Čitam postove, nekoliko iznad, čak i moj rođeni, neću namerno da ga menjam kako bih pokazala da sam ja pomalo neozbiljno shvatila ovu temu, čime ne govorim da je bilo ko drugi shvatio ozbiljno ili ne.
Ono što sam htela da kažem jeste da je ova teme veoma ozbiljna i veoma osetljiva za mnoge od nas, naročito relativno "novije" dijasporce... Nije sve bilo tako jednostavno, nije ništa bilo jednostavno, život se samo preko noći prelomio na jednu stranu, kako je izgledalo pre i kako izgleda posle preloma mi smo jedini svedoci tome....
Neki od vas su rekli da rade isti posao, neki da ne, neki su zadovoljni, neki ne. Možda bi bilo lepo da nam napišete nekoliko rečenica o tome šta radite i možda kako ste našli taj posao i kako je tekla i teče ta borba, da vidimo šta je tačno to što nas čini srećnim ili nesrećnim u ovim okolnistima u kojima se trenutno nalazimo.
Evo ja ću da počnem,
Ja sam neka vrsta asistenta na fakultetu, namerno neću da kažem ime tog posla na engleskom, jer zviči mnogo ozbiljnije nego što zapravo jeste. Posao jeste užasno težak, mentalno opasno iscrpljujući jer zahteva konstantni pažnju i vreme i posvećenost (što je, naravno, potrebno za svaki posao ako hoćemo pošteno da ga radimo).
U Srbiji sam, pre nego što sam došla ovamo, radila kao saradnik, pripravnik na jednom institutu gde su me primili tek kada su saznali da sam dobila stipendiju za Holandiju. To, u kakvoj vrsti pakla i anarhije sam živela od kada sam diplomirala do momenta kada sam dobila stipendiju za Holandiju (godinu ipo dana), probaću da izbrišem iz pamćenja nekako...
Ono što volim sada jeste finansijska sigurnost, jeste osećaj ravnopravnosti sa kolegama, bilo da su oni studenti ili najpoznatiji svetski profesori, jeste neka vrsta slobode da organizujem svoje vreme onako kao ja znam, što ume da bude problematično na momente jer se samo uhvatim kako sedim u onoj zgradi u 10 uveče bez ikakvog osećaja da sam tamo provela ne znam ni ja već koliko sati...jeste osećaj da napredujem, da učim, da mi se otvaraju vrata (umesto zatvaranja koja su mi se dešavala pre nego što sam došla ovamo).
Volim ovaj posao i ovaj život, cena je velika, ali ja jesam spremna da je platim, bar tako stvari sada stoje...
kako je to kod vas?