***još malo o aferi Peltje***
Mediji protiv indijanskog pokreta
Sabijeni u rezervate u južnoj i Severnoj Dakoti, Sijuksi će posle toga biti izloženi poniženjima i bedi: postepeno gube svoju kulturu i materijalna dobra. Ipak, duh otpora i dalje je prisutan. Jedan nov zakon, prikazan kao po njih povoljniji, omogučio je 1934. osnivanje "plemenskih uprava" koje biraju sami Indijanski. Međutim, ove "uprave" nisu bile oličenje istinskih težnji naroda Sijuksa. Pedesetih godina 20. veka, mnogi Indijanci prinuđeni su da se nastane u gradovima - pre svega mladi, podstaknuti drugim, tada delatnim političkim pokretima (Crni Panteri, Portorikanci, čikanosi, protivnici rata u Vijetnamu). Zato, po ugledu na crnačke grupe i njihove zahteve za dobijanje građanskih prava, Indijanci osnivaju 1968. vlastitu organizaciju, Američki indijanski pokret (AIM).
Njemu se Lionard Peltje veoma rano priključuje [1]. Učestvuje u svim njegovim delatnostima: u borbi protiv alkoholizma, raspodeli hrane i drugih vidova pomoći, u stvaranju ekonomskih programa za samostalno priređivanje u rezervatima, zalaganjima za povratak tradicionalnim verskim običajima, za oživljavanje autohtonih jezika.
AIM nastoji da javnosti ukaže na dramatične uslove života Indijanaca, spektakularnim ali nenasilnim akcijama. Tako se Peltje 1970. pridružuje akciji zauzimanja Fort Lotona, gde se sreće sa glavnim vođama pokreta: Denisom Benksom i Raselom Minsom. Godine 1972. organizuje čuveni marš zbog kršenja potpisanih sporazuma, koji se uz veliki medijski odjek završava okupiranjem prostorija biroa za indijanska pitanja u Vašingtonu. Od toga trenutka, FBI smatra pokret AIM "subverzivnom" organizacijom, a njegove vođe državnim "neprijateljima".
Administracija predsednika Ričarda Niksona tada uvodi program unutrašnje kontra-špijunaže COILNTELPRO, da bi se infiltrirala i destabilizovala takozvane "subverzivne" organizacije, među kojima je AIM. U novembru 1972, optužen za napad na agente FBI, Lionard Peltje najpre je zatvoren pet meseci, a onda oslobođen optužbe: jer, čitav proces u potpunosti je montiran, još tada, upravo radi kompromitovanja njegove ličnosti.
Naporedo s tim, FBI svojim uticajem postiže da za predsednika plemenskog veća u Pajn Ridzu (glavnom rezervatu Sijuksa) bude izabran Ričard "Dik" Vilson, "saradnik" federalne službe koji na to zvanje dospeva sa manje od 20 odsto upisanih glasača... Njegov je zadatak da uvede red u ovaj rezervat, ocenjen kao sedište "agitatora". Uz tajno dobijena sredstva, Vilson stvara miliciju Goons Squads (čuvare naroda Ogala). Pobunivši se protiv njihovih okrutnih metoda, Sijuksi zajedno sa aktivistima AIM zauzimaju u februaru 1973. istorijsko selo Ranjenog Kolena. Lionard Peltje učestvuje u zauzimanju sela. Vlasti organizuju opsadu tokom tri meseca, ali oklevaju da izvrše napad; ubijena su, ipak, dva Sijuksa. U maju 1973. pobunjenici se predaju, pošto su zahtevali da otpočnu pregovori o uslovima života Indijanaca i narušavanju potpisanih sporazuma. U sledećih nekoliko meseci, Dik Vilson i njegovi Goons Squads dobijaju odrešene ruke za obračun sa protivničkiom stranom. Talas terora obrušava se na Pajn Ridz: 80 ljudi je ubijeno između novembra 1973. i kraja 1975. godine... Pred ovakvim zločinima milicijskih snaga, borci pozivaju u pomoć AIM. Aktivisti ovoga pokreta, među kojima je i Lionard Peltje, uspevaju da svojom intervencijom donekle zaustave milicijsku represiju. nastanjuju se na imanju jedne prijateljske porodice, u blizini sela Ogala, na rezervatu Pajn Ridza.
Međutim, jednoga jutra, juna 1975, imanje okružuju pripadnici milicijskih snaga (Goons Squads), agenti FBI i ogroman broj policajaca. Oko podneva, dva federalna agenta, Ronald Vilijam i Dzek Kuler, upadaju na imanje goneći jednog mlagod Sijuksa, Dzimija Igla. Svedočenja o tome šta se nadalje zbivalo ostala su mutna; po svoj prilici, agenti su pucali na kola koja je Igl vozio. Misleći da su se Goons Squads umešali, aktivisti odgovaraju paljbom. Tada i policijske snage, zajedno sa milicijskim, prelaze u napad. Pucnjava dolazi sa svih strana. Dvojica aktivista AIM pokušavaju da se približe Vilijamu i Kuleru, u nastojanju da ih razoružaju. I nalaze ih već mrtve...
Članovi pokreta AIM odlučuju se za bekstvo i, protivno svim očekivanjima, to uspešno čine. Samo će jedan mladi Sijuks, Dzo Sunc Kilsrajt, biti ubijen. Lionard Peltje je uvek tvrdio da se od kuće nije udaljavao; priznaje da je pucao, ali da ni u jednom trenutku nije nišanio na Vilijama i Kulera.
Posle te pucnjeve, ogromna medijska kampanja nastoji da indijanski pokret prikaže kao zločinački. U svim rezervatima pojačane su osvetničke mere. Izdata su četiri naloga za hapšenje: protiv Dzimija Igla, Dina Batlera, Boba Robidoa i Lionarda Peltjea. batler i Robido odmah su uhapšeni. Strepeći za svoj život, Peltje beži u Kanadu.
Batleru i Robidou se sudi u Ajovi. Narodna porota ih oslobađa krivice, a to izaziva bes vlasti: stoga one sve svoje snage usredsređuju na Lionarda Peltjea, jedinog optuženog za dvostruko ubistvo: i zbilja, FBI uspeva da od Kanadske države dobije njegovo izručenje.
izvor:Le Monde Diplomatique
prevod : A.J.