Zašto uopšte o tome pričati, zar ne može to prosto da zadrži za sebe?

Homofobija je još uvek vrlo izražena i vrlo česta pojava u našem društvu. Možemo je videti u medijima, zakonodavstvu, obrazovanju, zdravstvu, radnim organizacijama, na ulicama itd. Iako se više ne smatra psihičkim poremećajem, veliki deo društva o homoseksualnosti misli kao o poremećaju. Takvo društvo homoseksualne osobe posmatra kao inferiorne, bolesne, grešne, doživaljava ih kao pretnju za svoj opstanak.

Zbog toga gej osobe bivaju ismevane, diskriminisane na razne načine, moralno osuđivane, pa čak i izložene fizičkim napadima i maltretiranju.

Podrška prijatelja, na koju bi mogli da računaju, izostaje, jer se i oni povlače zbog straha od društvene osude kojoj bi mogli biti izloženi.

Kako je seksualni identitet važan deo identiteta jedne osobe, gej osobe, zbog toga što su neprestano suočene sa homofobičnim institucijama, shvatanjima, akcijama i negativnim stereotipima o sebi, vremenom izgrađuju sve lošiju sliku o sebi.

gej osobe ostaju same, prisiljene da se kriju, vode dvostruki život, žive u izolaciji, žive u stalnom strahu, sa osećanjem krivice, stide se, gube samopoštovanje...

Uprkos uobičajenom mišljenju da je izbor partnera stvar same osobe i da nema potrebe da o tome svima priča, stvar je malo složenija.

Mnogo je onoga što smatramo sastavnim delom svakodnevnog života, a što je gej osobama u nekoj meri uskraćeno.

Šta bi to moglo da bude?

gej osobe ne mogu otvoreno da pričaju o svojim vezama i partnerima/kama na poslu ili u školi...

ne mogu svog partnera/ku držati za ruku ili poljubiti na javnim mestima

ne mogu svog partnera/ku povesti na porodičnu večeru

ne mogu svima pokazivati slike sa zajedničkog letovanja

ne mogu da se venčaju sa osobom koju vole

moraju da odgovaraju na pitanja o tome zašto su drugačiji, kad su to prvi put shvatili ...

često su izloženi raznim neprijatnim komenatrima

gube posao zbog veze sa svojim partnerom/kom

dovodi se u pitanje njihova profesionalna kompetentnost, moralnost, psihičko zdravlje...

A ovo su samo neke od stvari koje su problematične.

Seksualna orijantacija ima mnoge implikacije i povezana je sa raznim aspektima života.

Tako su gej osobe suočene sa problemima na najmanje tri nivoa:

najvidljivija je direktna diskriminacija i fizičko maltretiranje,

zatim malo manje vidljivi problemi koji dolaze do izražaja u tome što se od njih očekuju da ne pričaju otvoreno jer ljudi o tome ne žele da slušaju,

i najmanje vidljive- poruke koje primaju od svoje okoline vremenom bivaju pounutrene i sami o sebi izgrađuju sliku koja je loša.

Da stvar bude gora, stručnjaci koji bi trebalo da znaju odgovore često ni sami nisu dovoljno upoznati sa problematikom sa kojom se gej osobe suočavaju.

Zbog svega ovoga je veoma važno pričati javno, dugo i puno o gej identitetu.

Pokušajte da se setite koliko je Vama bilo značajno da podelite neke važne stvari o sebi sa ljudima do kojih vam je stalo. Iz istog tog razloga je i Vašem sinu ili ćerki važno da može otvoreno da razgovara o svojim problemima, partneskim vezama, lepim i ružnim trenucima, zaljubljivanju, raskidima...

Očekivati od nekoga da ćuti o tako važnom delu sopstvene ličnosti značilo bi zatvoriti kanal za komunikaciju i bilo kakvu dublju razmenu sa sinom ili ćerkom. Umesto toga, činjenica da možete otvoreno da razgovarate o tome može značajno da obogati vaš odnos i produbi komunikaciju.