Strana 1 od 6 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 80

Tema: Indijanci

  1. #1

    Indijanci

    Indijanski Etički Kod


    1. Ustani sa Suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli često. Veliki Duh će slušati, samo ako ti govoriš.

    2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih duša. Moli se za njih da pronađu vodstvo.

    3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj - Drugi mogu ići s tobom, ali niko ne može ići umesto tebe.

    4. Ophodi se prema gostima u kući s puno obazrivosti. Posluži ih najboljom hranom, daj im najbolji ležaj, odnosi se prema njima s poštovanjem i čestitošću.

    5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zasluženo i dato. Nije tvoje.

    6. Poštuj sve što postoji na Zemlji, bilo ljude bilo biljke.

    7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i reči. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na licno izražavanje.

    8. Nikada ne govori loše o drugima. Negativna energija koju time saljes u univerzum vratiće ti se višestruko.

    9. Svi ljudi čine greške. Sve greške mogu biti oproštene.

    10. Negativne misli uzrokuju bolesti uma, tela i duha. Vežbaj optimizam.

    11. Priroda nije naša, ona je deo nas. Ona je do naše svetovne porodice.

    12. Deca su seme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalivaj ih mudrošću i učenjima života. Dok rastu, daj im mesto da rastu.

    13. Izbegavaj ranjavanje srca drugih. Otrov te boli će se vratiti tebi.

    14. Budi iskren u sva vremena. Iskrenost je ispit nasleđa i doslednosti unutar ovog univerzuma.

    15. Drži sebe u ravnoteži. Svoje umno Ja, Duhovno Ja, Emocionalno Ja, i Telesno Ja.
    Sva trebaju biti jednako snažna, čista i zdrava. Jačaj telo da ojača um. Rasti bogato u duhovnosti, da izlečiš emocionalne rane.

    16. Donosi svesne odluke, kao što ću i kakav biti, kako ću delovati i nositi se sa svojim delima. Budi odgovoran za svoja dela.

    17. Poštuj privatnost i licni prostor drugih . Ne diraj tuđe vlasništvo, pogotovo ne diraj svete i duhovne relikvije. To je zabranjeno.

    18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima, ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažeš prvo sebi.

    19. Poštuj tuđa verska opredjeljenja. Ne sili druge da veruju u tvoje.

    20. Deli svoju dobru sreću. Deli i učestvuj u davanju milostinje.


    Autor nepoznat
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Indijanci


    Molitva Sioux Indijanaca


    • Dopusti da se moje ruke pune poštovanja dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
    • Izoštri moje uho da čuje Tvoj glas.
    • Učini me mudrim kako bih spoznao nauk koji si Ti tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen.
    • Tražim snage, ali ne da bih nadjačao svoju braću nego da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja-samoga sebe!
    • Bože, daj mi mirnoću da podnosim stvari koje ne mogu promeniti.
    • Daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga.
    • Neka ne molim za smirenje moga bola već za jako srce da ga svladam.
    • Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi već da se oslonim na vlastite snage.
    • Neka ne preklinjem za spas od straha već za nadu da osvojim svoju lepotu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Indijanci

    IME

    Ime su dobili po Indiji jer se mislilo da se radi o obali Indije, a ne o novootkrivenom kontinentu Americi. Amerikanci ih u novije vreme (službeno) više ne nazivaju Indians nego Native Americans (američki domoroci). Nazivi Redskins ili Peaux-Rouges, odnosno Crvenokošci, su podrugljivi.

    PRIVREDA

    Indijanci su, često se kaže, deca prirode. Zavise od nje i žive u skladu s njenim zakonima. Na celom području od Aljaske do Tierre del Fuego (Ognjena Zemlja) nema nijednog zabeleženog slučaja da su ugrozili prirodu na neki način. Bogata mitologija Američkih Indijanaca nas uči koliko oni poštuju zemlju, ona nije ničije vlasništvo, a mi smo je samo iznajmili dok živimo na njoj. Veliki duh ustupio nam je zemlju kao i biljkama i našoj braći životinjama. Ipak da bi čovjek mogao preživeti mora se hraniti i napraviti sebi zaklon. On zato moli i traži oprost, moli duha stabla, medveda ili bizona da mu oprosti što ga mora ubiti. Zato Indijanac ubija samo onoliko koliko mu je potrebno da bi preživeo. Indijanci u svojim mitovima poznaju mnoge heroje kulture koji su ih naučili napraviti oružje, oruđe i naučili ih lovu, ribolovu, obradi tla i kako treba postupati prema prirodi. Ako bi lovac ulovio više nego što mu je potrebno, ili nije zahvalio životinji što mu je ona dopustila da je ubije, on više nikada neće imati sreće u lovu. Indijanac može uloviti životinju samo ako mu to ona dozvoli. I životinje i ljudi imaju svoje zaštitnike, njihova pravila moraju se poštivati. Naseljavanjem belog čovjeka u Americi dolazi do naglog uništavanja prirode. Indijanac je odmah uočio kako on loše deluje na prirodu. Ruše se šume, istrebljuju životinje, truju reke. Prvo pismo upozorenja uništavanja majke zemlje poslao je američkom predsedniku legendarni indijanski poglavica Seattle. I dan-danas Indijanci na području brazilskih prašuma protestiraju vladi protiv uništavanja kišnih šuma, a slično i danas Sjevernoamerički Indijanci neprekidno upozoravaju vlasti da se sačuva svet divljine koji se nemilice uništava. Odjeka od onih koji su u stanju nešto poduzeti, nema. Visoko-civilizirani narodi izgleda nisu još dostigli stupanj svijesti američkog 'divljaka', kako ih oni vole nazivaju.

    LOV, RIBOLOV, SAKUPLJANJE, POLJOPRIVREDA

    Lov je jedan od osnovnih delatnosti takozvanih 'primitivnih' naroda, naslazimo ga od vremena pojave čoveka. Kamen i toljaga bila su glavno oružje koje se koristilo u lovu. Nekome od naših predaka palo je na pamet da nađeni kamen prilagodi i obradom dobije od ivera nož ili da od oblog kamena dobije mlat privezavši ga žilama ili kožnim trakama za drveni nastavak. Kroz povest američkih domorodaca, još od vremena postojanja mamuta, možemo pratiti razvoj oružja američkog domoroca. Koplje, luk i strela, tomahawk, atl-atl, puhaljka (serbatana), bola i praćka oružja su koja se javljaju u raznim krajevima Amerike. Većini društava kod Indijanaca lov je bio glavno ili jedno od najglavnijih zanimanja. Nijedno društvo nije bilo isključivo lovačko. Ne smemo zaboraviti da Indijancima dugujemo neke od najglavnijih kultura bez kojih danas ne možemo, to su krumpir (kojega smo dobili od Inka), rajčica, grasak, kukuruz i zloglasni duvan, kojime kao da su nam se osvetili za sve nepravde koje su im nanesene. Bizon je bio glavna lovina prerijskih Indijanaca, lovio se lukom i strelom i kopljima. Bizonovo meso Indijanci su znali konzervirati uz pomoć nekih začina i ovu smesu čuvati u kožnim vrečicama poznatim kao parfleche. Ovakvu hranu Indijanac je nosio sa sobom prilikom dužeg odsustva. Meso je ipak u večini slučajeva nadopunjavalo biljnu hranu koje su žene pribavljale sakupljanjem ili uzgojem . Sjeverna Amerika bogata je i drugom divljači , to su jeleni, sobovi i losovi, medvjedi, ali i manja divljač, rakun, zec, dabar, vidra, iptice.
    Kože i krzna bile su im potrebne za izradu odjeće, obuće, pokrivače. Neke grupe Indijanaca, posebno u hladnim predelima živela su uglavnom od životinjskog mesa, ali ta su plemena bila uz lovačko zanimanje imala i razvijen ribolov. U Južnoj Americi u područjima kišnih šuma (selvasa), lov je takođe jedna od važnijih aktivnosti Indijanca, i ovdje on dopunjava svoj 'stol' biljnim proizvodima oko kojih se staraju žene. Glavna lovina ovih Indijanaca, ne računajući i značajno ribarstvo, su majmuni, ptice, kornjače i druga divljač. Luk i strela i puhaljka glavna su im oružja. Što se strele tiče ima ih više vrsta, onih koji služe za lov na krupnu divljač, s oštrim vrhom, strijele s tupastim vrhom kojima se love ptice. Strijela koja se koristi u ribolovu ima pilasti (testerasti) oblik. Otrov, posebno kurare Indijanci su koristili prilikom lova na veću divljač. Otrov timbu Indijanci bi bacali u reku i kada riba ispliva jednostavno bi je pokupili. U pustinjskim i polupustinjskim predelima siromašnih izvorima hrane, Indijanci bi se organizovali po malenim skupinama koje su se lakše mogle prehraniti, ovo osobito vredi za severnoamerička plemena Zapadni Šošona, kod brazilskih Nambikwara, ili kod čileanskih Alacalufa koji su živeli od ribe a sakupljanja priobalnih životinja. Poljoprivreda i sakupljanje takođe su značajni za opstanak ovih Indijanaca. Neka plemena kao što su Muskogee, Seminole, Irokezi, kao i Quechua i Maya Indijanaca imala su veoma razvijenu poljoprivredu. Kod Maya postojao je sistem 'milpa', u Quechua se zemlja obrađivala po sistemu 'ayllu'. Ne treba zanemariti ni polja Indijanaca u bazenu Amazone, koji su znali i smrtonosno otrovne biljke naročitim postupkom pretvoriti u hranu. To je naravno manioka, čak se i njen otrov (cijanovodična kiselina) nije bacao nego su od njega kuvanjem pravili začin. Polja ovih plemena iz Amazonije, putopisci redovno opisuju kao veoma čista, bez korova koji bi u europskim njivama rastao po njima. Sakupljanje je prisutno svuda gde je prilika da se ima što sakupljati. Indijanci su sakupljali i divlje bilje, divlje plodove, gljive, semenke, ličinke, razne insekte (kukce) i ostalo. Na sakupljanju posebni prosperitet imala su kalifornijska plemena čija je zemlja obilovala žirom i divljim kestenom, od čega su Indijanci Pomo, Miwok, Karok i drugi proizvodili pogačice, i prema Evi Lips, bila veoma ugojena. I Chippewa i Menominee Indijanci sakupljali su divlju vodenu rižu, po rižinim jezerima u Wisconsinu i Minnesoti. Ova plemena Lipsova ne naziva sakupljačima nego 'narodima žeteoci', jer se ovdje nije trebalo puno truditi da bi se napunile pune torbe, svojim bogatstvom priroda je hranom opskrbljivala plemena Kalifornije i Velikih jezera. Sakupljanje je ipak plemenima Zapadnih Šošona gotovo jedini način da prežive. Škrta priroda nudila im je tek ono što pustinja može ponuditi. Ipak oni nisu nestali s tog područja i živeli su od njenih darova sve do zatvaranja u rezervate.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Indijanci


    Kada je predsednik SAD-a Abraham Lincoln, pre gotovo jednog i po veka (1854. god.) ponudio da država kupi veliki do indijanske zemlje, a indijanskom narodu je ponuđen rezervat, na tu ponudu dobio je odgovor od poglavice plemena Sietla. Pismo se ubraja među najdublje i najlepše misli koje su ikada izrečene o čovjekovoj okolini.

    PISMO POGLAVICE


    Kada Veliki poglavica iz Washingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju, previše od nas traži. Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Mi nismo vlasnici svježine vazduha i bistrine vode. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaka maglica u tami šumi, sveti su u mislima i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju medu zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas! Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On ce nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas.
    Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, več i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žed. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braca, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rada zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam! Naš način je drugačiji nego vaš. Od pogleda na vaše gradove crvenoga čovjeka zabole oči. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka mi vrijeđa uši. Šta život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moci doći da okusi vjetar što je zasladen mirisom poljskog cvijeća. Tako čemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane! Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka… Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji! To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli takoder trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit čete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajucom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.
    Poruku je izmenio SQUAW, 01.04.2006 u 21:03
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Indijanci


    Bik Koji Sedi

    SIOUX


    Siouxe prvi put spominju Jezuiti 1640 godine i to na teritoriji Minesote. Zabelezio ih je i Daniel Duluth 1678 i otac Louis Hennepin
    takodje u Minesoti. Ziveli su u neprijateljstvu sa plemenom Ojibwa
    koje ih je i primoralo da napuste Minesotu i upute se dalje ka
    Velikim Planinama. Sredinom XVIII veka, Cheyenne i Kiowe su isterane
    iz Crnih Brda i Siouxi su se naselili na toj teritoriji. Tu su ziveli i lovili bizone, u medjuvremenu 1750.-e godine njihov broj se popeo na oko
    30 000.

    Inace, Souxi su ratovali na strani Engleza protiv Amerikanaca tokom
    americke revolucije i u ratu 1812.-e a vec 1815.-e su se izmirili sa
    Americkom vladom koja im je priznala teritoriju koju su naselili. Posle toga krece poznata istorija Siouxa sa nalaskom zlata u Crnim
    Brdima, legendarnom bitkom kod Little Bighorn-a 1876.-e, i
    legendarnim poglavicama Bikom Koji Sedi i ratnim vodjom Ludim
    Konjem, bekstvo od americke vojske, razdvajanje, bekstvo u Kanadu,
    zarobljavanje.


    Crazy Horse
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Indijanci

    Kulturna područja Indijanaca Srednje Amerike

    * Središnji Meksiko (Central Mexico) Predstavnici: Nahuatl, Otomi, Chontal, Ixcatec, Tarascan, Mixtec, Zapotec
    * Obala Vera Cruza (Vera Cruz Coast) Predstavnici: Totonac, Tamaulipec, Huastec, Popoluca
    * Poluotok Yucatan (Yucatan Peninsula) Predstavnici: Yucatec, Mazatec, Mopan
    * Južne ravnice (S: Lowlands) Predstavnici: Zoque, Tzeltal, Tzotil, Lacandon, Quiche, Ixil, Itza, Misquito, Jicaque
    * Južne planine (S. Highlands) Predstavnici: Pipil, Xinca, Achi, Lenca, Nicaro, Nicoya, Ulva, Rama, Boruca, Guaymi, Cuna, Talamanca
    * Veliki Antili (Greater Antilles) Predstavnici: Ciboney, SubTaino, Taino, Ciguayo
    * Mali Antili (Lesser Antilles) Predstavnici: Island Carib, Igneri

    Kulturna područja Južnoameričkih Indijanaca

    * Sever (Northern) Predstavnici: Choco, Chibca, Caquetio, Tairona, Gaujiro, Mompox, Timote, Achagua, Yaruro, Otomac, Guamontey, Guahibo, Saliva, Cumanagoto
    * Gvajansko gorje (Guiana Highlands) Predstavnici: Arawak, Warao, Galibi, Tirio, Wapishana, Wayana.
    * Amazon (Amazon) Predstavnici: Bora, Cubeo, Yanomamo, Waiwai, Javaro, Barauana, Apalai, Tupinamba, Yagua, Shipibo, Canamari, Maue, Mundurucu, Kayapo, Amahuaca, Mashco, Tacana, Sirono, Chiquito, Paressi, Nambikuara, Bakairi
    * Brazilsko visočje (Brazilian Highlands)Predstavnici: Shavante, Bororo, Guato, Guarani, Tupi, Kaingang, Tupinamba, Botocudo, S. Kayapo, Shacriaba
    * Ande (Andes) Predstavnici: Cayapa, Manta, Tumbes, Huancavilca, Huambo Cajamarca, Huayla Casma, Huacho, Chincha, Huanca, Quechua, Aymara,Atacama, Diaguita, Mapuche
    * Gran Chaco (Gran Chaco)Predstavnici: Chiriguano, Zamuco, Chamacoco, Lengua, Toba, Mataco, Chane, Chulupi, Mochovi, Tonocote, Abipon
    * Pampas (Pampas) Predstavnici: Huarpe, Charrua,Chana-Mbegua, Querandi, Minuane, Puelche, Pehuenche, Poya, Tehuelche
    * Ognjena Zemlja (Tierra del Fuego) Predstavnici: Chono, Alacaluf, Yahgan, Ona, Haush
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Indijanci

    Kulturna područja Severnoameričkih Indijanaca


    Geografsko-klimatski uslovi uticali su na nastanak više kulturnih pojaseva na području Severne Amerike.

    * 1) Subarktičko područje (Subarctic Indians), u Kanadi i Aljaski, gde nalazimo plemena Atapaskana i Algonquian Indijanaca. Najpoznatija plemena toga područja su Montagnais, Naskapi, Cree, Chipewyan, plemena Kutchin i Khotana i niz drugih manjih plemena. Kultura ovih Indijanaca je prilično slična. Njihovi česti simboli su krplje, kanu, toboggan, snežne naočale. Odeća je krznena. Lov i ribolov glavno je zanimanje ovih Indijanaca.
    * 2) Indijanci Severozapadne obale (Northwest Coast Indians). Ovo su bez sumnje najbogatija plemena Indijanaca Severne Amerike. Oni nastanjuju područje uz Pacifičku obalu Severne Amerike od Kalifornije na jugu, do zaliva Yakutat u Alaska/Aljaski na sjeveru. Predstavnici ove kulture pripadaju velikim grupama poznatim kao Kwakiutl, Tsimshian, Tlingit, Haida, Bella Coola, Coast Salish i manja plemena iz Kalifornije, Oregona i Washingtona. Društva s juga ovog područja znatno su siromašnija, a i njihove zajednice su znatno manje. Ovom krugu pripada kultura gradnje velikih totema, gradnji cedrovih kuća s krovovima na dvie vode, prekrasno tkanje chilkat-ogrtača (koji su često neverovatno skupi), orijentiranost moru, izgradnja drvenih velikih kanua, ropstvo, i nadasve veoma poznate raskošne svečanosti 'potlach'.
    * 3) Indijanci s Platoa (Plateau Indians). Indijanci s Platoa naseljavaju kraj u području reke Columbije. Ovde je raširena kultura ribara (može se govoriti o pravim ichtyophazima, jedačima riba s veoma slabim zubima) i kopačima korenja camas i shanataque (ili 'Indian Thistle' Cirsium edule. Plemena ovog područja pripadaju grupama Shahaptin (Umatilla, Tygh, Tenino, Yakima, Nez Perce, Palouse, Walla Walla ), Waiilatpuan (Cayuse, Molala), Salishan (Shuswap, Lillooet, Ntlakyapamuk, Spokane, Coeur d'Alene, Kalispel, Okanagan, Nespelem), Kitunahan (Kutenai), Chinookan (Wasco Wishram i Dog River Indijanci ili Cascade), Lutuamian (Modoc, Klamath) i Athapaskan (Nicola ili Stuwihamuk; koji danas govore thompson jezikom). Oni su se sezonski pokretali u potrazi za ribom i biljem.
    * 4) Kalifornijski Indijanci (California Indians). Kako samo ime kaže ova plemena naseljena su u Kaliforniji i imaju sami za sebe tipičnu kulturu sakupljanja žira. Ipak treba naglasiti da ne pripadaju sva kalifornijska plemena ovoj grupi, jer su neki predstavnici Indijanaca Sjeverozapadne obale. Ova pleme više-manje su malena, podeljena po brojnim plemenima i oskudno obučena. Prijateljica i dobra poznavateljica Indijanaca Eva Lips, navodi da su sva ova plemena veoma dobro uhranjena, na tome zahvaljuju žiru od kojega naročitim postupkom dobivaju brašno i peku pogačice 'acorn bread', odnosno kruh od žira. Glavna plemena su: Maidu, Miwok, Chumash, Yokuts, Shasta, Chimariko, Achomawi, Atsugewi, Yana, Yahi, Wintu, Nomlaki, Patwin, Yuki, Pomo, Wappo, Nisenan, Costanoan, Salinan, Esselen, Kitanemuk, Akwa'ala, Ipai, Tipai, Kamia, Cupeo, Luiseo, Cahuilla, Juaneo, Gabrieleo, Nicoleo, Fernandeo, Serrano.
    * 5) Indijanci Velikog bazena (Great Basin Indians). U području Velikog slanog bazena naseljena su (u zapadnim predelima, Nevada) siromašna sakupljačka plemena Šošona koji su u stvari bili 'noga'-Indijanci. Oni su neprekidno bili u pokretu za hranom, bobicama, korenjem, raznim plodovima, sitnom divljači i drugim. Jelo se bukvalno sve. Istočno od njih u područjima Utaha, Wyominga i Colorada Indijanci su posjedovali konje pa su se formirali u pljačkaške bande. Oni su bili puno mobilniji i opasniji od svojih zapadnih rođaka. Ove Šošone klasifikuju u Numic-govornike. U Zapadne Numic-govornike ubrajaju se: Northern Paiute, Owens Valley Paiute, Dve grupe Mono Indijanaca i pleme Bannock iz Idaha. Središnjoj skupini Numica pripadaju Western Shoshoni, Indijanci Panamint ili Koso, Gosiute, Wind River (njihov su ogranak Komanči /Comanche/), i Indijanci Weber Ute (tako krivo nazivani jer ne pripadaju u Ute). U Southern (ili Južne) Numic-govornike pripadaju: Northern Ute, Southern Ute, Tumpanogots, Pahvant, Fish Lake, Red Lake, Kawaiisu, i bande Južnih (Southern) Paiuta: Las Vegas, Shivwits, Uinkarets, Moapa i Chemehuevi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Indijanci

    *6) Jugozapadni Indijanci (Southwest Indians).Jugozapadni Indijanci nastanjuju krajeve američkog Jugozapada od New Mexica preko Arizone do donjeg toka Colorada. Ovdje zapravo nalazimo ratarsko stanovništvo iz grupe Yumanskih i Pimanskih plemena, kao i posebnu grupu seoskih plemena s pueblo kulturom. U pueblo ili seoska plemena ubrajaju se Zui, šošonsko pleme Hopi i plemena grupe Tanoan. Apačka plemena kao i Papago su nomadi.

    *7) Prerijski Indijanci (Plains Indians). Oni su stanovnici prerija, područja od rijeke Saskatchewan na sjeveru do južnog Texasa. Ovamo pripadaju najslavnija plemena američkih domorodaca. Oni su nomadski jahači i lovci na bizone. Pošto su navikli na prostranstva i lutanja pružali su najžešći otpor bijelim naseljenicima. Predstavnici su im sa sjevera na jug: Plains Cree, Assiniboin, Blackfoot (Crna Stopa), Gros Ventre, Hidatsa, Vrane (Crow), Mandan, Cheyenne, Arikara, Teton, Satee (Dakota), Cheyenne, Arapaho, Omaha, Pawnee, Kiowa, Comanche.

    *8 ) Sjeveroistočni Šumski Indijanci (Northeast Woodland Indians). Indijanci Sjeveroistočnih šuma pripadaju porodicama Iroquoian i Algonquian. To je domovina 'wigwama', velikih drvenih kuća opasanim palisadama. Oni su lovci i ribari ali i uzgajivači kukuruza. Odavde su došle i kokice 'pop corn' koje su Irokezi nosili sa sobom prilikom odlaska u višednevne lovove ili ratne pohode. Najpoznatija plemena ovog područja su Irokezi (Iroquois), Huron Indijanci, Erie, Susquehanna, Wappinger, Wampanoag, Mahican (poznati Mohikanci), Metoac, Powhatan (kod nas poznati po crtiću o djevojci Pocahontas), Nanticoke, Conoy, Pennacook i drugi.

    *9) Jugoistočni Indijanci (Southeast Indians).Ovo područja
    na slici Jacquesa Le Moyne (1564)Timucua Indijanci obrađuju svoja polja.obuhvača jugoistok Sjeverne Amerike, od atlantske obale na zapad do istočnog Texasa, na sjever do unutrašnjosti Virginije. Jugoistočna plemena su seosko ratarsko stanovništvo. Ovdje su na cijeni kukuruz i njegova svečanost 'Green Corn Dance' ili 'Ples zelenog kukuruza'. . Neka od ovih plemena poznavali su i hambare u koje, po Evi Lips, 'nije mogao ući ni miš'. Plemena ovog područja pripadaju porodicama Muskhogean (po novijoj ortografiji Muskogean), Natchesan, Caddoan, Siouan, Attacapan, Chitimachan i Tunican. Glavna pleemna su: Creek, Seminole, Timucua, Yuchi, Biloxi, Chitimacha, Atakapa, Tunica, Natchez, Choctaw, Chickasaw, Akokisa, Hasinai, Adai, Taensa, Kadohadacho, Natchitoches, Chakchiuma, Pascagoula, Bayagoula, Avoyel, Chawasha, Washa, Chatot, Chiaha, Yamasee, Fresh Water, Ais, Calusa, Tequesta, Jeaga, Cusabo, Congaree, Cape Fear, Waxhaw, Winyaw, Cherokee, Woccon, Manahoac, Tutelo, Monacan, Eno, Sugeree, Catawba, Nahyssan, Hitchiti, Koasati, Alabama,
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Indijanci


    Oglala Sioux Chief American Horse
    Wasechum Tashunka ( 1840-1908 )

    Veliki ratnik, govornik i diplomata. Poglavica Americki Konj je vise puta zastupao svoj narod u Vasingtonu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Indijanci


    HOLLOW HORN BEAR 1850 - 1913
    Brul Sioux Chief
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Indijanci


    Rain In The Face - Itomagaju
    Hunkpapa Sioux Chief (1835-1905)


    Poglavica Rain In The Face bio je jedan od velikih vođa u ratovima u kojima su učestvovali Lakota indijanci od 1860-1870 (Fetterman Massacre, Red Cloud War). Zajedno sa poglavicom Gall, vodio je napad protiv trupa generala Kastera u bici kod Little Bighorn-a.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Indijanci


    Chief Red Cloud - Makhpia-sha
    Oglala Sioux (1822-1909)

    Crveni Oblak je postao važan ratni vođa Sijuksa i Čejena tokom 1860-tih u njihovim sukobima sa belim narodom. Bio je jedan od nekoliko indijanaca koji su izvojevali pobedu nad oružanim snagama U.S. armije.

    They made us many promises, more than I can remember. But they kept but one - They promised to take our land... and they took it. - Chief Red Cloud
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #13

    Odgovor: Indijanci



    Politički zatvorenik u Sjedinjenim Državama

    Afera Leonard Peltier

    Još od 1977. godine, Indijanac Lionard Peltje, član plemena Sijuksa, zatočen je u kaznionici Livenort u Kanzasu, u Sjedinjenim Državama. Star je 58 godina. Optužen je za ubistvo dvojice agenata FBI i osuđen na izdržavanje dvostruke doživotne zatvorske kazne. Već 25 godina ponavlja kako je nevin. Njegovi advokati tvrde da je on žrtva političkog procesa i da je presuda izrečena "radi primera drugima", uprkos nepostojanju ikakvog dokaza njegove krivice. Mada ima međunarodnu podršku branilaca ljudskih prava i Udruženja prijatelja američkih Indijanaca, Peltje se i dalje nalazi u zatvoru, a njegov slučaj ostao je nepoznat široj javnosti.

    Često se o Indijancima Severne Amerike govori u stereotipima: perje, bizoni, vigvami... Posle genocida koji su nad njima izvršili u 19. veku američki vojnici i kolonisti, 2002. godine u Sjedinjenim Državama ima ih oko tri miliona. Njihova svakodnevica sasvim je različita od pomenutih folkornih i klišetiranih predstava. Većina indijanskih naroda suočena je sa ekonomskim i socijalnim teškoćama uzrokovanim gubitkom identiteta. što je dovelo do raširenog alkoholizma kod mnogih plemena. Uz sve te loše posledice, i uprkos po njih nepovoljnim istorijskim zbivanjima, Indijanci su uspeli da opstanu: tokom poslednjih trideset godina, u mnogim plemenima i rezervatima došlo je do kulturnog, društvenog i privrednog preporoda. Stalnom i upornom borbom, ovaj zaboravljeni deo američkog stanovništva donekle je poboljšao svoj statu i sudbinu.

    Svakodnevna bitka za očuvanje identiteta vodi se u rezervatima ili plemenskim udruženjima osnovanim u velikim gradovima, daleko od medijskih reflektora, što doprinosi zaboravu javnosti. Indijanci nastoje da im se priznaju njihove različite kulture, jezici i etničke osobenosti. Povremeno su sukobi sa vlastima poprimali veoma silovita obeležja.

    Naravno, ovo se događalo prvenstveno u 19. stoleću, dok su još pokušavali da sačuvaju svoje teritorije. posebno su u tome prednjačili Sijuksi, jedan od najmoćnijih naroda Severne Amerike, koji je sa Evropljanima stupio u dodir 1760. godine posredstvom francuskih trapera. Mnogi Francuzi tada su se tu nastanili i sa njima stopili: to je objašnjenje za veliki broj francuskih ličnih imena među Sijuksima, a jedno od njih je i Lionard Peltje.

    Počev od 1854, Sijuksi ulaze u okršaj sa američkom vojskom i trude se da zaustave naseljavanje kolonista na svojoj zemlji. Tokom dvadeset i pet godina, pod vođstvom slavnih poglavica kao što su Bik koji Sedi, Crveni Oblak i Ludi Konj (Sitting Bull, Red Cloud, Crazy Horse), Sijuksi prkose vojsci i 1876. odnose slavnu pobedu kod Litl Big Horna, kada je ubijen general Kaster. Nakon smrti Ludog Konja 1877, konačne predaje Crvenog Oblaka i ubistva Bika Koji Sedi 1890, masakriranjem ranjenog Kolena u decembru iste godine zauvek je zaustavljen otpor Sijuksa.

    Mediji protiv indijanskog pokreta


    Sabijeni u rezervate u južnoj i Severnoj Dakoti, Sijuksi će posle toga biti izloženi poniženjima i bedi: postepeno gube svoju kulturu i materijalna dobra. Ipak, duh otpora i dalje je prisutan. Jedan nov zakon, prikazan kao po njih povoljniji, omogućio je 1934. osnivanje "plemenskih uprava" koje biraju sami Indijanski. Međutim, ove "uprave" nisu bile oličenje istinskih težnji naroda Sijuksa. Pedesetih godina 20. veka, mnogi Indijanci prinuđeni su da se nastane u gradovima - pre svega mladi, podstaknuti drugim, tada delatnim političkim pokretima (Crni Panteri, Portorikanci, Čikanosi, protivnici rata u Vijetnamu). Zato, po ugledu na crnačke grupe i njihove zahteve za dobijanje građanskih prava, Indijanci osnivaju 1968. vlastitu organizaciju, Američki indijanski pokret (AIM).

    Njemu se Lionard Peltje veoma rano priključuje [1]. Učestvuje u svim njegovim delatnostima: u borbi protiv alkoholizma, raspodeli hrane i drugih vidova pomoći, u stvaranju ekonomskih programa za samostalno priređivanje u rezervatima, zalaganjima za povratak tradicionalnim verskim običajima, za oživljavanje autohtonih jezika.

    AIM nastoji da javnosti ukaže na dramatične uslove života Indijanaca, spektakularnim ali nenasilnim akcijama. Tako se Peltje 1970. pridružuje akciji zauzimanja Fort Lotona, gde se sreće sa glavnim vođama pokreta: Denisom Benksom i Raselom Minsom. Godine 1972. organizuje čuveni marš zbog kršenja potpisanih sporazuma, koji se uz veliki medijski odjek završava okupiranjem prostorija biroa za indijanska pitanja u vašingtonu. Od toga trenutka, FBI smatra pokret AIM "subverzivnom" organizacijom, a njegove vođe državnim "neprijateljima".

    Administracija predsednika Ričarda Niksona tada uvodi program unutrašnje kontra-špijunaže COILNTELPRO, da bi se infiltrirala i destabilizovala takozvane "subverzivne" organizacije, među kojima je AIM. U novembru 1972, optužen za napad na agente FBI, Lionard Peltje najpre je zatvoren pet meseci, a onda oslobođen optužbe: jer, čitav proces u potpunosti je montiran, još tada, upravo radi kompromitovanja njegove ličnosti.

    Naporedo s tim, FBI svojim uticajem postiže da za predsednika plemenskog veća u Pajn Ridžu (glavnom rezervatu Sijuksa) bude izabran Ričard "Dik" Vilson, "saradnik" federalne službe koji na to zvanje dospeva sa manje od 20 odsto upisanih glasača... Njegov je zadatak da uvede red u ovaj rezervat, ocenjen kao sedište "agitatora". Uz tajno dobijena sredstva, Vilson stvara miliciju Goons Squads (Čuvare naroda Ogala). Pobunivši se protiv njihovih okrutnih metoda, Sijuksi zajedno sa aktivistima AIM zauzimaju u februaru 1973. istorijsko selo Ranjenog Kolena. Lionard Peltje učestvuje u zauzimanju sela. Vlasti organizuju opsadu tokom tri meseca, ali oklevaju da izvrše napad; ubijena su, ipak, dva Sijuksa. U maju 1973. pobunjenici se predaju, pošto su zahtevali da otpočnupregovori o uslovima života Indijanaca i narušavanju potpisanih sporazuma. U sledećih nekoliko meseci, Dik Vilson i njegovi Goons Squads dobijaju odrešene ruke za obračun sa protivničkiom stranom. Talas terora obrušava se na Pajn Ridž: 80 ljudi je ubijeno između novembra 1973. i kraja 1975. godine... Pred ovakvim zločinima milicijskih snaga, borci pozivaju u pomoć AIM. Aktivisti ovoga pokreta, među kojima je i Lionard Peltje, uspevaju da svojom intervencijom donekle zaustave milicijsku represiju. nastanjuju se na imanju jedne prijateljske porodice, u blizini sela Ogala, na rezervatu Pajn Ridža.

    Međutim, jednoga jutra, juna 1975, imanje okružuju pripadnici milicijskih snaga (Goons Squads), agenti FBI i ogroman broj policajaca. Oko podneva, dva federalna agenta, Ronald Vilijam i Džek Kuler, upadaju na imanje goneći jednog mlagod Sijuksa, Džimija Igla. Svedočenja o tome šta se nadalje zbivalo ostala su mutna; po svoj prilici, agenti su pucali na kola koja je Igl vozio. Misleći da su se Goons Squads umešali, aktivisti odgovaraju paljbom. Tada i policijske snage, zajedno sa milicijskim, prelaze u napad. Pucnjava dolazi sa svih strana. Dvojica aktivista AIM pokušavaju da se približe Vilijamu i Kuleru, u nastojanju da ih razoružaju. I nalaze ih već mrtve...

    Članovi pokreta AIM odlučuju se za bekstvo i, protivno svim očekivanjima, to uspešno čine. Samo će jedan mladi Sijuks, Džo Sunc Kilsrajt, biti ubijen. Lionard Peltje je uvek tvrdio da se od kuće nije udaljavao; priznaje da je pucao, ali da ni u jednom trenutku nije nišanio na Vilijama i Kulera.

    Posle te pucnjeve, ogromna medijska kampanja nastoji da indijanski pokret prikaže kao zločinački. U svim rezervatima pojačane su osvetničke mere. Izdata su četiri naloga za hapšenje: protiv Džimija Igla, Dina Batlera, Boba Robidoa i Lionarda Peltjea. batler i Robido odmah su uhapšeni. Strepeći za svoj život, Peltje beži u Kanadu.

    Batleru i Robidou se sudi u Ajovi. Narodna porota ih oslobađa krivice, a to izaziva bes vlasti: stoga one sve svoje snage usredsređuju na Lionarda Peltjea, jedinog optuženog za dvostruko ubistvo: i zbilja, FBI uspeva da od Kanadske države dobije njegovo izručenje.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Indijanci


    "Ne postoji ni jedan dokaz"


    Suđeno mu je u gradu Fargo (Severna Dakota), na području uzgajivača stoke, tradiconalno neprijateljski nastrojenih prema Indijancima. Uostalom, porota je sastavljena isključivo od pripadnika ovog društvenog sloja. Pokrenuta je i velika kampanja, čiji je cilj dezinfomisanje javnosti. Pominju se tobožnje pretnje aktivista AIM da će atentatima i oružanim napadima nastojati da oslobode Peltjea... Uronjeni u sveopštu paranoju, članovi porote prevoze se blindiranim vozilima i kriju na sigurnim mestima...

    Sudija presuđuje da su neprihvatljiva sva svedočenja odbrane utemeljena na dokazima kako vlada atmosfera straha i nesigurnosti, kao i svi iskazi koji bacaju sumnju na FBI i milicijske čete Goons. Osim toga, on ne želi da se ponovo razmatraju elementi koji su omogućili oslobađajuću presudu za Batlera i Robidoa.

    Za uzvrat, prihvata tvrdnje nekih agenata da su videli Peltjea kako puca iz puške AR 15 na Vilijema i Kulera. Drugi jedan agent izjavljuje da je Peltjea prepoznao zahvaljujući uveličavanjem staklu na svom snajperu. Peltjeovi branioci dokazuju kako je nemoguće bilo koga prepoznati sa mesta na kojem se ovaj agent nalazio. Sudija ne usvaja nijednu primedbu odbrane, i na osnovu mutno obrazložene presude dosuđuje Lionardu Peltjeu dvostruku kaznu zatvora. Peltje ulaže žalbu, ali sud potvrđuje postojeću presudu.

    Naovi dokumenti omogućavaju da se pokrene žalbeni proces. Jedan veštak potvrđuje na sudu kako puška AR 15, dokaz optužbe presudan za Peltjeovu osudu, ne može biti oružje iz kojeg su agenti ubijeni: jer, čaure ne odgovaraju nalazima.

    U svojoj presudi od 22. septembra 1986, Apelacioni sud zaključuje da je izveštaj balističkog veštaka tokom ovog procesa "sumnjiv", te da znači samo "mogućnost", a ne i "verovatnoću" da Peltje nije ubica; ipak, priznaje da je ova činjenica "mogla izmeniti presudu prilikom prvog suđenja". Uprkos tome, i ovoga je puta potvrđena prvobitna presuda!

    Vrhovni sud 1987. odbija da se izjasni povodom slučaja Peltje. Godine 1993, Komisija za oslobađanje na osnovu verbalnog jemstva odbija njegov zahtev za puštanje na slobodu. Prilikom novog saslušanja, kada 1995. Peltjea brani bivši ministar pravosuđa Remzi Klark, tužilac Lin Kruk priznaje da "protiv Lionarda Peltjea ne postoji nijedan dokaz"! Tužitelj još dodaje da ga vlada "nikada, u stvari, nije optužila za direktno ubistvo" te da ga, u slučaju novog procesa, "pravosuđe ne bi moglo osuditi". Uprkos svemu tome, Savet za puštanje na uslovnu slobodu procnjuje da ga ne može osloboditi, jer Peltje i dalje tvrdi da je nevin - a to "nije spojivo sa odlukom porote".

    Preostala je, stoga, još samo mogućnost predsednikovog pomilovanja. Godine 1996, g. Klinton tvrdi: "Neću zaboraviti Lionarda". Ipak, ni krajem 2000. godine, posle izbora g. Džordža V. Buša, ništa nije učinjeno. Pošto predsednik Buš nije prijatelj indijanskih manjina, mogućnost i nada da će se Lionard Peltje naći na slobodi dodatno su oslabljeni.

    U prilog revizije ovoga procesa zalaže se čitavo svetsko javno mnenje: takvo nastojanje podržavaju Nacionalni kongres različitih crkvi, Amnesti internešnel, ličnosti kao što su potkomandant Markos, Nelson Mendela, Monsenjor Dezmond Tutu, Rigobeta Menču, Dalaj Lama, te desetine hiljada građana širom sveta [2]. Jer, postaje sve jasnije da se pravi zločin Lionarda Peltjea, koji se vodi kao "United States Prisoner 89637-132", sastoji u tome što je on Indijanac koji je branio osnovna prava ovog starosedelačkog naroda, sa kojim Amerika još nije poravnala sve istorijske račune [3]. Mnogi etnolozi i prijatelji Indijanaca takođe se priključuju borbi [4], čiji je cilj da se Lionardu Peltjeu vrati njegovo dostojanstvo, oduzeto mu samo zbog njegovog političkog i etničkog porekla.

    -------------------------------

    [1] Pročitati Lionard Peltijer, Ecrits de prison, Le combat d'un Indien (predgovor Danijele Miteran, uvodna reč Remzija Klarka), Pariz, Albin Michel, 2000. Izvanredan pozorišni komad, Moj život je sunčev ples, napravljen je na osnovu te knjige. Izdavač Albin Michel odlučio je da sveukupni prihod od prodaje navedene knjige preda Komitetu za odbranu Lionarda Peltjea (LPCD), kako bi podržao kampanju za njegovo oslobađanje.

    [2] Postoji i Međunarodni komitet za odbranu Lionarda Peltjea: Leonard Peltier Defense Comitee (LPDC).

    [3] O aferi Peltije snimljena su dva filma: dokumentarac majkla Eptida Incident u selu Oglala i igrano ostvarenje Udar groma, gde su glumci Val Kilmer, Grejem Grin i Sem Šepard.

    [4] U Francuskoj je Komitet za podršku američkim Indijancima (CSIA) na adresi 21, ulica Voltaire, 75011 Pariz (tel: 01 43 73 05 80) Druga organizacija, Komitet za odbranu Lionarda Peltijea pod upravom Silvena Dieza prikuplja informacije i organizuje akcije u cilju podrške Peltjeu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #15

    Odgovor: Indijanci

    Trail of Tears



    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

Strana 1 od 6 123 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •