nečim što sam JA osmislio kako bih te upropastio. Kako bih te naveo da patiš. Da budeš nesrećan. Da zaboraviš na Stvoritelja I ono što On od tebe želi.

    Sećaš li se reči sa samog uvoda knjige? Univerzalnost! To je reč koja će od sada za tebe imati sasvim novo značenje. Kada je god vidiš ili čuješ, setićeš se MENE. Setićeš se kako je moj trag prisutan gde god se okreneš. Shvatićeš da je jedini način da se odupreš mom uticaju taj da spoznaš pravu istinu. Onu koju je Stvoritelj otkrio u svojoj Reči. Ali, u tvom slučaju će to ostati samo na nameri. Nećeš to učiniti. Nećeš uzeti Stvoriteljevu Reč. Ne želiš ništa menjati jer bi, zahvaljujući mojim merilima po kojima živiš, promena morala biti drastična. Susret sa Stvoriteljem u Njegovoj Reči bi za tebe bio, iako spasonosan, ispočetka vrlo traumatičan.
    Drugim rečima, ti svoju priliku da se vratiš Stvoritelju nećeš iskoristiti. A ja svoje dve hoću - patićeš i dalje, i propašćeš za večnost.


    Nastaviće se...

  14. #89

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    ...nastavak


    Manipulacija


    Jedini način na koji od čoveka mogu činiti sve što poželim jeste taj da ga odvojim od Stvoritelja. Služim se raznim načinima da bih to postigao. Početak je uvek sugerisanje nepoverenja prema Stvoritelju. Najbolje je ako sam uspeo da te uverim da On ne postoji. Tada mi je posao najlakši. Na tvoju već postojeću neveru samo dolivam argumente koji jačaju tvoje neverovanje u Stvoritelja, kao i ogorčenost i podsmeh prema religijama svih vrsta. Naravno, tvoje neznanje mi je najjači oslonac da u tome uspem. Zbog svega toga što sam ti uspešno sugerisao, tebi ne pada na pamet da uzmeš Bibliju i da proučavaš njene istine. Zato mi je vrlo jednostavno da te ceo tvoj život moralno i telesno unižavam kako bi patio i na kraju propao. Budući da ne veruješ u Stvoritelja, još manje veruješ da ja postojim, pa je i tvoja odbrana od mene beznačajna. Ona se svodi samo na Stvoriteljevu redovnu zaštitu nad tobom. On te čuva u životu kako bi iskoristio svaku moguću priliku da ti se objavi i da ti da priliku da se spaseš.
    Naravno, sve Njegove pokušaje ja u tvom umu prikazujem kao usputne i beznačajne stvari. Kada se pokušavaš diviti savršenstvu prirode, ja te sprečavam da dublje razmišljaš o tome kako se ne bi pitao o poreklu svega toga. Kada dolaziš u dodir sa religioznim ljudima, ja te ispunjavam ponosom i prezirom prema njima i onome što veruju. Kada počinješ razmišljati o prirodnim katastrofama sve većih razmera, ja ti sugerišem da je sve to delo prirode kako ne bi došao na pomisao da je sve to ispunjavanje onoga što je prorečeno u Bibliji. Kada se u tebi budi želja za ljubavlju, ja sam taj koji ti tu želju predstavlja kao utopiju i nudi ti jadnu, ali za tebe dovoljnu zamenu - požudu. Kada se razboliš, ja ti sugerišem da je to samo stvar nesreće i nepravde koja vlada na ovom svetu kako ne bi došao do zaključka da je to posledica životnog stila i ishrane koje sam ti nametnuo. U svemu tome cilj mi je da te odvučem preko granice kada ćeš biti van domašaja Stvoriteljeve zaštite. Tada te, zavisno od uticaja koji imaš na ljude, koristim za svoje ciljeve. Ili te jednostavno uništim.
    Sa ljudima koji su ipak osvedočeni u Stvoriteljevo postojanje, moj rad je puno intenzivniji. Ovde postoje dve grupe ljudi. Oni koji ne čitaju Bibliju već samo slušaju ono što se iz nje iznosi i oni koji je čitaju.
    Ova prva grupa mi je posebno privlačna. To je grupa ljudi preko koje mogu širiti najraznovrsnije zablude o Stvoritelju. Budući da veruju u Stvoritelja, ali Ga ne poznaju niti ga se trude upoznati, oni će svaku nepravdu, svako nerazumevanje nečega lošeg što se desilo uz moju pomoć, pripisati upravo Njemu. Najradije im sugerišem da svako moje delo nad nekim koga sam uspeo unesrećiti ili uništiti, nametnuvši mu moje životne principe, pripišu Stvoriteljevoj nepravdi. Okrivljuju Stvoritelja jer je dopustio da deca ostanu bez majke, da roditelji ostanu bez dece.
    Kako rekoh, budući da ne čitaju Bibliju, njihovo nepoznavanje Stvoritelja, njihovo nepoznavanje mene i borbe koja se vodi između mene i Stvoritelja, kao i njihova nemogućnost da prodru iza granica materijalnog u svet duhovnog, sprečava ih da jasno vide stvarnost. A to je upravo ono što ja želim. Često upravo oni postavljaju moje omiljeno pitanje: zašto dobri ljudi stradaju? Dobri? Po čijim merilima? Stvoritelj ni pod kojim uslovima neće uticati na slobodnu volju svojih stvorenja. On samo sugeriše ono što je ispravno, moralno, pravedno. A ja sugerišem sve ostalo.
    Sugerišem ti da piješ i voziš prebrzo – ti odlučuješ koga ćeš poslušati. Mene ili Stvoritelja. Ja ti sugerišem da nezdravo živiš. Ti odlučuješ koga ćeš poslušati. Ako zbog tvojih odluka tebe snađe nepravda i zlo, šta Stvoritelj može učiniti kada si ti to sam svojom slobodnom voljom odlučio? Zašto nije sprečio da te to zadesi? O, kako bih ja voleo da On to učini. Time bi On samo dokazao moje tvrdnje da niko slobodnom voljom ne može odabrati da bude na Njegovoj strani i živeti po
    Njegovim zakonima. Iz tog razloga On nije mogao sprečiti Evu da ubere plod. On samo nudi izbor . A ti odabiraš. Mene!

    Ova grupa ljudi mi je posebno interesantna jer i njih, kao i njihove bližnje, držim u uverenju da zaista poznaju Bibliju i da imaju autoritet postavljati određena pitanja i donositi određene zaključke o stvarima o kojima zapravo ne znaju ništa. Preko njih Bibliju i Stvoritelja činim odbojnim među ljudima, pa i među samim vernicima čija se i motivacija vernosti Stvoritelju bitno menja. Imajući takvu iskrivljenu sliku o Njemu oni Mu ne mogu biti verni iz požrtvovne ljubavi koju On želi, već se njihova vernost svodi na formalizam, na vernost iz straha, vernost zbog nagrade, vernost zbog lepih osećaja koji prate takvu lažnu duhovnost – jednom rečju na vernost koja za Stvoritelja ne znači ništa. Budući da ih ljudi smatraju vernicima, zbog njihovog nepoznavanja Biblije i nepoznavanja onoga što Stvoritelj zaista zahteva od čoveka, oni su izvrstan način da u društvo mogu unositi razne druge, za Stvoritelja neprihvatljive, oblike ponašanja. Preko njih pogrešno predstavljam Stvoriteljevu ljubav i toleranciju, pa ih dovodim do toga da su u stanju kao vernici prihvatiti čak i nemoralnost. Činim ih tolerantnijima prema grehu i nemoralu od samog Stvoritelja.
    S druge strane, ljudi koji veruju u Stvoritelja i još proučavaju Bibliju, predmet su moje posebne mržnje i mojih posebnih napora da ih odvojim od Stvoritelja. I njih bih mogao podeliti u dve grupe; one koji će bezuslovno prihvatiti sve što je Stvoritelj rekao, preporučio i zapovedio, i one koji će pokušati Bibliju prilagoditi svojim potrebama.
    Zbog poverenja u Stvoritelja, na ovu prvu grupu ljudi imam vrlo mali uticaj. Osim što im je u svojoj Reči otkrio sve principe kako živeti srećno i blagoslovleno, osim što im je otkrio pravi cilj i smisao njihovog života i pravilno poređao prioritete, otkrio im je i sve zamke u koje mogu upasti. Osim toga, zbog poverenja prema Njemu oni su Mu dozvolili da ih On štiti i da vodi njihove bitke protiv mene i mojih zabluda. Ispunjava ih posebnom mudrošću i proviđenjem. Njihovu potpunu predanost On je u potpunosti iskoristio da ih posveti sebi i da ih spasi.
    Oni koji proučavaju Bibliju da bi je prilagodili svojim potrebama, meni daju priliku da iskoristim svaki njihov nedostatak, svaki trag njihovog ponosa i sebičnosti kako bih im sakrio pojedine biblijske istine.
    Zbog takvih ljudi sam postigao da u verovanja unesem sve one pre spomenute zablude. Tako sam u stanju u zajednici vernika učiniti da tolerišu velike nedostatke u svojim karakterima. Izgovor za laganje nalazim im u tome što je Avram lagao faraona, a bio je pravednik i Stvoriteljev čovek. Izgovor za svađu nalazim im u Pavlovoj svađi sa Petrom i Markom. Izgovor za preljubu nalazim im u Davidu kojem je Stvoritelj ipak oprostio. Na mnoštvo načina, koristeći se njihovom nespremnošću da se u potpunosti pokore Stvoritelju, ja im, zloupotrebljavajući samu Bibliju, dajem izgovore da ostanu kakvi jesu. Ako i naiđu na neke od biblijskih istina koje ih direktno opominju, uvek nađem načina da te delove Biblije primene na nekog drugog. Svaki tvoj nedostatak meni je uporište. Svaka slabost koje se ne želiš odreći, JA koristim kako bih te unesrećio i upropastio: svaki nedostatak koji gajiš Stvoritelja onemogućava da te u potpunosti izgradi i zaštiti od mene. Pitaš se koje to slabosti gajiš? Šta pogrešno činiš? Vrlo dobro ti to znaš. Onaj slabi glas savesti koji još tinja u tebi vrlo te jasno osvedočava o tome. Ali, ti ga ne želiš čuti. Želiš ostati takav kakav jesi. Istina, ti ne želiš da neko to zloupotrebi, ali odlukom da ništa ne menjaš ti meni daješ ovlašćenja da sve to koristim protiv tebe.

    Jesi li spreman da čitaš o svojim slabostima? Jesi li spreman da vidiš gde sam u tebi našao uporište? Jesi li spreman da shvatiš da bi se morao odreći nečega što ti pričinjava veliko zadovoljstvo kako bi se izvukao iz mojih ruku i sudbine kakvu sam ti JA odredio? Naravno da nisi. Niko nije. Ali, ne brini se. Ničega se ti nećeš
    odreći. Nastavićeš uživati u svemu što sam osmislio kako bih te upropastio. S tom razlikom što će ti to zadovoljstvo biti zagorčano spoznajom da te njime JA vodim u propast...


    Nastaviće se...

  15. #90

    Odgovor: Sotona, đavo, šejtan, vrag, demoni...

    Ser_gogsy... Da li znaš da su Đavolčići evoluirali u Teroriste....

    Jednoga dana ..kada ljudi budu shvatili koncept Sotone, potomstvo neće imati vremena da bude nezadovoljno zbog izigranosti svojih roditelja, već će odmah prihvatiti novi dualni trik između uzornog demokratskog građanina i teroriste..

Strana 6 od 7 PrvaPrva ... 4567 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Egzorcizam i demoni
    Autor Apolonija u forumu Parapsihologija
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 05.06.2013, 12:19
  2. Šefe, koji ti je vrag?
    Autor Mish u forumu Posao
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 21.07.2010, 13:03

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •