Vile obavezno...jer su mnogi zaboravili da nije postojala podela na vile i veštice već na dobre i zle vile . Uostalom, setite se Trnove Ružice, vile Ravijojle iz narodne pesme sa Markom Kraljevićem, Ledene Kraljice...etc.
Kao klinac sam baš voleo da čitam takva štiva jer su mi dozvoljavala da sam gradim neki svoj svet (lepo nadograđen Gospodarem prstenova kasnije) , da odrastam uz poruke koje su slane njima (Lepotica i zver su sjajan primer poučne priče), da naučim da je ljubav najjača sila kojom možemo raspolagati, da uvek ima neko ko će nam pomoći ako se sami trudimo...
Srećom...i realan svet ima mnogo vila i princeza. Njihovo postojanje nas same čini plemenitijim, boljim, vrednijim. Kada sve saberem...imam utisak da bi sve generacije trebale da odrastaju na bajkama, kasniji život će dati sve od sebe da nas uveri da ne postoje...ali oni koji znaju za njih...oni će ih i pronaći .
P.S. Oduvek sam bio impresioniran šumskim vilama i Nereidama .