Crnogorske princeze koje su zavele Evropu
Prikaz rezultata 1 do 10 od ukupno 10
  1. #1

    Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    "KUD ĆU JADAN SA OVOLIKIM KĆERIMA?"

    Kćeri crnogorskog kralja Nikole - Jelena, Zorka, Milica i Anastasija, više su doprinijele slavi malene kraljevine u Evropi nego svi njeni slavni muški predstavnici


    Kralj Nikola - "tast Evrope"

    Pri pomenu istorije Crne Gore uvijek se pomisli na Njegoša, Marka Miljanova, knjaza Nikolu, čojstvo i junaštvo, tek na kraju ljestvice, negdje u zapećku, stoje likovi četiri ćerke knjaza Nikole Petrovića Njegoša. Njih cetiri, Milica, Anastasija, Zorka i Jelena više su doprinijele slavi ove malene kraljevine i dinastije u Evropi nego svi njeni slavni muški predstavnici. Četiri kćeri knjaza Nikole zaposjele su srpski, ruski i italijanski dvor i na njima ostavile svoj pečat za sva vremena. Mnogi su skloni da tvrde da su one presudno uticale na istoriju Evrope.


    Kneginja Jelena


    Kneginja Zorka

    Njihova slava i vrijednost nikako se nisu uklapale u sliku crnogorske žene zatvorene u kuci iza šporeta. Njihovi likovi pripadali su savremenom svijetu i savršeno su se uklapali u sliku o slobodnoj ženi koja sama bira svoj put.


    "Ženske" tajne u Smoljnom



    U liceju u Smoljnom školovale su se gospodice plave krvi sa svih evropskih dvorova. U strogom manastirskom režimu, po kome je škola radila, gospodice su učene lijepom ponašanju, pobožnosti i raznovrsnim naukama. Medutim, davane su im i druge lekcije, važnije od pomenutih, kako se tada smatralo. Učene su kako da zavedu i natjeraju muškarca da ih zaprosi, a da on pri tom misli da je sve to u stvari njegova inicijativa.

    Četiri žene, princeze i majke, živele su onako kako su htjele, borile se za ono u šta su vjerovale ne osvrćući se na laganja i ogovaranja kukavica. U tome su na sreću imale podršku svog mudrog i savremenog oca kralja Nikole Petrovića.
    Njihov život, patrijarhalni Crnogorci su gledali sa negodovanjem. Ono što su radile bio je za njih skandal, nedolično i nemoralno ponašanje.

    Anastasijino kršenje društvenih kodeksa i vjenčanje za brata muža svoje sestre, pa zatim razvod u 40. bili su "grijesi" koje tadašnji čuvari morala nijesu željeli ili htjeli da prihvate ili makar oproste.


    Kneginja Anastasija - Stana


    Kneginja Milica

    Slicno je bilo i sa Milicom i njenom inicijacijom u ezoterijske evropske krugove i veze sa magovima toga vremena.

    Treća sestra Jelena skrenula je pažnju na sebe prelaskom u rimokatoličku vjeru, što je dovelo da konflikata i na međunarodnoj sceni, a što ni jedan slavni potomak junaka sa Cetinja nije mogao da shvati. Ali ono što je posebno uzbudivalo Evropu bio je tajanstveni odnos sa Musolinijem.

    Najstarija Zorka žarko je željela da postane kraljica. Uspjela je, medutim, da postane žena prestolonaslednika Srbije Petra i majka osnivača Kraljevine Jugoslavije, Aleksandra Karadordevića.

    Medutim, prije nego što su zaposjele najuticajnije evropske dvorove zadale su mnogo glavobolje ocu Nikoli.

    "Kud cu jadan sa ovolikim kćerima", pitao se kralj Nikola kada je shvatio da mu je kuca puna ženske djece, a naslednika niotkuda. Zabrinut, kuda ce i kako zbrinuti Zorku, Milicu, Stanu, Jelenu, Mariju i Anu nije ni slutio da ce umjesto velikog i nerješivog problema, njegova ženska čeljad postati nepobjedivo oružje njegove diplomatije.

    Upravio zato se u Crnoj Gori dugo prepricavala anegdota prema kojoj je jedan strani diplomata kralja Nikolu pitao: "Šta vi uopšte možete da izvozite iz ove siromašne zemlje?" na šta mu je on odgovorio: "Vi potcjenjujete moje kćeri".


    Tajnoviti manastir



    Svoj naum da izgradi manastir, a pogotovo svrhu u koju ga gradi, knjaz Nikola je brižljivo cuvao. Tako je usred jezera i vazduha punog vlage i komaraca, nicala kula kojoj se narod čudom čudio. Godine su prolazile i Nikola je postao sve zabrinutiji i svoju muku je jedino uspjeo da podijeli sa "sinom", najstarijom kćerkom Zorkom.


    Potcjenjivao ih je i on. Tokom 1882. godine, zabrinut nad nerešivim pitanjem gdje da nade toliko dostojnih muževa za knjaževske kćeri, Nikola Petrović je u najvecoj tajnosti smislio plan da na usamljenom ostrvu Vranjina na Skadarskom jezeru, sagradi crkvu i pored nje kulu i konak u kome su trebale da budu smještene princeze i život provedu kao monahinje.

    O ovom planu knjaza Nikole Petrovica znalo je svega nekoliko njegovih saradnika. Ni rijec o tome nijesu znale ni kćerke ni majka Milena, koja mu je podarila ukupno 12 dece, ne racunajuci mrtvorodene i umrle odmah po rodenju.

    U jurnjavi za prijestolonaslednikom, muškim djetetom koje ce nastaviti lozu Petrovića, rodile su se prvo četiri čuvene kcerke. Knjaz je bio sklon da povjeruje da je u pitanju prokletstvo. On je čak umislio da do naslednika prijestola nije došao zato što je sa ženom živeo u čuvenoj Biljardi. Mislio je da mu je kuća ukleta, pa je riješio da sagradi novu gdje mu je Milena zaista i rodila sina Danila. Ali kćeri su se i dalje radale.

    Sudbonosni korak u životu knjaževske porodice bilo je slanje Zorke, Milice, Stane, Marije i Jelene u elitni licej u Smoljnom u Rusiji. Mnogi istoricari tvrde da je ovo ostavilo trajne posledice u njihovim životima, da bi njihove sudbine i dogadaji na evropskim dvorovima tekli potpuno drugacije bez uticaja ruskog obrazovanja.



    "Blago od Boga"


    Sve ono što su naučile u Smoljnom dovelo je do izražaja i spojilo njihovu ljepotu i inteligenciju naslijedenu od predaka iz krševite Crne Gore. Napravio je od njih najfatalnije zavodnice s početka 20. vijeka kojima se klanjala cijela Evropa. Kada su se prefinjene, uzdignuta čela, u lijepim haljinama i šeširima okićenim perjem iz Petrograda vratile na Cetinje njihov otac je zapao u tešku muku i dilemu kako i za koga da ih uda.

    Kako da u siromašnoj Crnoj Gori za ove ponosne i razmažene djevojke pronade Crnogorce dovoljno razumne da ih zadrže u kuci, poštuju i ispunjavaju njihove želje.


    Bolestan od brige da ce mu ukoliko ostanu usjedelice uništiti budžet i istovremeno biti ogroman teret državi, knjaz Nikola je tek poslije nekoliko godina shvatio da mu je Bog podario neprocjenjivo blago. Udaje njegove četiri kćeri slavljene su sa više pucnjave i radosti nego najslavnije crnogorske bitke i pobjede. Četiri princeze pronosile su Evropom slavu predaka i potpuno izludjele kraljeve, prinčeve, grofove, predsjednike i sveštenike.

    Paradoksalno, ali istinito, u Crnoj Gori u kojoj se smatralo da nije muško ko bar jednog Turcina nije posjekao i gdje se plakalo kad se rodi žensko dijete, kneževina u kojoj djevojka koja rodi vanbracno dijete ili prevari muža biva čerečena sa četiri konja, poslala je u Evropu četiri princeze, dame koje su svojom umnošcu u njoj zauzele mnogo viša mjesta nego svi njihovi slavni muški sunarodnici.
    Poruku je izmenio irnik, 10.05.2006 u 01:46
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  2. #2

    Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    SUDBINA NESUENE SRPSKE KRALJICE


    Kako su se upoznali Petar Karađordević i najstarija ćerka kralja Nikole
    Princeza Zorka željela da vidi sebe i muža na srpskom prijestolu, ali je on postao kralj Srbije 13 godina poslije njene prerane smrti


    Ljubav iz Pariza: Zorka i Petar Karađordević

    Kneginju Zorku Petrović istorija je zapamtila po, za tadašnje vrijeme, skandaloznom braku sa Petrom Karadorđevićem, ali i kao majku kralja Ujedinitelja Aleksandra Karađordevića. Savremenici su sa druge strane pamtili visprenu Zorku po nastojanjima da njen muž postane kralj Srbije, a zabiljeleženo je i da je Zorka stalno bila u drugom stanju i na kraju umrla na porodjaju.


    Petoro djece



    Zorka i Petar Karađordević su imali petoro djece. Na Cetinju 1884. godine rodjena je kneginja Jelena njihovo prvo dijete. U aprilu 1886. rodena je Milena, ali je poslije nešto više od godinu dana umrla. Krajem 1887. dobili su prvog sina orda, a sledece zime i Aleksandra. Peto dijete bio je mali Andrija, koji je preminuo neposredno poslije fatalnog porodaja.

    Poslije majcine smrti sve protokolarne dužnosti pale su na najstariju ćerku Jelenu.


    Kneginju Zorku rodila je 1864. godine Milena Petrović sa svega 16 i po godina. Iako je očekivao sina, knjaz Nikola je dostojno proslavio rodjenje svog prvog djeteta, pa čak i pozvao slavne pisce i pjesnike da opjevaju taj dogadaj.

    Svoje djetinjstvo do 11. godine, Zorka je provela na Cetinju i bila očeva miljenica. Često se dešavalo da je otac od milja zvao "tatin sin". Zorka je od sve djece najviše licila na oca. Bila je visoka, tamne kose i očiju i blijedih usana, pomalo neuobičajeno za Crnogorku.



    Kuca Zorke i Petra na Cetinju



    Susret u Francuskoj



    Po povratku sa školovanja u Rusiji, Zorka je noći na Cetinju provodila mašatajuci o danu kada ce sresti svog princa. Želja joj se ispunila u 18. godini kada je upoznala Petra Karadjordevića. Te godine Nikola je svoje tri najstarije kćeri i ženu Milenu poslao u Viši u Francuskoj.

    U Parizu je u to vrijeme boravio 39-godišnji naslednik slavne loze Karadjordevića. Umoran od želje da se sa krunom na glavi vrati u otadžbinu, bio je obradovan susretom koji mu je sama sudbina podarila. Imao je čast da upozna kćeri knjaza Nikole, a u srcu mu je bila potajna nada da bi mogao da se oženi nekom od njih i tako pride bliže srpskom prijestolu.

    O prvom susretu Zorke i Petra nema puno podataka, jer svjedoka nije ni bilo. Samo se zna da je Petar bio očaran crnogorskom kneginjom i prosto poludeo za njenim očima.

    Odmah po susretu odlučio se da zatraži njenu ruku. Zorka se pomalo podsmijevala zbunjenosti i nespretnosti Petrovoj prema kojem, ipak, nije bila ravnodušna. Ubrzo posle susreta u Parizu, gonjen vrelim osjećanjima za Zorkom i velikom željom da bude bliže Srbiji, Petar je knezu Nikoli poslao svoje bracne ponude za ćerku.

    Otac je bio zapanjen uspjehom svoje mezimice kod srpskog princa, ali i zatecen ponudom i delikatnošcu situacije u kojoj se našao. Sa jedne strane, Zorkina udaja za unuka Karadjorda pogoršala bi odnose za Obrenovićevskom Srbijom, a samim tim i sa Austrougarskom koja je podržavala tadašnju vladajucu dinastiju u Srbiji.

    Sa druge strane, brižni otac je znao da ne može odbiti udvarača svoje ćerke za koga se pouzdano moglo tvrditi da vrlo brzo može postati kralj. Posle besanih noći knjaz se povjerljivo savjetovao sa svojim prijateljima i državnicima u Biljardi. Problem je bio i to što se vidjenim Crnogorcima više dopadao Petrov brat Arsen. Posle tajnog savjetovanja kojem su prisustvovale crnogorske vojvode i ministri odlučeno je da se da pristanak za ovaj brak koji je prijetio da izazove skandal o kojem je u Evropi "brujalo".

    Budući zet potom je pristigao na Cetinje. U namjeri da sa Zorkom pristupi svetom braku nije ga omeo ni duboki snijeg u koji je upadao do struka gazeći ka crnogorskoj prijestonici. Sa njim su na Cetinje pristigli i pripadnici mnogobrojnih tajnih obaveštajnih službi i novinari. Oni su u stopu pratili pripadnike knjaževske porodice i Petra i o svemu senzacionalisticki izveštavali svoje poslodavce.

    Petar je dostojanstveno izvršavao sve svoje obaveze i po ciči zimi obilazio okolna brda i poselima sa seljacima razgovarao o svom slavnom djedu. Noci je provodio u dvoru na Cetinju, a sa Zorkom samo razmjenjivao poglede, jer je sve ostalo bilo zabranjeno.

    Za vrijeme njegovog boravka na Cetinju, knjaz Nikola je došao do spasonosne ideje kako da izade iz ovog politickog ćorsokaka u kojem se našao. Ponudio je kumstvo Milanu Obrenoviću. Koliko je ova ideja bila suluda govori i činjenica da je jedva pronašao posrednika koji je pristao da Milanu Obrenoviću odnese ponudu.

    Ima nekoliko verzija kako je "kum" reagovao, a svi se slažu u jednom - bilo je mnogo nepriličnih rijeci, bijesa i vike po srpskom dvoru.

    Na Cetinju su se ipak odvijale pripreme za svadbu. Vjenćanje je bilo u crkvi Cetinjskog manastira u avgustu. Umjesto Milana Obrenovića, kumstva se prihvatio ruski car, a zastupao ga je grof Orlov Denisov. Svadba je bogato proslavljena ručkom za 2.000 zvanica. I ovaj dogadaj kao i skoro sve značajnije dogadaje na Cetinjskom dvoru opjevali su pesnici po nalogu knjaza Nikole. Porodica Karadjordević naselila se na Cetinje, a Zorka i Petar su se otisnuli u svijet tražeci podršku za povratak u Srbiju.

    Istoričari i hronicari tadašnjih prilika su zabilježili da je mnogo više ambicioznosti i akcije u ovoj namjeri ispoljavala Zorka nego Petar. Najstariju Nikolinu ćerku pokretala je želja da mužu rodi što više djece, ali i da sebe i njega vidi na prijestolu Srbije.

    Nimalo nije licila na svoje sunarodnice iz Crne Gore, nikada nije sjedela u zapećku svog muža, kuvala ručak i čuvala djecu. Dugo je skrivan skandal po kome je Zorka godinama organizovala odrede Crnogoraca za upad u Srbiju. Iz noći u noć, iako stalno u drugom stanju, Zorka je bila budna i kovala planove kako da elitnu crnogorsku jedinicu ubaci u Srbiju i svrgne Obrenoviće. Nekoliko puta zamalo je u svom naumu i uspjela, ali je akciju u poslednji čas spriječio knjaz Nikola.

    To Zorku nije sprečavalo u daljem djelovanju. Oko sebe je okupila srpsku opoziciju i većinu njih nastanila na Cetinju. Danonoćno je sa njima pravila planove najrazlicitijih akcija i intriga, a po Crnoj Gori se širio glas da se u njihovoj kući Petar ništa ne pita već o svemu odlucuje mlada kneginja. Istina, Petar je sa vremena na vrijeme uspijevao preobučen da ode u Šumadiju, ali time je samo izazivao bes i ljubomoru svoje žene.


    Dvije verzije Zorkine smrti


    Nijedan od svojih velikih planova Zorka nije uspjela da ostvari jer je u tome sprijecila prerana smrt.

    Umrla je neposredno po porodaju od zapaljenja trbušne maramice. Istorija, ipak, još nije uspjela da razriješi šta je pravi razlog njene smrti. U Crnoj Gori su se ispredale različite priče o ovom dogadaju, a do danas su "preživjele" dvije.

    Po jednoj, Zorka je zaista umrla usled komplikacija izazvanih porodajem, a po drugoj, Petar je udario nogom u stomak i gurnuo niz stepenice. Ovaj Petrov potez objašnjava se svadom sa suprugom. Naime, posle Milanove abdikacije, kada se srpska opozicija vratila u Beograd, za dobre odnose izmedu Cetinja i Beograda bilo je potrebno suzbiti djelovanje Karadjordevića.

    Nikola je ovo djelimicno poštovao rukovoden samo njemu poznatim tajnim taktikama i planovima. Zorka je to znala i bila na njegovoj strani, ali Petar nije mogao da suzbije bijes i neprestano sa svadao sa ženom.

    Poslije porodaja Zorki više niko nije mogao da pomogne, pa ni skupi lekari pozvani iz Beča. Zorka je preminula 1890. godine, a bolja sudbina nije zadesila ni novorodjenog sina Andriju koji je otišao za majkom posle dvadesetak dana. Ostalo je zabilježeno da su Zorkine poslednje rijeci, koje su se odnosile na Petra, bile -"bice Kralj". I bio je, ali 13 godina kasnije.



    Inspiracija za Holivud



    Mnogobrojni istoričari, medu kojima i poklonici Zorkini, tvrde da je njena smrt bila inspiracija za nekoliko scena čuvenog holivudskog hita "Prohujalo sa vihorom". To se odnosi na priču o udarcu i padu niz stepenice posle koje je usledila smrt.

    Kako tvrde, naime, Viktor Fleming je putovao po Evropi kao pratilac predsednika SAD Vilsona tokom Prvog svetskog rata. Tada je čuo ovu potresnu priču i prema njoj izgradio pricu sa Skarlet O'Harom.


    Zahladnjeli odnosi



    Posle Zorkine smrti Petar je otišao sa Cetinja i dugo putovao po Evropi. O djeci se brinula baka Milena. Odnosi izmedu zeta i tasta nikada nisu potpuno izgladeni.

    Zvanicno pomirenje je došlo u junu 1903. godine kada je Nikola Petrović, zetu Petru Karadjordeviću cestitao dolazak na prijesto Srbije.

    Poslije toga, kosti kneginje Zorke prebačene su sa Cetinja na Oplenac.
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  3. #3

    Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    MILICA I STANA DOVELE RASPUCINA


    Milica i Stana su žarile i palile ruskim dvorom Mišljenja istoricara vezana za Raspucina su podijeljena - jedni tvrde da je bio ljubavnik crnogorskih sestara, a drugi da su sa njim samo obavljale okultne rituale Istina o Raspucinu 1951. godine, otišla u grob sa velikom kneginjom Anastasijom


    Velika kneginja Milica i kneginja Anastasija-Stana, ćerke kralja Nikole Petrovica, obelježile su život ruskog dvora do Oktobarske revolucije, a njihova imena vezana su i za mnogobrojne mistične i okultne radnje i "okrivljene" da su u carsku porodicu dovele jednu od najkontroverznijih licnosti ruske istorije - Raspucina.

    Milica i Stana su još od najranijeg djetinjstva pokazivale sklonost ka magiji, okultizmu, ezoteriji i misticizmu. Svoja interesovanja ispoljile su za vrijeme boravka u internatu u Smoljnom, a pratio ih je glas da umjesto haljina i šešira, kao sve druge gospodice, skupljaju knjige "sumnjivog" sadržaja. Mnogi njihovi savremenici skloni su da tvrde da su ove dvije Crnogorke tajnim radnjama uspjele da dodu do slavnih muževa. Ovo potvrduje cinjenica da je Milicina veridba sa velikim knezom Petrom Nikolajevicem Romanovim došla prakticno niotkuda.


    Telegrami iz najvecih dvorova



    Iako je Milena putovala sa svojim kćerima po evropskom prijestonicama i predstavljala ih mladoženjama plave krvi, nije bilo najava da ce Milica postati supruga brata od strica cara Aleksandra Trećeg. Crna Gora je bila u delirijumu od sreće. Danima se pucalo i slavilo na sve strane, kao da je dobijena neka važna bitka u ratu.

    U dvor na Cetinju stizali su telegrami sa cestitkama Franca Jozefa, kraljice Viktorije, ruskog carskog para i drugih krunisanih glava. Sa druge strane, po evropskim dvorskim salonim pricalo se da je Milica buduceg muža omadijala vradžbinama.

    U avgustu 1899. godine bila je svadba uz prisustvo brojnih krunisanih glava. Samo dan pred vjenčanje objavljena je još jedna nevjerovatna vest - kneginja Anastasija-Stana, vjerila se sa knezom Georgijem Maksimilijanovicem Lajhtenberškim Romanovskim. I ova vjeridba u Crnoj Gori je proslavljena kao dobijena bitka u kojoj je hiljade Turaka izgubilo glavu.


    Predbracni ugovor



    Malo je poznato da je dan prijed vjencanje napravljen predbračni ugovor izmedu Milice i Petra Nikolajevića, koji je potpisao sam car. Velika kneginja Milica dobila je pravo na godišnje korišcenje kamate od 100.000 rubalja koje daje car, 50.000 rubalja koje daje muž i doživotno pravo na 20.000 rubalja u gotovom novcu. Ugovorom su dalje regulisane apanaže za djecu.


    Po vjencanju Anastasija je dobila titulu imperatorskog visočanstva.

    Bogate, priznate i obožavane od svojih muževa, sestre su se iz sve snage okrenule svojoj opsesiji - misticizmu. Bile su u prsinim vezama za poznatim medijumima. Tajne seanse, prizivanje duhova i razliciti obredi redovno su se održavali u njihovim odajama.

    Uspjele su da se zbliže sa ruskom caricom Aleksandrom i obecale joj pomoc kako bi na svijet donijela naslijednika.

    Da li njihovom zaslugom ili zaslugom brojnih mistika koje su dovodile, tek ruska carica je 1904. rodila carevica Alekseja. Smatra se da je za ovaj srecni dogadaj zaslužan jedan od šticenika dveju sestara, mistik Filip - covjek neverovatne energije koji je lijecio molitvom i pred smrtnicima izvodio cuda.

    Radost u carskom dvoru nije dugo potrajala. Ubrzo je otkriveno da mladi Aleksej boluje od hemofilije. Uz caricine skute, opet su se našle Milica i Anastasija, tvrdeci da ce naci nekog ko ce izlijeciti prijestolonaslednika. Tako je u carske dvore ušao osporavani i hvaljeni Grigorij Raspucin, seljak iz ruskih zabiti.


    Ogovaranja



    Mnogi iz aristokratskih krugova su otvoreno kod carskog para ogovarali Milicu i Anastasiju i upozoravali ih da su opasne. Primjedbe su išle od onih da se carica mora osloboditi "tih seljanki koje ne znaju ni da se ponašaju", do onih da imaju fatalne moci pa su ih nazivali "vješticama i ludacama". Treci su tvrdili da su one prosto sebicne i proracunate.


    Milicu i Anastasiju osvojio je svojim glasom i energijom koja je izbijala iz njega. Vrlo brzo postao je glavni gost njihovih cajanki. Nikad nije do kraja razjašnjeno u kakvom su odnosu njih troje zaista bili. Istoricari su podjeljeni. Sa jedne strane, se smatra da su mu bile ljubavnice i zajedno ucestvovale u organizovanju i sprovodenju pijancenja i orgija u njegovim odajama. Sa druge strane, tvrdi se, da su s njim obavljale samo okultne radnje, ali i da je zahvaljujuci njima, kroz Raspucinov krevet prodefilovalo nevjerovatno mnogo plemenitih gospoda.

    Raspucin je, navodno, bio stalno pod prismotrom petrogradske policije, a zajedno sa njim, u tajnim dokumentima cesto su pominjane i dve Crnogorke. Vecina ovih spisa je nestalo ili po nalogu carice Aleksandre ili tokom revolucije.

    Čuvene sestre dovele su Raspucina i do odaja prijestolonaslednika Alekseja i carice Aleksandre, tvrdeci da ce on biti spas za njihovu muku. I zaista, Raspućin je na neobjašnjiv nacin uspjevao da ukloni bol i patnju malog Alekseja, da ga oporavi i postavi na noge.

    Zahavljujuci njemu, kako se tvrdi, Aleksej je bio nemirno i živahno dijete koje je predvodilo izvidace i pratilo oca na front.

    U meduvremenu još jedan skandal vukao se za imenima dvije sestre. Anastasija se razvela od muža i nikome nije bilo jasno kako je za to dobila saglasnost Svetog sinoda i samog cara. Ovaj razvod ostao je jedna od najvecih enigmi ruskog dvora.

    Nema odgovora na to kako je ćerka Nikole Petrovica uspjela da izdejstvuje razvod uprkos cinjenici da je u tom braku imala dvoje djece.


    Bjekstvo na Zapad



    Bilo kako bilo Anastasija je poslije jednog skandala vrlo brzo "utrcala" u drugi. Udala se za svog kuma sa prvog vjenacanja, najveceg ruskog heroja i vojskovodu tog vremena Nikolaja Nikolajvica Romanova, rodenog brata supruga njene sestre Milice.

    Ostalo je nejasno kako je ovo odobreno, s obzirom da po ruskom pravoslavnom kodeksu dvije setre ne mogu biti udate za dva brata.

    Za to vreme Raspucin je i dalje pravio "zabave", lijecio malog Alekeseja i postavljao i smjenjivao vojskovode i ministre. I tako sve do dana kada je to dosadilo Anastasijinom mužu. Vodena crnogorskim instinktom ona je ostala vezana za muža i okrenula leda mistiku. Ubrzo nakon toga ubijen je Raspucin. Da li su ubice bile povezane sa Nikolajem Nikolajevicem - nikada nije bilo otkriveno.


    Enkosovi duhovi



    Prvi u nizu iscelitelja koje su Crnogorke dovele na ruski dvor bio je doktor Enkos, koji je bio poznat po "kontaktima sa duhovima". Oni koji su imali prilike da prisustvuju seansama kleli su se da su se duhovi zaista pojavljivali i Enkosu prenosili tajne ovog i onog svijeta. Pojavljivali su se mrtvi kraljevi i pogubljene kraljice i odgovarali na željena pitanja.


    U isto vrijeme kada je narod na ulicama slavio smrt Raspucina, došla je Oktobarska revolucija. Osvetu boljševika izbjegle su Milica i Anastasija pobjegavši na Zapad. Prvo su boravile na Krimu, a potom prebjegle u Pariz. Jedno vrijeme sestre su sa porodicama živjele u Egiptu i Parizu. Milica je imala troje djece, sina Romana i kcerke Marinu i Nadeždu. Njen muž Veliki knez Petar umro je na Kap D'Antibu. Velika kneginja Milica umrla je 1951. godine u Aleksandriji i sa sobom u grob odnijela tajnu Grigorija Raspucina.

    O životu Anastasijinog muža, velikog ruskog heroja Nikolaja objavljeno je nekoliko knjiga u kojima se pominje njegov život na Krimu, a potom i u Francuskoj.
    Velika kneginja Anastasija-Stana umrla je 1935. godine
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  4. #4

    Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    SVI SKANDALI JELENE OD SAVOJE


    • Za naklonost princeze Jelene borili su se mnogi evropski plemići vrlo često i u dvobojima • Najveći skandal za Crnogorce bio je kada je Jelena prešla u katolicku vjeru da bi se udala za italijanskog prijestolonaslednika Vitorija Emanuela • Majka joj nikad nije oprostila promenu vjere



    Italijanska kraljica Jelena od Savoje

    Najveci skandal, ali i najbolju udaju svakako je postigla Nikolina ćerka Jelena. U mladosti su je pratile price o dvobojima za zaštitu njene časti, a onda je pravu buru u Evropi izazvala udajom za italijanskog prijestolonaslednika Vitorija Emanuela Treceg i prelazak iz pravoslavlja u katoličanstvo.

    Poput ostalih ćerki knjaza Nikole i Jelena se školovala u internatu "Smoljni" u Rusiji.

    Medutim, za razliku od sestara, Jelena nije bila oduševljena školom. Stalno je bježala sa časova i sanjala svoje Cetinje. Nije pomagao ni poseban status koji je ona u ovoj školi imala, ni pridike sestre Milice i oca. Poseban problem predstavljao joj je ruski jezik, ali i francuska gramatika. Ona je više vjerovala u praktican duh, medicinu, a posebno vještinu poznavanja trava koje je još u Crnoj Gori upoznala.



    Kralj Vitorio Emanuel


    Okružena kavaljerima



    Jelena je imala najviše uspjeha kod kavaljera tog vremena, pa je ostalo zabjeleženo da je njena kartica za igre na balovima uvijek bivala prepuna dok su Milica i Anastasija ostajale bez pratilaca. Iz tog doba postoji i priča o dvobojima u kojima su plemići ostajali izrešetani braneći Jeleninu cast. Postoji cak i romantična priča po kojoj je jedan od njih Mark fon Manenhajm, ostao Jeleni vjeran do smrti. On je tokom cijelog svog života, pa i onda i kada se oženio i postao predsjednik Finske, slao Jeleni buket svježih ruža na dan Svete Jelene.

    Vrlo brzo, najljepša od Nikolinih ćerki krenula je da "traži" svog princa po evropskim dvorovima. Ne zna se kako, ona je za svog životnog saputnika odabrala italijanskog princa i pored svih teškoca i odvraćanja tvrdila da ce biti na italijanskom dvoru.

    Ništa joj nije išlo u prilog - mala domovina sa samo 150.000 podanika, miraz od samo 100.000 lira, ali i činjenica da je na spisku princeza poželjnih za Vitorija Emanuela bila na poslednjem mestu. Inteligentna i vješta Jelena tjerala je po svom. Prvo je za sebe pridobila kraljičinog povjerenika, koji je upućen u Crnu Goru da "osmotri" princezu, a onda je pri susretu sa Vitoriom u Veneciji uspjela da ga potpuno očara. Njen uspeh je bio potpun kada je mesec dana poslije vidjenja, na Cetinje stigao zlatnik kao znak naklonosti.

    Sledeci susret dvoje budućih mladenaca bio je, i pored protivljenja Nikole i Milene, na krunisanju Nikolaja Drugog. Za dvadesetak dana, Jelena je, koristeci savjete starijih sestara i uz pomoc sitnih trikova, uspela da italijanskom princu stavi do znanja da želi njega, ali i njegovu krunu.

    Princ na hoklici


    Jedan od kamena spoticanja za sklapanje braka izmedu Jelene i Vitorija bila je njena visina. Italijanski prestolonaslednik je bio visok 153 centimetara dok ga je kršna Crnogorka premašivala za citava 24 centimetara. Pricalo se zatim da je na vjencanju princ stajao na hoklici ne bi li "stigao" Jelenu.

    Italijanski princ nije mogao da ostane ravnodušan prema Jeleni. Taman kada se učinilo da sve ide po Jeleninom planu isprijecio se veliki problem - njena vjeroispovijest.

    Italijanska kraljica, vatrena katolikinja, je zahtevala da Jelena prede u katolicanstvo.

    Sa druge strane, stizali su protesti iz Rusije. Kneginja Milena nikako nije željela da njena ćerka pristane na ovaj uslov, dok je Nikola vrlo dobro znao koliko bi dobio ovim vjencanjem. Jedino je Jelena bila mirna i staložena. Ona je vjerovala da je Bog jedan i da nije bitno da li se krsti slijeva nadesno ili obratno.


    Detaljna studija

    U izveštaju povjerenika italijanske kraljice koji je trebalo da ostavi podatke o potencijalnim snajama - Jeleni i Ani, stoji: Imaju krupne i vrlo lijepe oči, izrazito crne, dugu kosu, gustu i talasastu. Vrlo su tamne kože, srednjeg rasta i skladne grade.

    Sklad fizionomije i izraza, ako nije ljepota, privlačan je, dopadljiv, simpatican. Princeza Jelena nadmašuje sestru u prefinjenosti crta lica i nježnosti izraza. Neznatno je viša od Ane, a nedavno se ona koja je bila vitka i prilicno mršava - ugojila.


    Uslijedila je vjeridba na Cetinju poslije koje je Vitoriju pozlilo od jakog mesa i kajmaka.

    Vjenčanje je održano u Rimu gdje je Jelena prvo morala da promeni vjeru. Pokrštavanju i vjenčanju prisustvovao je i knjaz Nikola, dok kneginja Milena nikada sa ovim nije mogla da se pomiri. U znak protesta, odbila je da prisustvuje velelepnom vjenčanju, a svjedoci tvrde da je u trenutku sudbonosnog "da" bila u Vlaškoj crkvi u kojoj je njena Jelena krštena i da se molila Bogu.

    O svadbi Jelene od Savoje i Vitorija Emanuela pričao je ceo svijet. Pisalo se i pricalo o njenoj prelepoj vjenčanici od teškog bijelog satena izvezenog srebrom i narandžinim i limunovim cvjetovima, kojima je bio prekriven pod bazilike Svete Marije Andeoske u Rimu. Od toga dana Jelena je postala prava Italijanka i katolikinja koju je obožavala cijela Italija.

    Princžčevski par bio je pod opsesijom dobijanja naslednika, a u Crnoj Gori se pricalo da postoji predbracni ugovor koji predvida raskid braka u slucaju da do tri godine ne dobiju potomke. Upravo na isteku tog perioda Jelena je na svoje veliko razočaranje rodila ćerku Jolandu. Potom je na svijet došla još jedna ćerka, pa se tek sa trecim djetetom ispunio njen san o rodenju prijestolonaslednika.

    Strast prema lovu



    Jelena i Vitorio imali su svako svoje strasti. Za princa se pričalo da je više zainteresovan za numizmatiku nego za žene. Jelena je, sa druge strane, bila strasni pecaroš i imala kolekciju od 20.000 udica. Pored pecanja opsesija joj je bila medicina i travarstvo. Kraljevski par zajedno je dijelio strast prema lovu. Zabjeleženo je da su za vrijeme "pravljenja" svog prvog djeteta - pobili 50 irvasa, šest foka, polarnu lisicu i oko 1.000 ptica.


    Smrt u bijedi



    Život Jelene Savojske i njena dobročinstva bila su poznata cijelom svijetu od trenutka kada je njen suprug proglašen za kralja. Uradila je mnogo za svoju novu otadžbinu i svoj novi narod. Ostalo je zabjelježeno da je "trošila" previše novca na siromašne.

    Dosta stvari u njenom životu ostala je tajna. Jedna od najvecih misterija je njen odnos sa fašistickom vlašcu Benita Musolinija. Iako su pozdravili njegov dolazak pretpostavlja se da mu Vitorio i Jelena nisu bili potpuno odani. Kraljevski par je voljeo Benita jer ga je narod voleo, kada je to narod zatražio oni su ga smijenili i izdali. Ipak voda fašista je bio umiješan u mnoge značajne dogadaje kraljevske porodice. Bio je tu da savjetuje po pitanjima brakova kraljevskih kćeri, a kada je njegova ćerka oboljela, Jelena od Savoje poslala joj je jedan od najljepših darova koje je dobila.

    Jelena je mislila da je dovoljno da cio svoj život da svom narodu i porodici, da povremeno peca i da ce tako biti dobro. Vitorio je željeo samo da osluškuje strasti svog naroda i da se bavi numizmatikom. U odnosu prema Musoliniju oni su jednostavno podržavali zanos koji je obuzeo Italijane. Jelena je, najvjerovatnije, u to vjerovala i kada je protjerana u Egipat. Bila je mirna, jer je znala da se za nju moli hiljade italijanskih nesrećnika kojima je godinama pomagala.

    Pri kraju svog izgnanstva bivša kraljica Italije bila je vrlo siromašna. Konfiskovana joj je sva imovina. U 77. godini otkriveno je da ima maligni tumor. Vodena vjerom u izlijecenje Jelena je preminula u Langdoku. U grob je nisu ispratili Crnogorci i Italijani vec 5.000 Francuza koji su je neizmerno voljeli i poštovali.


    Preuzeto sa net-a
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  5. #5

    02 Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    @Irnik
    ======
    Mnogo vam hvala za odusevljenje koje sam osetio citajuci avaj prelepi istoriski materijal kojeg sam vrlo povrsno znao ne samo ja nego mi svi koji smo tamo ziveli bilo nam je uskraceno to istorisko nasledje i da bilo sta o njemu znamo...
    Cini me srecnim utoliko sto vidim da ima mladih genarcija poput vas koje su nasle za shodno da ovo postave na topic ...
    Pozdrav-Dragan

  6. #6

    Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    Tragom vesti da će poznata Cetinjanka postati katolička svetica

    Na dvorovima uzdisali za njom

    Jelena, ćerka crnogorskog kralja Nikole Petrovića, važila je u svoje vreme kao dobra prilika za sve naslednike evropskih prestola. Otišla je preko Jadrana u Rim, gde se sad raspravlja da li da joj na glavu, umesto nekadašnje krune, stave sveti oreol


    Kraljica Jelena Savojska

    Kad je Crna Gora pre desetak godina odlučila da na Cetinje, posle sedam decenija, vrati posmrtne ostatke prvog crnogorskog kralja Nikole Prvog Petrovića i njegove supruge Milene, u Italiji su počeli otvoreni prigovori zašto se tako ne postupi i sa njihovim poslednjim kraljevskim parom čije kosti takođe počivaju u tišini. Pri tom je posebno isticana kraljica Jelena, crnogorska princeza, koja je krajem pretprošlog veka stupila u italijansku kraljevsku kuću i ostavila širok i svetao trag - dotle da se lako može desiti da ona uskoro, uz blagoslov svete papske stolice, bude proglašena za katoličku sveticu.

    I do posebni biskupski tribunal prikuplja podatke o humanim delima i dobročinstvima, smernosti, čovekoljublju i požrtvovanju ove plemenite žene, u Crnoj Gori vaskrsavaju sećanja iz starih knjiga i onovremenih novina, iz požutelih dvorskih albuma sa Cetinja, iz jednog perioda crnogorske istorije kad je u maloj podlovćenskoj prestonici, u kući tadašnjeg crnogorskog gospodara knjaza Nikole odjednom stasalo sedma princeza, sedam lepotica oko kojih su se počeli rojiti prosci i provodadžije sa evropskih dvorova - kad je on postao suveren sa najviše krunisanih zetova u Evropi.

    Knjaz Nikola se oženio Milenom, ćerkom tada najuglednijeg crnogorskog vojvode Petra Vukotića sa Čeva, čim je, posle pogibije strica knjaza Danila, kao devetnaestogodišnjak seo na crnogorsku prestonu stolicu, iako ona nije imala ni četrnaest godina. Ispoštovao je tako volju svog oca velikog vojvode Mirka Petrovića, koji ga je još kao dvanaestogodišnjeg prestolonaslednika zaručio sa šestogodišnjom ćerkom Petra Vukotića. Poslušao je njegov savet da onaj ko rano ruča i rano se oženi nikad se ne pokaje.

    Četiri godine posle skromne svadbe i venčanja obavljenog u najužem krugu vladarske porodice, Milena je rodila prvo dete, ćerku Zorku, a potom još osam ćerki i tri sina - Milicu, Anastasiju (Stanu), Mariju, Danila, Jelenu, Anu, Sofiju, Mirka, Kseniju, Vjeru i Petra. Zanimljivo je da je najmlađeg Petra rodila u četrdeset i trećoj godini, 1889, kada je već imala tri zeta, odnosno četvoro unučadi od najstarije ćerke Zorke, udate za Petra Karađorđevića.

    Dve od devet ćerki knjaza Nikole, Marija i Sofija, umrle su veoma mlade (Marija u 16. godini, Sofija kao beba), a dve najmlađe, Vjera i Ksenija, nikada se nisu udavale. Ostalih pet se školovalo u Ženskom institutu "Smoljni" u Petrogradu i stasale su u prave lepotice. Vojvoda Gavro Vuković, tadašnji ministar inostranih dela Crne Gore i jedan od najodanijih službenika crnogorskog knjaza, u svojim "Memoarima" ih opisuje kao veoma obrazovane, duhovite, vrlo lepe, prikladnog stasa i uzrasta i izrazitih crta lica, vaspitane po bontonu ruskog carskog dvora na kojem su imale pristup u svakoj svečanoj prilici i bile uvažavane kao vladarske kćeri. Rečju, zaključuje Vuković, "one više nijesu bile za Crnu Goru".


    Kralj Viktor Emanuel Savojski

    Za siromašni crnogorski dvor bio je to veliki, pre svega finansijski teret i briga. Valjalo je ispuniti prohteve pet stasalih princeza i udomiti ih kako valja i dolikuje vladarskoj kući. Među njima se posebno isticala Jelena, peto knjaževo dete po redu, kumče ruskog cara Aleksandra Drugog, koji joj je i dao ime Jelena.

    Sa samo deset godina otišla je sa starijim sestrama na školovanje u Petrograd. Nije, izgleda, bila neki "vrući" đak, ali je to nadoknađivala izuzetnim talentom. Izvanredno je naučila nekoliko evropskih jezika, bila izraziti talenat za slikarstvo (jedno njeno platno se čuva u ličnoj zbirci turskog sultana Abdul Hamida) i imala smisla za likovnu umetnost uopšte. Ona je, pored ostalog, i autor idejnog rešenja za mauzolej rodonačelnika dinastije Petrovića - vladike Danila - na Orlovom kršu. Pisala je uz to i pesme i imala vanrednog dara i sluha za muziku.

    Uza sve to, plenila je izuzetnom lepotom i sa nepunih osamnaest godina mamila uzdisaje mladoženja sa pedigreom koji su se okupljali na balovima i svečanostima na ruskom carskom dvoru. Još kao desetogodišnju devojčicu, kada se pojavila u učionici Instituta "Smoljani", jedna njena školska drugarica ju je opisala kao veoma visoku, skladnu, "ima bujnu kosu tamniju od noći, i retko lepe oči, oči ranjene srne..".

    Lepota mlade crnogorske princeze nije promakla ni oku mladog naslednika ruske carske stolice velikog kneza Nikolaja Drugog Romanova. To je u stasitoj Crnogorki probudilo san da će jednog dana svoju lepu glavu okititi ruskom carskom krunom. Bog zna kako bi se sve i odigralo, da se tada zbog nje nije desio jedan nemio događaj.

    Naime, na jednom balu kod kneževa Jusupovih u Petrogradu, 1890, došlo je do mučnog incidenta zbog princeze Jelene. Karl Gustav Manerhajm (kasnije će postati finski premijer) i Arsen Karađorđević, brat Petra Karađorđevića, odnosno dever najstarije Jelenine sestre Zoke koja se sedam godina pre toga već bila udala, posvađali su se oko plesa sa princezom Jelenom. Sevnule su grke reči i sve se okončalo dvobojom u kojem je Finac bio teško ranjen.

    Ni krivu ni dužnu, Jelenu su od tada počeli popreko gledati čak i u ruskoj carskoj kući i ona je uskoro morala da napusti Petrograd, vrati se na Cetinje i čeka da je pohode njoj ravni prosci sa evropskih dvorova. Potrajalo je to pune četiri godine. Tri njene starije sestre, Zorka, Milica i Anastasija (Stana), već su bile udate i našle su mladoženje sa pedigreom, iz evropskih vladajućih kuća - Zorka u Beogradu za kneza i budućeg srpskog kralja Petra Prvog Karađorđevića, Milica u Petrogradu za velikog kneza Petra Nikolajeviča Romanova i Anastasija u Petrogradu za Đorđa, kneza Romanov-Lajhtenberga.



    Crnogorska kraljevska porodica prilikom krunisanja kralja Nikole na Cetinju, 1910. godine (sa njegove leve strane su ćerka Jelena i zet Viktor Emanuel, a tu su još i dva zeta, dva ruska kneza, kao i unuk, prestolonaslednik Srbije, Aleksandar Karađorđević - leži u prvom planu)


    Knjazu Nikoli i kneginji Mileni brigu su potom zadavale za ono vreme već stasale Jelena i Ana i nastojali su na sve načine da ih nekako udome poput tri njihove starije sestre. Ali, takve se prilike nisu ukazivale. Tek u novembru 1894. godine, kada se vratio iz Rusije sa sahrane svog velikog prijatelja i dobrotvora cara Aleksandra Trećeg, knjaza Nikolu je ogrejala nada da bi mu se sreća još jednom mogla osmehnuti. Ne samo da usreći dete, nego i da pribavi malo vajde za sebe i svoju siromašnu državicu. Njegov najpoverljiviji čovek vojvoda Gavro Vuković u strogoj tajnosti mu je ispričao da se italijanski diplomatski predstavnik pri crnogorskom dvoru grof Sanminijateli, koji je, inače, stolovao u Dubrovniku, jer se, navodno, nije mogao priviknuti na cetinjsku klimu, diskretno interesovao da li je princeza Jelena možda zaručena i kako bi reagovala na eventualnu bračnu ponudu budućeg naslednika italijanskog prestola.

    Gavro Vuković zaključuje da je "italijanski dvor došao na srećnu misao da potraži jednu grančicu, u jednoj gorštačkoj, potpuno svježoj lozi i da je nakalemi na staru savojsku kvrgu".

    Zadugo potom nije bilo nikakvih novih signala iz palate Kvirinale prema Cetinju, ali knjaz Nikola nije zaboravljao prvobitnu priču niti se tako lako odricao makar i tračka nade da bi se mogao oroditi sa vladarskom kućom još jedne moćne i uticajne evropske sile. Posebno nije skrštenih ruku sedeo njegov ministar inostranih dela, a u sve se umešala i kneginja Milena. Tako je ona u zimu 1895. godine krenula u Italiju, s namerom da se u Milanu sretne sa ćerkama Jelenom i Anom, koje su završavale zimovanje u Nici, a sa idejom da se nekako što više približe Monci gde su u to vreme boravili italijanski kralj Umberto i kraljica Margareta. U Trstu je, međutim, saznala da će italijanski kraljevski par za koji dan doći u Veneciju da otvori neku izložbu. Na brzinu je promenila maršrutu i obrela se u Veneciji, a ćerkama je javila da i one dođu.

    Dolazak crnogorske kneginje u Veneciju nije ostao nezapažen. Našao se ko će o tome obavestiti italijanskog kralja i kraljicu. Usledila je njihova poseta kneginji Mileni u hotelu, a potom je stvar krenula kako je ona i priželjkivala: poziv na večeru na koju su stigle i njene ćerke, a zatim i zajednički odlazak u pozorište. Jelena je, izgleda, u tim susretima prosto očarala stari italijanski kraljevski par i već tada je bilo jasno da je na pomolu novo prijateljstvo.

    Propalo je, međutim, potom više prilika da se sretnu i upoznaju nezvanični verenici, princeza Jelena i princ Viktor Emanuel, uprkos otvorenim i prilično nametljivim nastojanjima, i s jedne i s druge strane, da do toga dođe. Tako sve do maja 1896. godine kada je u Moskvi obavljeno svečano krunisanje mladog ruskog cara Nikolaja Drugog kojem je prisustvovao i crnogorski knjaz sa dva starija sina. Pošto se očigledno znalo da će svečanoj ceremoniji krunisanja prisustvovati i budući italijanski prestolonaslednik, u Moskvu je sa ocem i braćom, zvaničnom delegacijom crnogorskog dvora, nezvanično krenula i princeza Jelena, tobože da poseti sestru Milicu.


    Porodica Savoja, Viktor i Jelena sa decom

    U svoj svojoj lepoti se pojavila i pokazala na velikom balu u onoj istoj dvorani u Kremlju o kojoj je nekada sanjala i nadala se da će joj baš tu na glavu biti stavljena ruska carska kruna. Pred nesuđenim verenikom, sada već krunisanom glavom, odigrala je prvi ples, a odmah potom, bez ikakvih formalnosti i etikecije, bez posrednika i provodadžija, prišao joj je budući italijanski kralj Viktor Emanuel Savojski. Očaran njenom lepotom i njenim šarmom, bez uvijanja je zaprosio njenu ruku. Koliko je bio omamljen lepotom crnogorske princeze, zaboravio je čak i da se pozdravi i upozna sa njenim ocem i njenom braćom...

    Za razliku od njega, prelepa crnogorska princeza nije mogla biti oduševljena fizičkim izgledom i lepotom budućeg muža, ali je očigledno sve to zasenio blesak njegove vladarske krune i prevelika očeva želja da se sprijatelji sa velikim susedom preko mora. Udaja Jelene za princa Viktora Emanuela Savojskog je podrazumevala i njen prelazak u katoličku veru.

    Konačno, početkom avgusta 1896. godine, na Cetinje je, bez ikakve pompe i pratnje, banuo novi budući crnogorski zet Viktor Emanuel i zvanično ponudio prsten princezi Jeleni. Kralj Nikola je sa balkona svog dvorca na Cetinju odmah objavio veridbu svoje ćerke, što je izazvalo veliko oduševljenje mase koja se iskupila ispred dvorca. Ta vest je brzo dobila odjek u celoj Evropi.

    Dva i po meseca kasnije, tačnije 16. oktobra 1896. sa Cetinja je put Rima krenula svadbena povorka.

    Novoj italijanskoj kraljici je od luke Bari pa sve do Rima priređen veličanstven doček. I Rim je zanemeo pred njenom lepotom. Novinari onoga vremena su se prosto utrkivali ko će napisati veću i lepšu pohvalu mladoj budućoj italijanskoj kraljici, njenoj lepoti i njenom šarmu. Sam čin venčanja je obavljen 24. oktobra 1896. godine. Tog dana je crnogorska princeza Jelena stavila na glavu italijansku kraljevsku dijademu, a hroničari su zapisali da otkad je Rim prestonica Italije tolika masa nije viđena pred kraljevskom palatom.

    Čini se da niko u jednoj rečenici nije bolje odslikao novu italijansku kraljicu, buduću "Elenu ređinu", "majku Elenu", i kako je sve već nisu zvali njeni nebrojeni obožavaoci i savremenici, od njenog italijanskog biografa Renata Berneskija:

    "Prelepa tamnokosa princeza, ćerka vladara i pastira, imala je, pored dobrote, velikodušnosti i jednostavnosti, i svojstva prave, rođene kraljice..".

    U braku sa kraljem Viktorom Emanuelom Savojskim, Jelena je izrodila petoro dece: princeze Jolandu, Mafaldu, Đovanu i Mariju i princa Umberta. A kakav je to brak bio možda najviše govori jedan zapis iz poznate knjige dr Branka Bokuna "Špijun u Vatikanu". Reč je o najdramatičnijem i verovatno najtežem trenutku u poluvekovnom, beskrajnom ljubavlju i pažnjom ispunjenom zajedničkom životu poslednjeg italijanskog kraljevskog para.

    Zapis je datiran 1. septembra 1943. godine, a temelji se na kazivanju nekog Save, "crnogorskog obaveštajca koji radi za Italijane". On je sa tetkom, navodno, često posećivao kraljicu i provodio vreme sa tada već sedamdesetjednogodišnjom kraljicom Jelenom. Tih dana je bila veoma zabrinuta. Njen suprug je prvi put za četrdeset sedam godina braka propustio da joj ujutru nabere cveća iz bašte, pa je odmah pošla u njegov kabinet da vidi šta se dešava. Zatekla je muža, setnog i zabrinutog, kako se igra jednim starim rimskim novčićem iz svoje bogate numizmatičke zbirke, kojoj se vraćao čim bi ga skolila neka nevolja. Kazao joj je da je u velikoj dilemi da li da pošalje generala Kastelana na Siciliju sa ovlašćenjem da potpiše bezuslovnu kapitulaciju:

    " Tvoja dilema je najteža koja može snaći kralja, odgovorila mu je Jelena, i u ovom trenutku treba da budeš sam. Bio si u pravu kad si rekao svojoj snaji, kad je sama pokušala da stupi u kontakt sa saveznicima, da će ženino mesto u savojskoj kući uvek ostati isto. Ne brini, nisam ovde kao kraljica, čak ni kao žena, jer moji saveti u tom svojstvu nikada ne mogu biti u interesu italijanskog naroda. Ovde sam kao majka. Ne smeš posmatrati svoj problem kao kralj, jer iza kralja uvek stoji senka monarhije, bilo ranija ili buduća, a ni jedna ni druga nisu značajne za sadašnjost. Moraš se suočiti s njom kao otac. U svakoj krizi otac će uvek na grudi priviti svoje najslabije dete, a ti, kao otac Italije, moraš prigrliti izgubljene, poražene i zastrašene, pre svih... Smatram da mi je dužnost da ti to kažem, jer je tvoja patnja moja patnja...

    Pola sata potom kralj je pozvao generala Kastelana i naredio mu da ode na Siciliju i potpiše. Zatim je otišao u vrt, pa je odneo buket cveća u kraljičine apartmane, gde su, zagrljeni, oboje počeli tiho da plaču. Tetka mi je kazala da je to bio plač olakšanja roditelja koji su učinili dobro delo za svoju decu, ne očekujući njihovu zahvalnost..".

    Kraljica Jelena je umrla 1952. u Monpeljeu u Francuskoj, pet godina posle muža, u osamdesetoj godini, i nije dočekala satisfakciju i zahvalnost za dobročinstva i plemenitost kojom je celog života tako neštedimice obasipala svakoga ko je imao sreću da je sretne i da joj se približi.


    Budo SIMONOVIĆ

    (Ilustrovana politika)
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  7. #7

    Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    Divna tema!

    Toplo preporučujem knjigu Isidore Bjelice Princeze Di Montenegro.

    Svi koje zanima ovakva tematika, pročitaće je u dahu.

    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  8. #8

    Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    Prelijepa guslaska pjesma o Jeleni:


    Под Ловћеном на Цетиње
    Скупили се слободари,
    Црногорски витезови
    Све војводе и сердари.

    На дворове Петровића
    Веселе се вино пију,
    Пред Биљардом коло игра
    Барјаци се гордо вију.

    Манастирска звона јече
    Ка у она доба стара,
    Кад челници бјеху дошли
    На вечеру код Лазара.

    Грме танки џефердари
    Звече токе на прсима,
    Књаз Никола пехар диже
    И наздрави јунацима.

    Здраво моји соколови
    И у добру и невољи,
    Од Ловћена до Карпата
    Од вас нико нема бољи.

    Данас сам вас окупио
    Да вам кажем ново што је,
    Ја сам ћерку своју дао
    Викторију од Савоје.

    Будући је владар Рима
    Изпросио руку њену,
    И долази са сватима
    На Цетиње за Јелену.

    Великога пријатеља
    С њим ће Црна Гора стећи,
    Јелена ће бит краљица
    Наздравимо њеној срећи.

    Одједном се све утиша
    Коло стаде - пјесма преста,
    А ниједан од војвода
    Не диже се са вог мјеста.

    Та бесједа Николина
    Непријатан тајац створи,
    Док му Баћо Мићуновић
    На здравицу одговори.

    То што чиниш добро није
    Црногорски господаре,
    Знаш ли да је Петар Први
    Заклињао наше старе.

    Са Христовим часним крстом
    И са славом Немањића,
    А ти хоћеш да Латину
    Даш одиву Петровића.

    Зар принцеза црногорска
    Да мијења вјеру стару,
    То на добро изаћ неће
    Кунем ти се господару.

    Јес мала је Црна Гора
    Ма јунаштво њено није,
    За часто, славу и слободу
    Ђе се више крви лије.

    Има у њој ти знаш књаже
    И јунака и кућића,
    Зар достојан неки није
    Бит зет куће Петровића.

    Окрени се и погледај
    Види коло пре Биљарду,
    Сваки од тих момака би
    За цареву ваља гарду.

    Зар нијесу прави примјер
    Племенитог људског соја,
    Ја толико господаре
    И нек живи ћерка твоја.

    Књаз га гледа са осмјехом
    Па му онда благо рече,
    Мичуновић оштро зори
    Као сабља кад сијече.

    Но се с брда даље види
    Него кад си под њим доље,
    Тако и ја браћо моја
    Од вас свију видим боље.

    Ја с престола мога видим
    Сву Европу - читав свијет,
    А знам да сам смртан човјек
    И да једном морам мријет.

    Па се трудим да ослонац
    Црна Гора свуда има,
    И Јелену зато дадох
    Наследнику круне Рима.

    Па се диже иза софре
    У одаје своје пође,
    И нареди нека одмах
    Јелена ми ћерка дође.

    А кад горска вила бану
    Пред вратима оца свога,
    Тешки уздах књаз Никола
    Уздржати није мога.

    Виђе ћерку уплакану
    Па дијете своје жали,
    Као девет Петровића
    За слободу што су пали.

    Поред њега смјерно сједе
    Црногорка поносита,
    Сагну главу и чекаше
    Шта ће отац да је пита.

    Милује је књаз по коси
    И брише јој сузе с лица,
    Ти знаш Јело да ви вазда
    Била моја миљеница.

    Хајде реци зашто плачеш
    То принцези не пристоји,
    Зар да данас сузе лијеш
    Ђе долазе свати твоји.

    А Јелена диже главу
    Низ рамена коса паде,
    Боже један да ли икад
    Од ње љепшу жену даде.

    Несрећна сам оче мили
    Зашто да ти више кријем,
    Када тугу бол и сузе
    Затајити не умијем.

    Ја знам да ћу бит краљица
    Силне моћне Италије,
    Ал с том круном знади оче
    Твоја ћерка срећна није.

    Узалуд ми златна круна
    И палате и дворови,
    Ловћену ме срце вуче
    Ђе се вију соколови.

    Том олтару српске славе
    Ђе гробница стрица Рада,
    Који вјечну стражу држи
    Изнад овог славног града.

    И још нешто нећу крити
    Испред тебе мога оца,
    Ја не могу заборавит
    Једног младог Црногорца.

    Перјаник је твоје гарде
    Ал му нећу рећи име,
    И у ватру и у воду
    Ја бих оче пошла с њиме.

    Но знам да је ријеч дата
    Да ћу другом жена бити,
    Зато морам љубав своју
    На дно срца сахранити.

    Још те само једно молим
    Тебе мога родитеља,
    То је оче на растанку
    Твојее ћерке задња жеља.

    Нек ме твоја гарда прати
    Тај ће момак бити с њоме,
    Тако ће ми бити лакше
    Отић новом дому моме.

    Пносим се с тобом Јело
    Књаз Никола рече шћери,
    Поштовачу твоју жељу
    Само пратњу одабери.

    Октобар је мјесец био
    И мраз први гору стеже,
    А у граду под Ловћеном
    Сва се Црна Гора слеже.

    Са Цетињског манастира
    Зајечаше звона стара,
    Весеље је удаје се
    Ћерка књаза господара.

    Црмнички се оро игра
    На платову пред Биљардом,
    Латински су гости стигли
    И принц Виктор с личном гардом.

    Све биране Црногорце,
    Све јунаке и војводе,
    Књаз је сио за трпезу
    До сватова и господе.

    Сви гледају с поштовањем
    Црногорског господара,
    Отидите за Јелену
    Књаз Данилу проговара.

    А када су браћа сестру
    Пред бијели двор извела,
    Јели жена ил је вила
    С Дурмитора долећела.

    Гордо гази Црногорка
    На њој златно рухо блиста,
    На прси јој ланац с крстом
    Православни симбол Христа.

    Љепоти се њеној диве
    И свадбари и сватови,
    Сва господа Талијанска
    И цетињски витезови.

    А невјеста Викторова
    Данилову руку стеже,
    За браћу је и род цио
    Неизмјерна љубав веже.

    Кад принцеза Црногорска
    Пред својијем оцем стаде,
    Пољуби је књаз Никола
    И благослов ћерки даде.

    Већ бијаше подне прошло
    Када сјајна свита крену,
    Уз Виктора гарда иде
    Перјаници уз Јелену.

    Док топови са тврђава
    Плотунима небо сјеку,
    А принцеза Ловчен гледа
    Низ образ јој сузе теку.

    Жао јој је Црне Горе
    Њених брда и литица,
    Па младоме перјанику
    Проговара љепотица.

    Данас кад се растајемо
    Јелена те куне твоја,
    Принцезину љубав памти
    Ти највећа жељо моја.

    А сва пратња са чуђењем
    Погледује на њих двоје,
    И чуде се што је разлог
    Што толико дуго стоје.

    Виде да се нешто збива
    Кад књажева ћерка плаче,
    А Јелена у свом болу
    С десне руке бурму смаче.

    Очи пламте - рука дрхти
    На длану се злато сија,
    Ево узми нек ти буде
    Ова бурма амајлија.

    Момче залтну бурму узе
    На прси је чвсто стисну,
    Замућени поглед диже
    Ка рањени соко писну.

    Ох Јелено да нијеси
    Ћерка мога господара,
    Сабљом бих те одбранио
    И довео до олтара.

    Иди нек те срећа прати
    Тамо преко мора сиња,
    Па дорату узду пушти
    И одлеће пут Цетиња.

    А краљевска крстарица
    Кад с невјестом пратња стиже,
    Бјеше спремна за полазак
    Разви једра - сидро диже.

    Отпловио брод с Јеленом
    А на бедем града Бара,
    Вила бјеше починула
    И Ловћену проговара.

    Шта је Спарта и Пијемонт
    Према тебе мој Ловћене,
    Шта Ромео и Јулија
    Спрам Милоша и Јелене.
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  9. #9

    Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    OD kada se davanje kćeri u ugovorenim brakovima smatra zavođenjem?
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  10. #10

    Odgovor: Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

    jedna od mojih omiljenih guslrskih pesama...Inace samo da se zna,ne vezano sa temom moj zemljak je trenutno prvak srbije u guslanju...:D
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

Slične teme

  1. Vaše ime i reči koje vas opisuju
    Autor Crazy Angel u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 68
    Poslednja poruka: 11.09.2019, 22:27
  2. Koje vam je omiljeno pice?
    Autor silvia u forumu Kulinarstvo i ishrana
    Odgovora: 112
    Poslednja poruka: 24.09.2017, 18:21
  3. Koje su vaše vrline?
    Autor Crazy Angel u forumu Pričaonica
    Odgovora: 77
    Poslednja poruka: 16.05.2010, 22:42
  4. Bitange i princeze
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 30.09.2009, 16:28

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •