imam decaka od 5,5 godina i devojcicu od 1,5godine i zadovoljna sam pojedinacno svakim od njih. sve dok devojcica nije prohodala sve je bilo gotovo idealno da bi se polako svakodnevnica kada su zajedno pretvorila u plakanje i nemir. decak svoju ljubomoru pokazuje tako sto radi sve sto inace ne bi da privuce paznju, koju i dalje ima ali u drugom obliku. posvecena sam samo njima jer sam u kuci i do odredjene granice mogu da prihvatim ali ponekad pomislim da nikada faze nece proci. ne bih da ceo dan izigravam sudiju i cesto pustam da se situacija odvija sve dok neko ne zavristi. ima li neko savet?